REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: Povrv-159/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom, OIB 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku ODVJETNIČKO DRUŠTVO TEREŠAK & PARTNERI društvo s ograničenom odgovornošću, protiv tuženika PRIMEPAK jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju, trgovinu i usluge, OIB 46275339708, [adresa], 40329 Kotoriba ( ranije naziva TD ARC PROJEKTIRANJE j.d.o.o., Čakovec, Vukovarska ulica 1, OIB: 46275339708 ), zastupanog po punomoćniku Josip Pintarić, odvjetnik, radi isplate, nakon održane i dovršene, glavne i javne rasprave, održane dana 23. srpnja 2026.god., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tina Ružića, odvjetnik u ZOU Ružić & Ružić iz Čakovca i punomoćnice tuženika Mateje Peharda, odvjetnice kod Josipa Pintarića, odvjetnika, dana 13. kolovoza 2026. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e :

I. U cijelosti s e o d b i j a tužbeni zahtjev tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., te se u cijelosti u k i d a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Čakovcu, javnog bilježnika Sande Jalšovec, Čakovec, sudski predmet: Ovrv-3915/2024 od 11. srpnja 2024.god. koji glasi:

" 1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sande Jalšovec iz Čakovca, poslovni broj Ovrv-3915/2024, UPP/OS-Ovrv-489/2024 od dana 11. srpnja 2024., u dijelu kojim se nalaže tuženiku PRIMEPAK jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju, trgovinu i usluge, OIB 46275339708, [adresa], 40329 Kotoriba ( ranije naziva TD ARC PROJEKTIRANJE j.d.o.o., Čakovec, Vukovarska ulica 1, OIB: 46275339708 ) podmiriti glavnicu u iznosu 53.208,38 EUR zajedno sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, na iznos od:

- 27.381,79 EUR od 23.03.2024. do isplate

- 25.825,26 EUR od 24.04.2024. do isplate

kao i da naknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.857,60 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. da tuženiku PRIMEPAK j.d.o.o. naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 11.664,27 EUR (jedanaesttisuća- šestošezdesetičetiri eura i dvadesetisedam centi), u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje :

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj HEP ELEKTRA d.o.o., je protiv ovršenika, sada tuženika, dana 18. lipnja 2024.god podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave putem sustava eOvrhe i isti je zaprimljen kod javnog bilježnika Sande Jalšovec iz Čakovca, Valenta Morandinija 15, radi isplate iznosa od ukupno 53.208,38 EUR i to u skladu sa vjerodostojnom ispravom- Izvodom iz poslovnih knjiga (specifikacija računa-utuženje ), broj predmeta : 81254432 izdanog na ukupan iznos od 53.208,38 EUR, a koji se odnosi na račun električne energije s dospijećem 22. ožujka 2024.god. u iznosu od 27.381,79 EUR i na konačni račun električne energije s datumom dospijeća 23. travnja 2024.god. u iznosu od 25.825,26 EUR.

2. Javni bilježnik Sanda Jalšovec iz Čakovca, Valenta Morandinija 15 donijela je dana 11. srpnja 2024.god. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj poslovni broj Ovrv-3915/2024, UPP/OS-Ovrv-489/2024.

3. Na rješenje o ovrsi javnog bilježnika je tuženik pravodobno putem punomoćnika dana 28. veljače 2024.god. podnio Prigovor u kojem u bitnome navodi da je predmetno Rješenje o ovrsi je neosnovano, te ovršenik ovim prigovorom pobija isto u cijelosti. Navodi da ovrhovoditelj nema osnovano potraživanje prema ovršeniku, kako je to naznačio u ovršnom prijedlogu. Priložena isprava – izvod iz poslovnih knjiga, nije sastavljena u skladu sa stvarnim stanjem međusobnih obveza, te je potpuno nejasno na što se navedeni računi odnose, koje usluge su njima obuhvaćene, pa ovršeniku nije poznato na što se odnose pojedini iznosi i na koji način je ovrhovoditelj iste zaveo u svojim poslovnim knjigama. Naime, ne postoji tražbina ovrhovoditelja prema ovršeniku, a izvod iz poslovnih knjiga jednostrana je isprava sadržaj koje se u cijelosti osporava. Dakle, ovrhovoditelj ovršeniku nije isporučio fakturiranu uslugu isporuke električne energije u iznosu koji potražuje, niti je ovršeniku poznato na koji način ju ovrhovoditelj za razdoblje koje je u vjerodostojnoj ispravi naveo (2 mjeseca), došao do astronomskog iznosa od čak 53.208,38 EUR-a, niti pak je takav način obračuna među strankama ugovoren. Osim toga, iz priloženog izvoda iz poslovnih knjiga proizlazi da je prvi od utuženih računa i to broj 012300141196-240220-7 izrađen dana 29.02.2024.g. s datumom dospijeća 22.03.2024.g., a da bi na istom izvodu ovrhovoditelj ovršenika teretio za opomenu za isti račun sastavljenu s danom 29.02.2024.g. Iz toga dakle proizlazi, da bi ovrhovoditelj ovšeniku ispostavio račun, te isti dan poslao opomenu radi neplaćanja i još k tome trošak dsotave iste obuhvatio prijedlogom za ovrhu. Iz navedenog je razvidno kako ovrhovoditelj manipulira dokumentacijom i utuženim računima, te kako je očito utuženim računima obuhvaćeno ranije razdoblje ugovornog odnosa za koje je sada nastupila zastara, a o čemu će se ovršenik očitovati kasnije tijekom parničnog postupka kada zaprimi obrazloženje ovrhovoditelja vezano uz navedene nelogičnosti. Znači ovršenik osporava osnovanost i visinu potraživanja istaknutog u vjerodostojnoj ispravi, a na temelju koje je doneseno pobijano Rješenje o ovrsi te ističe i prigovor zastare. Obzirom na sve dosad istaknuto, ovršenik napominje kako će se detaljnije očitovati o predmetnom navodnom dugovanju, po primitku činjeničnog i pravnog obrazloženja osnove potraživanja ovrhovoditelja. Iz navedenih razloga, ovršenik se također u cijelosti protivi i troškovima određenim pobijanim rješenjem o ovrsi kao neosnovanim..

4. Nakon toga je javni bilježnik cjelokupni spis dostavio nadležnom Općinskom sudu u Čakovcu, sukladno čl. 282 Ovršnog zakona ( Narodne novine RH broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22- koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme pokretanja postupka ) i zaprimljen je kod ovoga suda pod brojem Povrv-103/2024.

5. Zatim je Općinski sud u Čakovcu Rješenjem Povrv-103/2024-2 od dana 06. rujna 2024. odlučio pod I. Izvan snage se stavlja rješenje o ovrsi javnog bilježnika Sande Jalšovec, Čakovec, broj: Ovrv-3915/2024, UPP/OS-Ovrv-489/2024 od 11. srpnja 2024. u dijelu kojim je određena ovrha i ukidaju se provedene radnje, pod II. Postupak će se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pod III. Ovaj sud oglašava se stvarno nenadležnim i pod IV. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Varaždinu. U obrazloženju je sud naveo da s obzirom na ovakav prigovor ovršenika, valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja u skladu s čl. 282. st. 3. Ovršnog zakona (NN RH 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), te čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona, te je utvrđeno kako se u konkretnom slučaju ne radi o sporu u kojem uvijek sudi Općinski sud sukladno čl. 34. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a kao stranke se u ovom predmetu pojavljuju pravne osobe, to iz razloga jer iz priložene vjerodostojne isprave nije bilo vidljivo da se radi o utuženju zbog neplaćanja zbog potrošene električne energije. Donošenjem tog rješenja je ovršni postupak prešao u parnični postupak.

6. Po pravomoćnosti toga rješenja spis je dostavljen nadležnom Trgovačkom sudu u Varaždinu gdje je zaprimljen pod brojem Povrv-113/2024. Zatim je Trgovački sud u Varaždinu dopisom poslovni broj: Povrv-113/2024-6 od dana 20. prosinca 2024.god. dostavio ovome sudu na daljnji postupak kao mjesno i stvarno nadležnom sudu spis ovog suda broj Povrv-113/2024, budući da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gr 1-440/2024-2 od 30. listopada 2024., riješeno da je za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski sud u Čakovcu.

7. Tako je spis zaprimljen kod Općinskog suda u Čakovcu pod brojem Povrv-159/2024 i sada ovaj sud treba odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

8. Ovrhovoditelj, sada tužitelj se očitovao na prigovor ovršenika, sada tuženika 14. siječnja 2025.god. u kojem predlaže odbiti u cijelosti navedeni prigovor jer je isti u cijelosti neosnovan. U odnosu na prigovor neurednosti, na samom Izvodu iz poslovnih knjiga jasno je navedeno kako je isti sastavljen na računalu i pravovaljan je bez pečata i potpisa. Također, sukladno čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona Izvod iz poslovnih knjiga, kao vjerodostojna isprava, podoban je za ovrhu ako su u njemu naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Isti sadrži sve zakonom propisane podatke, uključujući i podatak tko je korisnik usluge te je time podoban i vjerodostojan dokaz. Nadalje, u odnosu na članak 39. Ovršnog zakona (OZ), tužitelj ističe kako je sadržaj prijedloga za ovrhu, odnosno rješenja o ovrsi sukladan upravo sadržaju koji je OZ propisan kao obvezan, odnosno sukladan je istom članku iz čega je vidljivo da je tuženikov prigovor neosnovan i da je je sadržaj predmetnog prijedloga za ovrhu, odnosno rješenja o ovrsi uredan, razumljiv i u skladu s OZ. Tužitelj nije obvezan navoditi sredstvo i predmet ovrhe, nego je istu moguće provesti općenito na imovini dužnika, stoga je neosnovan u cijelosti i ovaj prigovor. U odnosu na pasivnu legitimaciju, tužitelj ukazuje na priložene račune, a iz kojih je razvidno kako se obračunsko mjerno mjesto 0403000379, kategorija potrošnje: poduzetništvo, odnosi na adresu [adresa], iz čega je razvidno kako je kao kupac zaveden upravo tuženik. Nadalje, a nastavno na navode tuženika kako isti nije ni u kakvom obveznopravnom odnosu s tužiteljem, tužitelj prilaže Zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi na postojećem obračunskom mjernom mjestu od dana 22.09.2023., koji je potpisao tuženik, s sve radi promjene vlasništva na građevini. Tužitelj dostavlja i predmetni Ugovor o kupoprodaju nekretnine temeljem kojeg je tuženik zaveden kao krajnji kupac, a koji je dostavljen tužitelju. Dostavlja se i Izjava radi promjene krajnjeg kupca na obračunskom mjernom mjestu potpisana od strane tuženika kao i Izjavu radi osiguravanja prava kupca na opskrbu električnom energijom (kategorija poduzetništvo). Iz dostavljane dokumentacije razvidno je kako je tuženik upoznat o kojoj se nekretnini radi, stoga su navodi tuženika u pogledu osporavanja pasivne legitimacije neosnovani i paušalni. Na navod tuženika kako mu nije poznato kako je ovrhovoditelj za utuženo razdoblje došao do astronomskog iznosa te kako takav način obračuna među strankama nije ugovoren, tužitelj navodi kako su predmetni računi sastavljeni sukladno mjernim podacima HEP Operatera distribucijskog sustava d.o.o. odnosno na temelju očitanja, što je i razvidno iz obračuna po mjestu potrošnje, na poleđini pojedinog računa. Također, Pravilnikom o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom detaljno je opisan način podnošenja prigovora na račun bilo iz razloga što kupac nije zaprimio isti ili se primjerice ne slaže s visinom računa. Tuženik nije dostavio niti jedan dokaz da je podnio takav prigovor na utužene račune. Iz svega navedenog razvidno kako su tužitelj i tuženik osnovali obvezno-pravni odnos te kako u skladu s odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti preuzetu obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Radi se o jednom od osnovnih načela obveznih odnosa koji propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze i odgovara za njihovo ispunjenje, što obuhvaća i plaćanje zakonske zatezne kamate u slučaju da se obveza ne ispuni pravovremeno, sukladno članku 29. stavku 1. ZOO koji propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice, i zatezne kamate, te je člankom 65. stavkom 1. istog zakona propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjene obveze, a dužnik ju je dužan ispuniti. Tužitelj napominje kako je glavnica u predmeti i dalje nepromijenjena, kao i troškovi ovršnog postupka. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese Presudu te predlaže da sud održi na snazi u cijelosti platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, kao i da obveže tuženike na naknadu troškova ovog postupka.

9. Tuženik je tijekom postupka ostao kod podnesenog prigovora, sada odgovora na tužbu, te se u cijelosti usprotivio tužbenom zahtjevu.

10. Ovaj sud je dalje provodio postupak dokazivanja.

11. Stranke su tijekom postupka dodatno obrazlagale svoja stajališta.

12. Iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Varaždinu je utvrđeno da je sada naziv tuženika PRIMEPAK jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju, trgovinu i usluge, OIB 46275339708, [adresa], 40329 [adresa] ranije naziva ( kao ovršenika ) TD ARC PROJEKTIRANJE j.d.o.o., Čakovec, Vukovarska ulica 1, OIB: 46275339708, te se sada postupak provodi u odnosu na tog tuženika.

13. Postupak se provodi sukladno Zakonu o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme pokretanja postupka ) .

14. Na ročištu održanom dana 23. srpnja 2026.god. je tužitelj ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih navoda i dokaznih prijedloga, dok je tuženik ostao kod odgovora na tužbu, svih navoda i prigovora i dokaznih prijedloga.

15. Stoga je sud na tom ročištu nakon provedenog predloženog postupka dokazivanja, na tom ročištu izvršio još uvid u dokumentaciju i zaključio glavnu raspravu.

16. Tijekom postupka dokazivanja postupka sud je izvršio uvid u spis Trgovačkog suda u Varaždinu broj Povrv-113/2024, zatim u spis ovoga suda broj Povrv-103/2024, u spis ovoga suda Ovrv-3915/2024 i to posebice u: izvod iz poslovnih knjiga (list 8 i 9 toga spisa), te se vrši uvid u ovaj spis i to u: zahtjev – sklapanje ugovora (list 7-9 spisa), izjavu radi promjene krajnjeg kupca na obračunskom mjernom mjestu (list 10 i 11 spisa), potvrdu o zaprimanju (list 12 spisa), izjavu (list 13 spisa), karticu analitičkog knjigovodstva (list 14 spisa), račun i obračun (list 15-17 spisa), račun i obračun (list 18 i 19 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 20-23 spisa), podatke HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o. zaprimljene 22. svibnja 2025. (list 36-38 spisa), tarifne stavke za kupce kategorije poduzetništvo (list 48 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić zaprimljeno 24. travnja 2026. (list 64-73 spisa)..

17. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti neosnovan.

18. U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

19. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Tužitelj (ovrhovoditelj ) je pokrenuo postupak radi naplate svojeg potraživanja, protiv ovdje tuženika (ovršenika ), a na temelju vjerodostojne isprave – Izvoda iz poslovnih knjiga.

21. Tužitelj (ovrhovoditelj ) je dana 18. lipnja 2024.god podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave putem sustava eOvrhe i isti je zaprimljen kod javnog bilježnika Sande Jalšovec iz Čakovca, Valenta Morandinija 15, radi isplate iznosa od ukupno 53.208,38 EUR i to u skladu sa vjerodostojnom ispravom- Izvodom iz poslovnih knjiga (specifikacija računa-utuženje ), broj predmeta : 81254432 izdanog na ukupan iznos od 53.208,38 EUR, a koji se odnosi na račun električne energije s dospijećem 22. ožujka 2024.god. u iznosu od 27.381,79 EUR i na konačni račun električne energije s datumom dospijeća 23. travnja 2024.god. u iznosu od 25.825,26 EUR. Na izvodu su navedeni podaci tuženika, tada naziva TD ARC PROJEKTIRANJE j.d.o.o.

22. Javni bilježnik Sanda Jalšovec je dana 11. srpnja 2024. godine prema prijedlogu tužitelja (ovrhovoditelja ) donijela rješenje o ovrsi, posl.br. Ovrv-3915/2024, te je postupak potom nastavljen kao povodom prigovora na platni nalog.

23. Temeljem čl. 31. Ovršnog zakona vjerodostojna isprava su : račun (računom se smatra i obračun kamata), mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom..

24. U tom dokumentu tužitelja (ovrhovoditelja ) - izvodu, koji je predan uz prijedlog za ovrhu javnom bilježniku su navedeni podaci ovdje tužitelja ( naziv tvrtke, adresa ), uz naznaku osobnog identifikacijskog broja (OIB [osobni identifikacijski broj]a ), kao i podaci ovdje tuženika (naziv tvrtke, adresa, OIB ).

25. Kako je javni bilježnik postupio po takvom prijedlogu tužitelja (ovrhovoditelja) i izdao je rješenje o ovrsi, sada sukladno pravodobno podnesenom prigovoru tuženika (ovršenika ) protiv toga rješenja o ovrsi javnog bilježnika, ovaj sud mora donijeti odluku u ovom parničnom postupku

26. Tijekom ovog parničnog postupka su obje stranke iznosile činjenice i dokaze, te sud na osnovu svih njihovih navoda i prigovora mora donijeti ovu meritornu odluku.

27. Sud može odlučivati samo u granicama tužbenog zahtjeva i samo na osnovu dokaza koji su predani u spis.

28. Nije sporno da je tužitelj energetski subjekt ovlašten za pružanje javne usluge opskrbe električnom energijom. Nije sporno ni da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi [adresa], a nije sporno ni da utuženi računi nisu podmireni.

29. Tijekom provedenog postupka sporna je činjenica da li su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o korištenju mreže i da li je i temeljem kojeg ugovora tužitelj tuženiku pružao javnu uslugu opskrbe i potrošnje električne energije, odnosno da li su stranke bile u ugovornom odnosu iz kojeg je i proizašlo ovo potraživanje tužitelja po osnovi potrošnje električne energije za obračunsko mjerno mjesto.

30. Sporna je dakle i obveza i visina obveze na podmirenje utuženog iznosa.

31. Prije svega valja navesti, a u odnosu na prigovor tuženika da izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od dana 14. lipnja 2024.god. nije vjerodostojan dokaz o postojanju i visini tražbine, da je odredbom članka 31. stavka 1. Ovršnog zakona propisano da je vjerodostojna isprava račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, a računom se smatra i obračun kamata, dok je stavkom 2. istog članka propisano kako je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. U konkretnom slučaju, izvod iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava temeljem koje je određena predmetna ovrha.

32. Iz navedenog je razvidno da vjerodostojna isprava sadržava sve elemente propisane naprijed citiranom zakonskom odredbom, pri čemu se posebno ističe kako je izvadak iz poslovnih knjiga sačinjen temeljem evidencije tužitelja te isti predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a, dok tuženik u tijeku postupka nije dokazao niti je predložio provođenje kakvog dokaza na okolnost da su činjenice u Izvodu netočno utvrđene ili da je isprava nepravilno sastavljena, slijedom čega je ovaj sud podatke navedene u izvodu ocijenio istinitim, te je temeljem istih tužitelj svakako imao zakonsko pravo pokrenuti protiv tuženika prisilnu naplatu svojeg potraživanja.

33. Sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 ), vlasnik nekretnine obveznik je plaćanja svih povremenih davanja za komunalne usluge ( električna energija, plin, toplinska energija i sl.) dobavljačima odnosno davateljima usluga, a koje se odnose na predmetnu nekretninu ( stan ).

34. U ovom predmetu sporno je na temelju koje pravne osnove tužitelj od tuženika potražuje utuženi iznos, jesu li između stranaka sklopljeni ugovori iz kojih bi proizlazila obveza tuženika te jesu li tužiteljeva potraživanja po ispostavljenim računima osnovana i u kojem iznosu.

35. Člankom 21. Uvjeta opskrbljivača HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom ( ovdje tužitelja ) regulirano je da ukoliko dođe do promjene vlasništva na pojedinom obračunskom mjestu, novi vlasnik je dužan najkasnije u roku od 30 dana podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi, uz predočenje vjerodostojne isprave o nastaloj promjeni.

36. Sukladno tome, jasno proizlazi obveza tuženika, kao kupca te nekretnine da obavijesti tužitelja kao distributera električne energije, o promjeni vlasništva na obračunskom mjestu tj. konkretnoj nekretnini.

37. Zbog prijavljivanja te promjene krajnjeg korisnika tužitelj je morao tuženiku ponuditi sklapanje ugovora, kako će dalje biti obrazloženo.

38. Sukladno odredbi članka 247. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23– koji se primjenjuje s obzirom na sporno razdoblje potrošnje, dalje : ZOO ) - kad je ugovor sklopljen- ugovor je sklopljen kad se ugovorne strane suglase o bitnim sastojcima ugovora.

39. Člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Načelo savjesnosti i poštenja) je određeno da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Člankom 10. ZOO (Ponašanje u ispunjavanju obveza i ostvarivanju prava) pak je određeno da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).

40. Ovršenik, ovdje tuženik, PRIMEPAK j.d.o.o. (prije ARC PROJEKTIRANJE j.d.o.o.) podnio je prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave u kojem navodi kako priložena isprava, odnosno izvod iz poslovnih knjiga (račun za opskrbu el. energijom), nije sastavljena u skladu sa stvarnim stanjem međusobnih obveza, odnosno tvrdi da se uopće ne radi o opskrbi električnom energijom niti o računu za isto, te da je potpuno nejasno na što se navedeni računi odnose i koje su usluge njima obuhvaćene. Iz poslovnih knjiga proizlazi da je ovrhovoditelj, ovdje tužitelj, tuženiku ispostavio račun te isti dan i opomenu radi neplaćanja, kao i trošak dostave te takvo postupanje smatra manipulativnim. Prigovara neurednosti prijedloga za ovrhu te ističe i prigovor zastare. Tuženik ističe kako do sklapanja ugovora o opskrbi el. energijom između stranaka uopće nije ni došlo, stoga tužitelj nema ni osnova potraživati navedeni iznos od ukupno 53.208,38 eura.

41. Ovrhovoditelj, ovdje tužitelj, HEP ELEKTRA d.o.o. predlaže u cijelosti odbiti navedeni prigovor tuženika te ističe kako je predmetni izvod iz poslovnih knjiga uredan, odnosno da računi predstavljaju podoban i vjerodostojan dokaz. Ističe kako je iz svih priloženih dokaza razvidno kako je došlo do osnivanja obveznopravnog odnosa između tužitelja i tuženika, te kako je tužitelj kao vjerovnik ovlašten od tuženika zahtijevati namirenje tražbine koja proizlazi iz predmetnih računa o opskrbi el. energijom. Na predmetnoj nekretnini tuženika na adresi Š [adresa], 1, 40329 [adresa], tužitelj ima evidentirano nepodmireno potraživanje u iznosu od 53.694,46 EUR, što je razvidno iz kartice analitičkog knjigovodstva za predmetno mjerno mjesto (list 14 spisa).

42. Uvidom u dokumentaciju spisa razvidno je da je tuženik dana 22. rujna 2023. godine podnio Zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi na postojećem obračunskom mjernom mjestu ( dalje: OMM), uz Zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem OMM, te dao Izjavu radi promjene krajnjeg kupca na OMM, kao i Izjavu radi osiguranja prava kupca na opskrbu električnom energijom (kategorija poduzetništvo) dana 18. studenog 2023.

43. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, uvidom u priložene račune je razvidno kako se obračunsko mjerno mjesto 0403000379, kategorija potrošnje: poduzetništvo, odnosi na adresu [adresa], iz čega je razvidno kako je kao kupac zaveden upravo tuženik.

44. Što se tiče navoda tuženika kako isti nije ni u kakvom obveznopravnom odnosu s tužiteljem, tužitelj je priložio Zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi na postojećem obračunskom mjernom mjestu od dana 22.09.2023., koji je potpisao tuženik, s sve radi promjene vlasništva na građevini.

45. Tužitelj je dostavio i Ugovor o kupoprodaju nekretnine temeljem kojeg je tuženik zaveden kao krajnji kupac, a koji je dostavljen tužitelju.

46. Tužitelj je dostavio i Izjava radi promjene krajnjeg kupca na obračunskom mjernom mjestu potpisana od strane tuženika kao i Izjavu radi osiguravanja prava kupca na opskrbu električnom energijom (kategorija poduzetništvo).

47. Međutim, valja istači da Zahtjev za sklapanje ugovora predstavlja samo prijedlog za sklapanje ugovora, dok je za nastanak ugovornog odnosa potrebno postojanje suglasnosti volja ugovornih strana o bitnim sastojcima ugovora.

48. U konkretnom slučaju tužitelj nije dostavio sklopljeni ugovor o korištenju mreže niti bilo koji drugi dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je ugovor između stranaka zaključen.

49. Nadalje, sukladno Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 104/2020), za nastanak ugovornog odnosa potrebno je sklapanje ugovora o korištenju mreže između operatora sustava i korisnika, pri čemu isti mora sadržavati propisane sastojke ugovora.

50. Za nastanak obveze tuženika prema tužitelju, nužno je postojanje valjane pravne osnove, odnosno postojanje valjanog ugovornog odnosa između stranaka iz kojeg izričito proizlazi obveza ispunjenja određene činidbe u korist tužitelja.

51. Sukladno čl. 5. st. 1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energije, odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže ("Narodne novine" br. 100/22., 134/24., 19/25.) (dalje: Pravilnik) uređuju se sljedećim ugovorima: ugovorom o korištenju mreže, ugovorom o opskrbi električnom energijom, ugovorom kojim se uređuje otkup električne energije, ugovorom o agregiranju, ugovorom o sudjelovanju u energetskoj zajednici, ugovorom o pružanju pomoćnih usluga, ugovorom o redispečiranju te drugim ugovorima.

52. Sukladno čl. 8. st. 3. Pravilnika sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom mora biti utemeljeno na pravičnim i unaprijed poznatim uvjetima, dok je postupak sklapanja ugovora o opskrbi električnom energijom s novim vlasnikom građevine ili dijela građevine propisan čl. 24. Pravilnika. Prema odredbi čl. 24. st. 1. Pravilnika novi vlasnik građevine ili dijela građevine bez odgađanja podnosi opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom iz članka 8. stavka 1. zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže uz priloženu odgovarajuću ispravu o vlasništvu, što je sam tuženik i učinio dana 22. rujna 2023. godine.

53. Dakle, navedeno predstavlja samo uvjet za sklapanje ugovora, odnosno ponudu iz čl. 253. Zakona o obveznim odnosima, što znači da samom predajom zahtjeva tuženika nije došlo do sklapanja ugovora odnosno osnivanja obveznopravnog odnosa između tužitelja i tuženika na kojem bi se temeljilo tužiteljevo potraživanje. Predmetnim zahtjevom za sklapanje ugovora, koji je sastavljen u obliku obrasca, nije postignut nikakav dogovor o bitnim sastojcima ugovora, već se iz njegovog sadržaja samo može iščitati razlog zbog kojeg se isti podnosi, a to je promjena vlasništva na građevini, pa se zbog toga ne može smatrati da je između stranaka sklopljen ugovor o opskrbi električnom energijom niti da je time nastao obveznopravni odnos.

54. Na temelju čl. 24. st. 4. Pravilnika opskrbljivač je bio dužan u roku od dva radna dana od dana zaprimanja podataka i dokumentacije novom vlasniku poslati potvrdu o prihvaćanju zahtjeva za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom i prihvaćanju zahtjeva za sklapanje ugovora o korištenju mreže.

55. Tako se sukladno st. 5. istog članka novi ugovor o korištenju mreže i novi ugovor o opskrbi električnom energijom smatraju sklopljenim danom slanja navedene potvrde. Kako tužitelj uz dokumentaciju u spis nije dostavio potvrdu iz čl. 24. st. 5. Pravilnika, kojom prihvaća ponudu iz zahtjeva za sklapanje ugovora, tako se ne može govoriti da se ovdje radi o ugovornom odnosu jer do sklapanja ugovora nije ni došlo.

56. Stoga, iako je točno da je Zakonom o tržištu električne energije i to čl. 42. st. 2. propisano da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, on je to dužan učiniti sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima.

57. Kako do ugovorenih uvjeta između stranaka nije ni došlo, tako po mišljenju suda nije nastala ni obveza tuženika za podmirivanjem duga.

58. Sud je dana 18. prosinca 2025. donio Rješenje da se određuje provođenje dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem na okolnost : visine po neplaćenim računima tužitelja od strane tuženika, koji su predmetom ovog spora (razdoblje veljača 2024.god. s dospijećem u ožujku 2024.god. i ožujak 2024. s dospijećem u travnju 2024.god. - prema Kartici analitičkog knjigovodstva s lista 14 spisa, te računima i obračunima s lista 15 – 19 spisa, te ostalim podacima u spisu ) sa navođenjem pojedinih iznosa po računima sa datumima njihovog dospijeća, da li je tužitelj tuženiku te račune izdao sukladno Pravilniku o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, odnosno mjernim podacima po mjestu potrošnje, da li izdani sporni računi sadrže sve Zakonom i Pravilnikom propisane podatke u svezi obračuna i ukupnog iznosa potraživanja. Vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku Nataliji Jambrečić iz Centra poslovnih analiza d.o.o. Čakovec.

59. Dana 27. travnja 2026.god. zaprimljen je nalaz i mišljenje vještakinje Natalije Jambrečić u kojem ista navodi pod 1) Visina duga po neplaćenim računima tužitelja od strane tuženika, koji su predmetom ovog spora (razdoblje veljača 2024.god. s dospijećem u ožujku 2024.god. i ožujak 2024. s dospijećem u travnju 2024.god. - prema Kartici analitičkog knjigovodstva s lista 14 spisa, te računima i obračunima s lista 15 – 19 spisa, te ostalim podacima u spisu ) sa navođenjem pojedinih iznosa po računima sa datumima njihovog dospijeća. Računi za razdoblje od 1.2. do 31.3.2024. godine iznose ukupno 53.208,38 EUR i to za razdoblje 1.2. -29.2.2024. račun broj 2300141196-240220-7 u iznosu od 27.383,12 EUR, a za razdoblje 1.3. -31.3.2024. račun broj 2300141196-240320-3 u iznosu od 25.825,26 EUR. Vještakinja je napomenula da na Kartici analitičkog knjigovodstva tuženik račun broj 2300141196- 240220-7 ima proknjižen na dva konta, i to 27.381,79 EUR na kontu 12001000 (potrošnja el. energije) i 1,33 EUR na kontu 12061000 (troškovi opomena). Oba iznosa su evidentirana i zaračunata u računu 2300141196-240220-7 čiji je iznos 27.383,12 EUR, sve kako je detaljno prezentirano u točki c.4.) Zatim je vještakinja pod 2) na pitanje da li je tužitelj tuženiku te račune izdao sukladno Pravilniku o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, odnosno mjernim podacima po mjestu potrošnje odgovorila da uz napomene i ograničenja koja su navedena u točki c.2.) Nalazom je utvrđeno da su račun 2300141196-240220-7 i račun 2300141196- 240320-3 za isporučenu električnu energiju za razdoblje veljača i ožujak 2024. godine u dijelu koji se odnosi na njihov sadržaj, prikaz mjernih podataka i obračun električne energije, sastavljeni u skladu s odredbama Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/2022). Vještakinja Jambrečić je pod 3) na pitanje da li izdani sporni računi sadrže sve Zakonom i Pravilnikom propisane podatke u svezi obračuna i ukupnog iznosa potraživanja odgovorila da uz napomene i ograničenja koja su navedena u točki c.2.) Nalazom je utvrđeno da račun 2300141196-240220-7 i račun 2300141196-240320-3 sadrže sve podatke u svezi obračuna i ukupnog iznosa potraživanja u skladu s odredbama Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/2022). Navedeno se odnosi na slijedeće elemente koje računi sadrže: naziv i adresu kupca, broj obračunskog mjesta, kategoriju potrošnje i tarifni model, obračunsko razdoblje, broj brojila, početna i završna stanja brojila po tarifnim stavkama, oznaku načina utvrđivanja podataka (“očitanje”), količine električne energije (kWh), jedinične cijene i iznose, pripadajuće naknade i davanja.

60. Stranke nisu imale primjedbe na sam nalaz i mišljenje vještakinje.

61. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje Jambrečić prihvatio u cijelosti jer je dan stručno i nepristrano i u skladu sa zadatkom vještačenja.

62. Međutim, odluka u ovom postupku se mora donijeti temeljem sve dokumentacije u spisu i temeljem citiranih zakonskih odredbi, uzimajući u obzir pravila o teretu dokazivanja sukladno Zakonu o parničnom postupku.

63. Tužitelj ne može postojanje ugovora dokazivati isključivo zahtjevom za njegovo sklapanje, budući da takav dokument ne sadrži sve sastojke propisane Općim uvjetima, niti iz istoga proizlazi prihvat ponude i sklapanje ugovora.

64. Činjenica da je tuženik zaveden kao krajnji kupac u evidencijama tužitelja sama po sebi ne dokazuje postojanje ugovorne obveze niti oslobađa tužitelja od obveze dokazivanja pravnog temelja i visine potraživanja tužitelj u ovom postupku nije dokazao postojanje sklopljenog ugovora o korištenju mreže, a što je izričito propisano čl. 6. st. 4. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom.

65. Sastojci ugovora o korištenju mreže propisani su odredbom čl. 6. st. 11. Općih uvjeta te je iz dostavljenih zahtjeva za koje tužitelj smatra da su sklopljeni ugovori, vidljivo da isti ne sadrže sve ono što je propisano općim uvjetima.

66. Stoga dakle, kako ugovor o korištenju mreže nije valjano sklopljen, tužitelj nije imao zakonsku osnovu za vršenje obračuna, naplatu ili ispostavu računa prema tuženiku, a samo dostavljanje zahtjeva ne stvara obvezno-pravni odnos između stranaka niti može zamijeniti ugovor koji mora sadržavati sve propisane elemente.

67. To što tužitelj prema podacima HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Elektra Čakovec ima na adresi [adresa] evidentiranu potrošnju električne energije, a koju vodi na ime tada TD ARC PROJEKTIRANJE j.d.o.o. ne znači da je ovdje tužitelj kao distributer električne energije ispunio svoju obvezu sukladno citiranim odredbama Zakona i Pravilnika tj. da upravo sa tuženikom i upravu za nekretninu na toj adresi ima sklopljen valjani ugovor koji ugovor ima sve potrebne sastojke za takvo pružanje usluge.

68. Postavlja se pitanje zbog čega tužitelj kao distributer električne energije na spornom mjernom mjestu nema svu valjanu dokumentaciju o krajnjem korisniku i to sklopljeni ugovor za isporuku električne nergije, tim više što je očito da je potrošnja električne energije na tom mjernom mjestu u ta dva mjeseca izrazito visoka, čak enormna. Isto tako nije jasno zašto tužitelj kao ovlašteni distributer električne energije ne postupa sukladno članku 94. i 97. Općih uvjeta za korištenje mreže i isporuku električne energije koja odredba mu daje ovlaštenje za privremenom obustavom električne energije krajnjem kupcu i u slučaju ako se ne plaća isporučena električna energija.

69. Sud je na osnovu provedenih dokaz utvrdio kako tužitelj i tuženik nisu osnovali obvezno-pravni odnos te kako u skladu s odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) tuženik uopće nije sudionik u tom obveznom odnosu niti je posljedično tome dužan ispuniti obvezu niti je odgovoran za njezino ispunjenje.

70. Slijedom svega navedenog, sud smatra da tuženik nije obvezan podmiriti utuženi iznos zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka, budući da tužitelj nije dokazao postojanje ugovorne osnove iz koje bi proizlazila obveza tuženika.

71. Tužitelj nije dokazao da je ugovor o opskrbi električnom energijom sklopljen na način propisan čl. 24. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, zbog čega dostavljeni računi i obračuni po mjestu potrošnje (list 15-19 spisa), sami po sebi nisu dostatni za zaključak o postojanju obveznopravnog odnosa između stranaka, iako su oni, prema mišljenju vještakinje Natalije Jambrečić, formalno sastavljeni u skladu s odredbama Pravilnika.

72. Neovisno o navedenom, čak i kada bi se pretpostavilo postojanje ugovornog odnosa, tužitelj nije dokazao činjenice na kojima temelji svoj zahtjev jer dostavljena dokumentacija ne otklanja dvojbe glede osnovanosti i visine utužene tražbine u cijelosti.

73. Sukladno provedenim dokazima i teretu dokazivanja, platni nalog iz rješenje o ovrsi javnog bilježnika je u cijelosti neosnovan, te ga je stoga sud isti u cijelosti ukinuo, te je tužbeni zahtjev sada tužitelja u cijelosti odbijen, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude sukladno odredbi čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

74. Sukladno čl. 14. st. 1. Ovršnog zakona troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe prethodno snosi ovrhovoditelj, a sukladno st. 5. istog članka da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje je mu je neosnovano prouzročio.

75. Navedeni trošak ulazi sukladno sudskoj praksi i trošak cjelokupnog postupka budući da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage, pa je ovršni postupak prešao u ovaj parnični postupak u okviru kojeg je obuhvaćen i navedeni trošak odvjetnika. Kada se ovršni postupak povodom prigovora ovršenika nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga tada se troškovi postupka obračunavaju jedinstveno bez razlučivanja istih na ovršne i parnične troškove postupka.

76. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku jer je tužitelj u cijelosti odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom.

77. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, tako mora naknaditi troškove postupka tuženoj. Isti trošak je odmjeren sukladno vrijednosti predmeta spora (VPS ) koji iznosi ukupno 53.208,38 EUR.

78. Trošak tuženika odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku -odvjetniku, a sukladno zatraženim troškovima u troškovniku predanom na ročištu sukladno čl. 164. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

79. Sud tuženiku priznaje trošak: sastava prigovora na rješenje o ovrsi javnom bilježniku u iznosu od 1.000,00 EUR ( Tbr. 13), zatim u ovom parničnom postupku za: sastav podneska od 12.02.2025. u iznosu od 1.000,00 EUR ( Tbr. 8/1 ), za zastupanje na ročištu 29.04.2025. u iznosu od 1.000,00 EUR ( Tbr.9/1 ), sastav podneska od 18. 06.2025. u iznosu od 1.000,00 EUR ( Tbr. 8/1 ), sastav podneska od 27.10.2025. u iznosu od 1.000,00 EUR ( Tbr. 8/1 ), za zastupanje na ročištu 09.12.2025. u iznosu od 1.000,00 EUR ( Tbr.9/1 ), sastav podneska od 22.05.2026. u iznosu od 1.000,00 EUR ( Tbr. 8/1 ), sastav podneska od 29.06.2026. u iznosu od 1.000,00 EUR ( Tbr. 8/1 ), za zastupanje na ročištu 23.07.2026. u iznosu od 1.000,00 EUR ( Tbr.9/1 ) i zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/3 ), dakle ukupno 9.100,00 EUR, kako je zatraženo u predanom troškovniku, sve uz pripadajući PDV (tbr. 42 ) u ukupnom iznosu od 2.275,00 EUR i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 38/23 i 107/25) i to vrijednost boda 2,00 EUR/bod. Tuženiku je priznat i trošak s osnova plaćene sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika koji je plaćen u spisu Ovrv-3915/2024 u iznosu od 289,27 EUR prilikom podnošenja prigovora, što je vidljivo iz e-spisa.

80. Tako ukupno priznati trošak tuženika iznosi 11.664,27 EUR, a isti joj je dužan naknaditi tužitelj koji je izgubio spor, te je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

81. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Čakovcu, 13. kolovoza 2026. godine.

S U T K I N J A :

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud, sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova ( NN RH broj 67/18 i 21/22 ), pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Važno : Temeljem čl. 348. st. 5. Zakona o parničnom postupku rokovi za žalbu ne teku od 01. kolovoza do 15. kolovoza 2026.god.

O tom obavijest:

1. punomoćnici tužitelja OD Terešak i partneri iz Zagreba

2. punomoćnik tuženika Pintarić Josip, odvjetnik iz Čakovca