REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj: Ovr-906/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

Z A K L J U Č A K

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Nataši Horvat, a temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EOS MATRIX D.O.O., sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], OIB: 76674680107, protiv ovršenice OŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici iz Pule, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode ovrhe, 13. kolovoza 2026.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenica OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 (petnaest) dana od dostave ovog zaključka protiv ovrhovoditelja EOS MATRIX D.O.O., OIB: 76674680107, pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga navedenih u prijedlogu ovršenice od 7. srpnja 2026.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenice za izdavanje naloga bankama za odgodu prijenosa zapljenjenih novčanih sredstava ovršenice na račun ovrhovoditelja temeljem zahtjeva za izravnu naplatu zaprimljenog kod Financijske agencije 13. svibnja 2026., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenica je podneskom zaprimljenim na ovome sudu 7. srpnja 2026. podnijela prijedlog za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate kojeg je pred Financijskom agencijom (u daljnjem tekstu: Fina) pokrenuo ovrhovoditelj na temelju ovršne isprave - zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule pod brojem OV-18718/08 od 29. listopada 2008., kao i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u navedenom postupku. Ovršenica u svom prijedlogu ističe prigovor zastare tražbine utvrđene predmetnom ovršnom ispravom zbog proteka roka iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Prigovor obrazlaže navodom da gore navedena ovršna isprava, zadužnica sastavljena prije 1. siječnja 2011., nije potvrđena (solemnizirana) te da predstavlja privatnu ispravu na kojoj je samo javnobilježnički ovjeren potpis izdavatelja zadužnice pa se s toga na istu primjenjuje petogodišnji opći zastarni rok, sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održano dana 19. studenoga 2018.god. koje glasi cit.: " Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05). " . Navodi nadalje da je predmetna zadužnica prethodno bila dostavljena Fini na provedbu 8. siječnja 2014., radi namirenja neplaćenog duga po Ugovoru o kreditu broj 5104143540, sklopljenom s društvom Erste & Steiermärkische Bank d.d. Obzirom da tražbina iz osnove za plaćanje nije naplaćena, FINA sukladno odredbi čl.12. Dana 11. ožujka 2016. godine sklopljen je Ugovor o cesiji između društava Erste & Steiermärkische Bank d.d. i EOS MATRIX d.o.o., temeljem kojeg je EOS MATRIX d.o.o. postao nositelj predmetne tražbine. Međutim, sam prijenos tražbine ugovorom o cesiji ne utječe na tijek zastare niti predstavlja zakonom propisanu radnju koja bi imala učinak njezina prekida. Pravni slijednik Erste & Steiermärkische Bank d.d., odnosno EOS MATRIX d.o.o., prvi je zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji podnio tek 22. studenoga 2022. godine. Ponovno, obzirom da tražbina iz osnove za plaćanje nije naplaćena, FINA sukladno odredbi čl.12. ZPONS je prestala s izvršavanjem te osnove, čime je pokrenuta ovrha ponovno obustavljena. Između 8. siječnja 2014. godine i 22. studenoga 2022. godine nije poduzeta nijedna radnja koja bi, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, dovela do prekida zastare. Stoga je u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 22. studenoga 2022. godine, a osobito u trenutku podnošenja novog zahtjeva 13. svibnja 2026. godine, predmetna tražbina već bila zastarjela. Slijedom navedenoga, budući da je u konkretnom slučaju riječ o zadužnici koja je samo ovjerena kod javnog bilježnika, a nije solemnizirana te je sastavljena prije 1. siječnja 2011. godine, na predmetnu tražbinu primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina. Kako je taj rok protekao u siječnju 2019. godine, ovrhovoditelj nema pravo zahtijevati naplatu predmetne tražbine. Kao dokaz predmetnih navoda, ovršenica je dostavila dopis Erste&Steiermarkische bank d.d. od 7. siječnja 2014., zadužnica br. OV-18718/08 od 20. listopada 2008. god., specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-18718/08, zahtjev za izravnu naplatu od 22. studenog 2022. god., zahtjev za izravnu naplatu od 13. svibnja 2026. god., specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-18718/08-Z003, zahtjev za izravnu naplatu od 22. studenog 2022. god. i zahtjev za izravnu naplatu od 13. svibnja 2026. god. 2. Na prijedlog ovršenice ovrhovoditelj se u ostavljenom, a ni naknadno do dana donošenja ove odluke ovrhovoditelj se po pozivu suda nije očitovao na prijedlog ovršenice.

3. Odredbom članka 210. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine”, broj:

112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024; dalje u tekstu: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ, prema odredbi članka 209. stavka 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema stavku 2., na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. na odgovarajući način primjenjuju se odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. na odgovarajući način primjenjuju se odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. OZ).

3.1. Člankom 50. stavkom 1. točkom 11. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Člankom 52. stavkom 1. OZ propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu. Stavkom 4. istog članka određeno je da iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

4. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, tj. navodi da je predmetno potraživanje u zastari.

5. Kako ovršenik ističe razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, temeljem odredbe članka 210. OZ-a u vezi sa člankom 52 stavkom 1. i 3. OZ-a odlučeno je kao u izreci ovog zaključka.

6. Člankom 65. stavka 1. OZ propisano je da sud može na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu: 1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka, 3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha, 4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona, 6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno, 7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, 8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni, 9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa, 10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak, 11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana. Stavkom 2. istog članka propisano je da će odluku o prijedlogu za odgodu sud donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije. Dakle, sud može donijeti rješenje o odgodi ovrhe ako su kumulativno ispunjena oba uvjeta navedena u članku 65. stavku 1. OZ -a, naime, vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili vjerojatnost nastupanja nasilja i ispunjenje jednog od uvjeta navedenih u točci 1. do 11. narečene odredbe.

7. Svojim prijedlogom od 7. srpnja 2026., ovršenica je osim odgode predložila i proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa njezinih novčanih sredstava zaplijenjenih u gore navedenom postupku izravne naplate, čime je ispunjen uvjet iz članka 65. stavka 1. točke 1. OZ-a.

8. Ispitujući postojanje drugog od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe, naime vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete odnosno vjerojatnost potrebe sprečavanja nasilja (pri čemu se na potonji razlog ovršenik ni ne poziva), sud ističe da se za odgodu ovrhe ne traži postojanje bilo kakve štete, nego isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete odnosno takve štete koju ovršenik ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja protuovrhom ili restitucijskom parnicom ili ovrhom koja bi se nastavno provela. Šteta koju ovršenik trpi kao nužnu posljedicu provedbe ovrhe, a koju ovrhovoditelj ima pravo zahtijevati radi ostvarenja svoje dospjele tražbine koju ovršenik nije ispunio, ne može se smatrati nenadoknadivom ili teško nadoknadivom štetom. U tom smislu, sud ukazuje i na mnogobrojnu sudsku praksu županijskih sudova, pa tako primjerice u presudama GŽ Ovr-199/2019 ŽS Pula, GŽ Ovr-1910/2019 ŽS Zagreb, GŽ Ovr-320/2019 ŽS Pula, GŽ Ovr-224/2019 ŽS Rijeka. Ovršenica navodi da će provedbom izravne naplate ostati bez novčanih sredstava koja koristi za podmirenje osnovnih životnih potreba i troškova, poput troškova stanovanja, režija, prehrane i drugih nužnih izdataka, čime da bi joj bila ugrožena egzistencija. Međutim, valja ukazati na odredbe o ograničenju ovrhe iz članaka 173. OZ-a kojima se osigurava minimum stalnih novčanih primanja ovršenika po vrsti i po visini na kojima ovrha nije dopuštena, a kojima se ovršeniku osigurava egzistencijalni minimum. U tom smislu, ovršenik ima i mogućnost u Fini zatražiti otvaranje zaštićenog računa na koji će mu se isplaćivati takva primanja odnosno primanja na kojima je mogućnost ovrhe ograničena. Također, ovršenica isključivo paušalno navodi opasnost od ugroze njezine egzistencije, suprotno teretu dokaza te vjerojatnosti, koja je isključivo na ovršenici. Naposlijetku, ovrhovoditelj se nije suglasio sa prijedlogom za odgodu ovrhe pa nema mjesta ni primjeni odredbe članka 69. stavka 1. OZ kojom je propisano da ako se ovrhovoditelj suglasi s prijedlogom ovršenika o odgodi ovrhe, odnosno ako se ovrhovoditelj i ovršenik suglase s prijedlogom treće osobe o odgodi ovrhe, sud će odgodu odrediti ne ispitujući postoje li za to propisane pretpostavke.

9. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbi članka 65. stavka 1. i 2. OZ -a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

10. O troškovima ovoga postupka, po stavu ovoga suda, potrebno je odlučiti u parnici na koju je ovršenik upućen, a sukladno uspjehu stranaka u istoj.

U Puli-Pola, 13. kolovoza 2026.

Sudac:

Nataša Horvat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek.

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od osam (8) dana od dana dostave rješenja, ovome sudu, pismeno u tri (3) primjerka, osim ako se podnosi putem e-komunikacije sa sudom.

Dna:

1. Ovrhovoditelju

2. Ovršenici po punomoćnici

3. Fina – web servisom.