Republika Hrvatska

P-951/2024-31

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice IS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Zorislava Krivačića i Korane Krivačić, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tužene JS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Vesna Vignjević-Žak i Boško Žak, odvjetnici u Bjelovaru, radi izdavanja tabularne isprave i upisa prava vlasništva nekretnine, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 27. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, primjenom čl. 335. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), dana 13. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Tužena JS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužna je tužiteljici IS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], izdati ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 1778/4 dvorište površine 58 m2, dvorište površine 13 m2 i kuća (jednokatna stambena zgrada) u [adresa], površine 104 m2, ukupne površine 175 m2, i dopustiti tužiteljici da na temelju te tabularne isprave u zemljišnoj knjizi ostvari upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime jer će u protivnom tu ispravu po pravomoćnosti zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.279,68 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tužene podnijela tužbu radi izdavanja isprave podobne za upis prava vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju čini čk.br. 1778/4 dva dvorišta i kuća površine 175 m2. U tužbi tvrdi da je tužena u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica te nekretnine, da je tužena kćerka tužiteljice i da su u zemljišnoj knjizi u tužiteljičinu korist upisane osobne služnosti prava stanovanja i prava plodouživanja, uz zabilježbu zabrane otuđenja ili opterećenja bez izričite pisane tužiteljičine suglasnosti, sve na temelju ugovora o kupoprodaji od 17. listopada 2019.. Tužiteljica tvrdi da je ona stvarni vlasnik i posjednik te nekretnine jer je 16. srpnja 2019. posredstvom agencije za prodaju nekretnina GTI d.o.o. [adresa] s prodavateljicom RS ugovorila prodaju nekretnine, a tada je sklopljen predugovor o kupoprodaji u kojem je tužiteljica navedena kao kupac. Ugovorena je cijena u iznosu od 83.000,00 EUR, tužiteljica je istoga dana platila kaparu u iznosu od 15.000,00 EUR, a ugovoreni su i rok za isplatu ostatka cijene u iznosu od 68.000,00 EUR i obveza sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine. Tužiteljica je u Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb imala oročena sredstva pa se sklapanju ugovora pristupilo po isteku oročenja tako da je tužiteljica 17. listopada 2019. isplatila ostatak cijene i agencijsku proviziju, a u ugovoru kao kupac navedena je tužena jer je tužiteljica tada bila u braku s ĐS. Njihovi bračni odnosi bili su poremećeni i očekivao se postupak razvoda braka i podjele bračne stečevine, a budući da su sredstva za kupnju nekretnine bila tužiteljičina posebna imovina, tužiteljica i tužena dogovorile su da će nekretnina glasiti na ime tužene. Tužena je bila upoznata s ovom situacijom i znala je da je tužiteljica u cijelosti platila nekretninu, a dogovor stranaka bio je da se tužiteljica u početku upiše kao nositelj osobnih služnosti prava stanovanja i plodouživanja, da se tužena upiše kao vlasnica nekretnine i da se nekretnina prenese na tužiteljicu kao stvarnog vlasnika kad se za to steknu uvjeti. Tužiteljica tvrdi da su stranke dogovorile da će tužena tužiteljici izdati valjanu ispravu za prijenos prava vlasništva nekretnine bez ikakve protučinidbe. U postupku razvoda braka tužiteljice i njezinog tadašnjeg supruga postignuta je nagodba na temelju koje je tužiteljica ĐS isplatila iznos od 10.000,00 EUR. Osim toga, tužiteljica od dana kupoprodaje pos jeduje nekretninu koju je kupila i plaća sve režijske i druge troškove vezane uz korištenje kuće, dok tužena nikada nije bila u posjedu kuće. S obzirom na to da je volja stranaka bio privremeni prijenos prava vlasništva nekretnine i upis tužiteljice kao vlasnice nekretnine kada se za to steknu uvjeti, s obzirom na to da su ti razlozi otpali i s obzirom na to da je tužena odbila tužiteljici dati ispravu za prijenos prava vlasništva nekretnine, tužiteljica predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev i tuženoj naloži plaćanje parničnih troškova.

Tužiteljica u podnesku od 20. siječnja 2025. tvrdi da je sudska nagodba u predmetu Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, broj P Ob -56/2021 između ĐS i tužiteljice kojom je podijeljena njihova bračna stečevina sklopljena 2023. i da su tada otpali razlozi zbog kojih je tužena upisana kao vlasnica nekretnine. Stoga je tužiteljica tuženu dopisom od 5. listopada 2024. pozvala da na nju prenese vlasništvo kuće zbog čega tužiteljica smatra da tek od trenutka toga poziva mogu teći rokovi koji se odnose na izdavanje tabularne isprave pa njezin zahtjev nije zastario.

2. Tužena u odgovoru na tužbu potvrđuje da je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica nekretnine koja je predmet spora, ali osporava tužbeni zahtjev jer smatra da je tužbeni zahtjev zastario budući da su predugovor i ugovor o prodaji nekretnine sklopljeni 16. srpnja i 17. listopada 2019. pa je do dana podnošenja tužbe 24. listopada 2024. protekao zastarni rok za izdavanje tabularne isprave od pet godina. Tužena obrazlaže da je zahtjev za izdavanje tabularne isprave obveznopravnog, a ne stvarnopravnog karaktera. Tužena potvrđuje da je tužiteljica platila cijenu nekretnine, ali osporava razloge zbog kojih je tužena navedena kao kupac nekretnine u ugovoru o kupoprodaji budući da iz sudske nagodbe koju je tužiteljica dostavila uz tužbu proizlazi da ĐS nije bio zainteresiran za nekretninu u [adresa], nego je predmet bračne stečevine tužiteljice i ĐS bila nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužena tvrdi da je volja parničnih stranaka i ugovornih strana ugovora o kupoprodaji bila upravo ta da tužena bude vlasnica nekretnine i da tužiteljici pripadne pravo doživotnog stanovanja i plodouživanja, uz zabranu otuđenja i opterećenja nekretnine bez izričite tužiteljičine pisane suglasnosti. Sukladno tome, tužena je potpisala zapisnik o predaji nekretnine i preuzela ključeve kupljenog objekta. Ovaj način ugovaranja prava predlagala je isključivo tužiteljica, ali ne zbog razvoda braka s ĐS, nego zbog svog lošeg zdravstvenog stanja zbog kojega je bila na nekoliko operacija i zbog toga što je računala na pomoć tužene koja je njegovateljica i živi u [adresa]. Osim toga, tužiteljica je poduzimala neke riskantne financijske radnje kupoprodaje kripto valute i nekoliko puta bila je oštećena prijevarama drugih osoba. Tužena osporava da bi volja stranaka bio privremeni prijenos prava vlasništva nekretnine, tim više što opisani razlozi postoje i danas, a sadašnjim stanjem tužiteljičin materijalni položaj u cijelosti je zaštićen. Konačno, tužena ističe i formalni nedostatak tužbenog zahtjeva jer tužiteljica tužbenim zahtjevom traži izdavanje isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini, ali njezin tužbeni zahtjev ne sadrži pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva u smislu čl. 57. - 60. Zakona o zemljišnim knjigama, odnosno, tužiteljičin tužbeni zahtjev ne sadrži zahtjev za utvrđenje valjane pravne osnove za stjecanje vlasništva (titulus). Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane i potražuje naknadu parničnih troškova.

Tužena u podnesku od 28. travnja 2025. opisuje da je tužiteljica prije i tijekom braka s ĐS imala svoje posebne bankovne račune, da je prodala nekretnine u Novskoj, da je nekretnina u Novskoj bila predmet parnice, da je ĐS stanovao u vlastitoj kući u [adresa], da ĐS nikada nije stanovao u [adresa], da su tužiteljica i ĐS boravili u [adresa] i zajedno su podmirivali troškove jer su primali mirovine. Tužena ističe da u spisu nema dokaza o tome da je primila tužiteljičin dopis ili opomenu koji bi se odnosili na prijenos prava vlasništva nekretnine i smatra da se takvim dopisom ili opomenom zastara ne prekida. Također, ističe da nije sudjelovala u postupku između tužiteljice i ĐS radi utvrđenja bračne stečevine.

3. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem izvatka iz BZP-a za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predugovora od 17. listopada 2019., zapisnika od 21. studenoga 2023., izvoda o stanju računa, predračuna od 17. srpnja 2019., zapisnika o primopredaji od 17. listopada 2019., dopisa od 5. lipnja 2024. s povratnicom i elektronske pošte.

Pročitani su iskazi stranaka.

Pročitani su iskazi svjedoka VS i ES.

Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka MS.

Pročitani su predmet ovoga suda broj P Ob-407/2024 i predmet Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, broj P Ob-56/2021.

Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka US jer je tužena odustala od svoga dokaznog prijedloga da se sasluša taj svjedok.

4. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nije sporno da je tužena u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica sporne nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Među strankama je sporno može li se tužiteljica smatrati vlasnicom te nekretnine s obzirom na činjenice iznesene tijekom postupka i je li zastarjela tužiteljičina tražbina da joj tužena izda ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, uz trpljenje odgovarajućeg upisa.

7. Dakle, tužena je vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 1778/4 dvorište površine 58 m2, dvorište površine 13 m2 i kuća (jednokatna stambena zgrada) u [adresa], površine 104 m2, ukupne površine 175 m2, a pravo vlasništva nekretnine stekla je na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 17. listopada 2019. koji je kao kupac sklopila s prodavateljicom RS iz [adresa] (predmet toga ugovora bila je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 1126/11 jednokatna stambena zgrada i dvorište površine 171 m2).

Na toj nekretnini na temelju ugovora o kupoprodaji od 17. listopada 2019. u tužiteljičinu korist uknjižena je osobna služnost prava stanovanja i prava plodouživanja i zabilježena je zabrana otuđenja i/ili opterećenja bez izričite tužiteljičine pisane suglasnosti.

8. Čitanjem priloženih isprava sud utvrđuje da su tužiteljica kao kupac i RS kao prodavateljica 16. srpnja 2019. sklopile predugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 1126/11 jednokatna stambena zgrada i dvorište površine 171 m2. Nakon toga tužena kao kupac i RS kao prodavateljica 17. listopada 2019. sklopile su ranije opisani ugovor o kupoprodaji nekretnine. Među strankama nema spora o tome da su nekretnina iz predugovora sklopljenog 16. srpnja 2019. i nekretnina iz ugovora sklopljenog 17. listopada 2019. istovjetne nekretnini koja je predmet ovoga spora.

Tužena kao kupac i RS kao prodavatelj 17. listopada 2019. sastavile su i potpisale zapisnik o primopredaji nekretnine, a među strankama nema spora o tome da je cjelokupni pravni posao kupoprodaje nekretnine, uključujući i pregovore koji su mu prethodili, proveden posredovanjem agencije za prodaju nekretnina GTI d.o.o. [adresa].

9. Čitanjem predmeta Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, broj P Ob-56/2021 sud utvrđuje da je u tom postupku u pravnoj stvari tužitelja ĐS protiv tužene IS radi diobe bračne stečevine sklopljena sudska nagodba od 21. studenoga 2023. kojom se tužena IS obvezala svom bivšem suprugu tužitelju ĐS na ime bračne stečevine isplatiti iznos od 10.000,00 EUR u roku od 30 dana, računajući od dana sklapanja sudske nagodbe. Na taj način tužitelj ĐS i tužena IS uredili su sva međusobna pravna pitanja povodom bračne stečevine.

U predmetu ovoga suda broj P Ob-407/2024 tužiteljica JS protiv tuženog ŠS podnijela je tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi utvrđenja vrijednosti adaptacije, rekonstrukcije i dogradnje te nekretnine i radi utvrđenja prava vlasništva raznih pokretnina, sve na temelju bračne stečevine. Tuženik je osporio navode iz tužbe i predložio je tužbu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovane, a rješenjem od 21. listopada 2025. taj parnični postupak prekinut je do pravomoćnog okončanja parnice u predmetu ovoga suda broj P-601/2025.

10. Tužiteljica i tužena u svojim iskazima u bitnome suglasno opisuju da je tužiteljica živjela i radila u SR Njemačkoj, a u jednom trenutku zainteresirala se za kupnju nekretnine u [adresa]. Prilikom jednog dolaska u [adresa] pregledala je nekretninu i ostavila je iznos od 15.000,00 EUR na ime kapare. Prilikom sljedećeg dolaska u [adresa] 16. listopada 2019. tužena joj je predložila da se nekretnina napiše na tuženičino ime, a tužena će kasnije tužiteljici kuću dati natrag. Takav prijedlog uzrokovan je tužiteljičinim nesretnim brakovima i teškim životom zbog čega se tužena zaštitnički postavljala prema majci, time da je u trenutku kupoprodaje nekretnine tužiteljica bila u lošim odnosima s bivšim suprugom ĐS. Tužiteljica opisuje da je iz vlastite ušteđevine isplatila ostatak kupoprodajne cijene od 68.000,00 EUR i da se odmah vratila u SR Njemačku pa su tužena i njezin tadašnji suprug platili porez na nekretninu i sljedećih godinu dana plaćali su paušale režijskih troškova. Tužiteljica je u kupljenoj nekretnini počela živjeti 26. kolovoza 2020. i odmah je tuženoj i njezinom suprugu vratila dug od oko 4.000,00 EUR na ime plaćenog poreza i režija. Nakon što je okončan parnični postupak koji je tužiteljica vodila protiv bivšeg supruga radi utvrđenja bračne stečevine, tužiteljica se tuženoj obratila sa zahtjevom da joj vrati vlasništvo kuće, no tužena na to nije pristala. Tužena u iskazu potvrđuje da je tužiteljica vodila sve pregovore oko kupnje nekretnine koja je predmet spora, da je tužiteljica platila cijenu u ukupnom iznosu od 83.000,00 EUR, tj. kaparu od 15.000,00 EUR i ostatak cijene od 68.000,00 EUR i da tužiteljica neprekidno od povratka iz SR Njemačke stanuje u kupljenoj nekretnini. Tužena navodi da tužiteljičino zdravstveno stanje nakon povratka iz SR Njemačke nije dobro jer ima problema s motorikom i s vidom, a promijenilo joj se i ponašanje jer je postala lakovjerna i počela je ulagati u zlato, ugljen i kriptovalute pa su je prevarili. Tužena opisuje da tužiteljici ne želi dati pravo vlasništva predmetne nekretnine jer će tužiteljica vrlo brzo trebati tuđu pomoć, a ovu parnicu pokrenula je zbog straha da će se u sve upetljati bivši suprug tužene ŠS. Stoga tužena nastoji zaštititi tužiteljičine interese jer će tužiteljica u suprotnom izgubiti sav novac i završiti na ulici.

11. Svjedok VS kao zaposlenik agencije za promet nekretnina u svom iskazu potvrđuje da je tužiteljica ostvarila prvi kontakt s njim radi kupnje kuće i da je nakon pregleda kuće odlučila kupiti je pa je sklopljen predugovor o kupnji. Sklapanje ugovora o kupoprodaji odgođeno je uz suglasnost svih sudionika posla kako bi protekao rok oročenja tužiteljičine novčane štednje kod banke. Svjedok opisuje da su kasnije k njemu zajedno došle tužiteljica i tužena sa željom da tužena bude navedena kao kupac u ugovoru jer su postojali mogući obiteljski problemi oko financiranja koji su se odnosili na tužiteljičin odnos s tadašnjim suprugom/partnerom zbog kojih je tužiteljica smatrala da bi njezin suprug/partner mogao nešto zahtijevati na teret nekretnine koja se kupuje. Sukladno tome, tužena je imala svojstvo kupca u ugovoru, a istovremeno je upisana služnost prava stanovanja i plodouživanja u korist tužiteljice, uz zabranu otuđenja ili opterećenja nekretnine bez njezine suglasnosti. Svjedok navodi da je tužiteljica platila i kaparu i cijenu i njegovu agencijsku proviziju, tj. da je platila sve obveze i prema prodavatelju i prema agenciji. Tužiteljica i tužena govorile su mu da tužiteljica nekretninu kupuje za svoje potrebe i pričale su o načinima kasnijeg prijenosa prava vlasništva nekretnine na tužiteljicu. Nekretnina koja je bila predmet prodaje bila je useljiva jer je prethodno više puta obnavljana.

Svjedok ES, tužiteljičina unuka i kćerka tužene, u iskazu navodi da joj je poznato da je tužiteljica kupila i platila nekretninu koja je predmet spora i da su se tužiteljica i tužena dogovorile da će tužena biti vlasnica nekretnine, a tužiteljica će na nekretnini imati pravo doživotnog uživanja. Nije joj poznat razlog takvog dogovora i ništa ne zna o pregovorima i o obilascima nekretnine prije kupoprodaje, a o svemu joj je pričala tužena jer osobno u tome nije puno sudjelovala. Tužena joj je rekla da tužiteljica traži vlasništvo nekretnine.

Svjedok MS u iskazu opisuje da je tužiteljicu upoznala prije dvije ili tri godine, a tuženu poznaje još od njezinog djetinjstva. Svjedok opisuje da joj je tužiteljica pričala da je kuću prepisala na svoju kćerku kako tužiteljičin muž od kojeg se razvodila ne bi ništa dobio i da su se tužiteljica i tužena dogovorile da će tužena tužiteljici vratiti kuću kada brak tužiteljice i tadašnjeg joj supruga bude razveden, no poslije to nije učinila. Svoja saznanja o bitnim činjenicama svjedok MS crpi isključivo iz razgovora s tužiteljicom i nije joj poznato tko je, kada, na koji način i za koju cijenu kupio spornu nekretninu.

12. Prema čl. 115. st. 1. i 3., čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) pravo vlasništva nekretnine stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu na temelju pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva, a sastavljen je u pisanom obliku. Sukladno tome, prodavateljica RS i tužena kao kupac sklopile su ugovor o kupoprodaji nekretnine od 17. listopada 2019. na temelju kojeg je na nekretnini koja je predmet ovoga spora u zemljišnoj knjizi uknjiženo pravo vlasništva tužene, uz istovremeni upis prava služnosti u korist tužiteljice i zabrane otuđenja/opterećenja.

Na temelju u bitnome istih iskaza tužiteljice, tužene i svjedoka VS koji je posredovao u sklapanju pravnog posla sud utvrđuje da su tužiteljica i tužena istovremeno s kupoprodajom nekretnine sklopile usmeni ugovor o tome da će tužena tužiteljici kasnije prenijeti vlasništvo kupljene nekretnine. Takav usmeni ugovor tužiteljice i tužene uzrokovan je tada aktualnim lošim bračnim odnosima tužiteljice i njezinog tadašnjeg supruga ĐS i posljedičnim strahom tužiteljice da bi ĐS mogao polagati kakva prava na njezinu imovinu s obzirom na predstojeći razvod braka i podjelu bračne stečevine. Obveza tužene da na tužiteljicu izdavanjem odgovarajuće isprave podobne za prijenos prava prenese pravo vlasništva nekretnine koja je kupljena od RS odgođena je do trenutka kada se konačno riješe imovinski odnosi između tužiteljice i ĐS. Stranke o ovome iskazuju identično i sud nema razloga vjerovati da je njihov usmeni ugovor bio drugačiji. Upravo tužena u svom iskazu opisuje da joj se majka prilikom kupnje kuće žalila na tadašnjeg supruga ĐS i da je majka izrazila želju da kupljena nekretnina bude napisana na tuženu. Temeljem čl. 9., čl. 247. i čl. 286. st. 1. Zakona o obveznim odnosima sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora i može se sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno.

13. Obveza tužene da tužiteljici izda ispravu za prijenos prava vlasništva nekretnine zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina koji je propisan čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23). Sukladno usmenom ugovoru tužiteljice i tužene da tužena tužiteljici izda tabularnu ispravu za prijenos vlasništva nekretnine nakon što tužiteljica i ĐS razriješe sva pitanja vezana uz međusobnu bračnu stečevinu, sud utvrđuje da je obveza tužene na izdavanje tabularne isprave dospjela pravomoćnim okončanjem parnice u predmetu Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, broj P Ob-56/2021 u kojem je proveden postupak radi diobe bračne stečevine tužiteljice IS (tamo u statusu tužene) i njezinog bivšeg supruga ĐS (tamo u statusu tužitelja). Pregledom spisa toga predmeta ovaj sud utvrđuje da je ĐS kao tužitelj tijekom postupka isticao da je predmet spora i iznos ušteđevine od 85.000,00 EUR koji se nalazi kod IS, a namijenjen je za kupnju kuće u [adresa] , i da je tvrdio da je IS s prodavateljicom RS sklopila predugovor o kupnji nekretnine od 16. srpnja 2019., dok je ugovor o kupoprodaji iste nekretnine RS **.**.2019. sklopila s kćerkom tužene, a u prilog svojim tvrdnjama priložio je odgovarajući predugovor i ugovor. Zbog toga se može smatrati da je nekretnina na koju se odnosi ovaj parnični postupak bila predmetom rasprave i u parnici Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, broj P Ob-56/2021. Taj parnični postupak pravomoćno je okončan 21. studenoga 2023. kada su IS i ĐS sklopili sudsku nagodbu kojom su ugovorili način rješavanja svih međusobnih tražbina na temelju bračne stečevine. Iz toga proizlazi da sporna obveza tužene na izdavanje tabularne isprave nije mogla dospjeti prije 21. studenoga 2023., a kako je tužba u ovoj parnici podnesena 24. listopada 2024., tj. unutar zastarnog roka od pet godina, sud smatra da tužiteljičina tražbina nije zastarjela. Mišljenje je ovoga suda da se, s obzirom na usmeni ugovor stranaka o obvezi tužene da tužiteljici izda tabularnu ispravu nakon što budu riješena imovinska pitanja tužiteljice i njezinog bivšeg supruga, ne može smatrati da je sporni zastarni rok počeo teći sklapanjem predugovora o kupoprodaji nekretnine 16. srpnja 2019. ili sklapanjem ugovora o kupoprodaji nekretnine 17. listopada 2019., kako tužena tvrdi u odgovoru na tužbu.

14. Tužena tijekom postupka tvrdi i opisuje da želi zaštititi tužiteljičine interese jer je tužiteljičino zdravstveno stanje pogoršano i da zbog toga ne želi tužiteljici prenijeti pravo vlasništva nekretnine. Ovaj razlog ne utječe na usmeno ugovorenu obvezu tužene prema tužiteljici jer nije obuhvaćen dogovorom stranaka, tj. tužiteljica i tužena nisu prilikom kupnje nekretnine uzele u obzir tužiteljičino zdravstveno stanje i njezine postupke koji se tiču upravljanja imovinom kao razlog zbog kojeg je tužena sudjelovala u kupnji nekretnine kao kupac, nego je tužena, kako sama opisuje , taj razlog jednostrano uzela u obzir naknadno. Nije odlučno jesu li namjere tužene da zaštiti svoju majku u tužiteljičinom interesu ili nisu i nije odlučno to što je u ovome trenutku na nekretnini koja je predmet spora u zemljišnoj knjizi upisano pravo stanovanja i pravo plodouživanja u korist tužiteljice i što je upisana zabrana otuđenja i/ili opterećenja bez izričite pisane tužiteljičine suglasnosti.

15. Tužena prigovara osnovanosti tužbenog zahtjeva jer tužiteljica tužbenim zahtjevom traži izdavanje isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini, ali istovremeno ne traži prethodno utvrđenje pravnog temelja za takvu uknjižbu, iako čl. 57.-60. Zakona o zemljišnim knjigama propisuju da su to dva elementa potrebna za uknjižbu prava. Sud smatra da takav prigovor nije osnovan i da deklaratorno utvrđenje o tome koji je pravni temelj obveze tužene da tužiteljici izda tabularnu ispravu nije nužni dio tužbenog zahtjeva u ovome sporu (a posljedično nije ni nužni dio izreke odluke kojom se prihvaća tužbeni zahtjev) jer je takvo deklaratorno utvrđenje sastavni dio ovoga obrazloženja budući da je prije donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva bilo potrebno nesporno utvrditi činjenice o tome koji je pravni temelj tužiteljičinog zahtjeva. Odredbe čl. 57.-60. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24) uređuju pravila uknjižbe u zemljišnoj knjizi na temelju javnih i privatnih isprava, ali ne sadrže ograničenja koja bi se odnosila na sadržaj odluke suda kako to smatra tužena.

16. Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim i odlučeno je kao u toč. I. izreke.

17. Tužena je tužiteljici dužna (toč. II. izreke) temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 5.279,68 EUR, koji se sastoje od troškova sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR, sastava podnesaka od 20. siječnja 2025. i 6. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR za svaki podnesak, zastupanja punomoćnika na ročištima 7. svibnja 2025., 25. rujna 2025., 2. veljače 2026., 4. veljače 2026. i 27. svibnja 2026. u iznosu od 500,00 EUR za svako ročište, PDV-a na te iznose od 1.000,00 EUR, sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 93,23 EUR i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 186,45 EUR. Ti troškovi bili su potrebni za vođenje parnice, a odmjereni su temeljem važeće Odvjetničke tarife i Tarife sudskih pristojbi.

18. Zbog toga je odlučeno kao u izreci.

U Bjelovaru 13. kolovoza 2026.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.