Poslovni broj: Pp-1112/2026
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Daliji Dilberović, uz sudjelovanje Mihaele Bošnjak Mijoč kao zapisničarke u žurnom prekršajnom postupku protiv okrivljenika NB, kojeg brani Nikola Mozara, odvjetnik u Dubrovniku, nakon prigovora na obavezni prekršajni nalog Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno redarstvo Grada Dubrovnika pod Klasom: 363- 04/23-03/2161, od 14. rujna 2023., radi prekršaja iz članka 60. stavak 4. , a u svezi stavka 1. točke 4. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika (Službenik glasnik Grada Dubrovnika br. 15/19), na temelju čl. 244.st.1. Prekršajnog zakona (Narodne novine RH br.107/07, 39/13,157/13, 110/15 i 70/17), 13. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Okrivljenik: NB , OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa],
oslobađa se od optužbe
I. radi prekršaja iz članka 60. stavak 4. , a u svezi stavka 1. točke 4.Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika kojeg bi počinio time što bi dana 08. rujna 2023. u 11,00 sati na javnoj površini u ulici Brsalje u Dubrovniku, usmeno reklamirao kao tzv. booker i pritom dijelio prospekte, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije bez odobrenja Grada Dubrovnika.
II. Troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Obrazloženje
1. Upravni odjel za komunalne djelatnosti mjesnu samoupravu, Odsjek za komunalno redarstvo Grada Dubrovnika izdao je protiv okrivljenika obavezni prekršajni nalog radi prekršaja opisanog u izreci, koji je nakon prigovora stavljen izvan snage i proveden je žurni postupak.
2. Okrivljenik u pisanoj obrani poriče prekršaj koji mu se stavlja na teret te navodi da je obavezni prekršajni nalog nerazumljiv jer ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz kojeg proistječe zakonsko obilježje prekršaja. Naime, članak 41.Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika doslovno propisuje da je zabranjeno usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora, tzv. ubacivača, bookera i slično, te dijeljenje reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala. Reklamiranje je pak u skladu s člankom 2. stavkom 1. točke 2. Odluke, informiranje, predstavljanje i opisivanje nekog proizvoda, usluge li djelatnosti potencijalnim korisnicima ili kupcima. Činjenični opis OPN je paušalan i proturječan sam sebi te se iz njega ne mogu razaznati bitna obilježja prekršaja: je li riječ o usmenom reklamiranju ili dijeljenju letaka, odnosno je li se reklamirao proizvod, usluga ili djelatnost potencijalnim kupcima- i ako da – koju. Okrivljenika se optužuje da bi usmeno reklamirao kao tzv. booker i pritom dijelio prospekte, prodavala aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije bez odobrenja Grada Dubrovnika. Ovo nije istina, a ne može se niti utvrditi što se okrivljenici točno stavlja na teret obzirom da: se inkriminacija sastoji od usmenog reklamiranja, dijeljenja prospekta i prodavanja aranžmana i usluga - iako je očito nemoguće istom inkriminiranom prigodom ostvariti navedene radnje, a od kojih prodavanje uopće nije prekršaj, inkriminira se da je to sve radila "za potrebe turističke agencije", ali nije jasno koje agencije i za kakve potrebe, a ako bi se nešto radilo za potrebe turističke agencije onda se OPN morao izdati protiv pravne i odgovorne osobe, a ne okrivljenika kao fizičke osobe, nije jasno koje je točno aranžmane i usluge okrivljenik navodno reklamirao/dijelio/prodavao, odnosno koje prospekte je navodno dijelio itd., odobrenje Grada Dubrovnika uopće ne postoji za reklamiranje iz članka 41. Odluke. Komunalni redari nisu uopće provjeravali je li riječ o prethodno bookiranim gostima koji se ukrcavaju i vrše plaćanje temeljem prethodnih rezervacija putem interneta. Nadalje, nema niti dokaza da je okrivljenik počinio ono što mu se stavlja na teret, što god to bilo. OPN se poziva na neposredno opažanje komunalnih redara pa se iste predlaže ispitati u prekršajnom postupku i suočiti ih s okrivljenikom. Okrivljenik u svakom slučaju nije kršio Odluku te nije usmeno reklamirao/dijelio/prodavao bilo što, a javne površine (Pile) su upravo to- javne i dostupne svima- te okrivljeniku niti bilo kome drugome nije zabranjeno nalaziti se na njima i komunicirati s bilo kime jer to nije prekršaj.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u službenu zabilješku komunalnog redara KB, fotografiju mjesta događaja i prekršajnu evidenciju.
4. Nakon provedenog postupka, a na temelju danog činjeničnog opisa , okrivljenik se nije mogao proglasiti krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret pravno kvalifikacijom.
5. Okrivljeniku se stavlja na teret da je u navedeno vrijeme koje je navedeno u obveznom prekršajnom nalogu na javnoj površini, u ulici Brsalje u Dubrovniku , u zoni posebnog režima, usmeno reklamirao usluge na način da je presretanjem prolaznika i privlačenjem na ustupke (kao tzv. booker), prodavao aranžmane i usluge bez odobrenja Grada Dubrovnika.
6. Okrivljenik poriče prekršaj te u obrani u bitnom navodi da je činjenični opis nerazumljiv jer iz istog ne proistječe zakonsko obilježje prekršaja te paušalan i proturječan sam sebi. Obrana okrivljenika je osnovana. Naime, prema članku 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika zabranjeno je usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora,tzv. ubacivača, bookera i slično, te dijeljenje reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala. Činjeničnim opisom okrivljeniku se doista paušalno stavlja na teret da je usmeno reklamirao kao tzv. booker, prodavao aranžmane i usluge za svoje potrebe, a da se ne precizira o kojim je to uslugama, potencijalne korisnike informirao, predstavljao ih ili opisivao da bi se radilo o reklamiranju koje je propisano odredbom članka 2.točka 2. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika. Naime, u službenoj zabilješci nije konkretizirano ponašanje okrivljenika te zgode. Osim toga, naprijed citirana odredba članka 41. iste Odluke je nedvosmislena, jer je zabranjeno usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora, tzv. ubacivača, bookera i slično, te dijeljenje reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala, dakle Odlukom nije propisano da se navedeno reklamiranje može odobriti od strane Grada Dubrovnika, pa je i u tom dijelu činjenični opis manjkav. Slijedom navedenog, kako činjenični opis nije konkretiziran, to djelo na način na koji je opisano nije određeno pa ne predstavlja prekršaj jer sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu, da bi iz istog proistjecala obilježja prekršaja za koji se okrivljenik tereti pravnom kvalifikacijom. Stoga, okrivljenik se na temelju danog činjeničnog opisa nije mogao proglasiti krivim za prekršaj za koji se tereti pravnom kvalifikacijom radi čega ga je trebalo osloboditi od optužbe i primjenom odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci.
7. Na osnovu svega naprijed navedenog okrivljenik se oslobađa od optužbe zbog prekršaja iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika, kako je to odlučeno u izreci.
U Dubrovniku, 13. kolovoza 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Mihaela Bošnjak Mijoč
Dalia Dilberović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena.
Dostaviti:
- okrivljeniku,
- ovlaštenom tužitelju,
- branitelju,
- spis.
