REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-1574/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Boški Pavičić kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB 83416546449, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, protiv tužene ZŠ, vl. odjavljenog obrta iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvane tužene, dana 13. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jelene Maržić Benzia iz Zagreba poslovni broj Ovrv-76338/2023 od 19. ožujka 2024. te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
II Odbija se u cijelosti tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Po prijedlogu ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik Jelena Maržić Benzia iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-76338/2023 dana 19. ožujka 2024. na temelju vjerodostojne isprave kojim je naloženo tuženoj namiriti tužitelju, tražbinu u iznosu od 107,63 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa sve do isplate, uz naknadu troškova ovršnog postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku od 8 dana.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tužena je pravodobno podnijela prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojemu ističe kako osporava navedeno rješenje o ovrsi u cijelosti, osporava osno i visinu utužene novčane tražbine te ističe prigovor zastare. Tužena potom navodi kako je obrt zatvorila 30. studenog 2019. temeljem raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora od 20. studenog 2019. od kada više nije u posjedu istog, a da je o navedenom raskidu obavijestila tužitelja koji je unatoč navedenoj obavijesti nastavio slati račune slijedom čega je tužena ponovno dana 13. svibnja 2020. ponovno obavijestila o istome. Navodi kako smatra da je obavijestila tužitelja na vrijeme i prije utuženog razdoblja o promjeni na strani nje kao korisnika te da više ne koristi usluge koje tužitelj pruža čime smatra kako je tužitelj neosnovano tereti za predmetno dugovanje. Slijedom navedenog predlaže ukinuti rješenje o ovrsi i naknaditi tuženoj troškove postupka. Nadalje, tužena je ostala kod svih navoda iz odgovora na tužbu i na ročištu održanom 3. srpnja 2026. te je tom prilikom istaknula kako je još jedan račun nakon raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora omaškom podmirila, no ista nije navela o kojem se razdoblju radi, niti je tužitelj na navedeno ukazivao, čime sud ovaj navod tužene dan na ročištu nije posebno cijenio.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-1574/2024-2 od 24. rujna 2025. pobijano rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članka 58. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje OZ).
4. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga, presliku e-mail korespondencije sa lista 47, 49-50, 72-73 spisa, raskid ugovora sa lista 48 spisa, zapisnik o kontroli na terenu sa lista 63 spisa, rješenje od 4. travnja 2016., uvid u mjerno mjesto, uvid u kupca, te ispis računa sa lista 74-83 spisa.
5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim kao u toč. I. izreke.
6. Među strankama nije sporno da je tužena bila vlasnik/korisnik nekretnine na koju se odnosi usluga opskrbe vodom, no sporno je je li tužena bila vlasnik/korisnik iste u utuženom razdoblju od rujna do prosinca 2020. te za veljaču 2021. čime je sporno i da je predmetna usluga pružena u utuženom razdoblju.
7. Među strankama je sporna osnova nastale obveze kao i visina iste te je li protekao zakonski rok za zastaru utuženog potraživanja.
8. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 12. rujna 2023. sud je utvrdio kako se tužena vodi kao obveznik plaćanja predmetne usluge na adresi u [adresa], te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od rujna do prosinca 2020. te za veljaču 2021. u ukupnom iznosu od 107,63 eura.
9. Uvidom u ispis računa sa lista 74-83 spisa, sud je utvrdio kako isti glase na ime tužene odnosno na tuženu kao vlasnika obrta naziva [obrt], obrt za trgovinu, a da se zaduženje odnosi na poslovni prostor za mjerno mjesto 0631930, šifra kupca 3138793.
10. Uvidom u raskid ugovora sa lista 48 spisa, sud je utvrdio kako je tužena raskinula ugovor o zakupu poslovnog prostora na predmetnoj adresi dana 20. studenog 2019.
11. Uvidom u e-mail korespondenciju sa lista 49 spisa, sud je utvrdio kako je tužena dana 13. svibnja 2020. obavijestila tužitelja o prestanku korištenja navedenog prostora kao i da je svu dokumentaciju u navedenom poslala još godinu prije putem pošte. Uvidom u daljnju e-mail korespondenciju, sud je utvrdio kako je tužena opetovano slala navedenu obavijest tužitelju 23. veljače 2021., 24. veljače 2021. i 4. ožujka 2021., a da joj je tužitelj konačno odgovorio mailom od 4. ožujka 2021. kako je odjavu registrirao sa danom 30. siječnja 2021.
12. Odredbom čl. 86. Općih uvjeta propisano je da se količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom.
13. Sukladno čl. 54. st. 4. Općih uvjeta tužitelja propisano je da vodomjere očitavaju djelatnici Isporučitelja. Stanje brojila na vodomjeru čita se po rasporedu koji određuje Isporučitelj, a korisnik mora očitaču omogućiti očitanje vodomjera.
14. Sukladno čl. 86. st. 2. Općih uvjeta propisano je da Isporučitelj samostalno utvrđuje dinamiku očitanja za svaku kategoriju potrošnje odnosno korisnika usluga , te je odredbom čl. 95. st. 6. Općih uvjeta propisano je u slučaju iz stavka 5. točke 4. ovoga članka, a posebice kad je vodomjer nedostupan duže vrijeme, da će Isporučitelj pisano upozoriti korisnika da u određenom roku učini vodomjer dostupnim za očitanje, u protivnom je nakon proteka roka ovlašten korisniku obustaviti isporuku vode.
15. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 45/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO), u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema čl. 10. st. 1. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).
16. Sud ukazuje kako tužitelj ničime u smislu čl. 219. st. 1. ZPP -a ne dokazuje da tužena prije datuma evidencije odjave koji je tužitelj priznao, dakle 30. siječnja 2021. nije dostavila svu relevantnu dokumentaciju kako bi isti mogao po navedenoj postupiti, već se isti oglušio na prvu obavijest koju je tužena istome poslala još 13. svibnja 2020. , a spisu ne prileži dokaz da je tužitelj pozvao tuženu na dostavu bilo kakve dopunske dokumentacije kako bi mogao postupiti po zahtjevu iste, iz čega proizlazi kako nije bilo razloga da isti ne postupi po navedenom zahtjevu i obavijesti tužene od 13. svibnja 2020. te da istu već od najkasnije 1. lipnja 2020. izbriše iz evidencije kao korisnika navedenog prostora, koji je ista imala u zakupu sve do 20. studenog 2019. kada je došlo do raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora, kako je to prethodno navedeno.
17. Nadalje, sud ističe kako tužitelj obavlja specifičnu djelatnost - pružanje usluge opskrbe vodom velikom broju fizičkih i pravnih osoba te isti korisnike i potrošnju istih utvrđuje prema svojoj evidenciji, a koja je sastavljena na temelju prijava i odjava te prijava promjena i prigovora, obzirom tužitelj ne može samoinicijativno mijenjati navedene podatke u istim pa upravo iz tog razloga, isti ima dužnost urednog vođenja vlastitih evidencija i podataka koji se u istim nalaze te time i podataka i očitanjima vodomjera svih korisnika. Kako tužitelj navedeno nije učinio temeljem svih gore utvrđenih činjenica te obzirom na valjano obavijest tužene od dana 13. svibnja 2020. koju je ista obzirom nije dobila odgovor od tužitelja, opetovano slala 23. veljače 2021., 24. veljače 2021. i 4. ožujka 2021., tužitelj nije u spis priložio dokumentaciju iz koje nedvojbeno proizlazi da tužena već pri prvoj obavijesti nije dostavila relevantnu dokumentaciju o odjavi na navedenom mjernom mjestu niti da je tuženu pozvao na dostavu kakve dopunske dokumentacije po prvoj obavijesti budući je evidentno da je istu zaprimio od strane tužene. Sve obavijesti, od prve poslane 13. svibnja 2020. do zadnje 4. ožujka 2021. tužena je slala na isti e-mail, a koji je i službeni mail za sve obavijesti i izjavljene reklamacije – Vio.informacije.reklamacije, vio.infogh.hr, a sa kojeg maila je ista u konačnici 4. ožujka 2021. i dobila obavijest kako joj je odjava zabilježena sa danom 30. siječnja 2021., čime je evidentno kako je tužena obavijestila tužitelja o navedenoj promjeni već 13. svibnja 2020. te da je navedeno učinila na valjan način pisanim putem na službeni mail tužitelja. Kako tužitelj nije u smislu čl. 219. st. 1. dostavio u spis dokaze niti predložio izvođenje dokaza na okolnost kako tužena nije na valjan način postupila kada je istog o navedenoj odjavi obavijestila već 13. svibnja 2020. i o čemu tužena dostavlja dokaz u spis, a upravo je teret dokaza za isto na tužitelju, kako je to prethodno navedeno, to sud smatra kako je slijedom svega prethodno navedenog vezano uz odredbe članka 219. i 221.a ZPP-a i temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, valjalo ukinuti platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi te odlučiti kao u točki I. izreke presude i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Slijedom navedenog, sud nije razmatrao ostale istaknute prigovore tužene.
18. Kako je tužitelj odbijen u pogledu glavne stvari to je isti odbijen i u pogledu sporednih potraživanja, zakonskih zateznih kamata i troškova postupka čime je o troškovima postupka tužitelja odlučeno sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u točki II. izreke.
Zagreb, 13. kolovoza 2026.
Sudac:
Boška Pavičić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).
DNA:
- tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu
- tuženoj
U Zagrebu, dana 14. kolovoza 2026. godine
Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja