REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P Ob-131/2017-107

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Marini Nikolić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari DO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Viktoru Pisanskom, odvjetniku u Zagrebu , protiv tuženice ČO, [adresa], Heywood Court 28, Irska, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bruni Mudronji, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja izvanbračne stečevine, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 2. srpnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Viktora Pisinskog, odvjetnika i tuženice osobno uz punomoćnika Brunu Mudronju, odvjetnika, 13. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj IO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik nekretnine koja se sastoji od 117/1000 dijela zk.č.br. 557/2, stambena zgrada 8F, [adresa] sa 167 m2 i dvorište sa 295 m2, ukupne površine 462 m2, povezano s vlasništvom trosobnog stana oznake B1 na 1.katu objekta, sadržaja: hodnik, dnevni boravak, blagovanje i kuhinje, sobe 1, soba 2 i kupaonica, površine 54,75 čm, balkon površine 4,54 čm, ukupne površine stana 59,29 čm (obračunske površine 55,89), te pripadajuće vanjsko parkirališno mjesto oznake PM3, ukupne površine, 12,00 čm, u nacrtu označeno narančastom bojom, upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (etaža E-4), te je tužena EO, HEYWOOD COURT 28, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva tuženika DO u zemljišne knjige na navedenoj nekretnini u 1/2 dijela.

2. Nalaže se tuženoj EO da tužitelju DO naknadi parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Nalaže se tuženoj EO, HEYWOOD COURT 28, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju DO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 42.173,95 eur, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja ove tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 15.062,50 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku postupka navodi da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici osamnaest godina te su tijekom trajanja te zajednice stekli nekretninu i to stan u [adresa] i parkirno mjesto. Navodi da je tužitelj cijelo vrijeme radio i financirao zajedničke životne potrebe te je cijelo vrijeme štedio da jednog dana kupe prikladan stan. Tužitelj procjenjuje da je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice njega i tuženice samo na ime najma uložio otprilike 50.000,00 eura. Prilikom kupovine stana tužitelj je tuženici na ruke predao iznos od 10.000,00 eura te je s povjerenjem pristao da tuženica bude navedena u ugovoru kao jedini kupac te da bude i upisana kao vlasnik stana. Dodaje da je tužitelj financirao i potpuno opremanje stana u iznosu od najmanje 10.000,00 eura. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se utvrdi kako je isti suvlasnik nekretnine i to stana na adresi [adresa] i pripadajućeg vanjskog parkirnog mjesta u ½ dijela.

1.2. Postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev obzirom da smatra da tužitelj ima prema tuženici novčano potraživanje na ime ulaganja u njezinu nekretninu kao i na ime polovice troškova zajedničkog stanovanja u prethodno iznajmljenim stanovima. U tom smislu navodi kako su stranke u predmetni stan uselile u lipnju 2013., a do tada su živjele u iznajmljenim stanovima te je sve troškove plaćao upravo tužitelj. Navodi da je najamnina prosječno iznosila 265,45 eura (ranije 2.000,00 kn) pa tužitelj potražuje polovicu iznosa za svaki mjesec zajedničkog stanovanja 23.359,21 euro (176.000,00 kn) za ukupno 176 mjeseci. Uzimajući i iznose koje je ranije u tužbi naveo, tužitelj od tuženice ukupno potražuje iznos od 42.173,95 eura s pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka osporava da bi predmetna nekretnina predstavljala izvanbračnu stečevinu stranaka te ističe kako se radi o posebnoj imovini tuženice koju je ona stekla od svojih roditelja. U tom smislu tuženica navodi kako je ukupnu kupoprodajnu cijenu za stan isplatio njezin otac HO. Navodi da su netočne tvrdnje tužitelja da bi za vrijeme trajanja njihove zajednice samo on radio te da bi tuženici na ruke predao iznos od 10.000,00 eura, odnosno da bi potpuno uredio predmetni stan. Ističe kako sav namještaj u stanu također predstavlja posebnu imovinu tuženice, a novčani iznos od 70.000,00 kn su roditelji tuženice predali tuženici za opremanje stana.

2.1. Tuženica također dodaje da su ona i tužitelj uglavnom živjeli kod njezinih roditelja gdje su imali prijavljeno i prebivalište, bez plaćanja najma i troškova prehrane jer sami nisu imali dostatne prihode za podmirivanje takvih troškova.

2.2.Na kraju tuženica ističe kako je tužitelj trebao iseliti iz predmetnog stana u [adresa] do 1. siječnja 2016., a isto nije učinio, već je navedeno uvjetovao prijetnjama i ucjenom oca tuženice. Tuženica je pokrenula postupak protiv tužitelja radi predaje predmetne nekretnine u posjed.

2.3. Slijedom navedenog, predlaže tužbu odbiti uz nadoknadu troškova postupka.

3. Tijekom postupka sud je izvršio u uvid u preslika računa (str. 6-12 spisa), zapisnik od 14. veljače 2017. u spisu Ps-31/16 (str. 48-49 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str. 66-67 spisa), potvrdu HZMO-a (str. 68-72 spisa), potvrdu o visini dohotka Porezne uprave za tuženicu (str. 75-83 spisa), podaci Porezne uprave o dohotku tužitelja (str. 96 spisa), ugovor o najmu stana od 15.11.2012. (str. 100-102 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 27. lipnja 2013. (str. 122-123 spisa), naloge za uplatu (str. 124 spisa), potvrda Zagrebačke banke o uplatama na račun tuženice (str. 217 spisa), ostvario uvid u spise P-305/17 i Ps-31/16, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka VO, ĐO, LO, BO, KO, TO, PO, MO, FO te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

3.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽO, SO i NO, obzirom da je tužitelj odustao od prijedloga za njihovo saslušanje . Također nije uzeo u obzir potvrdu PU Zagrebačke VI PP od 23. srpnja 2017. jer je ista priložena u spis nakon zaključenja prethodnog postupka.

4. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, neosnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi kako je tužitelj suvlasnik predmetnih nekretnina u ½ dijela, obzirom da su iste stečene za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj traži od tuženice isplatu na osnovu ulaganja u predmetni stan, kao i na ime polovice troškova zajedničkog stanovanja u iznajmljenim stanovima za vrijeme trajanja zajednice stranaka.

6. Između stranaka je nesporno da su živjeli u izvanbračnoj zajednici te da je u to vrijeme kupljen stan i parkirno mjesto u [adresa]. Sporno je predstavlja li navedena nekretnina izvanbračnu stečevinu stranaka ili se radi o posebnoj imovini tuženice. Također je sporno je li tužitelj uplatio dio kupoprodajne cijene za stan, odnosno ulagao u opremanje predmetnog stana, kao i je li osnovan njegov zahtjev za isplatu iznosa po osnovi plaćanja najamnine za stanove u kojima su stranke živjele prije kupovine predmetnog stana.

7. Uvidom u spisu priležeću dokumentaciju sud je utvrdio da:

- je 27. lipnja 2013. sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnina između KAJZER DOM d.o.o. za graditeljstvo te SETOM d.o.o. za graditeljstvo kao prodavatelja i tuženice EO kao kupca te da je predmet navedenog ugovora nekretnina u stambenom objektu u Zagrebu, 14. [adresa] i to 4. etaža- 117/1000 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zkčbr. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada 8f, [adresa] i dvorište, površine 462 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine – trosobnog stana oznake stan B1 na 1. katu objekta, sadržaja: hodnik, dnevni boravak, blagovanje kuhinja, soba 1, soba 2 i kupaonica, površine 54,75 čm, balkon površine 4,54 čm, ukupne površine stana 59,29 čm (obračunske površine 55,89 čm) te pripadajuće vanjsko parkirališno mjesto oznake PM3, ukupne površine 12,00 čm , a da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 87.090,00 eura

- je LO **.**.2013. uplatio iznos od 339.750,00 kn (odnosno 45.092,57 eura) na račun SETOM d.o.o. te istog dana iznos od 339.750,00 kn na račun KAJZER DOM d.o.o. ;

- je tuženica EO u veljači 2016. podnijela tužbu protiv tužitelja IO navodeći da je ona vlasnica predmetne nekretnine, a da tuženik ovu nekretninu koristi bez pravne osnove zbog čega predlaže donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti da preda ovu nekretninu tužiteljici u isključivi posjed slobodan od osoba i stvari;

- je navedeni postupak koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ps- 31/16 dovršen povlačenjem tužbe nakon što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu

- su izdani sljedeći računi i predračuni: predračun Lesnina d.o.o. od 25. travnja 2013. izdan na ime tuženice u iznosu od 497,00 kn; predračun Lesnina d.o.o. izdan 18. svibnja 2013. na ime tuženice u iznosu od 4.473,80 kn; račun e-plus od 2. svibnja 2013. izdan na ime tužitelja na iznos od 3.074,00 kn; račun Kurtović d.o.o. od 27. svibnja 2013. izdan na ime " EO" u iznosu od 5.200,00kn; račun Tomurad d.o.o. od 31. svibnja 2013. izdan na ime tuženice u iznosu od 6.735,00 kn: predračun Lesnina d.o.o. izdan na ime tuženice u iznosu od 4.970,80 kn; račun Silinova izdan na ime tuženice u iznosu od 4.036,60 kn;

- je tuženica u razdoblju od 2005. do 2013. prema podacima Porezne uprave ostvarila na ime dohotka od nesamostalnog rada 1.680,00 kn u 2005., 27. 401,47 kn u 2008. te 11,425,03 kn u 2009.;

- je tužitelj u razdoblju od 2005. do 2013. prema podacima

- je tužitelj kao najmoprimac 15. studenog 2012. sklopio ugovor o najmu stana s ŽO kao najmodavcem, na neodređeno vrijeme s početkom od 1.12.2012. uz mjesečnu najamninu u iznosu od 2.000,00 kn;;

- je u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2012. s računa KO (majke tužitelja) na račun tuženice u travnju 2008 uplaćeno 2.000,00 kn; u ožujku 2010. 1.000,00 kn i u travnju 2010. 1.000,00 kn.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su on i tuženica bili u izvanbračnoj zajednici od 1997., odnosno 1998. godine kada smo otišli u [adresa] do 2015. godine, kada je tuženica otišla u Irsku. Djece nije bilo u njihovoj zajednici. Tijekom trajanja zajednice kupljen je stan na [adresa]. Tužitelj i tuženica su kupovali taj stan, a roditelji tuženice su uskočili i pomogli. Stan je koštao 100.000,00 eura. 90.000,00 eura je dao LO, otac tuženice, a tužitelj je dao 10.000,00 eura, koje je dao FO, a za uređenje su dali još 10.000,00 eura, i to od 20.000,00 eura koje su stranke ušparale za vrijeme dok su bili u [adresa]. Uplata je išla preko banke na dva računa. Kada se potpisivao Ugovor bila je prisutna tuženica. Stan je bio upisan na nju, obzirom su većinu novca dali njezini roditelji, a do tada nije imala ništa na sebe upisano pa je bio dogovor da se stan prepiše na nju. Stan je kupljen 2013. godine. Stranke su uselile u lipnju 2013. godine. Prije useljenja bili su u Zagrebu u dva stana u najmu, a prije toga su bili u [adresa] u najmu. Nekih pet, šest mjeseci u početku dok se tužitelj nije zaposlio bili su kod njezinih roditelja u Privlaci, a nakon toga su bili cijelo vrijeme u [adresa] u najmu. Najam je tada bio preko 2.000,00 kuna s režijama. Tužitelj nema niti jedan ugovor o najmu. To je sve plaćeno 'na ruke', i to je tužitelj plaćao, obzirom je on jedini radio. Koliko se sjeća tuženica je radila jedno 10 mjeseci u butiku. Može reći da je više on vodio kućanstvo i kuhao nego tuženica. Tada je njegova plaća bila od 6.000,00 do 7.000,00 kuna, a nekada i više, ovisno kako je uspio dogovoriti. Prije njihove izvanbračne zajednice nitko od njih nije imao nikakve nekretnine niti ušteđevinu. Nisu imali nikakve kredite. Na poseban upit suca, na što se odnosi iznos od 42.173,00 eura koliko potražuje, navodi da se odnosi na najam i život.

Za vrijeme dok su živjeli kod roditelja tuženice nisu ništa plaćali. Tužitelj je u stanu na [adresa] bio do polovice veljače ili ožujka 2016. godine. Kad je iselio iz stana uzeo je samo svoje osobne stvari i nije uzeo nikakav namještaj.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja, navodi da je dio plaće dobivao na račun, a dio na ruke i na ruke je obično dobio četiri puta više nego na račun. Nekad je tako imao plaću i do 10.000,00 kuna, a to je bilo dvije godine u [adresa]. Na tekući račun je obično dobio minimalnu plaću. Na upit, navodi da je on, kada su došli u Zagreb, vidio da se na [adresa] gradi zgrada te se otišao raspitati i razgovarao s gospodinom FO, a kasnije s roditeljima tuženice, jer stranke nisu imale dovoljno novaca i nisu mogli podići kredit. Motiv je bio da roditelji tuženice daju novac za stan obzirom da je tužitelj petnaest godina u [adresa] sve sam financirao. Kad je tužitelj upoznao obitelj LO nisu dobro stajali financijski, a kasnije je tata tuženice otišao na brod i bavio se svim i svačim, te su odjednom imali milijune. Tužitelj je čuo njihove razgovore i vidio je to po njihovom ponašanju. Stranke su došle u Zagreb, jer za tuženicu nije bilo posla u [adresa], a nije mogla naći posao ni u Zagrebu, pa je odlučila otići u Irsku, a tužitelj je trebao otići za njom kada mu završi sezona. Prekinuli su pola godina nakon njezinog odlaska u Irsku, i to početkom 2016. godine, kada je tužitelj shvatio da ima drugog. Navodi da su razgovarali oko njegovog stanovanja u stanu na [adresa], ali oni su uporno inzistirali da iseli i prijetili mu. Također su razgovarali 2015. godine što će sa stanom ako ne ostanu zajedno i onda je tužitelj predložio da ostane petnaest godina stanovati u stanu, obzirom da je on sve plaćao u [adresa] petnaest godina, a tuženica je rekla da joj je to dugo čekati, pa da je bolje da prodaju stan i podijele novac pola-pola. Na poseban upit punomoćnice tuženice, zašto je u tužbi naveo da je 10.000,00 eura predao tuženici, a da sada navodi da je novac predao FO, izjavljuje da su svi bili zajedno i da ga je zapravo predao FO. Za tih 10.000,00 eura nema nikakvu potvrdu, jer im nije ništa dao, a inače je kvadrat koštao 1.700,00 eura. Tužitelj nema nikakve račune za opremanje stana, obzirom je davao svima na ruke. 27.000,00 kuna je dao za kuhinju, sobu, i to firmi 'Tomurad'. Roditelji tuženice su im nešto neznatno pomagali tijekom godina. Na upit odgovara da je put u Katar financirala agencija preko koje sam išao. Također, roditelji tuženice mu nisu posuđivali novac za otvaranje pizzerije. Dali su mu na korištenje jedan stari auto kojeg je morao osposobiti za vožnju. Na upit navodi da je gospodin FO u početku razgovarao sa njim, a kasnije s roditeljima tuženice kada je shvatio da će oni većinom sve platiti. On je htio sudjelovati u kupnji stana i za to je dao tih 10.000,00 eura. Nema dokaze da je plaću dobivao na ruke, jer bi mu to šef dao kada su bili sami.

Zbog izmjene raspravnog suca, tužitelj je ponovno saslušan 2. srpnja 2026. Tom prilikom je naveo da u cijelosti ostaje kod svog iskaza od 28. listopada 2025. Pri tome želi dodati, a vezano za novac LO koji je uložen u predmetni stan na [adresa], da se radi o crnom novcu, odnosno da je taj novac zarađen kriminalom. Smatra da o tac tuženice iz svoje redovne plaće nije mogao zaraditi toliko da bi kupio stan, obzirom da mu je plaća iznosila 3.000,00 eura. Osim toga, želi reći da ga je jednom prilikom 2008. dok je otac tuženice radio na brodu, tuženica molila da ju odvezem na benzinsku postaju gdje se ona našla s nekim čovjekom iz Srbije koji joj je dao nekoliko koverti punih novaca u novčanicama po 500,00 eura. Tužitelj je pošteno radio, a sada iz svega proizlazi da njihov crni novac vrijedi, a njegov zarađeni ne vrijedi. Osim toga, želi reći da LO kad je bio na brodu od 2009. je renovirao obiteljsku kuću i kupio tri automobila. Netočno je da bi tuženica i on živjeli u 12 ili 13 stanova u vrijeme dok su bili u [adresa], već su živjeli u četiri stana. Za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice tuženica je radila samo godinu dana. Vezano za visinu kupoprodajne cijene za stan, navodi da je stan koštao 100.000,00 eura, odnosno kvadrat stana 1.700,00 eura, da je otac tuženice isplatio dva puta po 45.000,00 eura, a tužitelj je dao 10.000,00 eura FO na ruke. Za navedeno tužitelj nije dobio potvrdu. Navodi da se on prvi našao sa FO i da je gledao taj stan na [adresa], a onda su došli roditelji tuženice i dali novac. Na poseban upit pun. tužitelja, vezano za uređenje pizzerije, navodi da nije točno da bi tuženica na bilo koji način sudjelovala niti je tamo radila, niti je kuhala, ni ništa, čak su mu se i drugi zbog toga smijali. Također navodi da sa svojim roditeljima tuženica nije bila u dobrim odnosima, jer su na nju vršili pritisak da se zaposli. Upravo iz tog razloga su i došli u Zagreb, ali tuženica u Zagrebu nije pronašla posao dvije i pol godine i nakon toga je otišla u Irsku.

Na poseban upit punomoćnika tuženice zašto je prvotno naveo da je tuženici dao na ruke 45.000,00 eura, zatim da sam joj dao na ruke 10.000,00 eura, a sada navodi da sam taj iznos dao na ruke FO, odgovara da je točno upravo to da je iznos od 10.000,00 eura platio FO. Na poseban upit pun. tuženice odgovara da je opremu za stan kupovao preko firme Tomurad i tamo su mu ručno ispisali iznos koji treba platiti što je i platio. Posebne potvrde o plaćanju nema, već ima račune koje je priložio u spis. Na upit je li ikada živio kod roditelja tuženice, odgovara da je, kad je došao u [adresa], prvotno je imao neki loš smještaj te ga je tuženica pozvala da stanuje kod nje. Jedno vrijeme je tamo živio, spavao je na podu u dnevnom boravku i jedva je čekao da pronađe posao i drugi stan. Na upit jesu li tuženice financijski pomagali tužitelju, tužitelj odgovara da njemu nisu pomagali. Nešto sitno su pomagali tuženici, obzirom da ona nije radila. Nisu mu oni dali novac za Katar, već je on išao samovoljno preko agencije. Nisu mu dali niti novac za otvaranje pizzerije, nešto sitno mu je dao njegov otac. Na upit odgovara da su mu roditelje tuženice dali automobil Fiat Punto u vrijednosti od 300,00 eura, u koji je on uložio još 1.000,00 eura da bi s njim mogao ići u Zagreb. On je cijelo vrijeme štedio da bi kupio stan s tuženicom, ali to se nije ostvarilo. Na upit odgovara da su njegova primanja za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice iznosila 6.000,00 do 7.000,00 kn, time da na zadnjem poslu na kojem je radio dvije godine prije prestanka zajednice, je zarađivao 10.000,00 kn mjesečno i uspio uštedjeti novaca. Na upit odgovara da su stan i režije koštali otprilike 2.000,00 kn, a ostatak potreba izvanbračne zajednice je snosio on. Tuženica nikada nije plaćala stan, niti kupovala hranu. Pomagali su im i njegovi roditelji. Na upit kako to da je uspio uštedjeti obzirom da iz potvrde Porezne uprave proizlazi znatno manja plaća, odgovara da je zarađivao nekoliko puta više od onoga što je prijavljeno.

9. Iz iskaza tuženice proizlazi da su stranke bile zajedno od 1997. godine, kada je ona maturirala, s time da su prvih deset mjeseci održavali vezu na daljinu, obzirom je ona živjela kod svojih u [adresa] te je on htio doći kod svoje rodbine u [adresa], ali ga nisu htjeli pa je tuženica nagovorila svoje roditelje da ga prime i on je došao 1998. godine i bili su kod njenih roditelja negdje do 2000., a sigurno ne samo pet do šest mjeseci i tek nakon 2000. su otišli živjeti u [adresa]. Tada je tužitelj našao jedan prostor i htio je otvoriti svoju pizzeriju, ali nije imao novaca, pa su uskočili njezini roditelji i dali novac za opremanje pizzerije i kupnje stolova, stolica, peći, uređenje šanka gornjeg i donjeg, no nažalost nije bila frekventna pozicija, pa su nakon godinu dana morali zatvoriti i dio inventara je još uvijek kod njezinih roditelja, a dio inventara je tužitelj poklonio svojoj majci i bratu, iako su sve to kupili i platili roditelji tuženice. Tužitelj i tuženica su bili podstanari u [adresa] do 2012. godine i do tada su promijenili dvanaest ili trinaest stanova, obzirom ljeti svi iznajmljuju turistima pa su obično morali iseliti iz stana i tada su bili uglavnom kod njezinih roditelja, a jedno ljeto u stanu roditelja jedne njezine prijateljice, ali su to plaćali. Sigurno nije najam u to vrijeme bio 2.000,00 kuna, obzirom se uglavnom radilo o garsonijerama i to nekih 800,00 kuna, a zadnji stan u kojem su bili osam godina na Smiljevcu plaćali su 1.200,00 kuna plus režije.

Tužitelj je cijelo vrijeme htio da odsele u Zagreb i da tuženica fakultet završi u Zagrebu što njoj nije odgovaralo kada je već sve započela u [adresa]. Ona je malo odužila studiranje, ali je radila više nego što tužitelj navodi, te je radila u nekoliko butika i ljetne sezone, nešto prijavljena, a nešto ne. Ona je radila godinu i pol u jednom butiku 2008. - 2009. godinu i imala je plaću 2.000,00 kuna, a kasnije u jednom butiku u shopping centru godinu dana, ali ju voditelj nije htio nikako prijaviti, a kada je tražila povećanje plaće za 200,00 kuna, rekao je da više ne mora doći na posao, a tamo joj je plaća bila oko 2.000,00 kuna. Više puta je radila i ljetne sezone, a to je obično od 5. do 9. mjeseca. Kada je bila neka kriza da nisu mogli platiti najam i režije, onda bi njezini roditelji uskočili, a isto tako i oko kupnje ili plaćanja troškova za održavanje, pa je tako jednom prilikom njezin djed dao 5.000,00 eura za auto. Ona nije mogla naći posao u struci u [adresa] pa su zato otišli u Zagreb i prije kupnje stana bili u dva najma, a jedno vrijeme ni on niti ona nisu radili. Nakon toga njezini roditelji su odlučili uložiti novac u kupnju stana, pa su joj rekli da pogleda neki stan do 100.000,00 eura i ona je našla jedan stan i to rekla tužitelju, te su oni dalje razgovarali s gospodinom FO, a njezini roditelji i ona su dalje dogovarali i financirali kupnju, a ne tužitelj. Stan je koštao 100.000,00 eura, a ne 110.000,00 eura, a tužitelj nije imao nikakve ušteđevine iz [adresa] niti 10.000,00 eura niti 20.000,00 eura, što navodi u svom iskazu. U tu cijenu je bio uključen stan, parkirno mjesto i šupa. Također, njezini roditelji su osim kupnje stana financirali i opremanje, te su tuženici dali novac da to plati, a po preporuci gospodina FO. Vlasnički list i svi računi ostali su u stanu kada je tuženica otišla u Irsku, jer to nije uzela sa sobom, pa je nešto od toga tužitelj dostavio u spis. Njezini roditelji su platili izradu kuhinje 10.000,00 kuna, jedan ugradbeni ormar 8.000,00 kuna i još neke manje ormariće i stoliće. Tužitelj je iselio iz stana u svibnju 2017., a ne kako on navodi u veljači ili ožujku 2016., što je vidljivo iz računa koji su dolazili i koje je sve platio njezin otac. Kada su njezini roditelji došli u stan, stan je bio prazan i nije bilo niti kvaka, a ostala je samo kuhinja i klima, te je tužitelj uzeo čak i indeks tuženice i njezine knjige koje su joj tijekom studija kupovali roditelji. Ona se nije nikad s tužiteljem dogovarala da bi stan prodali i podijelili novac, obzirom da je smatrala da je to stan njezinih roditelja jer su oni sve financirali, a ne njezin, iako je ona upisana kao vlasnica, tako da nikako ne bi mogla prodati stan koji je zapravo od njezinih roditelja.

Na pitanje punomoćnika tužitelja, navodi da se nalazi trenutno u svom stanu u [adresa] u [adresa] u kojem je u najmu. Ne zna koliko ima ukupnog radnog staža jer ni je imala potrebu to zbrajati. Ona je radila u pizzeriji koju je otvorio tužitelj. Imali su jedno vrijeme dva konobara, ali su otišli, vjerojatno zbog teške naravi tužitelja, pa je tuženica konobarila, čistila, prala i radila sve što je trebalo. Ona tada nije imala nikakvu plaću, a što se zaradilo išlo je u zajednički budžet, a stanje je bilo jedva nula. Pizzerija se zvala 'Galija'. Tuženica bila prijavljena, a misli da je IO kao vlasnik morao biti prijavljen, a konobari nisu bili prijavljeni. Na pitanje kako to da je u evidenciji vidljivo da ima samo jednu godinu radnog staža, navodi da ne zna jer je barem u jednom butiku radila duže od toga, a dio je radila 'na crno' i to može potvrditi ljudi s kojima je radila. Koliko zna, novac za kupnju stana išao je preko računa. Stan je bio u njezinom vlasništvu, ali ga je ljetos darovala tati i sad je on upisan kao vlasnik, i to zato jer je on sve financirao. Na pitanje punomoćnika tužitelja da li sam tužitelju 8.10.2024. godine uputila zahtjev za prijateljstvo preko društvenih mreža, izjavljuje da nije i da ga je čak blokirala, te da jedino ima Facebook, ali da nije aktivna.

Na posebno pitanje svoje punomoćnice da li je tužitelj ikada predao 10.000,00 eura FO, izjavljuje da on njemu nikad nije predao nikakav novac. Na upit tko je kupio kutnu garnituru i kupaonsku opremu za stan, izjavljuje da su to sve kupili njezini roditelji, isto su kupili i aparate, napu, pribor za jelo, i drugo. Na upit kako to da je tužitelj posjedovao račune, izjavljuje da su računi ostali u stanu kada je ona otišla u Irsku, ali da su njezini roditelji slali novac, a ona je sve plaćala a ne tužitelj. Na upit je li tužitelj mogao nešto uštedjeti od svojih primanja, izjavljuje da apsolutno to nije mogao. Na upit kako je tužitelj snosio troškove na put u Katar, izjavljuje da je agencija snosila trošak avionskih karata, a da su njezini roditelji, koliko se sjeća, dali 1.500,00 eura za džeparac. Na upit tko je vodio kućanstvo, izjavljuje da je ona vodila kućanstvo, i to kada je radila, a posebno kada nije radila, te da je kuhala, pospremala, čistila, prala, i to kako u [adresa] tako i u Zagrebu, a nekada bi i tužitelj skuhao ručak.

Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja, izjavljuje da su njezini roditelji za uređenje stana dali njoj prvom prilikom 70.000,00 kuna, a dalje prema potrebi i to bi joj dali na ruke kad bi došli u Zagreb, a tužitelj financijski nije sudjelovao, ali bi išao s njom u dućan, a ne sjeća da bi se donosio neke velike aparate iz dućana, već pretpostavlja da su to napravili dostavljači. Oni su uselili u taj stan u [adresa] i planirali živjeti zajedno kao i u svim drugim stanovima.

Na posebno pitanje suda, navodi da je prema njezinim spoznajama sve plaćeno preko računa, i 90.000,00 i 10.000,00 eura, ali ona nije sudjelovala u tim plaćanjima, pa ne može sada tvrditi kategorički.

Na pitanje svoje punomoćnice da li je plaćeno nešto osim iznosa 87.090,00 eura, izjavljuje da zna da je sveukupna cijena 100.000,00 eura, a da su to sve dogovarali i plaćali njezini roditelji s gospodinom FO, a pretpostavlja da je sve išlo preko računa.

Na pitanje punomoćnika tužitelja, izjavljuje da su ranije živjeli njezini roditelji, ona, njezine dvije sestre i baka dok nije umrla s time da je s njima živjela dvije do tri godine, svi zajedno, s time da su njezine sestre ranije studirale, ali to nisu bili neki veliki troškovi. Radio je njezin otac dugo godina na brodu i majka je radila, a kasnije je dobila otkaz kao tehnološki višak, a kasnije je otišla u mirovinu.

9.1. Prilikom saslušanja 02. srpnja 2026. tuženica je navela da u cijelosti ostaje kod svog iskaza od 28. listopada 2025. Pritom navodi da je pogrešno iskazala da je stan koštao 100.000,00 eura, dok je zapravo koštao 90.000,00 eura. Do ovakve greške došlo je zbog toga što nikakve transakcije vezano za stan n ije izvršavala tuženica, već njezini roditelji. Oni su sve platili i sve rješavali.

Na poseban upit punomoćnika tuženice odgovara da tužitelj nikada nije predao iznos od 10.000,00 eura na ruke FO, niti je sa njim poslovao oko stana, od početka do kraja. Također, niti njoj ništa nije predao na ruke. Kompletnu cijenu za stan i uređenje stana platili su njezini roditelji. Na upit odgovara da su joj roditelji dali iznos od 70.000,00 kn za opremanje stana i onda je ona po potrebi plaćala, većina je išla preko Tomurada. Taj iznos su joj roditelji dali kad su došli u Zagrebu i kada je potpisan kupoprodajni ugovor, time da im je FO preporučio D, pa su išli na tu opciju jer je tako bilo jednostavnije. Na upit otkud tužitelju računi za namještaj i opremu stana, odgovara da su ti računi ostali u stanu kad je ona otišla u Irsku i to je njezina greška, jer je tužitelj na taj način iskoristio situaciju. Također, želi reći da su njegove priče o kriminalnim radnjama njezinog oca laž i izmišljotina, a činjenica da tužitelj toliko naglašava da njezini roditelji imaju novaca zapravo govori da se on želi okoristiti na njihov račun. Pri tome napominje da su tužitelju njezini roditelji puno puta pomogli, više nego njegovi koji nisu bili u mogućnosti, obzirom da su bili u mirovini. Osim toga, njezini roditelji su znali pomagati i njegovim roditeljima. Na upit tko je u zajednici stranaka snosio troškove za hranu, režije, najam, odgovara da su snosili podjednako. Naime, netočno je da ona nije radila. Nije radila u kontinuitetu, međutim, ona je studirala i povremeno radila, a svakako tijekom sezone. U onim razdobljima kad nije radila uskakali su njezini roditelji. Napominje da su više puta njezini roditelji tužitelju platili tehnički pregled, da mu je jedan automobil kupio njezin djed u vrijednosti od 5.000,00 eura, a da su mu jedan automobil Fiat Punto dali njezini roditelji kad su sebi kupili novi auto. Taj Fiat Punto je bio u izvrsnom stanju te su drugačije tvrdnje tužitelja netočne, a osim toga tužitelj se tada pobunio da što će njima novi auto s obzirom da su stari te da su novi auto trebali dati njemu. Na upit odgovara da je tužitelj promijenio nebrojeno puno poslova, uglavnom je radio u pizzerijama s plaćom od oko 3.000,00 kn, time da je znao dobiti nešto na ruke, ali ni približno iznose koje on navodi, jer se radi o prevelikim ciframa za to doba. Na upit kakva je bila struktura njihovih troškova, odgovara da je većina išla za stanarinu i režije, a preostalo za hranu i zapravo se živjelo od mjeseca do mjeseca te je nemoguće bilo nešto uštedjeti. Roditelji su im uskakali kad je zatrebalo za redovite troškove, tehnički pregled, za hranu, stanarinu i sl. Na upit znači li to da oni nisu imali novca za te troškove bez njihove pomoći, odgovara da se znalo dogoditi da je kriza i da nemaju novaca. Na upit jesu li živjeli kod njezinih roditelja, odgovara da su svoju vezu započeli 1997., prvih 10 mjeseci su je održavali na daljinu, a onda je bio plan da se tužitelj doseli kod svoje rodbine u Privlaku, međutim, oni nisu na to pristali, pa je došao živjeti kod roditelja tuženice i ovdje su ostali do 2000., ne zna točno koji mjesec. Također, su kod njezinih roditelja u nekoliko navrata živjeli preko ljeta, jer se u [adresa] stanovi preko ljeta iznajmljuju turistima. Jedno ljeto su bili kod njezine prijateljice i plaćali najam njenim roditeljima. Na upit kako je tužitelj platio put u Katar, odgovara da mu je agencija platila avionske karte, a njezini roditelji su mu dali iznos od 1.500,00 eura za džeparac. Na upit tko je financirao otvorenje pizzerije, odgovara da su njezini roditelji dali novac za uređenje, kupnju stolova, uređenje šanka, cafe aparata i ostalo što je bilo potrebno. Na upit jesu li pomogli tužiteljevi roditelji, odgovara da je njegov otac došao pobojati zidove, a financijski nisu pomagali. Na upit je li tužitelj kad je izlazio iz stana uzeo stvari iz stana, odgovara da je uzeo sav namještaj, kvake, aparate, ostala je ugradbena kuhinja, ormar i klima. Što se tiče sanitarija misli da su ostale u stanu. Napominje da ona od tada uopće nije bila u stanu. Želi reći da je tužitelj uzeo njezinu kompletnu kolekciju knjiga, rječnika, skripti, kao i njezin indeks.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja jesu li roditelja tužitelja njima financijski pomagali na početku naše veze, odgovara da nisu. Na upit je li majka tužitelja u nekoliko navrata uplaćivala novčane iznose na moj račun, odgovara da misli da je to bilo zato što tužitelj nije imao svoj račun ili je nešto bilo sa njegovim računom, pa je možda uplatila, ali to je bilo za potrebe tužitelja. Što se tiče navoda, odnosno iznosa od 2.000,00 kn uplaćenog 09.04.2008., 1.000,00 kn uplaćeno 08.03.2010. i 1.000,00 kn uplaćeno 01.04.2010., navodi da ona ništa ne osporava, ali se ovoga iskreno ne sjeća. I dalje tvrdi da roditelji tužitelja nisu bili u mogućnosti financijski im pomagati, a moguće je da su u tih 18 godina nešto uplatili, time da je to bilo za potrebe tužitelja. Na upit jesu li tužitelj i ona u Zagrebu živjeli u najmu kod gđe ŽO, odgovara da jesu. Jesu li u to vrijeme tražili stanove po Zagrebu, odgovara da jesu i to zato što su njezini roditelji rekli da su odlučili kupiti stan. Tužitelj i ona su zajedno gledali stan i kad su ga našli o tome su obavijestili njezine roditelje. Stan im je pokazao, koliko se sjeća, FO. Ona je bila u kontaktu sa njime, a ne tužitelj i to stoga što su stan kupovali njezini roditelji. Na upit koliko stan ima m2, odgovara da joj se čini da stan ima 57 m2.

10. Iz iskaza saslušanih svjedoka, a vezano za kupovinu predmetne nekretnine proizlazi:

- svjedok VO, koji poznaje tužitelja jer je s njim radio, a kasnije je upoznao i tuženicu, je naveo da mu je poznato da su stranke kupile stan u [adresa] i da je dio novaca dao tužitelj, a veći dio roditelji tuženice, jer stranke, zbog stalnog iznajmljivanja stanova nisu imale puno novaca. Svjedok je naveo da ne zna točnije tko je što i koliko dao za kupnju stana, ali je on imao dojam da je to njihov stan, tako se osjećao kad je jednom bio u posjeti, a nije osjećao da bi to bio stan od roditelja tuženice;

- svjedok ĐO, koji poznaje tužitelja od osamnaeste godine, a upoznali su se u teretani te poznaje i tuženicu i međusobno su se družili naveo je da zna da su stranke kupile stan u [adresa], tužitelj je imao nešto ušteđevine, a pomogli su i roditelji tuženice. On je bio dva do tri puta u stanu i imao je osjećaj da je to njihov stan, a ne stan od samo jedne osobe. Ne zna točno koliko je tko novaca dao za kupnju stana u [adresa];

- svjedok LO (otac tuženice) je iskazao da su oni dana 28. ožujka 2013. uplatili za kupnju stana u [adresa], s time da su prije toga dolazili na dogovore oko kupnje s gospodinom ĐO, kojem se ne može sada sjetiti prezimena. Na te dogovore išli su njegova supruga i on, a nekada i EO, a gospodin IO koliko se svjedok sjeća nikada nije bio na sastancima oko dogovora za kupnju, već je jedino otišao vidjeti stan. Kada se potpisivao ugovor EO je išla sama i tada svjedok i supruga nisu išli s njom jer su već dovoljno upoznali gospodina ĐO i vidjeli da se radi o ozbiljnoj firmi. Supruga i on su bili zajedno u banci na dan kada je izvršena uplata. Novci su bili oročeni na svjedokovo ime u Hypo banci, te su oni tražili dozvolu iz Zagreba da se prekine oročenje i kada je Zagreb to dozvolio izvršene su uplate direktno iz banke, i to dvojici braće koja su vodila firmu svakome u ½ dijela po 45.000,00 EUR -a. Za uređenje stana isto su dogovarali s gospodinom ĐO, jer je on imao firmu koja je radila ugradbene kuhinje i 20% popusta na aparate, pa su to sve preko njega napravili i supruga je jednom prilikom donijela EO 75.000,00 kn, što je vidio gospodin ĐO, a vidio je to i IO, pa je on pospremio taj novac. Oni su računali da će EO sve platiti i da će računi glasiti na nju. Taj stan je upisan na EO, iako je zapravo stan njegov i njegove supruge, jer su oni to platili, te su htjeli imati nešto u Zagrebu da mogu doći posjetiti unuke, ali su dozvolili da se stan upiše na EO. Oni nisu za to da bi stan bio na DO i EO, zato nisu niti napisali da bi oni bili vlasnici, jer svjedok zna što to znači;

- svjedokinja BO (majka tuženice) je navela da je stan u [adresa] u [adresa] kupljen u lipnju 2013. s novcima njezinog supruga i nje, koje novce je suprug svjedokinje podigao sa svoje štedne knjižice, te je on to uplatio na tekuće račune dvojici braće koji su bili vlasnici firme koja je prodavala stan, i to svakome u ½ dijela. Nije trebalo ranije platiti nikakvu kaparu, nego je sve plaćeno ovako na račun. EO je upisana kao vlasnica stana, jer su znali da će ona i IO tu živjeti, pa su upisali EO kao vlasnicu stana, a da i oni imaju gdje boraviti kada dođu u Zagreb. Oni nisu ni u kojem slučaju mislili da bi stan kupili DO i EO, već EO i sebi. Stan je bio u potpunosti nov, te su ga oni uredili. IO nije ništa dao za uređenje tog stana. Stan je koštao 90.000,00 EUR-a, s jednim malim spremištem i parkirnim mjestom, a za namještaj i uređenje su dali 70.000,00 kn. EO i IO uselili su u stan negdje u lipnju 2013. godine;

- svjedokinja KO (majka tužitelja)navela je da su jednom prilikom Anitini roditelji pozvali nju i njezinog supruga, te su im rekli da bi oni tužitelju i tuženici kupili stan i tako pomogli, ali neka to svjedoci nikome ne govore. Ona i suprug su inače pomagali strankama 18 godina, jer je teško bilo živjeti s jednom plaćom, a roditelji tuženice nisu tada imali novaca, tako da su kod njih spavali na podu, a onda je EO rekla da je njezin otac došao do nekih novaca. Svjedokinja je pitala svojeg sina zašto je stan upisan samo na EO, a on je rekao da je to svejedno, jer da je to ionako njihovo. Svjedokinja ne zna točno koliko je tko dao novaca za stan. Zna da je njezin sin namjestio stan, te su mu ona i suprug financijski pomogli. Misli da je uređenje stan koštalo oko 10.000,00 EUR-a, a možda i više. Misli da je tužitelj uredio spavaću sobu, primaću sobu, a jedna soba je ostala prazna;

- svjedok TO (kome je tužitelj krizmani kum) je naveo da mu je poznato da su stranke došle živjeti u [adresa] radi posla. Vezano za financijsku pomoć od strane njihovih roditelja, jedino zna da su njezini roditelji kupili stanu [adresa], a je li to stvarno tako bilo, ne zna. Njemu su tužitelj i tužiteljevi roditelji rekli da su Anitini roditelji dali novac za stan. Svjedok nema saznanja o tome da bi tužitelj plaćao dio novca za stan niti da bit tužitelj kupovao namještaj za stan.

- svjedokinja PO u svom iskazu navodi da su se stranke nakon [adresa] preselile u Zagreb jer su rekli da tamo ima više mogućnosti za zaposlenje. Ona nije pitala tko je dao novac za kupnju stana u [adresa], a ne zna niti tko je plaćao uređenje tog stana;

- svjedokinja MO koja je upoznala stranke 2013. kad su uselili u zgradu u [adresa] te su bili susjedi, je navela da nisu razgovarali o tome tko je od stranaka kupio stan, već više o namještaju i o tome što treba opremiti u stanu. Nisu previše razgovarali o financijama, ali su stranke jednom prigodom rekle da su oboje bez posla i tada su rekli da im Anitini roditelji znaju financijski pomoći;

- svjedok FO (prodavatelj stana) naveo je da je on prvo upoznao gospodina ŠO i njegovu kći kada su htjeli kupiti stan, a onda je upoznao i gospodina DO, kao dečka gospođe MO, a to je bilo negdje 2012. ili 2013. godine. MO je bila potpisnik predugovora i ugovora, a sve detalje je svjedok dogovarao s njezinim ocem, gospodinom HO. Gospodin HO je u roku od petnaest dana od dana potpisa predugovora uplatio ukupni iznos, jer je tako bilo povoljnije pa se on odlučio na tu opciju da plati unaprijed, tako da nije bilo potrebno plaćanje kapare. Oni su više puta razgovarali o tome da gospodin HO kupuje stan za svoju kćer, zato jer je HO brinulo može li on uplatiti sredstva na njihov račun, a u ime svoje kćeri, pa su oni govorili da što se toga tiče nema nikakvih problema i da on može uplatiti sredstva i potpisati ugovore. Prodavatelji su primopredajni zapisnik potpisali s gospođom MO **.**.2013., a kada je točno tko uselio u stan to oni ne znaju i to ne smiju niti pitati. Vezano za uređenje stana svjedok navodi da ga je gospodin HO konzultirao oko toga pa mu je svjedok preporučio neke firme, te mu je preporučio firmu MD Tomorad, koji se bavi stolarijom, a vezano za izradu kuhinje, ormara, kreveta i drugo, te zna da su im uredili cijeli stan. Detalje oko financiranja i uređenja ne zna, ali ga je gospodin HO pitao par puta vezano za plaćanje tim firmama mora li platiti avans i slično. Oni su režije kasnije prenijeli na gospođu MO i ta cijela priča između nas i obitelji BO je uspješno završila. Ugovore i primopredajni zapisnik potpisivao je i svjedokov brat kao vlasnik firme KAJZER DOM d.o.o. obzirom su svjedok i njegov brat bili suinvestitori projekta, ali kupce BO je vodio isključivo svjedok. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja navodi da je cijena stana bila od 1.490,00 EUR do 1.590,00 EUR, s time da onaj koji je plaćao unaprijed je imao nižu cijenu, a obzirom je Anitin otac platio unaprijed, imao je cijenu od 1.490,00 EUR po m2, tako da je ukupna cijena stana bila 90.000,00 EUR. Na daljnje pitanje navodi da nikada nije razgovarao sa gospodinom IO, niti ima njegov mobitel niti e-mail.

11. Članak 248. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 – dalje ObZ) propisuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Članak 249. stavak 1. ObZ propisuje da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

11.1. Članak 253. stavak 1. ObZ propisuje da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, dok je u stavku 2. propisano da je vlastita imovina i ona imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

11.2. Članak 3. ObZ propisuje da se odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. Članak 258. ObZ propisuje da izvanbračna zajednica žene i muškarca koja ispunjava pretpostavke iz članka 3. ovoga Zakona stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

12. Na temelju ovako provedenog postupka utvrđeno je da je , za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka, tuženica kao kupac sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnina 27. lipnja 2013. time da je u ugovoru naznačena kupoprodajna cijena stana i parkirnog mjesta u iznosu od 87.090,00 eura. Navedeni iznos platio je u cijelosti otac tuženice, kako to proizlazi iz suglasnog iskaza samih stranaka, kao i svjedoka LO, BO, FO, ali i iz uplata koje spisu prileže na listu 124.

12.1. Pritom tužitelj tvrdi da je kupoprodajna cijena iznosila 100.000,00 eura, a da je on uplatio 10.000,00 eura na ruke FO. Međutim, ovakve tvrdnje tužitelja, osim iz njegovog iskaza, ne proizlazi iz ostalih dokaza u spisu. Naime, o navedenom nema pisane potvrde, a jedino su svjedoci VO i ĐO, prijatelji tužitelja, iskazali da je tužitelj platio dio kupoprodajne cijene pri čemu nisu znali točno reći o kojem se iznosu radi. Osim toga, ovi svjedoci nisu iskazivali da bi bili neposredno prisutni u trenutku kad je navodno tužitelj predao novac FO, već su njihova saznanja posredna (VO je naveo da , nakon što su stranke otišle u Zagreb, "oni više nisu bili toliko u kontaktu, već su se samo čuli telefonom, on ne zna točnije tko je što i koliko dao za kupnju stana."; svjedok ĐO je naveo da "sve zna iz telefonskog razgovora s gospodinom DO otkad je on otišao u Zagreb"). Tuženica je pak u svom iskazu prvotno navela da je stan koštao 100.000,00 eura, da bi se kasnije ispravila i navela da je koštao 90.000,00 eura te da je do pogreške došlo zbog toga što nikakve transakcije vezane za stan tuženica ni je izvršavala, već njezini roditelji koji su sve platili i rješavali. Tuženica je dosljedno iskazivala da tužitelj nije ništa platio za stan, niti je predao iznos od 10.000,00 eura FO niti je platio za opremanje stana.

12.2. Osim toga, svjedok FO, koji je potpisao predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnina kao direktor društva SETOM d.o.o. i za kojeg sud smatra da se radi o nepristranom svjedoku, nezainteresiranom za ishod ovog postupka, jasno je naveo da je upravo otac tuženice "uplatio ukupni iznos", time da je platio unaprijed pa je imao nižu cijenu.

12.3. Kako je iz uplatnica koje prileže spisu vidljivo da je cijena zaista plaćena unaprijed odnosno 28. ožujka 2013., a da je kupoprodajni ugovor sklopljen tek 27. lipnja 2013. to je sud poklonio vjeru iskazu svjedoka FO da je upravo iz tog razloga ugovorena niža cijena.

12.4. Ovaj svjedok je naveo da s tužiteljem nikad nije razgovarao, nema njegov mobitel niti e mail. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir sve ranije ocjenjene dokaze, sud smatra da su tvrdnje tužitelja o tome da je platio iznos od 10.000,00 eura na ruke FO nedokazane.

12.5. Navedeno znači da predmetne nekretnine nisu stečene radom stranaka za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice, već novcem oca tuženice, što znači da iste ne predstavljaju (izvan)bračnu stečevinu stranaka u smislu članka 248. ObZ pa nisu ispunjeni niti uvjeti iz članka 249. ObZ koji propisuje da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini. Slijedom navedenog neosnovan je zahtjev tužitelja da se on utvrdi kao suvlasnik ovih nekretnina u ½ dijela te je takav zahtjev valjalo odbiti, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke.

13. Nadalje, tužitelj tijekom postupka navodi da je uložio iznos od 10.000,00 eura u kupnju namještaja i opremanje stana, a da je navedeni iznos predstavljao njegovu ušteđevinu te traži od tuženice povrat uloženog novca.

13.1. U tom smislu članak 250. ObZ propisuje je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. U članku 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 33/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) propisano je da, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

13.2. U pogledu financijske situacije stranaka utvrđeno je da je tijekom trajanja izvanbračne zajednice stranaka tužitelj radio brojne poslove pri čemu nije imao kontinuitet u zaposlenju te je u razdoblju od 1996. do 2018. svega tri puta zaposlen dulje od godinu dana i to od 15. rujna 1996. do 20. ožujka 1998., zatim od 1. svibnja 2003. do 25. ožujka 2005. te od 18. studenog 2010. do 14. listopada 2012. Na ostalim poslovima tužitelj je bio zaposlen u razdobljima od nekoliko mjeseci. Tuženica je za vrijeme njihova zajedničkog života studirala i povremeno radila te ima svega tri prijave na mirovinsko osiguranje i to od 7. srpnja 2000. do 28. kolovoza 2000.; od 1. srpnja 2005. do 1. kolovoza 2005.; te od 26. travnja 2008. do 5. ožujka 2009. U razdoblju od osam godina i to od 2005. do 2013. po podacima porezne uprave tuženica je ostvarila ukupan prihod od 40.506,50 kn (odnosno 5.376,14 eura). Tužitelj je u istom razdoblju ostvario prihod od 194.765,39 kuna (odnosno 25.849,81 euro). Navedeno znači da su u tom razdoblju zajedno prosječno zarađivali 3.903,24 eura godišnje (31.225,95/8=3.903,24).

13.3. Do kupovine predmetnog stana, stranke su uglavnom živjele u iznajmljenim stanovima u [adresa] i u [adresa] (pri čemu tuženica tvrdio da su dio vremena živjeli kod njezinih roditelja, dok tužitelj navodi da je to bilo samo kratko vrijeme na početku veze). Upravo kako bi pronašli posao, doselili su u Zagreb, a tuženica je konačno otišla i u Irsku. Nisu bili kreditno sposobni te je stan u [adresa] platio otac tuženice.

13.4. Novčano su im pomagali roditelji, time da je tužitelj tvrdio kako su im znali pomoći njegovi roditelji (u tom smislu dostavlja potvrde od ukupno tri uplate njegove majke na račun tuženice), dok je tuženica naglašavala pomoć od strane svojih roditelja (što sud smatra uvjerljivim obzirom da je upravo otac tuženice kupio stan u [adresa] u kojem su stranke jedno vrijeme stanovale).

13.5. Svjedok VO je naveo kako mu je tužitelj na kavi pričao da ima problema s financijama, a svjedok ĐO je izjavio da je strankama bilo financijski teško. Svjedokinja MO je izjavila da su stranke jednom prilikom rekle da su oboje bez posla, pitali su nju kako se financijski snalazi te su rekli da im Anitini roditelji znaju pomoći financijski.

13.6. Iz svega opisanog očito proizlazi da stranke nisu imale kontinuirani redovan izvor prihoda te, niti nakon osamnaest godina zajedničkog života, nisu uspjeli stvoriti stabilnu materijalnu situaciju i tom smislu se osamostaliti. Prema opisanom stanju stvari, sud prihvaća njihove navode da su im povremeno pomagali roditelji. U takvim okolnostima, za sud je neživotno i neuvjerljivo da bi tužitelj uspio uštedjeti iznose koje tvrdi da je uložio u predmetnu nekretninu. Navedeno čak i da su točni njegovi navodi kako je djelomično primao plaću "na crno". Naime, sud smatra da, u slučaju da je tužitelj zaista zarađivao dovoljno te da je imao novac koji štedi, ne bi pričao okolo o svojoj teškoj financijskoj situaciji i to ne samo svojim prijateljima, već i susjedi, koju je upoznao tek dolaskom u Zagreb, svjedokinji ĆO. Osim toga, ne bi bilo potrebe da stranke sele u Zagreb radi pronalaska posla, da tužitelj ide u Katar te da tuženica ode u Irsku, a sve s ciljem zaposlenja.

13.7. Također, računi koje je tužitelj dostavio u spis, svi osim jednog (račun za perilicu na listu 8 spisa) glase na tuženicu, a sami po sebi ne predstavljaju dokaz da bi bili plaćeni novcem osobe u odnosu na koju su izdani. Navedeno tim više što je tuženica tvrdila da joj je novac za opremanje dao njezin otac, a i svjedok FO je naveo da ga je upravo otac tuženice konzultirao vezano za uređenje stana te mu je svjedok preporučio neke firme. Također da ga je otac tuženice par puta pitao vezano za plaćanje tim firmama, je li potreban avans i slično.

13.8. Na temelju svega navedenog sud zaključuje da tuženik nije uložio svoj novac u opremanje predmetne nekretnine, jer iz cjelokupnog postupka ne proizlazi da bi isti mogao ove iznose uštedjeti (a o tome nema niti pisanog dokaza u smislu potvrde o predaji novca ili eventualno izvoda banke o stanju na štednom računu tužitelja) zbog čega nisu ispunjeni uvjeti iz članka 1111. stavak 1. ZOO te je zahtjev tužitelja u navedenom dijelu neosnovan.

14. Tužitelj je u ovom postupku podnio i zahtjev za isplatu iznosa polovice najamnine koju tvrdi da je on plaćao u vrijeme dok su stranke živjele zajedno.

14.1. Tijekom postupka je utvrđeno da su stranke veći dio zajedničkog života živjeli u iznajmljenim stanovima. Navedeno znači da je najamnina bila plaćena za stanove u kojima su oboje zajedno stanovali, što predstavlja redovne troškove njihova stanovanja, odnosno tekuće potrebe njihove životne zajednice te se ne radi o nekoj imovinskoj vrijednosti koju su stvorili zajedničkim radom i koja se akumulira. U tom smislu nije niti došlo do prelaska imovine tužitelja u imovinu tuženice pa nema uvjeta za primjenu instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO zbog čega je i u navedenom dijelu zahtjev tužitelja, valjalo odbiti kao neosnovan.

14.2. Kako je na ročištu održanom 2. srpnja 2026. tužitelj naveo da je suglasan da se na okolnost visine vrijednosti najma stana ne provodi vještačenje već da se uzme visina najma od 1.200,00 kn (što proizlazi iz iskaza oca tužiteljice), a osobito stoga što je ovakav zahtjev tužitelja sud utvrdio neosnovanim, iz navedenog razloga nije proveden dokaz građevinskim vještačenjem.

15. Na istom ročištu sud je utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 43.500,00 eura, odnosno prema polovici iznosa kupoprodajne cijene iz Ugovora o prodaji nekretnina od 27. lipnja 2013. u skladu s člankom 35. stavak 1. ZPP.

16. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, primjeni odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje OT). Tuženici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za odgovor na tužbu 500 bodova (Tbr. 8/1 u vezi Tbr 7/1 OT), za sastav podnesaka od 1. ožujka 2018., 31. listopada 2023. (zaprimljen 2. studenog 2023.) te 26. lipnja 2024. po 500 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 u vezi Tbr 7/1 OT), za podnesak od 10. srpnja 2019. 25 bodova (Tbr 8/4 OT) za zastupanje na ročištima 3. srpnja 2018., 16. svibnja 2019., 10. listopada 2019., 16. ožujka 2023., 8. svibnja 2024., 28. listopada 2025., 24. ožujka 2026., 2. srpnja 2026. po 500 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 OT), ukupno 6.025,00 bodova, odnosno 12.050,00 eura. Navedeno uz pripadajući porez na dodanu vrijednost od 3.012,50 eura, iznosi 15.062,50 eura.

16.1. Tuženici nisu priznati troškovi za sastav podneska od 3. lipnja 2016. jer navedeni podnesak ne prileži spisu. Također nisu joj priznati niti troškovi zastupanja na ročištu od 6. studenog 2018. koje je bilo zakazano radi saslušanja stranaka, a na koje tuženica nije pristupila jer stanuje u [adresa], ali ranije o tome nije obavijestila sud kako bi se ročište eventualno moglo odgoditi (članak 156. stavak 1. ZPP). Nisu joj priznati ni troškovi ročišta za objavu presude jer na navedeno nitko nije pristupio.

16.2. Tuženici nisu priznati troškovi pristojbe na odgovor na tužbu, kao ni pristojbe na presudu, obzirom da je navedene pristojbe dužan platiti tužitelj.

16.3. Slijedom navedenog, u preostalom dijelu je zahtjev tuženice za nadoknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 13. kolovoza 2026.

Sudac:

Marina Nikolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisano u 5 istovjetnih primjeraka županijskom sudu putem ovoga suda.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženici po pun.