REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P Ob-710/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu pojedincu Tijani Kokić u pravnoj stvari I-tužiteljice mlt. SA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice mlt. EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz 10342 [adresa], obje zastupane po majci i zakonskoj zastupnici TA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Dubravskog Markovca 38, zastupane po punomoćnici HA, odvjetnici u [adresa] protiv tuženika LA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dragutinu Rendeliju, odvjetniku u Sesvetama radi povišenja uzdržavanja, nakon održane glavne i tajne rasprave, zaključene dana 11. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnice I i II tužiteljica, odvjetnice HA te tuženika osobno uz Vidu Steiner, odvjetnicu u zamjeni za punomoćnika tuženika odvjetnika Dragutina Rendelija, dana 12. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se obveza LA sadržana u točki IV. izreke presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, posl. broj: P2-86/2021-25 od 07. lipnja 2022. te se nalaže LA, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime uzdržavanja mlt. SA, OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinositi mjesečno iznos od 460,00 EUR i na ime uzdržavanja mlt. EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi mjesečno iznos od 460,00 EUR, odnosno 920,00 EUR mjesečno ukupno, počevši od 01. lipnja 2025. pa nadalje sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, sa dospijećem svakog 10. u mjesecu za tekući mjesec, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 26/21 i 114/22) i čl. 1. st.2. ZID ZOO-a (''Narodne novine'', broj 155/23) te Uredbe Vlade Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 156/22), na račun majke i zz mlt. SA i EA, TA.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak tužiteljicama u iznosu od 400,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 26/21 i 114/22) i čl. 1. st.2. ZID ZOO-a (''Narodne novine'', broj 155/23) te Uredbe Vlade Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 156/22), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Zakonska zastupnica I- tužiteljice mlt. SA i II-tužiteljice mlt. EA, TA podnijela je tužbu 29. svibnja 2025. radi povišenja uzdržavanja koje je tuženik LA, otac I i II tužiteljica, obvezan doprinositi temeljem presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, posl. broj: P2-86/2021-25 od 07. lipnja 2022., a prema kojoj je LA bio obvezan za svaku tužiteljicu doprinositi iznos od 1.200,00 kn mjesečno, odnosno ukupno 2.400,00 kuna mjesečno. Predmetni iznos od 1.200,00 kn odgovara iznosu od 159,29 EUR.

Tužiteljice smatraju kako su se od donošenja presude 2022. promijenile okolnosti koje opravdavaju povišenje uzdržavanja.

Isto temelje na činjenici da u vrijeme podnošenja tužbe ( svibanj 2025. ) I-tužiteljica pohađa prvi razred srednje škole, a II-tužiteljica šesti razred osnovne škole. U vrijeme donošenja presude 07. lipnja 2022. I-tužiteljica je pohađala 6 razred osnovne škole, a II- tužiteljica je pohađala treći razred osnovne škole.

Smatraju kako se zbog prelaska u srednju školu, odnosno više razrede osnovne škole ali i zbog povećanih troškova života uslijed inflacije povećao trošak povezan sa njihovim školovanjem, a zbog njihovog rasta i razvoja povećani su i troškovi odjeće i obuće, prehrane kao i troškovi za slobodno vrijeme.

uslijed inflacije porasli su životni troškovi povezani sa stanovanjem, prehranom, higijenskim i kućanskim troškovima.

I-tužiteljica je stoga zatražila povišenje uzdržavanja sa 1.200,00 kn / 159,29 EUR mjesečno na iznos od 360,00 EUR mjesečno, a II-tužiteljica je zatražila povišenje uzdržavanja sa 1.200,00 kn / 159,29 EUR mjesečno na iznos od 330,00 EUR mjesečno, odnosno ukupno na iznos od 690,00 EUR mjesečno, počevši od 29. svibnja 2025. pa nadalje, zajedno sa zakonskim zatezni kamatama za slučaj zakašnjenja. Na ročištu održanom 18. veljače 2026. tužiteljice su povisile svoj tužbeni zahtjev, te su zatražile povišenje na iznos od 460,00 EUR mjesečno za svaku od njih, odnosno na iznos od 920,00 EUR mjesečno, sve s obzirom na visinu prihoda tuženika i Odluku o tablicama o prosječnim potrebama mlt. djeteta u 2025.

Zatražile su naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu ( stranice 9-10 spisa ) tuženik LA protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

Nije sporio navode tužbe povezane sa razvodom braka kao i činjenice da su tužiteljice starije tri godine, no osporio je navode koji se odnose na navodne promijenjene okolnosti u njegovim životnim i radnim uvjetima i time povezanim povećanim prihodima. Istaknuo je kako se njegovi prihodi nisu mijenjali jer i nadalje radi na istom radnom mjestu, vlasnik je kuće koja je u postupku legalizacije, ima osobni automobil Mercedes 2003. godište, plaća u redovnom dijelu iznosi cca 1.400,00 EUR mjesečno, a varijabilni dio ovisi o potrebama službe, prekovremenom radu, radu vikendom i blagdanima i sl. te smatra kako se isto ne može uzeti u obzir prilikom ocjenjivanja njegovih mogućnosti doprinositi za tužiteljice. ujedno je napomenuo kako ima i financijske obaveze vezane uz otplatu dva nenamjenska kredita te jednog stambenog kredita, te mjesečnog troška mobitelja za obje tužiteljice.

Ujedno je napomenuo kako osim što doprinosi u novčanom iznosu prema presudi, za uzdržavanje tužiteljica doprinosi i na način da im kupuje odjeću, obuću i ostale potrepštine, vodi ih na izlete, utakmice, koncerte i putovanja, daje im džeparac i pokušava sa njima provoditi što više slobodnog vremena.

Predložio je odbiti tužbeni zahtjev, a zatražio je i naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu u spis i to: presliku presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, posl. broj:

P2-86/2021-25 od 07. lipnja 2022. (stranice 5-6 spisa), presliku ZK izvatka (stranica 12 spisa), presliku prometne dozvole (stranice 13-13a spisa), isplatnu listu plaće tuženika za veljaču 2025. ( stranice 14-15 spisa), isplatnu listu plaće tuženika za ožujka 2025. ( stranice 17-18 spisa), isplatnu listu plaće tuženika za travanj 2025. ( stranice 20-21 spisa), potvrdu Raiffeisen Bank (stranica 23 spisa), presliku izjave tuženika od 05.05.2025. ( stranica 24 spisa), presliku bjanko zadužnice (stranice 25-28 spisa), presliku ugovora o stambenom potrošačkom kreditu ( stranica 29 spisa), presliku potvrde MUP-a od 27.12.2024. ( stranica 30 spisa), preslike izvatka po Master kreditnoj kartici tuženika (stranica 31 spisa), preslike računa za mobitele (stranice 32-35 spisa), presliku izlista ocjena SA ( stranice 36-51 spisa), preslike fotografija (stranice 52-60 spisa), preslike isplatnih lista plaće tuženika za razdoblje od siječnja do listopada 2025. ( stranice 68-87 spisa), preslike računa ( stranice 90-129 spisa).

Provedeno je saslušanje zz I i II tužiteljica, TA (stranice 132-134 spisa) i tuženika LA (stranice 134-137 spisa).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza u skladu sa čl. 8. ZPP-a, sud je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Uvidom u presliku presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, posl. broj: P2-86/2021-25 od 07. lipnja 2022., sud je utvrdio kako je I-tužiteljica SA rođena **.**.2009. te je dakle u vrijeme podnošenja tužbe imala nepunih 16 godina, a u vrijeme zaključenja glavne rasprave imala je nepunih 17 godine, dok je II-tužiteljica EA rođena **.**.2013. te je u vrijeme podnošenja tužbe ima napunjenih 12 godina, a u vrijeme zaključenja glavne rasprave napunjenih 13 godina. Nadalje, iz navedene presude proizlazi kako je prema istoj, LA bio obvezan za svaku tužiteljicu doprinositi iznos od 1.200,00 kn mjesečno, odnosno ukupno 2.400,00 kuna mjesečno. Predmetni iznos od 1.200,00 kn odgovara iznosu od 159,29 EUR. U svojem iskazu tuženik je potvrdio kako redovno doprinosi navedene iznose, a tužiteljice to tijekom postupka nisu niti osporile.

Navedeni iznosi utvrđeni su sporazumom roditelja mlt. djece, prema navodima iz iskaza zz tužiteljica i tuženika.

Uvidom u preslike isplatnih lista plaće tuženika LA za razdoblje od siječnja do listopada 2025. ( stranice 68-87 spisa), sud je utvrdio kako je za siječanj neto plaća tuženika iznosila 2.128,76 EUR, za veljaču 2.032,52 EUR, za ožujak 2.030,45 EUR, za travanj 2.113,54 EUR, za svibanj 2.348,05 EUR, za lipanj 2.164,63 EUR, za srpanj 2.126,96 EUR, za kolovoz 2.197,94 EUR, za rujan 2.049,42 EUR i za listopad 2.008,27 EUR, što bi prosječno mjesečno iznosilo 2.120,05 EUR.

S obzirom su se tužiteljice pozvale na Odluku o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ( NN 75/25), a koja je stupila na snagu 03.05.2025. sud je uvidom u istu utvrdio kako su prema navedenoj Odluci, prema prihodima roditelja u rasponu od 2.001,00 - 2.200,00 EUR, a u koju skupinu pripada tuženik, za djecu dobi 13-18 godina predviđen iznos od 462,00 EUR mjesečno, a za djecu dobi od 7-12 iznos od 420,00 EUR mjesečno.

Kako je i u samoj Odluci napomenuto, sud odluku o uzdržavanju donosi temeljem svih okolnosti koje su propisane Obiteljskim zakonom, a za sud ova Odluka, kao i za stranke u ovom postupku mogu biti samo orijentacijskog karaktera.

6. S obzirom su tužiteljice svoj zahtjev za povišenje iznosa uzdržavanja podnijele temeljem čl.285. Obiteljskog zakona ( „Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 156/23 - u daljnjem tekstu Obz), sud je temeljem čl.311. st.1. Obz utvrdio redovne životne potrebe mlt. SA i mlt. EA.

S obzirom su tužiteljice nisu dostavile niti preložile niti jedan drugi materijalni dokaz o promijenjenim okolnostima povezanim sa promjenom njihovog školovanja ili porasta redovnih životnih troškova, sud je proveo dokaz saslušanjem zz I i II tužiteljica, TA (stranice 132-134 spisa).

Međutim, među strankama nije sporno kako je u vrijeme donošenja prethodne presude I-tužiteljica SA polazila šesti razrede osnovne škole, a u vrijeme podnošenja tužbe polazila je prvi razred srednje škole, dok je II-tužiteljica EA polazila treći razrede osnove škole, a u vrijeme podnošenja tužbe polazila je šesti razred osnovne škole. Prema ustaljenoj sudskoj praksi prelazak iz nižih razreda osnovne škole u više razrede, a što je slučaj kod II-tužiteljice, odnosno prelazak iz osnovne u srednju školu, što je pak slučaj kod I-tužiteljice, predstavlja promijenjene okolnosti koje su temelj za donošenje odluke o povišenju obveze uzdržavanja.

Iz iskaza TA, majke i zz mlt. tužiteljica proizlazi kako sa mlt. SA i mlt. EA stanuje u kući površine cca 300m2, koja je njezino vlasništvo te su u toj kući stanovali i u vrijeme donošenja prethodne presude.

U vrijeme donošenja presude 2022. tuženik je stanovao zajedno sa zz tužiteljica, njihovom zajedničkom djecom te majkom zz tužiteljica, a odselio je u listopadu 2022. te od tada u kući stanuju mlt. tužiteljice sa svojom majkom i bakom po majci. ZZ tužiteljica nije se mogla točno sjetiti koliko su iznosile režije u 2022., navela je kako je to vjerojatno bilo između 200,00 i 250,00 EUR, a da u vrijeme davanja iskaza ( travanj 2026. ) iste iznose oko 500,00 EUR mjesečno iako se više ne griju na plin nego na drva te je trošak piljenja i spremanja drva košta 200,00 EUR.

Za prehranu, higijenske i kućanske potrepštine za njih četvoro danas izdvaja cca 700,00-800,00 EUR mjesečno, a nije se mogla sjetiti koliko su izdvajali 2022. U vrijeme donošenja prethodne odluke, trošak knjiga u osnovnoj školi za oboje je djece nije postojao jer su knjige bile besplatne, ove se sada u srednjoj školi plaćaju. Inicijalni trošak u rujnu 2025. za potrebe školovanja svake tužiteljice iznosio je između 200,00 do 250,00 EUR, a za 2022. gđa TA se nije mogla sjetiti.

Topli obrok u osnovnoj školi je besplatan tako je bilo u 2022. za obje tužiteljice, a sada samo za II-tužiteljicu dok I-tužiteljica u srednjoj školi nem topli obrok te joj za te potrebe daje 30,00 do 50,00 EUR tjedno. Djeca povremeno koriste javni prijevoz do škola, koji je sibvencioniran no često ih majka ili baka po majci vozi u školu ili dolazi po njih zbog loše povezanosti.

Za odjeću i obuću mlt. SA i mlt. EA u 2022. trošilo se cca 200,00 do 250,00 EUR mjesečno, a sada oko 400,00 do 500,00 EUR po djetetu jer iako su tužiteljice istog spola različite su građe pa EA ne može naslijediti odjeću i obuću od SA. Tužiteljice su uglavnom zdrave i s te osnove ne postoje dodatni troškovi. Tužiteljice nemaju vrednije imovine u vlasništvu nit su je imala u vrijeme donošenja prethodne odluke niti su korisnici naknada, pomoći, stipendija u svom obrtu kao i 2022., prihodi joj variraju od mjeseca do mjeseca te iznose cca 1.500,00 EUR. U vlasništvu osim ove kuće u kojoj stanuje ima još jednu kuću na području Vrbovca naslijeđeno iza smrti oca, te osobni automobil Mazda CX5 2023. godište.

Izvanškolske aktivnosti tužiteljica su zapravo izvan nastavne aktivnosti organizirane u njihovim školama i besplatne su. Djeci plaća trošak mobitela od 30,00 EUR mjesečno po djetetu, daje im džeparac za izlaske i to do 100,00 EUR, a povremeno snosi troškove školskih izleta ili pratećih troškova za te izlete ako su sami izleti besplatni. U svom iskazu tuženik LA djelomično je osporio visinu troškova koje je navela TA posebno u odnosu na režijske troškove kuće u kojoj stanuju tužiteljice jer je i on, do listopada 2022. stanovao zajedno sa njima pa su mu ti troškovi bili poznati, naveo je kako su se uvijek grijali na drva te je dok je on bio u kući, cijepanje i spremanje obavljao sa svojim prijateljima i da je danas moguće da se taj dio posla plaća. osporio je visinu režija i stoga što se koristi vlastita bunarska voda koja se ne plaća. Nadalje, iskazao je kako on svake godine snosi trošak kupovine školskih torbi, a majka školskog pribora, te kako je SA za srednju školu kupila rabljene knjige koje su koštale cca 100,00 EUR te kako gablec u Vrbovcu košta 3,00 do 4,00 EUR.

Također, naveo je kako je do podnošenja ove tužbe on plaćao trošak mobitela za obje tužiteljice s obzirom je imao povoljnu tarifu preko Sindikata policije te je iste plaćao i nadalje iako je majka djeci kupila nove telefone i počela plaćati taj trošak. Slijedom svega naprijed navedenog, naročito uzevši u obzir nerazmjer iskazanih prihoda TA ( cca 1.500,00 EUR mjesečno ) i rashoda koje se tiču njezinog kućanstva ( 500,00 EUR režije, 200,00 EUR trošak cijepanja i spremanja drva, 700,00 do 800,00 EUR trošak higijenskih i kućanskih potrepština = 1.400,00 do 1.500,00 EUR ) troškova školovanja, odjeće i obuće, mobitela i slobodnog vremena koji za I-tužiteljicu iznosi cca 850,00-1.080,00 EUR mjesečno, a za II-tužiteljicu cca 730,00 do 880,00 EUR mjesečno ( inicijalni trošak od cca 200,00 do 250,00 EUR po tužiteljici, 30,00 do 50,00 EUR tjedno za trošak užine I-tužiteljici što iznosi 120,00 do 200,00 EUR mjesečno, 400,00 do 500,00 EUR mjesečno za svaku tužiteljicu za odjeću i obuću, trošak džeparca od cca 100,00 EUR mjesečno i trošak mobitela od 30,00 EIR mjesečno za svaku tužiteljicu ), sud nije prihvatio navode o iskazanim visinama troškova, posebno što isti misu niti popraćeni materijalnim dokazima ili barem objašnjena tako velika razlika između prihoda i rashoda, jer tuženik za svaku tužiteljicu redovno dopirnosi cca 160,00 EUR mjesečno u novčanom iznosu, što je minimalno uz naprijed naznačene rashode.

Stoga sud smatra kako realni redovni životni troškovi I-tužiteljice ( razmjeran trošak stanovanja, prehrane, higijenskih i kućanskih potrepština, trošak odjeće i obuće i trošak školovanja ) iznosi cca 600,00 EUR mjesečno, a za II-tužiteljicu cca 500,00 EUR mjesečno.

7. Čuvanje, njega i skrb koju za mlt. djecu ulaže majka kao roditelj s kojom djeca žive su vrijednosno izjednačeni s novčanim iznosom kojeg daje za uzdržavanje roditelj s kojim djeca ne žive, sukladno čl. 310.st.1. i 2.Obz-a.

Nadalje, roditelj koji ne stanuje sa djecom dužan je za maloljetnu djecu doprinositi u novčanom iznosu koji odgovara visini redovnih životnih troškova tog djeteta, time da se u odnos stavljaju mogućnosti tog roditelja, time što zakon propisuje kako djeca slijede standard svojih roditelja.

Posebno sud napominje kako roditelji, ukoliko žele novčani doprinos u cijelosti ili djelomično zamijeniti nekim drugim načinom ( kupovinom odjeće i obuće, plaćanjem troškova školovanja neposredno ustanovi u kojoj se dijete školuje i sl. ) moraju o takvom načinu imati sklopljen pisani sporazum upravo kako bi se izbjegle situacije u kojima bez ikakvog dogovora roditelji po vlastitom nahođenju, a ponekad upravo suprotno stvarnim potrebama djece, kupuju i troše novac za potrebe djece, a da stvarno time ne podmiruju redovne životne potrebe djece ( režije, prehranu, higijenske i kućanske potrepštine i td. ).

U konkretnom slučaju, plaćanje avionskih karata za putovanja na izlete i utakmice mlt. tužiteljicama od strane njihovog oca, kupovina odjeće za koju ne postoji sporazum sa drugim roditeljem i sl. , nikako ne mogu zamijeniti niti se mogu smatrati doprinosom za njihovo redovno uzdržavanje. Hvalevrijedan je napor tuženika koji ulaže kako bi održao što bolju povezanost sa svojom djecom no isto ne smije biti na uštrb njihovog redovnog uzdržavanja.

8. Na temelju čl.313.st.1. Obz sud je utvrđivao mogućnosti tuženika LA, oca i obveznika uzdržavanja mlt. tužiteljica.

S obzirom da prema vlastitom iskazu stanuje sam u kući površine 90m2, čiji je vlasnik u cijelosti i to na način da je polovicu naslijedio iza smrti svog oca, a polovicu je dopibi o d majke darovnim ugovorom , iako je naveo da je majci za njezinu polovicu dao 15.000,00 EUR, iako za to nije imao nikakav pisani dokaz, a sud je, upravo zbog nelogiičnosti između sklapanja ugovora o darovanju i navodne isplate kupoprodajne cijene od 15.000,00 EUR, odbio dokazni prijedlog tuženika o saslušanju njegove majke na te okolnosti, smatrajući predloženog svjedoka u previše bliskoj obiteljskoj vezi sa tuženikom koja veza dovodi ozbiljno u pitanje vjerodostojnost takvog svjedoka. Također, u odnosu na troškove kredita, sud nije mogao jasno utvrditi koji su to kreditni troškovi tuženika i sa čime su povezani.

Uvidom u potvrdu Raiffeisen Bank (stranica 23 spisa) sud je utvrdio kako je tuženik korisnik dva kredita kod navedene banke, čiji mjesečni anuiteti iznose 193,83 EUR i 123,14 EUr, međutim, iz navedene potvrde nije moguće utvrditi na koje ukupne iznose su ti krediti podignuti niti koliki je rok njihove otplate, pa sud nije mogao utvrditi koliko dugo će još tuženik biti u obvezi plaćati navedene iznose, odnosno ukupan iznos od 316,97 EUR.

Uvidom u presliku izjave tuženika od 05.05.2025. ( stranica 24 spisa), presliku bjanko zadužnice (stranice 25-28 spisa) i presliku ugovora o stambenom potrošačkom kreditu ( stranica 29 spisa), sud je utvrdio kako se istom izjavom tuženik obvezao plaćati iznos od 427,36 EUR koji iznos predstavlja pola iznosa anuiteta stambenog kredita koji je JA podigla u ukupnom iznosu od 185.000,00 EUR kod OTP banke, na rok otplate od 23 godine, ugovor je sklopljen 08.01.2025., korisnik kredita je JA, a tuženik je solidarni dužnik dok je JA i založni dužnik. Iz izjave tuženika od 05.05.2025. proizlazi da je iznos od 90.000,00 EUR namijenjen adaptaciji, no ne vidi se kojeg objekta niti u čijem je isti vlasništvu.

Uvidom u presliku potvrde MUP-a od 27.12.2024. ( stranica 30 spisa), sud je utvrdio kako je u kući koja je vlasništvo tuženika 24.12.2024. u prostoriji kuhinje došlo do požara kojom prilikom je izgorio stol i stolice te je požar zahvatio i PVC stolariju, a došlo je i do začađenja dijela prostorija i inventara.

Uvidom u preslike izvatka po Master kreditnoj kartici tuženika (stranica 31 spisa) sud je utvrdio kako je na toj kartici tuženik imao dana 02.06.2025 dug od 141,17 EUR koji je trebao podmiriti do 25.06.2025.

U svom je iskazu potvrdio kako je od osiguranja dobio naknadu štete u iznosu od 5.000,00 do 6.000,00 EUR iako je šteta bila puno veća.

S obzirom na potvrdu MUP-a o požaru u kući čiji je vlasnik, sud je prihvatio iskaz tuženika u dijelu koji se odnosi na potrebu adaptacije kuće, naročito nakon požara te je stoga njegove troškove kredita za adaptaciju uzeo kao osnovane na način da isti predstavljaju troškove koji utječu na njegove mogućnosti doprinositi za uzdržavanje I i II tužiteljica.

U svom je iskazu tuženik naveo kako njegovi režijski troškovi za kuću iznose cca 300,00 EUR mjesečno uključujući drva za ogrjev.

Za troškove prehrane, higijenskih i kućanskih potrepština troši od 500,00 do 600,00 EUR mjesečno, nije mogao reći koliko troši na svoju odjeću i obuću osim da troši minimalno, a na slobodno vrijeme naveo je kako ne pije niti ne puši, ne ide po kafićima ali odlazi sa djecom na izlete, koncerte, utakmice, te povremeno sa partnericom na putovanja i utakmice što na primjer za jedno putovanje iznosi cca 300,00 EUR. Za odlazak na posao koristi automobil koji ima u vlasništvu, Mercedes 2003. godište te mu naknada prijevoza od cca 90,00 EUR mjesečno pokriva cca 60% troška prijevoza, a ne koristi javni prijevoz jer naročito kada je u noćnoj smjeni nema adekvatan prijevoz. Tuženik je zaposlen u MUP-u, na radnom mjestu policajca na motoru i radi na istom radnom mjestu na kojem je radio i 2022. S obzirom na zaposlenje u MUP-u, radno vrijeme mu je organizirano u smjenama te ima ograničenje zbog kojeg ne može obavljati honorarne poslove.

Nema drugih obveza uzdržavanja osim mlt. I i II-tužiteljica.

Osim stana u kojem živi nema drugih nekretnina u vlasništvu niti vrednijih pokretnina. Slijedom svega naprijed navedenog, sud smatra da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. SA i mlt. EA u zatraženim iznosima od 460,00 EUR-a po djetetu mjesečno, jer je to manji iznos od iznosa njihovih utvrđenih redovnih životnih potreba. Čak i nakon što će tuženik platiti uzdržavanje od 920,00 EUR mjesečno za obje tužiteljice, biti će to manje nego što troši za svoje potrebe s obzirom za režije troši cca 300,00 EUR mjesečno, a za prehranu, higijenske i kućanske potrepštine troši između 500,00 i 600,00 EUR, a ima i troškove slobodnog vremena te povremeno odjeće i obuće.

Kako se prema odredbi čl.311.st.2. Obz-a ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, ovaj sud je prema naprijed utvrđenom životnom standardu tuženika utvrdio materijalne potrebe I i II tužiteljica, svakog u iznosu od 460,00 EUR mjesečno, dakle ukupno 920,00 EUR mjesečno.

Pri tom sud napominje da će tuženik, čak i nakon plaćanja ovog iznosa uzdržavanja moći podmiriti kreditne obveze i obveze svojih redovnih životnih troškova, pri čemu sud napominje kako nije logično da četvero ljudi za prehranu, higijenske i kućanske potrepštine troši 800,00 EUR mjesečno, a sam tuženik 600,00 EUR mjesečno. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika o provođenju financijskog vještačenja radi utvrđenja postojanja osnove za povišenje obveze uzdržavanja u smislu utvrđenja troškova tužiteljica i mogućnosti tuženika, prvenstveno stoga što je isto sud mogao utvrditi i iz dostavljenih i provedenih dokaza u postupku, a drugi je razlog odbijanja predmetnog dokaza što bi provođenje istog iziskivalo veliki trošak koji bi dodatno utjecao na mogućnost tuženika doprinositi za uzdržavanje tužiteljica, a i znatno bi produžio trajanje ovog postupka, dakle provođenje predloženog dokaza protivno je načelu ekonomičnosti postupka.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je utvrdio postojanje promijenjenih okolnosti koje opravdavaju donošenje odluke o povišenju uzdržavanja, a koje se okolnosti na strani tužiteljica očituju u prelasku iz viših razreda osnovne škole u srednju školu, odnosno iz nižih razreda u više razrede osnovne škole, te na općepoznati podatak o postojanju inflacije koja utječe na povišenje troškova stanovanja, režija, prehrane, kućanskih potrepština, higijenskih potrepština, školske opreme, odjeće i obuće i slično.

Stoga je sud, uzevši u obzir utvrđene redovne životne potrebe mlt. SA i mlt. EA kao i mogućnosti njihovog oca LA kao obveznik uzdržavanja, povisio obvezu uzdržavanja oca djece na iznos od 460,00 EUR mjesečno po svakom djetetu, a kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

Sud je pri tom prihvatio i prijedlog da se navedena obveza utvrdi od 01. lipnja 2025. , s obzirom je tužba podnesena 29.svibnja 2025., kao osnovan jer je do podnošenja tužbe ali i nakon toga, tuženik nastavio plaćati iznos od 160,00 EUR po djetetu, koji iznos je gotovo upola manji od zakonom propisanog minimalnog iznosa za uzdržavanje djeteta koji je u 2025. za djecu dobi tužiteljica iznosio 290,00 EUR mjesečno, a što je lako mogao utvrditi te je ujedno lako mogao utvrditi kako s obzirom na svoje prihode te činjenicu da kreditne obveze ne mogu biti ispred uzdržavanja djece, nema uvjeta za umanjenje njegovog iznosa uzdržavanja dvoje djece. Tuženik je tijekom cijelog postupka bio zastupan po odvjetniku, dakle osobi sa profesionalnim znanjima o osnovi predmeta spora, načinu kako se određuje visina uzdržavanja, kako i o sudskoj praksi.

10. Temeljem čl. 309. Obz-a obveza tuženika određena je u novčanom iznosu.

11. Dosuđene su kamate za iznose doprinosa za uzdržavanje, sa početkom tijeka kako je određeno u izreci od dospijeća svakog obroka do isplate dok je kamatna stopa određena po čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 26/21 i 114/22) i čl. 1. st.2. ZID ZOO-a (''Narodne novine'', broj 155/23) te Uredbe Vlade Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 156/22).

12. Na temelju čl. 154.st. 1. ZPP tužiteljicama, zastupanim po odvjetniku, dosuđena je naknada parničnog troška primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Trošak je odmjeren u iznosu od 200 bodova temeljem Tbr 7/3 alineja 3.

S obzirom je vrijednost boda utvrđena u omjeru 1 bod = 2 EUR, to navedeni iznos bodova predstavlja iznos od 400 EUR.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci II. presude.

U Zagrebu 12. kolovoza 2026.

Sudac

Tijana Kokić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u 5 primjeraka.

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA/

1. pun. zz I. i II. tužiteljica

2. pun. tuženika

3. HZSR, PU Vrbovec, na znanje po pravomoćnosti