REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-563/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicama, odvjetnicama iz ZOU Adrijana Jovanović i Snježana Jovanović Pucek iz Rijeke, protiv tuženika ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz ZOU Teo Ranić i Ivo Matić, iz Rijeke, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv djelomične presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj: P-1665/2019-58, od 19. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 12. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika ŽU odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj: P-1665/2019-58, od 19. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj: P-1665/2019-58, od 19. svibnja 2026., presuđeno je:

Nalaže se tuženiku ŽU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Croatia osiguranju d.d., OIB 26187994862, iznos od 3.385,76 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. veljače 2016. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoju posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude žalbu je uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. U sadržaju žalbe tuženik prvenstveno navodi da suprotno stajalištu prvostupanjskog suda tuženik tijekom postupka nije učinio nespornim osnovu tužbenog zahtjeva. Napominje da je raniji punomoćnik tuženika u odgovoru na tužbu učinio osnovu zahtjeva nespornom, ali je kasniji punomoćnik tuženika podneskom od 4. veljače 2020. izričito naveo da "osporava sve navode suprotne strane", pa takvo očitovanje nedvojbeno obuhvaća osporavanje i osnove i visine tužbenog zahtjeva. Stoga smatra da nije moguće zaključiti da je osnov odgovornosti ostao nesporan do zaključenja prethodnog postupka, pa je sud bio dužan provoditi dokazni postupak radi utvrđenja svih odlučnih činjenica koje se odnose i na osnovu odgovornosti, a ne samo na visinu zahtjeva.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

7. Što se tiče navoda žalbe da tuženik tijekom postupka nije učinio nespornim osnovu tužbenog zahtjeva, pregledom radnji u postupku utvrđeno je:

- da je tuženik u odgovoru na tužbu u podnesku zaprimljenom u sudu 20. listopada 2017. naveo da ne osporava osnov tužbe i tužbenog zahtjeva, već samo visinu tužbenog zahtjeva smatrajući da je isti previsoko postavljen.

- da je pripremno ročište dovršeno, a prethodni postupak okončan na ročištu održanom 16. siječnja 2018.

- da je punomoćnik tuženika podneskom od 4. veljače 2020. naveo da otkazuje punomoć tuženiku te da "osporava sve navode suprotne strane"

- da su održana ročišta za glavnu raspravu 4. veljače 2020., 29. listopada 2020., 26. travnja 2021., i 22. travnja 2026., na kojima nisu predlagani dokazi glede podijeljene odgovornosti za nastanak štete.

- da je u dopisu tuženika zaprimljenog 16. siječnja 2024., osporena odgovornost tuženika za utvrđene povrede oštećenika, ali ne glede nastanka štetnog događaja, nego zbog ranijih povreda oštećenika.

7.1. Temeljem navedenog, drugostupanjski sud smatra pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je pitanje odgovornosti za štetu tuženik učinio nespornim, kao i da je nakon nalaza vještaka dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na imovinsku štetu na vozilu sazrio za konačnu odluku.

8. U ovom postupku tužitelj regresnim zahtjevom potražuje od tuženika kao štetnika iznos od 3.385,76 EUR, (25.510,00 kn) koji je temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti isplatio ŽUO s osnova pretrpljene štete na vozilu.

9. Pravni okvir spora odnosi se na primjenu odredbi:

- odredba članka 24. st. 1. toč. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP), prema kojoj osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari.

- odredba članka 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), prema kojoj Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

11. U postupku je saslušan prometni vještak Srećko Hlišć, dipl. ing. koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je u prometnoj nezgodi na vozilu ŽUO, marke Toyota Auris reg. oznaka [registarska oznaka] nastala totalna šteta. Utvrdio je da je vrijednost vozila na dan prometne nezgode iznosila 5.972,53 EUR, a vrijednost ostataka vozila 2.586,77 EUR te zadržavanjem ostatka vozila šteta iznosi 3.385,76 EUR, što odgovara iznosu od 25.510,00 kn .

11. I drugostupanjski sud nalaz vještaka prihvaća kao objektivan, stručan i detaljno obrazložen, a kako na nalaz stranke nisu imale primjedbi, pravilno je prvostupanjski sud na tom nalazu temeljio presudu.

13. Budući da je utvrđeno u dokumentaciji u spisu da je MUO vlastoručno potpisala Izjavu o namirenju od 21. siječnja 2016. pravilno je prvostupanjski sud glede štete na vozilu prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan.

14. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i potvrđena djelomična presuda prvostupanjskog suda.

U Požegi 12. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić