Posl. broj: Povrv-115/2022-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

STALNA SLUŽBA U LABINU

Labin, G. Martinuzzi br. 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Erici Golja kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora, protiv tuženice MĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], s ranijim prebivalištem u [adresa], sada na adresi [adresa], SAD, radi isplate, bez održavanja rasprave, 12. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnost javnog bilježnika Marijana Paulišića iz Pazina, posl.br. posl.br. Ovrv-3895/2022, UPP/OS-Ovrv-322/2022 od 7. srpnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 42,64 eura (četrdeset dva eura i šezdeset četiri centa) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 25,08 eura od 19.9.2021. do isplate

- na iznos od 17,56 eura od 19.10.2021. do isplate

po kamatnoj stopi koja se do 30.12.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima), a od 31.12.2023. do namirenja stopa zateznih kamata određena je za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja, sve u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marijana Paulišića iz Pazina, posl.br. posl.br. Ovrv-3895/2022, UPP/OS-Ovrv-322/2022 od 7. srpnja 2021. u preostalom dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 114,67 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17.3.2022., te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju nastale troškove postupka od 66,36 eura.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio protiv tuženika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvod otvorenih stavaka dužnika, radi naplate iznosa od 1.185,26 kuna s pripadajućim zateznim kamatama. Predmetni iznos tužitelj potražuje na ime neplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge, te kao naknadu za prijevremeni raskid ugovora.

2. Prijedlogu tužitelja udovoljeno je donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marijana Paulišića iz Pazina, posl.br. posl.br. Ovrv-3895/2022, UPP/OS-Ovrv-322/2022 od 7. srpnja 2021. kojim je tužitelju priznat nastali ovršni trošak u iznosu od 500,00 kuna.

3. Pravodobnim prigovorom od tuženica je osporila tužbeni zahtjev u cijelosti. U prigovoru u bitnom navodi da je potraživanje nepostojeće budući da su svi dugovi podmireni, a ona je opremu vratila.

4. Po prigovoru tuženice, rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, na temelju čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona.

5. U tijeku postupka pročitani su izvod iz otvorenih stavaka dužnika (str. 8), zapisnik o primopredaji terminalne opreme od 6.6.2022. (str. 29), okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 (str. 41-49), aneks br. 1 i 2 (str. 50-66), dodatak okvirnom ugovoru (str. 67-69), zahtjev za Magenta 1 fiksnim uslugama (str. 70-83), računi (str. 84-95), opći uvjeti poslovanja (str. 96-123).

6. Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

7. Iz izvoda otvorenih stavaka dužnika na stranici 8 spisa utvrđeno je da tužitelj od tuženice potražuje iznos od 25.08 eura po računu broj 6300330870-264-7 od 31.8.2021. s datumom dospijeća 16.9.2021. (str. 84-85 spisa), te iznos od 17,56 eura po računu broj 6300330870-265-5 od 30.9.2021. (str. 88-91 spisa) s dospijećem 18.10.2021., te po računu broj 6300330870-270-1 od 28.2.2022. s dospijećem 16.3.2022. (str. 88-89 spisa).

8. Tužena nije osporila da je s tužiteljem bila u ugovornom odnosu, ali je navela da je ugovor raskinula 6.6.2022. i opremu vratila, a da su sva dugovanja bila podmirena.

9. Utuženi računi (str. 84-85, te 92-93 spisa) dospjeli su prije nego je tužena raskinula ugovor, a kako tužena nije dokazala da bi utužene račune platila, to je u tom dijelu u skladu s čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marijana Paulišića iz Pazina, posl.br. posl.br. Ovrv- 3895/2022, UPP/OS-Ovrv-322/2022 od 7. srpnja 2021.

10. Po ocjeni ovog suda, zahtjev tužitelja za naknadom za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 114,67 eura je u suprotnosti s odredbom čl. 368.st.1. ZOO-a, kojom je propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze naknade štete..

10. 1. Budući da je tužena osporila visinu tužbenog zahtjeva, to je na tužitelju sukladno odredbi čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP) teret dokaza visine tužbenog zahtjeva. Međutim, tužitelj tijekom postupka nije dostavio u spis obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora temeljem kojeg obračuna bi se utvrdilo da je naknada u visini popusta na proizvode i usluge uistinu povoljnija za tuženu od iznosa svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, u smislu citirane odredbe čl. 18. Općih uvjeta. Uz navedeno, tužitelj nije dostavio niti obračun iznosa popusta na proizvode i usluge koje potražuje te sud nije u mogućnosti temeljem stanja spisa utvrditi visinu popusta na uređaje i usluge koje je tužena ostvarila, posebice imajući u vidu da tužitelj u spis nije dostavio cjenik uređaja. Paušalno navođenje u podnesku iznosa popusta koji je tužena navodno ostvarila ne može biti dokaz istog u situaciji kada je sporna visina tužbenog zahtjeva.

10. 2. Prema zaključku, zauzetom na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 14. listopada 2016. u sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera, pravni odnos treba prosuđivati primjenom odredbe članka 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/14, 110/15 i 14/19- dalje: ZZP). Prema zaključku zauzetom na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja 2016., u slučajevima kada iz činjeničnih navoda stranaka to ne proizlazi i kada nema izričite izjave stranaka u odnosu na ništetnost neke odredbe Općih uvjeta, sud mora po službenoj dužnosti (u slučaju kada su priloženi Opći uvjeti) utvrditi jesu li odredbe Općih uvjeta ništetne.

10. 3. Sukladno čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine, br. 41/14, 110/15 i 14/19– dalje: ZZP), da bi određena odredba ugovora bila isključena od primjene odredbi kojima se regulira nepoštenost odredbi u potrošačkim ugovorima (Glava II ZZP) potrebno je da je ista unesena u ugovor temeljem zakonske odredbe koja je prisilne prirode. Istom odredbom propisno je da se odredbe koje se nalaze u ZZP koje reguliraju nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku. U konkretnom slučaju, odredba čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“, bro j 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 71/17 – dalje: ZEK), a koja propisuje mogućnost ugovaranja plaćanja mjesečne naknade za ostatak ugovornog razdoblja ako je prijevremeni raskid uzrokovan krivnjom pretplatnika, nije odredba prisilne, već dispozitivne prirode, tako da ugovorna odredba koja je u ugovor unesena u skladu s odredbom čl. 41. st. 5. ZEK nije isključena od primjeni odredbi ZZP koje reguliraju nepoštenost odredbi u potrošačkom ugovoru. Stoga je sud u takovom slučaju ovlašten ocjenjivati je li takva odredba nepoštena i slijedom toga ništetna temeljem odredbi Zakona o zaštiti potrošača.

10. 4. Međutim, o toj odredbi nije se pojedinačno pregovaralo, te ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženice kao potrošača. Naime, predmetnom odredbom čl. 18. Općih uvjeta poslovanja tužitelja (dalje: Opći uvjeti) ugovoreno je da je, ako ugovor tijekom obveznog trajanja bude raskinut od strane tužitelja krivnjom krajnjeg korisnika, korisnik je obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije.

10. 5. Pravna narav ugovornog odnosa između tužitelja i tuženice je pretplatnički ugovor koji ima obilježja tipskog ugovora iz čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje ZOO), time da je ugovor sklopljen prema unaprijed formuliranom sadržaju obrasca tužitelja na temelju njegovih Općih uvjeta. Zbog toga postoji presumpcija da se o ugovornoj odredbi, kojom je tuženica, u slučaju raskida ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora njezinom krivnjom, dužna podmiriti i mjesečne naknade za razdoblje nakon raskinutog pretplatničkog odnosa, nije pojedinačno pregovaralo. Slijedom navedenog, ta ugovorna odredba predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženice kao potrošača, a tužitelj je unaprijed formulirao sadržaj obrasca u tom pravcu ugovorivši u svoju korist iznimno povoljnu predmetnu odredbu, dok istovremeno tužitelj nije obvezan tuženici pružiti nikakvu protučinidbu. Time je vidljiva očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tuženice kao potrošača, čime je navedena ugovorna odredba nepoštena i na temelju čl. 55. st. 1. ZZP ništetna.

10. 6. Okolnost da je pretplatnički odnos između stranka zasnovan uz određene pogodnosti za tuženicu kao korisnika telekomunikacijskih usluga, nije od utjecaja na činjenicu da su odredbe Općih uvjeta na kojima tužitelj zasniva naknadu za prijevremeni raskid, odnosno odredbe da tuženica isplati preostale mjesečne naknade do kraja ugovornog razdoblja obveznog trajanja ugovora u slučaju kad tužitelj zbog raskida ugovora svoje ugovorne obveze više ne ispunjava, nepoštene.

10. 7. S obzirom da zahtjev za isplatu iznosa za naknadu za prijevremeni raskid ugovora zapravo predstavlja zahtjev za naknadu štete koja je tužitelju nastala uslijed prijevremenog raskida pretplatničkog ugovora, tužitelj je dužan dokazati pretrpljenu štetu, kao i njezinu visinu, a što tužitelj, na kojemu je teret dokaza nije učinio , pa je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa po osnovi naknade za prijevremeni raskid ugovora valjalo odbiti kao neosnovan te sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP -a platni nalog ukinuti u dijelu kojim je tuženoj naloženo tužitelju isplatiti iznos od 8.449,04 kuna, kako je odlučeno u točki II. izreke presude.

11. Tužitelj je potraživao naknadu troškova postupka, dok tužena takav zahtjev nije postavila. O trošku postupka odlučeno je bez razlučivanja troškova ovršnog od troškova parničnog postupka, a s obzirom da je presudom je odlučeno o osnovanosti platnog naloga te da se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave.

11. 1. Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP -a primjenom koje odredbe je sud utvrdio da je tužena uspjela u sporu u većem postotku, slijedom čega je tužitelj u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka, kako je odlučeno u točki III. izreke presude.

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Labinu, 12. kolovoza 2026.

Sutkinja

Erica Golja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pozivom na poslovni broj predmeta, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354 stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovoga Zakona (članak 467. stavak 1. i 2. ZPP).

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženoj