REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8128/2026

-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Nade Horvatović, te članova vijeća Roberta Završkog i Sanje Gospočić, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ZL, zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77, 47/89, 55/89, 47/90, 55/91, 29/94, 114/22 i 47/23), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Prekršajnog odjela, od 29. srpnja 2026., broj: Pp-2368/2026, na sjednici vijeća održanoj 12. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ZL i potvrđuje se pobijana presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 € (trideset eura), u roku 2 (dva) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni ZL je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, za koje mu je djelo, na temelju te odredbe i članka 35. Prekršajnog zakona, izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana. Točkom II. izreke, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme za koje je okrivljenik uhićen od strane Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten, i to od 27. srpnja 2026. u 19,40 sati do 9. kolovoza 2026. u 8,15 sati, kada se pušta na slobodu. Točkom III. izreke okrivljenik je, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.a) istoga Zakona u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom prisilne naplate.

2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog potpuno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, ali u kojoj se žali i zbog potpuno krive policijske obrade i zbog ne pružanja liječničke pomoći, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine, da se održi ponovno ročište na kojem će biti saslušan i na kojem će se svi dokazi još jednom preispitati te da ga se oslobodi i pusti na slobodu odmah po tome.

U odnosu na prvi žalbeni razlog žalitelj navodi da je te noći išao iz Brodarice, da je bio u vidno alkoholiziranom stanju te da konzumira svakodnevnu dugogodišnju terapiju lijekovima (Suboxon ili Buprenofin 12 mg, Lirika, tj. pregabalin 3 x 300 mg, i Xanax 2 mg x 2 kom). Išao je kroz Jadrtovac i najednom mu je pozlilo, počelo mu se naglo vrtjeti u glavi, a usta su mu bila suha kao da su puna pijeska. Zastao je kod prve kuće u kojoj je gorjelo svjetlo, jer na tom brdu i nije baš naseljeno. Zalutan, dezorijentiran i suhih usta prišao je do ulaznih vrata na koja je pokucao; vrata su bila otvorena, ali komarnik zatvoren. Vidio je gospođu koja je bila umotana u ručnik, vjerojatno izašla s tuširanja. Rekao je „dobro večer“ i upitao imaju li mu dati malo vode, jer mu je bilo teško pričati koliko su mu usta bila suha. Gospođa je na nekom stranom jeziku počela glasnije pričati. U tren se stvorio ogroman čovjek (cca 150 kg), samo u gaćicama, koji je ljutitog izraza lica povukao gospođu i krenuo prema njemu. Otvorio je brzinski komaricu vrata i s dvije ruke ga počeo odgurivati i vikati na njemu nepoznatom jeziku. On se ispričavao i molio samo vode, na što je gospodin bio sve glasniji i agresivniji. Gospođa je potom izašla pred kuću i njemu se glasno obraćala, pa mu se tada činilo da ga supruga moli da ga pusti. Potom mu je uhvatio ruku toliko jako da niti sada još ne može ništa srednjim prstom desne ruke, a pregledan je od strane zatvorskog liječnika. Razumio je da spominje policiju. Dok su njih dvoje glasno raspravljali, nekako je uspio izvući ruku te je pobjegao glavom bez obzira, pri čemu je udario u vanjsku sjedeću garnituru. Preskočio je mali zidić njihovog dvorišta i od šoka trčao po drači i trnju, pa mu jedna i druga noga katastrofalno izgledaju te mu već danima zatvorski liječnik vadi trnje iz nogu jer je sve već upaljeno. Tada je izašao i jedan mladić, koji je na sudu naveo da je sve kratko trajalo, dok supružnici tvrde da je sve „dugo trajalo“. Žalitelj ističe da je tražio samo, po ljudski, čašu vode jer se jako loše osjećao, a umjesto da mu pomogne, oštećeni je odmah nasrnuo na njega i nije mu želio pomoći, pa smatra da je on žrtva jer oštećeni nije uočio da vapi za pomoć. Smatra i da sud nije uočio da su izjave „oštećenog“ i svjedoka kontradiktorne, a iz presude je razvidno da je tako.

U odnosu na drugi žalbeni razlog navodi da je policija ubrzo došla, pri čemu je „oštećeni“ čak govorio neistine da mu je prijetio pištoljem, pa su policijski službenici naravno bili neugodni pri uhićenju misleći da je naoružan. Vidjeli su da je sav krvav i izrezan, no nisu ga odveli liječniku, već na psihijatriju, gdje je bio svezan magnetskim remenjem do sutradan. Trebali su ga odvesti na hitnu pomoć da mu se ustanove ozljede koje su nastale kada ga je „oštećeni“ doslovno mlatio i vukao po dvorištu i niskom raslinju, gdje su mu i nastale posjekotine po nogama. Tako da tijekom obrade, kada su došli po njega, nisu zvali hitnu pomoć, pa je i u tom slučaju on žrtva. Ponavlja da je tražio samo pomoć i čašu vode, a ne da ga se premlati, da mu se ne pruži liječnička pomoć te da tako krvav, zakopčan magnetima, provede čitavu noć na psihijatriji, a kriv je jer je bio pripit i tražio pomoć.

U odnosu na treći žalbeni razlog žali se jer mu nije pružena liječnička pomoć, tj. nikakva liječnička skrb u takvom stanju, a trebala mu je jer je jedino on fizički napadnut i ima vidljive ozljede i danas.

Zaključno navodi da, kada se spoje sve tri točke, proizlazi da je nepobitno dokazano da je on žrtva i da u kuću nije ulazio niti pokušavao ući, što i sama presuda govori. Nadalje, iz presude je vidljivo da oštećena govori neistine da je sve dugo trajalo, dok svjedok govori da je brzo završilo. Smatra da se njemu treba platiti odšteta od oštećenog, a ne njega kažnjavati s navedenim ciframa. Moli da se zatraži njegov medicinski karton iz Zatvora u Šibeniku, gdje je pregledan i gdje je ustanovljeno sve što je naveo.

U postskriptumu žalbe okrivljenik ponavlja da je samo tražio pomoć i čašu vode, pa ako su ga i krivo razumjeli zbog jezične barijere, ispričava im se na ometanju, ali se oni nisu ponijeli kao ljudi prema njemu, već su krenuli na njega kao da im je opljačkao kuću. Sve nekako razumije, ali da bi lagali da im je prijetio pištoljem to nitko razuman i pošten ne bi izjavio, pa ga zbog toga traže duge cijevi i tretiraju kao terorista. Obećava i potpisuje da mu se, ako se uz njegovo ime i prezime desi išta slično, bilo kojeg oblika, odmah dade tri puta veća kazna. Moli jer će izgubiti posao ako ostane, majka mu je teško bolesna, a kriv je jer je molio za pomoć.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Što se tiče činjeničnog stanja, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika. Naime, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenika i troje svjedoka, te pročitao dokumentaciju u spisu. Iskaze ispitanih osoba i sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je cijenio slobodnom ocjenom, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima. Sudac je do zaključka o postojanju pravno relevantnih činjenica koje se odnose na postupanje okrivljenika došao preko lanca logičke argumentacije, svoju odluku o tome da je okrivljenik narušavao javni red i mir prvostupanjski sud je donio nakon analize i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba, te je dao jasne, konkretne i pravno utemeljene razloge za svoju odluku, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.

6. U odnosu na žalbene navode kojima se ukazuje na agresivno, neprofesionalno postupanje policijskih službenika i naknadno nepružnje liječničke pomoći, treba navesti da je okrivljenik, ako je smatrao da su policijski službenici postupali protivno pravilima svoje službe, imao na raspolaganju podnošenje odgovarajućih pravnih sredstava, no ti žalbeni navodi nemaju nikakvog utjecaja na njegovu prekršajnu odgovornost i pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, a niti, po stavu ovog suda, takvi žalbeni navodi dovode u pitanje utvrđeno činjenično stanje. Iz iscrpnih žalbenih navoda kojima se opisuju okolnosti koje su prethodile i slijedile ponašanju okrivljenika za koje je okrivljenik proglašen krivim, proizlazi da okrivljenik ničim nije uzrokovao niti dolazak policije, kao niti postupanje policije prema sebi, drugim riječima, da je neopravdano terećen pa je intervenciju policije smatrao nepotrebnom. Međutim, uz uvažavanje opisanih okolnosti u kojima se prekršaj dogodio, okrivljeniku se napominje da koji god povod počinjenog prekršaja bio u konkretnom slučaju, isto ne opravdava njegov postupak, niti ga može ekskulpirati od prekršajne odgovornosti jer policijski službenici imaju punu ovlast postupati na zakonit način kojim se vrše izvidi i provjeravaju činjenice radi utvrđivanja mogućeg protupravnog ponašanja, te imaju pravo to činiti neometano.

7. S obzirom na sve navedeno, prvostupanjski sud je opravdano okrivljenika proglasio krivim za prekršaj koji mu je stavljen na teret, a isti niti jednim žalbenim navodom ili eventualno novim dokazom nije doveo u sumnju svoju prekršajnu odgovornost.

8. Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj opravdano okrivljeniku izrekao strožu kaznu – kaznu zatvora u navedenom trajanju, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, držeći izrečenu kaznu primjerenom stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja.

9. Uzimajući u obzir težinu i način počinjenja djela, okrivljenikovu upornost, agresivnost i nepristojnost, cijeneći da je okrivljenik prekršajno kažnjavan, ali i kazneno osuđivan, otklonjena je mogućnost da bi se svrha kažnjavanja mogla postići novčanom kaznom, niti su se stekli uvjeti za preinaku izrečene kazne zatvora na uvjetnu osudu, držeći da će se jedino kaznom zatvora postići svrha kažnjavanja, odnosno utjecati kako na počinitelja da ubuduće ne ponovi takvo ponašanje, tako i na građane da poštuju pravni sustav.

10. Po ocjeni ovog suda, izrečena kazna zatvora u navedenom trajanju nije prestroga, valjano je i argumentirano obrazložena., te je upravo ovako izrečena kazna zatvora primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da će se ovako izrečenom kaznom ostvariti kako opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona.

11. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 30 eura predstavlja iznos paušalne svote bliže minimalnom, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

12. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 12. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Nada Horvatović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.