Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-274/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Koprivnici po sucu Jerku Bogdaniću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Adriatic osiguranja d.d., Listopadska ulica 2, Zagreb, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Slunjski, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika AS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, dana 12. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku AS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Adriatic osiguranju d.d., Listopadska ulica 2, Zagreb, OIB: 94472454976 plati iznos od 7.460,39 eura (sedamtisućačetristošezdeseteura i tridesetdevetcenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. listopada 2021. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku AS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Adriatic osiguranju d.d., Listopadska ulica 2, Zagreb, OIB: 94472454976 naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 986,06 eura (devetstoosamdesetšesteura i šestcenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 12. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 24. srpnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj navodi da je dana 25. srpnja 2021. oko 00:20 sati u gradu Linzu kod Glimpfinger Strasse 7, Austrija, tuženik upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] te je skrivio prometnu nesreću u kojoj je oštećen osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) i prometni znak. Tužitelj navodi da su policijski službenici imali namjeru alkotestirati tuženika, međutim tuženik je to odbio, slijedom čega je, sukladno članku A.1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (dalje u tekstu: Uvjeti), a koji Uvjeti su sastavni dio police osiguranja, tuženik izgubio svoja prava iz osiguranja.

1.1. Tužitelj navodi da je, s obzirom da je osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], marke BMW, serija 3 320 D, god. proizvodnje 2002., broj šasije: [broj šasije], a kojim je tuženik prouzročio predmetnu prometnu nesreću, na dan nesreće (25. srpnja 2021.) bio osiguran kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti br.068500579193 sklopljenom dana 17. veljače 2021. u Bjelovaru (razdoblje osiguranja 17. veljače 2021. - 17. veljače 2022.), to je tužitelj naknadio štetu koja je u predmetnoj nesreći nastala na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) te prometnom znaku i to na način da je naknade štete isplatio Inter Europe AG, European Law Service, Zweigniederlassung Osterreich, Paulanergasse 13, A-1040 Wien, a koji je kao ovlašteni predstavnik tužitelja u Republici Austriji obradio zahtjeve oštećenih. Tužitelj napominje da je nakon sklapanja police osiguranja došlo do promjene vlasnika vozila zbog čega je u polici navedena druga registarska oznaka vozila i drugi vlasnik.

1.2. Tužitelj navodi da je ovlašteni predstavnik tužitelja u Republici Austriji povodom zahtjeva oštećene vlasnice vozila reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) Grabinger Silke, Reischekstrage 28/1, Linz, Republika Austrija zatražio procjenu štete od Ernst Stibl GesmbH, Sonnengasse 17, A-3293 Lunz am See, prema toj procjeni, koja nosi datum 2. rujna 2021., troškovi popravka vozila su iznosili 16.022,46 EUR, a totalna šteta je iznosila 5.990,00 EUR. Tužitelj navodi da je stoga na vozilu šteta priznata kao totalna i to u iznosu od 5.990,00 EUR, a pri tom je nastao trošak procjene štete na vozilu u iznosu od 120,00 EUR, bez poreza 100,00 EUR.

1.3. Tužitelj navodi da je ovlašteni predstavnik tužitelja u Republici Austriji povodom zahtjeva oštećenog vlasnika znaka temeljem računa tehničke službe gradske uprave glavnog grada pokrajine Linz utvrdio visinu štete na znaku u iznosu od 410,34 eura.

1.4. Tužitelj navodi da je ovlašteni predstavnik tužitelja u Republici Austriji Inter Europe AG nakon isplate štete oštećenicima od tužitelja zatražio povrat isplaćenih iznosa i to za štetu na prometnom znaku 410,34 EUR, za štetu na vozilu 5.990,00 EUR i za trošak vještačenja 100,00 EUR, a zatražio je i troškove obrade predmeta (obrađivačka pristojba) u iznosu od 960,05 EUR. Dakle, ukupno je od tužitelja zatražena isplata iznosa od 7.460,39 EUR, a koji iznos je tužitelj i isplatio Inter Europe AG dana 28. listopada 2021.

1.5. Tužitelj navodi da je tuženik nakon što je prouzročio predmetnu prometnu nezgodu odbio podvrgnuti se ispitivanju alkoholiziranosti, te da je tužitelj temeljem čl. A.1.2. tada važećih Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja i čl. 963. st.1. ZOO-a stekao pravo regresa prema tuženiku u visini isplaćene štete budući da je člankom A.1.2. spomenutih Uvjeta tužitelja propisano je da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ukoliko se nakon prometne nesreće odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti.

1.6. Tužitelj navodi da je prosječna plaća za 2021. prema Državnom zavodu za statistiku iznosila 7.129,00 kn te da stoga temeljem odredbe članka 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ima pravo od tuženika potraživati cjelokupni iznos koji je predmet postupka.

1.7. Tužitelj navodi da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku s prijedlozima za mirno rješenje spora, no da se tuženik na iste oglušio. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženiku je tužba dostavljena na odgovor, te mu je određen rok od 30 dana u kojem je mogao dati pisani odgovor na tužbu, pri čemu je tuženik upozoren da će u slučaju ako ne podnese odgovor na tužbu, i ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008.,57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023 – dalje u tekstu ZPP), sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe). Tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu dostavljeni su tuženiku 8. studenog 2024. međutim tuženik u ostavljenom roku nije dao odgovor na tužbu.

2.1. Budući da je dio dokumentacije dostavljen uz tužbu bio na njemačkom jeziku sud je pozvao tužitelja na dostavu prijevoda navedene dokumentacije te je tužba uz prijevod dokumentacije na njemačkom jeziku sa njemačkog na hrvatski jezik ponovno dostavljena tuženiku dana 12. prosinca 2025.te je tuženik ponovno pozvan na davanje odgovora na tužbu u roku od 30 dana.

2.2. Tuženik, usprkos tome što je uredno primio tužbu i poziv na davanje odgovora na tužbu u dva navrata, nije dao odgovor na tužbu u dodijeljenom roku.

2.3. U konkretnom slučaju ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

3. U konkretnom slučaju činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tuženik podnio ili s općepoznatim činjenicama. Tako iz dopisa Pokrajinske policijske uprave Gornje Austrije (str. 78-83) proizlazi da je dana 25. srpnja 2021. u gradu Linzu došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovao upravo tuženik, kao vozač, da je u navedenoj prometnoj nesreći oštećeno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) te prometni znak u vlasništvu gradske uprave Linza. Iz navedenog dopisa također proizlazi da je tom prilikom tuženik bio ograničenih sposobnosti zbog alkohola te da je test na alkohol odbijen. Iz izvješća vještaka o pregledu vozila (str. 95- 116) proizlazi da je doista trošak popravka vozila reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) iznosio 16.022,46 eura, dok je vrijednost vozila utvrđena u iznosu od 5.990,00 eura te da se radilo o totalnoj šteti, a da je trošak vještačenja iznosio 100,00 eura uvećano za PDV. Iz posebnog naloga broj 5103 gradske uprave glavnog grada pokrajine Linz (str. 117- 124) proizlazi da je trošak popravka znaka iznosio 410,34 eura. Iz računa boj 001081- 2101 od 6. listopada 2021. sa podacima o naknadi i troškovima (str. 125-130) proizlazi da je društvo InterEurope teretilo tužitelja za rješavanje zahtjeva za odštetu po zelenoj karti vezano uz prometnu nesreću od 25. srpnja 2021. za ukupan iznos od 7.460,39 eura, od čega za isplaćenu odštetu 6.400,34 eura, za trošak vještačenja 100,00 eura i naknadu od 960,05 eura. Iz detalja platnog naloga (str. 51) proizlazi da je tužitelj 28. listopada 2021. društvu InterEurope isplatio iznos od 7.460,39 eura.

4. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi.

4.1. Iz navoda tužbe proizlazi da je tuženik nakon prometne nesreće odbio alko testiranje koje su od njega tražili policijski službenici čime je u smislu čl. A.1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja, u kojem je propisano da se prava iz osiguranja gube ako vozač u vrijeme prometne nesreće upravlja vozilom pod utjecajem alkohola, ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja utvrdi udio alkohola u krvi iznad 0,5 g/kg, odnosno ako se nakon prometne nesreće odbije podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti, izgubio prava iz osiguranja.

4.2. U konkretnom slučaju do prometne nesreće došlo je u Republici Austriji te je tuženik temeljem odredbe §5 austrijskog "Saveznog zakona od 6. srpnja 1960. kojim se donose propisi o prometnoj policiji" (dalje u tekstu StVO) bio dužan na zahtjev policijskog službenika podvrgnuti se alkotestiranju, a istovremeno je prema §99 StVO odbijanjem da se podvrgne alkotestiranju tuženik činio prekršaj.

4.3. U situaciji kada se vozač nakon sudjelovanja u prometnoj nesreći temeljem zakonskih propisa obvezan podvrgnuti alkotestiranju, pa je takva obveza prenesena i u opće uvjete osiguravatelja uz propisivanja presumpcije alkoholiziranosti kao posljedicu kršenja takve zakonske odredbe, takva odredba općih uvjeta je pravno valjana (pa tako VSRH u odluci Rev-709/2021-2 od 28. rujna 2023.). Istovremeno i sama činjenica da se tuženik na zahtjev policijskog službenika odbio podvrgnuti alkotestiranju nameće logičan zaključak da je tuženik prometnu nesreću prouzročio pod utjecajem alkohola iznad dopuštene granice jer ne postoji drugi životni ili logični razlog da sudionik prometne nesreće na zahtjev policijskog službenika obije alkotestiranje.

4.4. S obzirom da iz činjeničnih navoda iz tužbe, koji nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, niti opće poznatim činjenicama, proizlazi da je tužitelj, kao društvo za osiguranje, oštećenim osobama u štetnom događaju od 25. srpnja 2021. isplatio štetu u iznosu od 6.400,34 eura, te da je vezano uz obradu odštetnog zahtjeva imao troškove vještačenja i obrađivačke pristojbe u iznosu od 1.060,05 eura, a da je tuženik izgubio prava iz osiguranja budući da se odbio na zahtjev policijskih službenika podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti, a iznos štete i troškova koji tužitelj potražuje od tuženika ne prelazi iznos 12 prosječnih neto plaća prema podacima Državnog zavoda za statistiku (str. 53 spisa), to osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz navoda tužbe i to temeljem čl. 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014 – dalje u tekstu ZOOP) i čl. A.1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja.

5. Slijedom navedenog temeljem odredbe čl. 331.b. ZPP-a usvojen je tužbeni zahtjev te je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

5.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/2023., 107/2025.), a prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 7.460,39 eura.

5.1. Tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu, priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1) u iznosu od 250,00 eura (PDV uključen), trošak prijevoda dokumentacije sa njemačkog na hrvatski jezik prema računu društva Transdit d.o.o. u iznosu od 615,00 eura, što ukupno iznosi 865,00 eura. Na navedeni iznos valja dodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 60,53 eura te zatraženi iznos sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 60,53 eura pa je tužitelju ukupno priznat trošak u iznosu od 986,06 eura.

5.2. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate. Stopa zatezne kamate utvrđena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi koja se primjenjuje za ostale odnose.

5.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

Koprivnica, 12. kolovoza 2026.

Sudac

Jerko Bogdanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana primitka pismenog otpravka presude.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Stranka koja je iz opravdanih razloga propustila podnijeti odgovor na tužbu može staviti prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Prijedlog se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka u roku od 8 dana, od dana kada je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje ili od kada je stranka za propuštanje doznala.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Vladimir Slunjski, Varaždin

2. RS, [adresa]