REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2549/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z BO G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŽOE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ante Krstanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, izvan ročišta za glavnu raspravu, 12. kolovoza 20269.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj: 048-50- 6560713 od dana 05.05.2014. godine zaključen između tužitelja ŽOE s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, kao kreditora, koja glasi: „3./treće/ NAKNADA Naknada za obradu kredita: 1.60% (jedan zarez šezdeset posto) od iznosa kredita, maksimalno 1,000.00 HRK (jednatisuća kuna), jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici ŽOE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 132,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od 16.04.2026. do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici ŽOE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 108,77 EUR, u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535 naknaditi tužiteljici ŽOE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 253,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 05.05.2014. u svojstvu korisnika kredita sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 048-50-6560713, kojim joj je tuženik odobrio kredit u iznosu od 200.000,00 KN (dalje: Ugovor o kreditu). Navedenim Ugovorom o kreditu, ugovoren je rok otplate kredita od 120 mjeseci, odnosno 10 godina, s jednakim mjesečnim anuitetima u HRK i to za potrošačku namjenu. Tužiteljica je u cijelosti otplatila tuženiku kredit. Na temelju navedenog Ugovora o kreditu, i to članka 3., tuženik je naplatio tužiteljici naknadu u iznosu od 1.000,00 KN, odnosno danas 132,72 EUR . Tuženik, prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, nije tužiteljici pružio dovoljno informacija i obavijesti o tome na što se odnosi naknada iz članka 3. Ugovora o kreditu, što je u naknadi sadržano, zašto se naplaćuje, koji su to objektivno nastali konkretni troškovi tuženika, niti su o navedenoj naknadi stranke posebno pregovarale. Potpuno je nejasno što predstavlja navedena odredba članka 3. Ugovora o kreditu: „…1.60% (jedan zarez šezdeset posto) od iznosa kredita, maksimalno 1,000.00 HRK (jednatisuća kuna), jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“.
1.1. Tužiteljica dalje ističe da je u konkretnoj situaciji sklopljen tzv. tipski ugovor, čiji sadržaj je tuženik već unaprijed pripremio i otisnuo te predočio tužiteljici na potpis, bez ikakvog pojašnjenja, mogućnosti pregovaranja i izmjene sadržaja ponuđenih ugovornih odredbi. Opisanim postupanjem, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrošaču je nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza, koja kao takva, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita- potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca, kao drugu ugovornu stranu, a navedeno je suprotno temeljnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima (čl. 3. ZOO), načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO), načelu dužnosti njihove suradnje (čl. 5. ZOO), načelu zabrane zlouporabe prava (čl. 6. ZOO), načelu jednake vrijednosti činidaba (čl. 7. ZOO) te načelu zabrani prouzročenja štete (čl. 8. ZOO).
1.2. Slijedom navedenog, tužiteljica ukazuje da je takva ugovorna odredba nepoštena, a posljedično tome i ništetna, sukladno odredbi članka 270. Zakona o obveznim odnosima. S tim u vezi, sporna odredba Ugovora o kreditu u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe iz članka 49. i 50. primjenjivog Zakona o zaštiti potrošača i Direktivi Vijeća (EZ) 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 05.04.1993., budući se radi o odredbi, koju je tuženik kao jača ugovorna strana unaprijed pripremio putem formuliranog standardnog obrasca o kojem nije niti dao priliku pregovarati s tužiteljicom, a slijedom čega je tužiteljici nametnuta obveza s kojom nije bila upoznata, niti je mogla utjecati na sadržaj iste. Posebno se ističe kako je tuženik „cijenu“ kredita naplatio tužiteljici, putem kamata, sadržanih u članku 2. Ugovora o kreditu.
1.3. Slijedom izloženog, jasno proizlazi kako je tuženik tužiteljici odobrio jedan iznos kredita, a zapravo joj isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita te ju je, prilikom isplate kredita, teretio za iznos od 1.000,00 KN, odnosno 132,72 EUR, i na taj način joj nezakonito i potpuno netransparentno nametnuo apstraktnu ulaznu naknadu. Da se radi o nepoštenoj, odnosno ništetnoj ugovornoj odredbi, jasno potvrđuje i ustaljena sudska praksa, kako prvostupanjskih, tako i drugostupanjskih sudova te praksa i stajalište Vrhovnog suda RH. Na iznos nezakonito naplaćene naknade, tužiteljica potražuje i zakonsku zateznu kamatu, a sve u skladu s odredbama članka 29. i 31. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom svega navedenog predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi ništetnom predmetnu odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu te kojom će naložiti tuženiku isplatu iznosa od 132,72 eura sa zakonskim zateznim kamatama kao i iznosa uglavničenih kamata od 108,77 eura, sve uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 30 dana, određenom rješenjem od 20. travnja 2026., a dostava mu je uredno obavljena što potvrđuje Potvrda o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena na poleđini lista 20 spisa.
3. Tužiteljica je spisu priložila dokumentaciju u vidu preslike Ugovora o kreditu (list 6-11 spisa) i preslike potvrde tuženika od 11.3.2026. (list 12 spisa), preslike otplatnog plana (list 13-16 spisa) te obračuna kamata (list 17 spisa).
4. Čitanjem kompletne spisu priložene dokumentacije utvrđeno je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima, koje je tužiteljica podnijela niti s činjenicama, koje su općepoznate. Također, nije utvrđeno da bi postojale općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi podnijeti odgovor na tužbu, slijedom čega je, na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci presude.
5. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika-Narodne novine broj 138/2023) što uz vrijednost jednog boda od 2,00 € (Tbr.54) iznosi ukupno 200,00 €. Navedenom trošku valja dodati i troškove sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od plaćenih 26,55 € te za presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 €, pa ukupni troškovi iznose 253,10 €. Tužiteljica ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).
Zagreb, 12. kolovoza 2026.
Sudac:
Laura Crnić Klapšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).
DNA
- tužiteljici po pun. i uz pristojbu na presudu zbog ogluhe 26,55 €
- tuženiku
