Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-386/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari WESTGATE TOWER d.o.o., OIB: 74813107067, Split, Domovinskog rata 61A, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Prka, odvjetnik u P, E, Prka i Partneri, odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Gundulićeva ulica 15, protiv tuženika RAJSKI PARK d.o.o., OIB: 18520506438, Split, Riječka 18, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Smrké, odvjetnik u Splitu, Riječka 18, radi isplate, 12. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ane Romac u Sinju poslovni broj Ovrv- 18538/2025, UPP/OS-Ovrv-616/2025 od 11. kolovoza 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženiku RAJSKI PARK d.o.o. da u roku od 8 dana plati tužitelju WESTGATE TOWER d.o.o. iznos od 2.417,06 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 998,00 eura od 15. rujna 2024. do isplate,

- na iznos od 169,06 eura od 15. rujna 2024. do isplate,

- na iznos od 1.250,00 eura od 5. siječnja 2025. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ane Romac u Sinju poslovni broj Ovrv-18538/2025, UPP/OS- Ovrv-616/2025 od 11. kolovoza 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženiku RAJSKI PARK d.o.o. da u roku od 8 dana naknadi tužitelju WESTGATE TOWER d.o.o. troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. kolovoza 2025. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku RAJSKI PARK d.o.o. da tužitelju WESTGATE TOWER d.o.o. naknadi troškove postupka u iznosu od 275,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 12. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 29. travnja 2025. podnio Općinskom sudu u Splitu prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojnih isprava – računa broj 19438/101/1/2024 od 30. kolovoza 2024., računa broj 19440/101/1/2024 od 30. kolovoza 2024 . i računa broj 28655/101/1/2024 od 20. prosinca 2024. Prijedlog za ovrhu je potom automatski povjeren u rad javnom bilježniku Ani Romac u Sinju, Glavička ulica 27, kao povjereniku suda. Navedenim prijedlogom za ovrhu ovrhovoditelj predlaže da se naloži ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 2.417,06 eura s pripadajućim zateznim kamatama, po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura. Također, predlaže da se radi naplate navedene novčane tražbine odredi ovrha općenito na imovini ovršenika (sada tuženika). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ane Romac u Sinju poslovni broj Ovrv- 18538/2025, UPP/OS-Ovrv-616/2025 od 11. kolovoza 2025. naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor u kojem je osporio utuženo potraživanje ovrhovoditelja, kako u osnovi, tako i u visini. Izjavio je da iz predmetnih računa proizlazi da je dug nastao s osnova pruženih usluga smještaja te pripremanja i usluživanja jela i pića u kolovozu i prosincu 2024., ali da ovršenik te usluge nije zatražio, niti koristio, pa da stroga prema ovrhovoditelju nema nikakvih dugovanja. Međutim, ovršenik uz prigovor nije dostavio nikakav dokaz, niti je predložio izvođenje kakvog dokaza radi utvrđivanja iznesen ih činjenica. Predložio je da sud ukine platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi.

3. Radi provedbe postupka u povodu prigovora javni bilježnik je spis proslijedio Općinskom sudu u Splitu.

4. Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv-18538/2025 od 4. studenoga 2025. taj sud se oglasio stvarno nenadležnim, te je određeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Splitu , kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

5. Nakon zaprimanja predmeta, Trgovački sud u Splitu je rješenjem poslovni broj Povrv-386/2025 od 12. prosinca 2025. predmetno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem sud je upozorio stranke na sadržaj odredbi članka 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), budući da se u konkretnom slučaju, a sukladno članku 502. stavku 1. ZPP-a, radi o sporu male vrijednosti. Tužitelj je navedeno rješenje primio 24. prosinca 2025., a tuženik 16. prosinca 2025.

6. Podneskom od 8. siječnja 2026. tužitelj je osporio navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, te je iznio činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložio je dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Tako je tužitelj izjavio da je s tuženikom bio u ugovornom odnosu na temelju kojeg je tuženiku pružao usluge smještaja te pripremanja i usluživanja jela i pića, koje usluge je tuženik od njega naručivao, a koje mu tuženik nije platio. Tužitelj je u prilogu podneska dostavio financijsku karticu za 2024.-2025., te ispis elektroničke komunikacije između stranaka. Pored toga, predložio je da se izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka te (bivših) zaposlenika stranaka u svojstvu svjedoka. Također je predložio da sud pozove tuženika da u roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po predmetnim računima, a predložio je i da se izvede dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem. Zaključno, tužitelj je predložio da sud donese presudu kojem će održati na snazi predmetni platni nalog.

7. Podnesak tužitelja od 8. siječnja 2026. tuženik je primio 11. veljače 2026., međutim, na isti se, unatoč upozorenju iz rješenja ovog suda poslovni broj Povrv- 386/2025 od 12. prosinca 2025., u ostavljenom roku od 15 dana nije očitovao.

8. Tuženik, dakle, u ovom postupku, osim podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi, više nije aktivno sudjelovao. Nije predložio izvođenje nikakvih dokaza, pa tako ni dokaza potrebnih za utvrđivanje činjenica koje je iznio u prigovoru protiv predmetnog rješenja o ovrsi.

9. Člankom 461. stavkom 3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok iz stavka 4. istog članka proizlazi da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

10. S obzirom na to da nijedna od stranaka nakon zaprimanja rješenja ovog suda poslovni broj Povrv-386/2025 od 12. prosinca 2025. nije izričito predložila održavanje ročišta, a ročište nije bilo potrebno održati radi provođenja dokaznog postupka, sud je, uvažavajući načelo ekonomičnosti postupka i činjenicu da nijedna od stranaka nije izričito predložila održavanje ročišta (članak 461. stavak 4. ZPP-a), proveo pisani postupak i donio ovu presudu bez održavanja rasprave.

11. Naime, sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nije potrebno izvoditi personalne dokaze predložene od strane tužitelja, kao niti dokaz vještačenjem, budući da je sud sve odlučne sporne činjenice mogao utvrditi iz isprava dostavljenih u spis.

12. Dakle, ovaj sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: račun broj 19438/101/1/2024 od 30. kolovoza 2024., račun broj 19440/101/1/2024 od 30. kolovoza 2024., račun broj 28655/101/1/2024 od 20. prosinca 2024., financijsku karticu za 2024. -2025., te ispis elektroničke komunikacije između stranaka. Pored toga, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-386/2025 od 4. veljače 2026. pozvan je tuženik da u roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po predmetnim računima, međutim, tuženik se na poziv suda nije očitovao.

13. Ocjenjujući isprave u spisu zasebno i u njihovoj ukupnosti, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

14. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.417,06 eura zajedno sa zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na temelju računa izdanih za usluge smještaja te pripremanja i usluživanja jela i pića.

15. Među strankama je sporno je li tuženik zatražio od tužitelja pružanje usluga smještaja te pripremanja i usluživanja jela i pića i je li tuženik koristio te usluge, pa je posljedično tome sporno i je li tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos na ime cijene predmetnih usluga.

16. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi izjavio da on nije niti zatražio, niti koristio, usluge za koje je tužitelj tuženiku izdao predmetne račune, međutim, o tome nije dostavio nikakav dokaz u spis, niti je predložio izvođenje kakvog dokaza kojim bi se ta činjenica mogla utvrditi. Pritom je za navesti tuženiku da je člankom 219. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika . Tuženik je, dakle, u konkretnom slučaju, propustio predložiti dokaze kojima bi se utvrdila odlučna sporna činjenica koju je iznio - da nije zatražio, niti koristio, usluge tužitelja te da nema dugovanja prema tužitelju. Tuženik je npr. mogao predložiti izvođenje dokaza saslušanjem ili je pak mogao postupiti po rješenju ovog suda poslovni broj Povrv - 386/2025 od 4. veljače 2026. i dostaviti sudu isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po predmetnim računima. Međutim, tuženik ništa od navedenog nije učinio.

17. S druge strane, tužitelj je u prilogu prijedloga za ovrhu dostavio račune za usluge smještaja te pripremanja i usluživanja jela i pića, s jasno naznačenim datumom pružanja pojedinih usluga tuženiku, te ispis elektroničke komunikacije između stranaka, iz koje se može zaključiti da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu, te da su, prema ocjeni ovog suda, sklopili ugovor o pružanju usluga smještaja te pripremanja i usluživanja jela i pića, prema kojem je tužitelj bio obvezan pružiti tuženiku ugovorene usluge, a tuženik mu je bio obvezan platiti cijenu pruženih usluga.

18. Člankom 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

19. Tužitelj je, pored gore navedenih isprava, u spis dostavio i izvadak iz svojih poslovnih knjiga iz kojeg proizlazi da tuženik predmetno potraživanje tužitelja nije podmirio (stranica 40 spisa).

20. Pored toga, tuženik nije postupio po rješenju ovog suda od 4. veljače 2026., pa se stoga i na temelju članka 221.b stavka 4. ZPP-a smatra da utužena tražbina tužitelja postoji.

21. Dakle, sud je iz izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj pružio tuženiku ugovorene usluge smještaja te pripremanja i usluživanja jela i pića, a da mu tuženik za to nije platio cijenu pruženih usluga u iznosu od 2.417,06 eura, pa je trebalo obvezati tuženika da izvrši svoju obvezu iz sklopljenog ugovora i da tužitelju plati cijenu pruženih usluga u iznosu od 2.417,06 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos računa teku od prvog dana nakon dana dospijeća računa pa do isplate, po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora. Naime, člankom 29. stavkom 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

22. Radi svega navedenog, a na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, sud je održao na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.417,06 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos računa teku od prvog dana nakon dana dospijeća računa pa do isplate, po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora.

23. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

24. Tužitelj je tražio da sud održi na snazi predmetni platni nalog i u dijelu kojim je odlučeno o naknadi troškova ovršnog postupka, međutim, platni nalog je u tom dijelu trebalo ukinuti.

25. Naime, odredbom članka 20. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022., 60/2022., 16/2013., 155/2023. i 36/2024., dalje: ZS) propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, dok odredba članka 27. stavka 3. ZS-a propisuje da će Vrhovni sud radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje, u svrhu ujednačavanja sudske prakse, svakih šest mjeseci, a po potrebi i češće, organizirati zajednički sastanak s predsjednicima sudskih odjela svih županijskih sudova. Zaključci sa sastanka objavit će se na internetskoj stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Upravo je na takvom sastanku održanom 2. lipnja 2017. prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak ovršnog postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odluču je presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

26. Iako navedeno pravno shvaćanje nije obvezujuće za ovaj sud, radi osiguranja jedinstvene primjene prava, ovaj sud ga prihvaća, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

27. Dakle, o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova predmetnog ovršnog i parničnog postupka trebalo je odlučiti jednom odlukom.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a, te članku 155. i 164. ZPP-a. Naime, s obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku, to je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove postupka koji su bili potrebni za njegovo vođenje.

29. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje postupka, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja, i to za sastav prijedloga za ovrhu (Tbr. 11. toč. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife) iznos od 250,00 eura.

30. Pored navedenoga, tužitelju je, kao potreban, trebalo priznati i trošak javnobilježničke naknade u iznosu od 25,00 eura, sukladno člancima 5., 7. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj 9/2021., 18/2022., 154/2022.).

31. Dakle, tužitelju je trebalo priznati, kao potrebne za vođenje predmetnog postupka, troškove u ukupnom iznosu od 275,00 eura.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu 12. kolovoza 2026.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1 ., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.

- u spis