REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3, 10 010 Zagreb

Poslovni broj P Ob-460/2025-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Petru Matiću, u pravnoj stvari I. tužiteljice ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice mlt. HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po majci i zakonskoj zastupnici ČP i FP, dipl. pravniku iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, III. tužiteljice ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IV. tužiteljice SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve iz [adresa]/1, sve tužiteljice zastupane po punomoćniku CP, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika IP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ČPF iz Odvjetničkog društva Dvojković & Bohaček u Zagrebu, radi razvoda braka sa mllj. djetetom i uzdržavanja, nakon održane glavne i tajne rasprave, zaključene 8. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljica i tužiteljica osobno, te punomoćnika tuženika i tuženika osobno, 12. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku IP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da za uzdržavanje tužiteljice ČP iz [adresa]/1, OIB: [osobni identifikacijski broj] plaća iznos od 1.500,00 eura mjesečno počevši od 11. prosinca 2025. pa do 11. prosinca 2026., s dospijećem do 15 -og u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referen tne stope za tri postotna poena.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica za period od 11. prosinca 2025. pa do 11. prosinca 2026. potražuje isplatu mjesečnog iznosa od 8.500,00 eura.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica potražuje plaćanje mjesečnog iznosa od 10.000,00 eura za periodu od 12. prosinca 2026. pa ubuduće.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica 11. prosinca 2025. podnosi tužbu radi razvoda braka, te radi odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju u odnosu na mlt. HP, podnosi zahtjev radi uzdržavanja sebe od strane tuženika kao bračnog druga, dok tužiteljice ŠP i SP podnose svoje zahtjeve za uzdržavanje prema tuženiku kao punoljetna djeca . Podneskom od 6. ožujka 2026. tužiteljica povećava tužbeni zahtjev u pogledu iznosa visine uzdržavanja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev osim u dijelu kojim se traži razvod braka.

3. Stranke su tijekom postupka postigle sporazum oko zahtjeva za razvod braka, sporazumjele su se o tome s kim će mlt. HP živjeti, o ostvarivanju roditeljske skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa s ocem te o uzdržavanju, kao i u odnosu na zahtjeve za uzdržavanje punoljetnih ŠP i SP na temelju čega je donesena djelomična presuda poslovni broj P Ob-460/2025-48 od 8. lipnja 2026., koja je s istim danom pravomoćna u točki I. izreke te u točki IV. izreke u dijelu kojim je uzdržavanje određeno u odnosu na ŠP i SP, dok je u preostalom dijelu djelomična presuda pravomoćna 24. lipnja 2026.

4. U daljnjem tijeku postupka preostalo je sporno pitanje osnovanosti zahtjeva za uzdržavanje bračnog druga kojeg tužiteljica ČP potražuje od tuženika IP.

5.1. U dokaznom postupku sud je proveo uvid u isprave priložene spisu i to u elektronički zapis iz matice vjenčanih (list 13.) i izvadak iz matične knjige vjenčanih (list 14.), elektroničke zapise iz matice rođenih (list 17. -do 19.), potvrde o školovanju ŠP i SP (list 22.-23.), nalaz liječnika za tužiteljicu od 1. listopada 2025. (list 80.), ugovor o školovanju (list 121.), službenim putem pribavljene isprave o imovini tuženika i to podaci o vlasništvu na pokretninama, dionicama, plovilima, zrakoplovima, dividendama i nekretninama (list 170.-200.), u ovjereni prijevod porezne prijave za tužiteljicu i tuženika za 2024. godinu (list 210. -282.), u liječnički nalaz tužiteljice od 22.4.2026. (list 283.), u potvrde porezne uprave o prihodima tuženika za 2023., 2024. i 2025. godinu (list 284.-290.), ugovor o najmu stana (list 301. -304.), liječničke nalaze tužiteljice od 5.6.2026., 14.5.2024. i 2.2.2023. (list 305. -307.) te je proveden dokaz saslušavanjem stranaka (zapisnik na listu 293.-297.).

5.2. Sud nije kao dokaz uzeo u obzir isprave dostavljene na francuskom jeziku kao o prilog uz tužbu (list 24. -do 79. spisa) te kao prilog podnesku od 6. ožujka 2026. (list 123.-160.) budući da to nije službeni jezik suda.

5.3. Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušavanje ŠP i SP kao i provođenje vještačenja, a sve predložene radi utvrđivanja radne sposobnosti tužiteljice kao nepotrebne ocjenjujući da je relevantne činjenice mogao utvrditi na temelju provedenih dokaza.

6. Tužiteljica je tužbu podnijela 11. prosinca 2025. te tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje da je kao bračni drug uzdržava plaćanjem mjesečnog iznosa od 5.000,00 eura, a podneskom od 6. ožujka 2026. preinačava tužbu tako da traženi iznos povećava na 10.000,00 eura mjesečno.

7. Među strankama nije sporno da je faktična bračna zajednica prestala u kolovozu 2024. godine, kao što je i na ročištu održanom 8. lipnja 2026. učinjeno nespornim da je u periodu od prestanka bračne zajednice pa do 21. listopada 2025. tuženik na račun tužiteljice u više navrata uplatio različite iznose novca u ukupnom iznosu od 130.312,21 CHF, a sve dinamikom kako je navedeno u podnesku tuženika od 13. siječnja 2026. (list 93.), kao i da je na račun tužiteljice uplaćen iznos od 40.518,30 CHF dana 16. kolovoza 2024. na ime povrat poreza od strane Švicarske Konfederacije.

8. Među stranama je sporna pravna osnova navedenih isplata budući da tužiteljica tvrdi da je te iznose tuženik plaćao na ime uzdržavanja dok tuženik tvrdi da je te iznose plaćao na ime tužiteljičinih udjela u prihodu od najma nekretnina.

9. U tom pogledu sud ističe da je tuženik prvotno u podnesku od 13. siječnja 2026. sam ustvrdio da se radilo o plaćanju za obiteljske potrebe i uzdržavanje da bi kasnije promijenio tu tvrdnju i na ročištu 8. lipnja 2026. naveo da se radi o plaćanjima na ime tužiteljičinih udjela u prihodu od najma nekretnina.

10. Među strankama je sporno ima li tužiteljica dovoljno sredstava za život te je li sposobna za rad, a sporan je i opseg tuženikove imovine i njegovih mjesečnih primanja.

11. Odredbom iz čl. 295. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ) propisano je da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti (st. 1.); kad određuje uzdržavanje za bračnog druga, sud posebno treba uzeti u obzir ostvarivanje skrbi o djeci te podjelu obiteljskih obveza za trajanja braka (st. 2.).

12. Iz iskaza stranaka sud je utvrdio da tuženikova mjesečna plaća iznosi 4.500,00 CHF kao i da njegovi mjesečni prihodi od nekretnina iznose 12.000,00 CHF.

13. Iako tužiteljica tvrdi da su tuženikovi mjesečni prihodi viši, jer ona sama u svom iskazu navodi da se po njezinoj gruboj procjeni tuženikovi prihodi kreću od 15 do 20 tisuća CHF mjesečno, sud nije mogao sa dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrditi prelazi li tuženikov mjesečni prihod iznos od ukupno 16.500,00 CHF kako on to u svom iskazu navodi.

14. Naime, kao dokaz svojim tvrdnjama da tuženik ima veća mjesečna primanja tužiteljica je u spis dostavila zajedničku poreznu prijavu stranaka za 2024. godinu i to na francuskom jeziku kao i ovjereni prijevod sačinjen po ovlaštenom sudskom tumaču za francuski jezik, te tvrdi da na temelju te porezne prijave proizlazi da tuženik mjesečno nakon odbitka troškova mjesečno uprihodi 49.504,83 CHF mjesečno .

15. U samoj poreznoj prijavi stoji da je godišnji neto dohodak tuženika 450.059,00 CHF, ali tuženik osporava da to odražava njegova stvarne primitke budući da porezna prijava ne uzima u obzir i kreditne obveze koje otplaćuje tuženik, troškove amortizacije, otplate po osnovi prihoda nesporno uplaćenih tužiteljici kao i porezne obveze.

16. Uzimajući u obzir to da sud ne poznaje porezni sustav Švicarske Konfederacije niti značenje sadržaja ovakve porezne prijave po propisima Švicarske Konfederacije, da navedena prijava nije potvrda službenog tijela Švicarske Konfederacije o imovini tuženika nego tuženikova jednostrana privatna isprava podnesena radi utvrđenja porezne obveze, samo na temelju te porezne prijave sud nije mogao sa sigurnošću zaključiti da je tuženikov godišnji neto prihod upravo 450.059,00 CHF kako to tvrdi tužiteljica.

17. U konačnici, ta činjenica nije niti ključna za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, posebice uzimajući u obzir da tuženik ne spori da mjesečno ima u prosjeku neto primanja od 16.500,00 CHF, što u eurima sukladno srednjem tečaju HNB -a na dan donošenja ove presude iznosi 17.645,00 eura.

18. Uzimajući u obzir nesporni iznos mjesečnih prihoda od 17.645,00 eura, nesporne činjenice da u Švicarskoj Konfederaciji ima u vlasništvu 17 nekretnina u suvlasništvu s bratom, jednu u svom vlasništvu i kuću u suvlasništvu s tužiteljicom, da ima u vlasništvu ili u suvlasništvu nekretnine u Republici Hrvatskoj, a za što po podacima iz zemljišne knjige pribavljene po službenoj dužnosti proizlazi njih 10 (zk izvaci na listu 170.-195.), da ima po vlastitim tvrdnjama i imovinu u Bosni i Hercegovini i to Toyotu Land Cruiser, traktor Landini, vikendicu na Blidinju, sud nesporno zaključuje da je u mogućnosti plaćati za uzdržavanje tužiteljice kao bračnog druga .

19. Također, uzimajući u obzir da iz iskaza oboje stranaka proizlazi da se tužiteljičina imovina sastoji od kuće koju ona i tuženik imaju u suvlasništvu u Švicarskoj Konfederaciji, da nije sporno da je tužiteljica trenutno nezaposlena i da nema stalnih prihoda, da nema druge imovine veće vrijednosti, da tužiteljica tvrdi da trgovačko društvo koje je osnovala nije likvidno, odnosno trenutno ne ostvaruje prihode, da tužiteljica tvrdi da je trenutno privremeno nesposobna za rad zbog bolesti štitnjače, a što dokazuje medicinskom dokumentacijom koju prilaže (nalazi na listu 80., 283. i 305. - 307. spisa), da iz nalaza od 1. listopada 2025., 22. travnja 2026. i 5. lipnja 2026. proizlazi da boluje od hipertireoze, da se u svim nalazima preporuča pošteda od fizičkog napora, a u onome od 22. travnja 2026. i od psihičkih napora, uzimajući u obzir iskaz tužiteljice koja navodi da od bolesti štitnjače boluje već duže vrijeme i da je to bio jedan od razloga zašto je i prestala raditi u vlastitoj firmi i ugasila je, kao i da te činjenice tuženik nije posebno osporio, sud zaključuje da su osnovane tvrdnje tužiteljice da je u periodu od podnošenja tužbe privremeno nesposobna za rad u smislu odredbe iz čl. 295. st. 1. ObZ-a, iako to nije utvrđeno niti jednim aktom HZZO-a, HZMO- a ili Zavoda za vještačenja, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, upravo uzimajući u obzir činjenicu da se radi o privremenoj nesposobnosti za rad kao što to tužiteljica navodi u svom iskazu.

20. Nadalje, sud kao relevantne uzima i činjenice da tužiteljica, iako nije sporno da ima u suvlasništvu s tuženikom kuću u [adresa], iz te svoje imovine trenutno ne može ostvariti prihod radi uzdržavanja budući da ta imovina nije u najmu te ne donosi prihod, a na njoj nesporno postoji i hipoteka radi duga prema banci koji je tereti, da nema druge imovine koju bi mogla lako unovčiti i iz koje bi se mogla uzdržavati te nije zaposlena od 2024. godine, to sud zaključuje da postoji i prva pretpostavka iz čl. 295. st. 3. ObZ-a odnosno da tužiteljica trenutno nema sredstava za život niti ih može ostvariti iz svoje imovine te stoga ima pravo na uzdržavanje od svojega bračnog druga, budući da on za to ima i sredstava i mogućnosti kako je ranije navedeno.

21. Kao dodatni argument potrebe za uzdržavanje tužiteljice od strane tuženika kao njenog bračnog druga sud uzima i nespornu činjenicu da je tuženik od prestanka bračne zajednice do listopada 2025. u 14 navrata na tužiteljičin račun uplatio ukupan iznos od 130.312,21 CHF, da tužiteljica tvrdi da je taj iznos uplaćen na ime uzdržavanja, dok tuženik prvotno u podnesku od 13. siječnja 2026. tvrdi da je taj iznos uplaćen na ime obiteljskih potreba i uzdržavanja, dok potom navodi da se radi lo o uplatama na ime tužiteljičinih prihoda od nekretnina, a u svom iskazu s druge pak tvrdi da nekretnine koje donose prihod od najma nisu tužiteljičine nego u suvlasništvu njega i njegovog brata i da se radi o njihovom poslovnom pothvatu. U tom pogledu tužiteljeve tvrdnje tijekom postupka i sadržaj njegovog iskaza su različiti pa sud poklanja vjeru iskazu tužiteljice u dijelu u kojem tvrdi da je među strankama postojao dogovor da će se vratiti u Hrvatsku i da će tužiteljica prestati raditi na svome poslu, a da će stranke potom nastaviti živjeti od prihoda koji imaju od nekretnina u Švicarskoj.

22. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti slučaja sud zaključuje da određivanje uzdržavanja tužiteljice na teret tuženika ne bi predstavljalo očitu nepravdu u odnosu na njega, a u smislu odredbe iz čl. 299. ObZ-a.

23. Stoga, sud zaključuje da je osnovana sama osnova zahtjeva za uzdržavanje tužiteljice postavljenog prema tuženiku kao njezinom, bračnom drugu, a u smislu odredbe iz čl. 295. st. 1. ObZ-a.

24. Odredbom iz čl. 296. st. 1. ObZ-a propisano je da se uzdržavanje za bračne drugove određuje u redovitim mjesečnim obrocima i unaprijed, te je u tom pogledu tužiteljica ispravno postavila svoj zahtjev na plaćanje mjesečnog iznosa od dana podnošenja tužbe pa ubuduće.

25.1. Međutim, odredbom iz čl. 298. ObZ-a propisano je da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život (st. 1.); u opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja. Tužba za produljenje obveze uzdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno (st. 2.).

25.2. Iz citirane odredbe posve jasno i nedvojbeno proizlazi da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, a ovisno o ostalim traženim okolnostima, kao i da ta obveza uzdržavanje ne može trajati ubuduće već samo do godine dana. Ta obveza može se produljiti, pri čemu je potrebno podnijeti tužbu za produljenje takve obveze samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno (tako i VSRH u Rev-2900/18-2 od 10.4.2019.).

25.3. Slijedom navedenoga, zahtjev tužiteljice za određivanje uzdržavanja je na temelju citirane odredbe valjalo odbiti kao neosnovan za period dulji od godine dana od dana podnošenja tužbe pa je presuđeno kao u točke III. izreke.

26. Budući da je sud utvrdio osnovanom osnovu zahtjeva za uzdržavanje, to je valjalo utvrditi i visinu obveze uzdržavanja koju je tuženik dužan plaćati tužiteljici za period ne dulji od godine dana.

27. Prvo, uzimajući u obzir da nije sporno da su stranke u braku dulje od 25 godina, da je tužiteljica od prestanka bračne zajednice živjela s djecom, i da je u periodu prije prestanka bračne zajednice uglavnom ona vodila brigu o djeci, što je sud utvrdio iz iskaza tužiteljice, jer je tuženik više vremena provodio u Švicarskoj, da je tuženik u periodu od prestanka bračne zajednice do listopada 2025. plaćao tužiteljici iznose na ime uzdržavanja, da je mlt. dijete pravomoćnom odlukom suda povjereno na skrb tužiteljici, kao i da nije sporno da dvije punoljetne kćeri žive s tužiteljicom, sud je ocijenio opravdanim odrediti tužiteljici uzdržavanje na teret tuženika u maksimalnom trajanju od godine dana.

28. Nadalje, u pogledu visine obveze uzdržavanja, sud je potrebe tužiteljice utvrdio prvenstveno iz njezinog iskaza u kojemu ona navodi da živi u najmu u stanu, zajedno s ostale tri kćeri, da trošak najma stana iznosi 1.500,00 eura mjesečno, da se mjesečni trošak režija za stan kreće oko 200-250,00 eura, da je mjesečni trošak hrane za njih četvero oko 1.000,00 eura, dok je njen trošak za odjeću i obuću mjesečno oko 400,00 eura.

29. Usto, valja uzeti u obzir i to da su obje stranke dužne uzdržavati svoje dvije punoljetne kćeri ŠP i SP koje se još školuju, te mlt. HP, za što je tuženiku određena mjesečna obveza u visini od 1.200,00 eura po djetetu, budući da svo troje djece žive s tužiteljicom. Sud je s obzirom na mjesečne potrebe o kojima je iskazivala tužiteljica i činjenicu da sve tri kćeri žive s njom, ocijenio opravdanim odrediti mjesečni iznos uzdržavanja za tužiteljicu u iznosu od 1.500,00 eura, a uzimajući u obzir i sve okolnosti slučaja, mjesečna primanja tuženika koje nesporno iznose minimalno 17.500,00 eura mjesečno i svu ostalu imovinu koju tuženik ima, odnosno njegove sveukupne obveze uzdržavanja prema djeci koju je obvezan uzdržavati.

30. Slijedom navedenoga, presuđeno je kao u točki I. izreke.

31. U odnosu na ostatak zahtjeva tužiteljice za period od godine dana od podnošenja tužbe, a koji prelazi iznos od 1.500,00 eura do zatraženih 10.000,00 eura mjesečno, je postavljen u previsokom iznosu, odnosno višestruko prelazi mjesečne potrebe tužiteljice koje su utvrđene na temelju njezinog iskaza. Tu valja napomenuti i da je po podacima Državnog zavoda za statistiku prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za svibanj 2026. godine iznosila 1.552,00 eura i da je dosuđeni iznos od 1.500,00 eura gotovo u skladu s navedenim iznosom te osigurava da tužiteljica može zadovoljiti svoje osnovne životne potrebe u periodu od godine dana, odnosno dok ponovno ne stekne uvjete da počne raditi i sama sebe uzdržavati.

32. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti zahtjev za uzdržavanje za iznos koji prelazi dosuđenih 1.500,00 eura, odnosno valjalo je tužiteljicu odbiti za 8.500,00 eura mjesečno pa je presuđeno kao u točki II. izreke.

33. Odluka o trošku postupka (točka III. izreke) temelji se na odredbi iz čl. 366. st. 1. ObZ-a uzimajući u obzir da dio zahtjeva nije sporan (razvod braka), da od početka postupka nije bio sporan zahtjev u dijelu da će mlt. dijete živjeti s tužiteljicom, da su se stranke tijekom postupka dogovorile oko načina ostvarivanja osobnih odnosa, da je tuženik dužan plaćati uzdržavanje, a da s druge strane tužiteljica nije uspjela u pogledu zahtjeva kojim je tražila određivanje samostalne roditeljske skrbi kao i da je sa traženim iznosom uzdržavanja uspjela u iznosu manjem od zatraženog, pa je sud slijedom svega zaključio da svaka stranka ima snositi svoj trošak postupka.

U Zagrebu 12. kolovoza 2026.

Sudac:

Petar Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a). Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.