REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Pazin, Dršćevka 1
P-78/2026-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tijani Licul, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Puli, protiv tužene OPĆINA VRSAR, Trg De Grasi 1, Vrsar, OIB: 03592077573, zastupanom po punomoćnici Ingrid Roce Hrastić, odvjetnici u Rovinju, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 10. srpnja 2026. godine u nazočnosti zakonske zastupnice tužiteljice i punomoćnice tužene, dana 12. kolovoza 2026. godine, objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica (su)vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], kanal, šuma površine 75622 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u suvlasničkom udjelu 1574/75622, te je tužena dužna trpjet brisanje prava (su)vlasništva uz istovremenu uknjižbu prava (su)vlasništva tužiteljice na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] kanal, šuma površine 75622 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u suvlasničkom udjelu 1574/75622.
II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 900,00 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana donošenja ove odluke, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 14. siječnja 2025. godine podnijela tužbu protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva nakon što se prethodno istoj obratila sa zahtjevom za mirno rješenje spora.
2. U tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel u Poreču, k. č. [katastarska čestica], opisana kao kanal, šuma, površine 75622 m2, k. o. [katastarska općina], a što se vlasništva tiče upisana je kao suvlasništvo Republike Hrvatske u 39583/75622 dijela te 33494/75622 dijela, te Općine Vrsar u 971/ 75622 i 1574/75622 dijela.
3. Navedena nekretnina nastala je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od nekretnina stare izmjere koje su bile označene kao k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].
4. U tom postupku Republika Hrvatska uknjižila se na 39583/75622 dijela, a taj udio nastao je od nekretnina stare izmjere označenih kao k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], te k. č. [katastarska čestica]. U preostalom dijelu u postupku preoblikovanja zemljišne knjige uknjižena je Općina Vrsar, i to sa udjelom od 35068/75622 dijela te 971/75622 dijela (ovaj udio nije sporan, a nastao je od ranije k. č. [katastarska čestica]).
5. Nakon toga, pravomoćnom presudom ovog suda posl. broj: P-1011/15-14 od 12. studenog 2015. godine utvrđeno je da je tužiteljica Republika Hrvatska suvlasnica k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na još 33494/75622 dijela (od 35068/75622 dijela koji se vodio na Općinu Vrsar). Ovaj suvlasnički udio nastao je od čestica stare oznake k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica].
6. Nakon provedbe navedene presude tužena je ostala uknjižena na suvlasničkom dijelu od 1574/75622 (i dijelu od 971/75622 koji nije sporan). Udio od 1574/75622 nastao je od katastarskih čestica stare izmjere označenih kao k. č. [katastarska čestica], oranica površine 1559 m2, i k. č. [katastarska čestica], površine 1568 m2, sve k. o. [katastarska općina], i taj udio je predmet ovog postupka.
7. K. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], su na dan 24. srpnja 1991. godine bile poljoprivredno zemljište pa su temeljem čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine 34/91) postale vlasništvo odnosno sada suvlasništvo Republike Hrvatske (tužiteljica je isti pravni osnov navela i u zahtjevu za mirno rješenje spora i nije ga mijenjala tijekom postupka). Na tom udjelu je sada uknjižena tužena jer su realni dijelovi preostali postojati tijekom postupka preoblikovanja zemljišne knjige, a koji su sada pretvoreni u suvlasnički udio. Također, i u postupku preoblikovanja, kao i sada, k. č. [katastarska čestica], vodi se kao šuma i nikada nije bila građevinsko zemljište.
8. Slijedom navedenog, predlaže da sud, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrdi da je tužiteljica suvlasnica k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i u 1574/75622 dijela.
9. U odgovoru na tužbu osporena je tužba u cijelosti.
10. U prvom redu tužena ukazuje kako je upravo tužiteljica u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga zajedno sa tuženom bila suglasna da se tužena upiše kao suvlasnik 35068/75622 dijela na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pa radi toga smatra da sada više ne može osporavati takav upis temeljem odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Jer sve i da je tužiteljica temeljem tog zakona postala vlasnicom k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], ona je potom 20.05.2010. priznala pravo vlasništva tuženoj na tim česticama.
11. K. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, tj. 24. srpnja 1991. godine, nalazile su se unutar građevinskog područja. Upravo zato, jer se radi o nekretninama unutar građevinskog područja tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva temeljem navedenog zakona jer je uvjet za stjecanje vlasništva na temelju tog zakona taj da se radi o nekretnini u društvenom vlasništvu koja se nalazi izvan građevinskog područja.
12. Radi svega navedenog, predlaže da sud odbije tužbu u cijelosti.
13. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvidu dokumentaciju u sudskom spisu, u spis posl. broj: P-1011/2015, te izvod iz geoportala na listu 121 spisa.
14. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.
15. K. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], formirana je od nekretnina starih oznaka k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] (zapisnik sastavljen u postupku preoblikovanja broj Z-505/2004/1614 od 21. lipnja 2011. – list 71 do 73 spisa). U vlasnički list su upisani slijedeći suvlasnički udjeli:
- 39583/75622 dijela Republika Hrvatska
- 35068/75622 dijela Općina Vrsar
- 971/75622 dijela Općina Vrsar.
16. Suvlasnički udio Općine Vrsar od 971/75622 dijela nije sporan i nije predmet ovog postupka.
17. Suvlasnički dio od 35068/75622 dijela koji se vodio na tuženu podijeljen je na 33494/75622 dijela i 1574/75622 dijela.
18. Udio od 33494/75622 dijela utvrđen je kao vlasništvo tužiteljice nakon okončanja parničnog postupka koji se vodio pod posl. brojem: P-1011/15 gdje je dana 12. studenog 2015. godine donesena presuda (uvid u spis posl. broj: P- 1011/15).
19. Predmet ovog postupka je suvlasnički udio od 1574/75622 dijela. U ovom postupku ni jedna strana ne osporava da se taj suvlasnički udio odnosi na ranije k.č.
1458/4 i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
20. K. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nisu bile obuhvaćene u šumskogospodarskoj osnovi (dopis Hrvatskih šuma na listu 20 u spisu posl. broj: P- 1011/15).
21. K. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vodile su se u zemljišnim knjigama kao oranice na dan 24. srpnja 1991. godine i obje su bile u režimu društvenog vlasništva (povijesni z.k. izvadci na listu 10 do 41).
22. Čl. 2. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine 34/91, dalje: ZPZ) propisano je da se poljoprivrednim zemljištem smatraju poljoprivredne površine: oranice, povrtnjaci, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Odredbom članka 3. stavak 1. ZPZ propisano je da na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na području Republike Hrvatske nositelj vlasničkih prava postaje Republika Hrvatska. Da se u odnosu na navedene čestice radilo o poljoprivrednom zemljištu koje je na dan 24. srpnja 1991. godine bilo u režimu društvenog vlasništva utvrđeno je iz povijesnih z.k. izvadaka (kao javnih ispava – čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) gdje su se obje čestice vodile kao oranica. Tužena nije predložila niti jedan dokaz koji bi navedeno doveo u pitanje radi čega sud utvrđuje da su ranije k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], temeljem 3. stavak 1. ZPZ ex lege postale vlasništvo Republike Hrvatske na dan 24. srpnja 1991. godine. Sada je to suvlasnički udio od 1574/75622 dijela na novoformiranoj k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
23. Tužena je tvrdila da su se obje te nekretnine na dan 24. srpnja 1991. godine nalazile unutar granica građevinskog područja pa nisu mogle temeljem ZTZ postati vlasništvo Republike Hrvatske, te u tom smislu ukazuje da je i sudska praska zauzela takav stav.
24. Odredbom čl. 2. st. 2. ZPZ propisao je da se poljoprivrednim zemljištem u smislu tog zakona smatra i neizgrađeno građevinsko zemljište osim uređenog građevinskog zemljišta užih dijelova starih gradskih jezgri koje će utvrditi skupština općine. Uvidom u izvod iz geoportala na listu 121 spisa u odnosu na današnju k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja je formirana od ranijih k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], razvidno je da iste nisu mogle predstavljati iznimku iz čl. 2. st. 2. ZPZ-a. Kako se iznimka odnosi samo ne čestice unutar starogradskih jezgri, a što k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], nisu, to je sasvim irelevantno da li se nalaze unutar ili izvan granica građevinskog područja, radi čega je sud odbio dokazni prijedlog tužene u odnosu na k. č. [katastarska čestica] da se pribavi uvjerenje od nadležnog upravnog dijela da li se i ta čestica nalazila unutar granica građevinskog područja (u odnosu na k. č. [katastarska čestica] uvjerenje se nalazi u spisu). Takvog stava je i sudska praksa primjerice u rješenju Vrhovnog suda Republika Hrvatske posl. broj: Revd-283/2025 od 06. veljače 2025. godine.
25. Nadalje, neosnovani su navodi tužene kako je upravo tužiteljica u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga zajedno sa tuženom bila suglasna da se tužena upiše kao suvlasnik 35068/75622 dijela na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pa radi toga sada više ne može osporavati takav upis jer sve i da je tužiteljica temeljem ZPZ- a postala vlasnicom k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], ona je nakon tog stjecanja, u drugom postupku priznala pravo vlasništva tuženoj na tim česticama. Naime, u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a između ostalog i u rješenju posl. broj: Rev- 771/2024-2 od 17. lipnja 2025. godine utvrđeno je da se nakon okončanja postupka preoblikovanja zemljišne knjige može podnijeti tužba radi utvrđenja prava vlasništva odnosno suvlasništva koje je stečeno ranije, prije postupka preoblikovanja zemljišne knjige na određenom realnom dijelu. Kako se ovdje radi upravo o takvoj situaciji razvidno je da je tužiteljica mogla podnijeti tužbu kakvu je podnijela. Naime, u postupku preoblikovanja zemljišne knjige upisivalo se vlasništvo odnosno suvlasništvo u skladu s upisima u zemljišnoj knjizi koja se vodila prema podacima stare izmjere, te se nije utvrđivalo vlasništvo u skladu s pravilima o osnivanju ili obnovi zemljišne knjige. Isto tako u postupku preoblikovanja nije donošeno rješenje kojim bi se stjecalo pravo vlasništva, već upravo suprotno prenosili su se podaci iz ranijih zemljišnih knjiga u novu bazu zemljišnih podataka.
26. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev je prihvaćen u cijelosti.
27. Stranke su potraživale troškove.
28. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-s stranka koje je u cijelosti izgubila parnicu dužna je protivnoj strani nadoknaditi troškove postupka radi čega je sud tuženu obvezao da tužiteljici plati troškove ovog postupka.
29. Osnovanost zatraženih troškova postupka sud je utvrđivao temeljem čl. 155. ZPP-a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.) i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 13.272,00 eura slijedom čega tužiteljici za svaku poduzetu radnju, za koju joj se priznaje 100% iz Tbr. 7.1., pripada 100 bodova (200,00 eura).
30. Tužiteljica potražuje za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 200,00 eura, za sastav tužbe 200,00 eura, za pristup na ročišta 9. svibnja 2025. godine i 10. srpnja 2026. godine iznos od 200,00 eura po ročištu, te trošak za sastav žalbe 250,00 eura, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja do isplate.
31. Tužiteljici se priznaje za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora iznos od 200,00 eura prema Tbr. 32, za sastav tužbe iznos od 200,00 eura prema Tbr. 7.1., za pristup na ročišta 9. svibnja 2025. godine i 10. srpnja 2026. godine iznos od 200,00 eura po ročištu prema Tbr. 9.1. (ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i/ili su se izvodili dokazi), te za sastav žalbe protiv rješenja 100,00 eura (Tbr. 10.4.), ukupno 900,00 eura.
32. Ukupno tužiteljici je nastao trošak u iznosu od 900,00 eura, a koji trošak joj je dužna platiti tužena, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.
33. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Pazinu, 12. kolovoza 2026. godine
Sutkinja:
Tijana Licul
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.
DNA:
1. Tužiteljici
2. Pun. tuženice