Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1616/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., [adresa], OIB: 23057039320, zastupan po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 24. lipnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, odvjetnika Hrvoja Alagića u Vukovaru i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetničkog vježbenika NU u Odvjetničkom društvu Zec i Partneri, u Osijeku, uz javnu objavu od 12. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102184658, zaključen dana 13. siječnja 2005. godine između tužitelja MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao sudužnika i Erste&Steiermarkische Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, kao kreditora u dijelu u kojemu je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, te ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.293,68 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je dana 13. siječnja 2005. godine s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102184658, a prema kojem je tuženik kao kreditor prednici tužiteljice TU kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 50.100,00 CHF. Navedenim Ugovorom tipa " uzmi ili ostavi " u čl. 10. ugovorena je i naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 01,000% od iznosa kredita. Tužiteljica drži da je predmetna naknada ništetna jer tuženik u vrijeme isplate kredita nije imao zakonski osnov za naplatiti ovu naknadu osim toga da je sporna naknada neodređena i neodrediva, te da se radilo o tipskom (adhezijskom) potrošačkom ugovoru jer je naknada kao takva proizvodno nametnuta tužitelju ponudom ugovora, te on na nju nije mogao utjecati niti pregovarati o istoj, a osim toga osporavana naknada ne odgovora nikakvim pruženim uslugama od strane tuženika, niti bilo kakvim troškovima koje je imao tuženik i ista je na strani tužiteljice izazvala samo dodatne nepotrebne troškove. Tužiteljica predlaže slijedom izloženog donijeti presudu kao u izreci uz nadoknadu joj prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu istoj u cijelosti usprotivio navodeći da je visina naknade za prijevremenu otplatu kredita bila propisana ugovorom o kreditu, pa predlaže stoga odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška. Tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti, prigovor zastare, a osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice. Tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu, te je saslušao tužiteljicu.

4. Prije svega ovaj sud je odlučivao o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda, te je takav prigovor u smislu odredbe članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje: ZZP) u kojem je između ostalih i implementirana i Direktiva Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, našao neosnovanim. Naime, odredbom članka 49. stavak 1. i 2. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako ju tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 51. ZZP je propisano da će se prilikom ocjene je li određena odredba poštena uzeti u obzir priroda proizvoda ili usluge, koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, dok je člankom 55. ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

5. Prema članku 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom u dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlo iz ugovora, time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj.

6. Budući da tužiteljica ima prebivalište u [adresa], zatim da je glavni ugovor zaključen 14. siječnja 2005. godine u Osijeku, te da bi tužiteljica ukoliko bi se nastavio postupak dalje pred Općinskim sudom u Rijeci trebala putovati na sud u Rijeku, te bi time za tužiteljicu nastali znatni troškovi, to ovaj sud zauzima stav da bi iz gore obrazloženih razloga primjenom odredbe članka 12. Ugovora o kreditu koje su stranke zaključile dana 13. siječnja 2005. godine u Osijeku godine došlo do uzrokovanja znatne neravnoteže u pravima tužitelja pristupu sudu, pa su stoga ispunjene pretpostavke za primjenu članka 49. i članka 51. ZZP, te članka 3. Direktive Vijeća EEZ od 5. travnja 1993. godine čime se prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti ukazuje neosnovanim.

7. Nadalje sud je odlučivao o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije te je takav prigovor nakon uvida u dokumentaciju koja prileži ovome spisu na listovima 5-13 i na listu 72 našao neosnovanim u cijelosti obzirom da iz priložene dokumentacije razvidno da je upravo tužiteljica bila sudužnik u predmetnom ugovoru o kreditu.

8. Uvidom u dokumentaciju koja prileži ovome spisu, a to među strankama nije niti sporno, sud utvrđuje da su parnične stranke dana 13. siječnja 2005. godine sklopile ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102184658.

9. Člankom 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.), propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

10. Člankom 322. spomenutog zakona propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

11. Člankom 323. st. 1. istog zakona propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

12. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22., 59/23.), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

13. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

14. Člankom 102. istog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

15. Saslušanjem tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je njezina prednica sada pokojna TU realizirala kredit za kupovinu stana, da oko ugovornih odredbi s tuženikom nije bilo pregovora, da tuženik nije objasnio kako treba platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita niti je objasnio što je to, da niti kod zatvaranja kredita tuženik nije ništa objasnio vezano za predmetnu naknadu, da pregovora oko ugovornih odredbi s tuženikom nije bilo, da je ugovor o kreditu tužiteljica prvi put uopće vidjela neposredno prije potpisivanja, da joj niti kod javnog bilježnika ništa nije objašnjeno niti je upozorena na spornu ugovornu odredbu, da je kredit iskorišten za privatne svrhe, da je uplata po kreditu više vršila njezina pokojna majka nego ona, da se ne sjeća kako joj je naplaćena sporna naknada niti kada te da u vrijeme realizacije kredita nije imala nikakav obrt u svome vlasništvu kao niti OPG niti trgovačku firmu a stan koji je kupljen sredstvima kredita nije iznajmljivala na tržištu.

16. Iskaz tužiteljice ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan iscrpan i određen te sud iz navedenog iskaza utvrđuje kako tužiteljica realizacijom ugovora o kreditu kod tuženika kupuje nekretninu za potrebe svog stanovanja kao i njezine obitelji a u vrijeme realizacije kredita nema niti obrt u svome vlasništvu niti OPG niti trgovačku firmu a samu nekretninu ne iznajmljuje na tržištu pa stoga ovaj sud zauzima stav da saslušanjem tužiteljice ista dokazuje da se radilo o potrošačkom kreditu.

17. Ocjenom provedenih dokaza, sud utvrđuje da tužiteljica kao korisnica kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarala o ugovornoj odredbi iz čl. 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102184658 sklopljenog dana 13. siječnja 2005. godine budući je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužiteljica kao korisnica kredita nije imala utjecaja na njezin sadržaj što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Naknada koju je banka ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika u slučaju prijevremene, konačne ili djelomične otplate kredita nije bila određena te je po navedenoj ugovornoj odredbi tuženik bio ovlašten sam donijeti odluku o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, pa je ista nepoštena jer se o njoj nije posebno unaprijed pregovaralo, a tužiteljica kao korisnica kredita nije mogla utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa je kao takva ništetna u smislu odredbi čl. 102. u svezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.

18. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

19. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa stoga ovaj prigovor tuženika iz gore obrazloženih razloga sud odbija kao neosnovan.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 16. travnja 2026., 10. lipnja 2026. i 24. lipnja 2026. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastav podneska od 16. lipnja 2026. 50,00 eura (Tbr. 8. t. 3. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25% te trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 eura i sudske pristojbe na presudu 53,09 eura daje konačni iznos troška od 1.293,68 eura.

Osijek, 12. kolovoza 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika