Poslovni broj: Us I-1340/2024-23

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja SUNTURIST HOTEL d.o.o., OIB:03355667078, Narodni trg 2, Zadar, zastupan po opunomoćeniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, Široka ulica 14/II, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon javne rasprave zaključene 15. srpnja 2026. u nazočnosti zakonskog zastupnika KO i generalnog opunomoćenika tuženika IO, objavljene 12. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/23-01/241, Urbroj: 513-04-24-2 od 29. ožujka 2024. i poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Klasa: UP/I-471-02/23-01/59, Urbroj: 513-07-13-23-1 od 22. svibnja 2023. u dijelu kojim je tužitelju utvrđen manje obračunat porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. (točka I.1. izreke prvostupanjskog poreznog rješenja), manje obračunat porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. (točka I.2. izreke prvostupanjskog poreznog rješenja) i manje obračunat porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2021. (točka I.3. izreke prvostupanjskog poreznog rješenja) i u dijelu kojim je naložena uplata navedenih iznosa i provođenje odgovarajućih knjiženja (točke II.1, 2. i 3. i III. izreke prvostupanjskog poreznog rješenja).

II Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/23- 01/241, Urbroj: 513-04-24-2 od 29. ožujka 2024. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Klasa: UP/I-471- 02/23-01/59, Urbroj: 513-07-13-23-1 od 22. svibnja 2023. u dijelu kojim je tužitelju utvrđen manje obračunat porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. (točka I.4. izreke prvostupanjskog poreznog rješenja), manji porezni gubitak za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020., odnosno porezni gubitak za prijenos u naredno razdoblje oporezivanja (točka I.5. izreke prvostupanjskog poreznog rješenja), manje obračunat porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2021. te smanjenje prenesenog gubitka (točka I.6. izreke prvostupanjskog poreznog rješenja) i u dijelu kojim je naložena uplata navedenih iznosa i provođenje odgovarajućih knjiženja (točke II. 4, 5. i 6. i III. izreke prvostupanjskog poreznog rješenja) te se u navedenom dijelu postupak vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.

III Dužno je prvostupanjsko porezno tijelo u ponovljenom postupku u odnosu na odluku II izreke ove presude postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave rješenja tužitelju, po pravomoćnosti, nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 500,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/23-01/241, Urbroj: 513- 04-23-2 od 29. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Klasa: UP/I-471-02/23-01/59, Urbroj: 513-07-13-23-1 od 22. svibnja 2023., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunat porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. u iznosu od 67.289,85 eura/506.995,40 kuna sa kamatom u iznosu od 9.851,19 eura/4.223,76 kuna; manje obračunat porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. u iznosu od 6.317,61 eura/47.600,00 kuna sa kamatom u iznosu od 737,60 eura/5.557,42 kuna; manje obračunat porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2021. u iznosu od 9.005,24 eura/67.850,00 kuna sa kamatom u iznosu od 749,54 eura/5.674,42 kuna; manje obračunat porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. u iznosu od 46.633,93 eura/351.363,31 kuna sa kamatom u iznosu od 6.227,72 eura/46.922,79 kuna; manji porezni gubitak za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. u iznosu od 30.207,04 eura/227.594,98 kuna, odnosno porezni gubitak za prijenos u naredno razdoblje oporezivanja u iznosu od 10.606,41 eura/79.914,03 kuna; manje obračunat porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2021. u iznosu od 492,32 eura/3.709,39 kuna sa kamatom u iznosu od 22,89 eura/172,45 kuna te smanjenje prenesenog gubitka u iznosu od 29.865,00 eura/225.017,81 kuna, s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u odnosu na utvrđenje da je tužitelj stekao dobra iz EU (Slovenije) od isporučitelja Spatio d.o.o. Ljubljana u vrijednosti od 68.431,80 kuna, koje stjecanje tužitelj nije prijavio niti obračunao PDV, tužitelj se poziva na odredbu članka 75. stavka 1. točku 3. Zakona o PDV-u te navodi kako upravo odredba članka 10. stavka 4. Zakona o PDV-u potpuno isključuje konkretno poreznog obveznika plaćanja PDV-a. Nadalje, u odnosu na utvrđenje kako je tužitelj prijavio primljene usluge u vrijednosti od 208.411,99 kuna obavljene od strane nizozemskog poreznog obveznika Booking.com, koje se odnose na naplaćenu proviziju za ostvarene rezervacije smještaja te da su uvidom u aplikaciju VIES utvrđene razlike jer da su isporučitelji prijavili ukupnu vrijednost 269.393,59 kuna dobara i usluga tužitelju, dok je tužitelj u PDV prijavi i PDV-S prijavi iskazao 208.441,00 kuna, što je za 13.703,91 kuna manje, tužitelj se poziva na odredbu članka 75. stavka 1. točke 6. Zakona PDV-u, te prigovara kako drugostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir odredbu članka 17. stavka 1. Zakona o PDV- u koju je moralo uzeti u obzir u slučaju primjene članka 75. stavka 1. točke 6. Zakona o PDV-u što govori o manjkavosti osporenog poreznog rješenja i njegovoj nezakonitosti. Nadalje, u odnosu na iskazani pretporez od primljenih isporuka u tuzemstvu po stopi od 25 % odnosno u iznosu od 614.496,04 kuna, a koji se odnosi na nabavu pića, hrane, kave, papirnatih ručnika, toaletnog papira, sredstava za pranje suđa, i dr., od koje se najveći dio odnosi na račune primljene od KO vlasnika obrta za ugostiteljstvo [obrt] koji da je ujedno osnivači i odgovorna osoba tužitelja, navodi kako je dispozitiv pobijanog rješenja u apsolutnom proturječju s obrazloženjem, jer se dispozitiv odnosi na poreznog obveznika - pravnu osobu Sunturist hotel d.o.o., a obrazloženje se u tom dijelu isključivo i samo odnosi na KO i njegov obrt - kao fizičku osobu, što govori o nezakonitosti pobijanog prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja jer pravna i fizička osoba nisu isto. Nadalje, u odnosu na zakup poslovnog prostora navodi kako utvrđenje da u posjedovnom listu KO nije vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već da je vlasnica iste nekretnine CO, navodi kako pitanje prava posjeda i/ili prava vlasništva nije od značaja jer je KO plodouživatelj predmetne nekretnine, a koja činjenica plodouživanja nije uopće utvrđivana, što govori da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno. Nadalje, prigovara utvrđenju da je tužitelj od povezane osobe KO primio 4 računa za pranje i čišćenje objekta i održavanje objekta od kojih niti jedan račun nije platio, a s obzirom da je KO vlasnik ugostiteljskog obrta [obrt] obveznik PDV-a po naplaćenim naknadama isti da nije platio PDV iskazan na navedenim računima. Ukazuje kako KO kao obveznik plaćanja PDV-a koji nije naveden kao stranka u uvodu prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, a niti kao porezni obveznik u dispozitivu istih, govori o nezakonitosti i neosnovanosti osporenih rješenja. Nadalje, u odnosu na ugovor o održavanju prigovara kako upravna tijela ne uzimaju u obzir pravnu činjenicu da ugovor o održavanju nije formalni pravni posao odnosno da se ne traži forma takvog ugovora, što znači da takav ugovor može biti i neformalan, dakle - usmeni, tako i u dijelu cijene za pružene usluge, što znači da isti ukoliko nema pisano ugovorene cijene nije ništetan ni pobojan već naprotiv i takav i bez oznake cijene pružanja usluga proizvodi pravno - valjane pravne učinke, koje nesporne činjenice upravna tijela zanemaruju, i time postupaju protupravno što dovodi do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u tome dijelu. Nadalje, navodi da okolnost što KO nije imao zaposlenike za obavljanje usluge iz ugovora o održavanju objekta je pravno irelevantna i potpuno nebitna, jer je pranje i čišćenje i sam KO mogao obaviti u ime svog obrta – u kojem slučaju porezna obveza prelazi na tu osobu in concreto obrt u vlasništvu KO, koje činjenice porezno tijelo nije niti utvrđivalo. Tvrdi kako se u osporenom poreznom rješenju navodi da je tužitelj zapošljavao i na neodređeno i na određeno vrijeme, a da je između ostalog imao zaposlenicu na radnom mjestu - sobarica. Tvrdi kako je notorno da sobarica obavlja poslove u sobi u vidu čišćenja u prostorijama, te da ista ne obavlja poslove pranja robe veša, da ne čisti objekt, a kamoli da ga održava, pa je taj navod u osporenom poreznom rješenju apsolutno irelevantan i posve nebitan te smatra kako porezno tijelo nije utvrdilo niti dokazalo koji su radne obveze bile zaposlenika, a da je tu činjenicu utvrdilo pribavljanjem ugovora ili njihovim ispitivanjem kao svjedoka, dokazalo bi se da isti zaposlenici nisu imali nikakve radne obveze glede pranja, čišćenja i održavanja objekta. Nadalje, tvrdi kako se porezno tijelo poziva na odredbu članka 49. stavka 1. Općeg poreznog zakona što predstavlja protupravnost, nezakonitost i neosnovanost prvostupanjskog i drugostupanjskog poreznog rješenja. Smatra kako temeljem same zakonske dikcije navedenog zakonskog članka "povezane osobe" nisu i nikako ne mogu biti fizička osoba - KO ili njegov obrt s jedne strane i pravna osoba Santurist hotel d.o.o. s druge strane, a nastavno tome smatra kako porezno tijelo nije u konkretnom slučaju moglo primijeniti odredbu članka 127. Zakona o PDV-u. Iz svega navedenog smatra kako je jasno da nema osnove, a kamoli dokaza, niti pravne norme po kojem i kojoj se tužitelju ne bi priznalo pravo na odbitak pretporeza u ukupnom iznosu od 64.370,56 eura, jer nema kršenja i postupanja contra legem od strane tužitelja. Nadalje, tužitelj navodi kako se upravna tijela pozivaju na odredbu članka 57. stavka 2. Zakona o PDV-u pri čemu ne navodi niti s istom zakonskom odredbom povezuje imperativno navedene zakonske odredbe u tom članku, te smatra kako se odredba članka 57. stavka 2. Zakona o PDV-u ne može primijeniti bez imperativne i istodobne primjene članka 58., 59., 60., 61. i 62. Zakona o PDV-u. Nadalje, u odnosu na utvrđenje kako je izvršen uvid u knjigu IRA – plaćeni računi KO, vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt] te je utvrđeno da tužitelj od primljenih računa izdavatelju računa, povezanoj osobi KO platio račune navedene pod rednim broj 5. i 7. tablice s lista 8. i 7. osporenog poreznog rješenja, a račun pod brojem 6. da je plaćen djelomično, navodi kako iz navedenog proizlazi da je tužitelj platio navedene račune pa i djelomično isključuje navedenog poreznog obveznika od bilo kakvih plaćanja, a isti je obvezan po dispozitivu plaćati po poreznoj osnovici od 25.217,33 eura što je u kontradikciji s obrazloženjem i tablicom s lista 8. i 9. osporenog poreznog rješenja. Nadalje, u odnosu na porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. ukazuje kako se u obrazloženju pobijanog poreznog rješenja na stranici 10. navodi da društvo tužitelja kao trgovačko društvo gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarenja dobiti, prihoda ili drugih gospodarskih procijenjenih koristi, dok se na stranici 11. osporenog poreznog rješenja navodi da je vlasnik u cijelosti (100 %) društva Santurist travel agency d.o.o. što je u proturječnosti, jer ukoliko je tome tako gospodarsku djelatnost ne obavlja samostalno, pak takva kontradikcija i proturječnost čini bitnu povredu upravnog postupka. Tvrdi kako nije jasno niti je u osporenim rješenjima objašnjeno zašto se navodi hotel Torretta Palace hotel i prihod istoga hotela, obzirom da se isti ni na koji način ne povezuje sa tužiteljem niti se navodi u kojem društvu posluje navedeni hotel, a jednako tako se navodi niti slovo za Gray bar, slijedom čega se ne zna da li isti predstavlja sam za sebe pravnu osobu ili fizičku osobu, a niti da li je povezan s konkretnim poreznim obveznikom Turist hotel d.o.o. Smatra kako je uslijed takvih manjkavosti nemoguće utvrđivati prihode, rashode, poreze ili bilo što drugo, što govori o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, ali i o bitnim povredama upravnog postupka i slijedom takvih manjkavosti i nejasnoća nije moguće pobijano rješenje ispitati. Navodi kako je porezno tijelo izvršilo uvid u bilancu društva Santurist travel Agency d.o.o., a navedeno trgovačko društvo nije stranka u predmetnom upravnom postupku, što govori i o prekoračenju granice ovlasti upravnih tijela. Nadalje, prigovara utvrđenju kako su tužitelj s jedne strane i Santurist travel Agency d.o.o. s druge strane povezana društva budući upravna tijela ne navode temeljem kojih dokaza takva činjenica proizlazi dokazanom, te se poziva na odredbu članka 13. stavka 2. Zakona o porezu na dobit. Nadalje, navodi kako je uvidom u bruto bilancu utvrđeno na kontu 11503 - zajmovi dani obrtnicima K, što je potpuno samo po sebi nejasno, jer nije navedeno u čiju ili koju bruto bilancu kojeg društva je izvršen uvid, odnosno nije navedeno iz kojeg je točno društva dan zajam knjižen na navedenom kontu, što govori o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Nadalje, u pogledu utvrđenja da u ugostiteljski obrt [obrt] kao dobavljači nije iskazao primitke i obvezu plaćanja PDV-a je nebitna i irelevantna, jer isti nije stranka u predmetnom upravnom postupku. Navodi kako okolnost da su računi obrta [obrt] izdani i da isti proizvode pravne učinke, jer nisu proglašeni ništetni, ni pobojni, slijedom čega je pravno jasno da se ne može stoga zaključivati da porezni obveznik nije platio usluge čišćenja, pranja, održavanja dobavljaču [obrt] – u ugostiteljskom obrtu. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju.

Predlaže Sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku za ekonomiju - financije i računovodstvo OO iz [adresa].

5. U sporu su održane rasprave 3. rujna 2025. i 15. srpnja 2026., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost i dobit za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2021., o čemu je sastavljen Zapisnik, Klasa: 471-02/22-01/181, Urbroj: 513-07-17-13-23-5 od 13. ožujka 2023.

8. Nadzorom je porezno tijelo, uvidom u VIES bazu - Informacijski sustav za razmjenu podataka o PDV-u utvrdilo kako je tužitelj u 2019. stekao dobra iz EU od slovenskog isporučitelja Spatio d.o.o. vrijednosti 68.431,80 kuna, na koje stjecanja nije prijavio niti obračunao PDV-a, čime je postupio protivno odredbi članka 75 stavka 1. točke 3. Zakona o PDV-u, slijedom čega je na utvrđenu osnovicu stečenih dobara utvrđena obveza PDV-a u iznosu od 17.107,95 kuna, po stopi iz članka 38. Zakona o PDV-u.

9. Nadalje, utvrđeno kako je tužitelj u 2019. prijavio primljene usluge vrijednosti 208.411,99 kuna obavljene od strane nizozemskog poreznog obveznika Booking. com B.V., a koje se odnose na naplaćenu proviziju za ostvarene rezervacije smještaja, međutim, uvidom u VIES bazu utvrđeno je da je taj nizozemski isporučitelj prema tužitelju prijavio vrijednost usluga od 222.115,67 kuna, dok je tužitelj u PDV prijavi i PDV-S obrascu iskazao iznos od 208.441,91 kuna, što je za 13.703,91 kuna manje.

10. Nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj u 2019. primio usluge iz Velike Britanije vrijednosti 5.845,89 kuna od Secret Escapes Limited, a na koje nije prijavio niti obračunao PDV, čime je postupio protivno odredbi članka 75 stavka 1. točke 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, slijedom čega je tužitelju obračunat PDV u iznosu od 4.887,45 kuna na osnovicu od 19.549,80 kuna (13.703,91+5.845,89), u skladu s odredbom članka 75. stavka 1. točke 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

11. Nadalje, utvrđeno je kako tužitelju u 2019. iskazao pretporez u iznosu 485.000,00 kuna, u 2020. iskazao je pretporez u iznosu od 47.600,00 kuna, u 2021. iskazao je pretporez od 67.850,00 kuna, i to po računima obrtnika KO, koji je obveznik PDV-a po naplaćenim naknadama te koji je ujedno osnivač i odgovorna osoba društva tužitelja, dakle, porezno tijelo utvrdilo kako je riječ o povezanim osobama kroz vlasnika obrta koji je ujedno osnivač i odgovorna osoba prema članku 49. Općeg poreznog zakona.

12. Porezno tijelo je vezano za račun za zakup poslovnog prostora u 2019. utvrdilo kako KO nije vlasnik nekretnine zakupa kojeg je fakturirao društvu tužitelja, već je vlasnik CO. Utvrđeno je kako je tužitelj od povezane osobe KO primio i račune za pranje, čišćenje i održavanje objekta, s time da tužitelj nije platio niti jedan račun fakturiran mu u 2019. i 2020. što znači da nije plaćen iskazani PDV, jer je izdavatelj obveznik PDV-a po naplaćenim naknadama. Utvrđeno je kako računi izdani 2021. nisu plaćeni odnosno dio je plaćen nakon što je obaviješten o poreznom nadzoru. Utvrđeno je kako Ugovorom o održavanju nije određena cijena niti način obračuna vrijednosti ugovorene usluge te je utvrđeno da obrtnik povezana osoba KO nije imao zaposlenika, a izdavao je račune za čišćenje, pranje i održavanje, dok je tužitelj imao zaposlenika.

13. U skladu s navedenim, porezno tijelo je utvrdilo kako je ovdje riječ o povezanim osobama te kako je tužitelj odbijao pretporez po računima povezane osobe koje nije platio ili su plaćeni samo djelomično te koji nisu vjerodostojne knjigovodstvene isprave prema članku 66. Općeg poreznog zakona te su izdani jedino i isključivo radi odbitka pretporeza, a po takvim računima odbitak pretporeza nije dopušten, slijedom čega je osnovom članka 57. stavka 1. i 2., članka 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost u vezi sa člankom 131. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, osporen pretporez i utvrđena obveza PDV-a u iznosima utvrđenim u izreci prvostupanjskog poreznog rješenja.

14. Nadalje, nadzorom poreza na dobit za 2019., 2020. i 2021., uvidom u konto 1110 – zajmovi - Sunturist travel Agency d.o.o. utvrđeno je kako je tužitelj iskazao potraživanje za zajam dan tom povezanom društvu (društvo tužitelja 100% vlasnik) kao i da je iskazao na kontu 11503 – zajmovi dani obrtnicima KO, vlasnik obrta [obrt], potraživanje za zajam dan tom poreznom povezanom obrtu. Porezno tijelo je s obzirom kako tužitelj u poslovnim knjigama za 2019., 2020. i 2021. nije iskazao prihod od kamata na dane zajmove povezanim osobama, te je sam na dane pozajmice obračuna kamate za 2019. u iznosu od 11.090,51 kuna i iznosu od 927, 89 kuna, za 2020. u iznosu od 35.379,40 kuna i iznosu od 1.815,58 kuna te za 2021. u iznosu od 32.592,96 kuna i iznosu od 1.923,78 kuna, za koje se iznose uvećavaju prihodi u rednom broju 1. PD Obrasca sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit u vezi sa člankom 9. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dobit. Slijedom navedenog, porezno tijelo je utvrdilo obzirom da tužitelj nije iskazao prihod od kamata na odobrene zajmove povezanim osobama niti povećao osnovicu za kamate između povezanih osoba sukladno članku 14. u svezi sa člankom 7. stavkom 1. točkom 8. Zakona o porezu na dobit, tužitelju je uvećana osnovica poreza na dobit.

15. Nadalje, nadzorom rashoda utvrđeno je kako je tužitelj u 2019. teretio troškove za iznos od 540.000,00 kuna po ulaznim računima povezanog obrta, dok je u 2020. teretio troškove za iznos od 190.400,00 kuna po ulaznim računima povezanog obrta, koji obrt nema zaposlenika niti registriranu djelatnost čišćenja, pranja i održavanja, a po kojim računima je tužitelj iskoristio pretporez, iako račune nije platio dok je istovremeno obrtu dao pozajmicu. Utvrđeno je kako je tužitelj teretio troškove 2019. i za iznos od 1.400.000,00 kuna za fakturiran mu zakup po računu od povezanog obrta, za kojeg je utvrđeno da obrtnik KO nije vlasnik tog prostora niti ima ovlast isti dati u podnajam. Utvrđeno kako računi nisu vjerodostojne knjigovodstvene isprave koje svjedoče o izvršenju usluga prema članku 66. stavku 4. OPZ-a , slijedom čega je porezno tijelo utvrdilo kako se troškovi u navedenim iznosima, ne priznaju prema članku 5. stavku 6. Zakona o porezu na dobit, te su tužitelju za iste umanjeni rashodi na rednom broju 2 PD Obrasca.

16. Porezno tijelo na povećanu poreznu osnovicu za iznos prihoda/rashoda utvrđenih nadzorom, utvrdilo obvezu poreza na dobit odnosno razliku poreza na dobit za 2019. u iznosu od 351.363,31 kuna/46.633,93 eura, te je utvrdilo kako je tužitelj netočnim utvrđivanjem osnovice poreza na dobit postupio protivno odredbi članka 5. stavka 1. i članka 32. Zakona o porezu na dobit.

17. Porezno tijelo je tužitelju za 2020. umanjilo ukupni rashod za iznos od 190.400,00 kuna te smanjilo porezni gubitak za prijenos i utvrdilo gubitak za prijenos u iznosu 79.914,03 kuna, te nadalje za 2021. smanjilo preneseni porezni gubitak za iznos od 225.017,81 kuna te na utvrđenu poreznu osnovicu od 37.093,91 kuna utvrdilo obvezu poreza na dobit u iznosu od 3.709,39 kuna/492,32 eura.

18. Slijedom navedenog, porezno tijelo je tužitelju utvrdilo manje obračunat porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. u iznosu od 67.289,85 eura/506.995,40 kuna sa kamatom u iznosu od 9.851,19 eura/4.223,76 kuna; manje obračunat porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. u iznosu od 6.317,61 eura/47.600,00 kuna sa kamatom u iznosu od 737,60 eura/5.557,42 kuna; manje obračunat porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2021. u iznosu od 9.005,24 eura/67.850,00 kuna sa kamatom u iznosu od 749,54 eura/5.674,42 kuna; manje obračunat porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. u iznosu od 46.633,93 eura/351.363,31 kuna sa kamatom u iznosu od 6.227,72 eura/46.922,79 kuna; manji porezni gubitak za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. u iznosu od 30.207,04 eura/227.594,98 kuna, odnosno porezni gubitak za prijenos u naredno razdoblje oporezivanja u iznosu od 10.606,41 eura/79.914,03 kuna; manje obračunat porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2021. u iznosu od 492,32 eura/3.709,39 kuna sa kamatom u iznosu od 22,89 eura/172,45 kuna te smanjenje prenesenog gubitka u iznosu od 29.865,00 eura/225.017,81 kuna.

19. Obzirom kako je tužitelj u konkretnom slučaju spornim isticao pravilnost nadzorom utvrđenih obveza manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit za 2019., 2020. i 2021., Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku za ekonomiju - financije i računovodstvo OO iz [adresa], na okolnost pravilnosti utvrđenog poreza na dodanu vrijednost za 2019., 2020. i 2021., poreza na dobit za 2019. i 2021. i poreznog gubitka za 2020., s osvrtom na utvrđenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zadar u poreznom rješenju, Klasa: UP/I-471-02/23-01/59, Urbroj:513-07-13-23-1 od 22. svibnja 2023. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II- 471-02/23-01/241, Urbroj: 513-04-24-2 od 29. ožujka 2024.

20. Vještačenje po sudskom vještaku financijske struke Sud je proveo radi ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pošteno suđenje kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 113/20., 28/01., 76/10. i 5/14.) i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, kako tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku u pogledu pravilnosti utvrđenog manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit za 2019., 2020. i 2021., prema stajalištu ovog Suda, jedino dokazno sredstvo kojim tužitelj može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja u upravnom sporu od strane neovisnog sudskog vještaka financijske struke.

21. Sudski vještak za ekonomiju - financije i računovodstvo OO iz [adresa] u svom Nalazu i mišljenju od 30. travnja 2026., pregledom dokumentacije priložene spisu upravnog tijela, ali i poslovne dokumentacije povezanih osoba tužitelja (Sunturist Travel Agencije d.o.o. i obrta [obrt]), koja je navedena na str. 8. Nalaza i mišljenja, s osvrtom na utvrđenja poreznog tijela i analizom svakog osporavanog poslovnog događaja, odnosno dokumenta, utvrdio kako nastavno u bitnom slijedi.

22. Sudski vještak je u odnosu na usluge čišćenja i pranja i obračunati porez na dobit, iznio utvrđenja poreznog tijela i naveo kako su troškovi u svoti od 540.000,00 kuna s PDV-om od 135.000,00 kuna knjiženi temeljem četiri ulazna računa dobavljača U.O. Toreta vlasnika KO, koji je vlasnik i direktor u društvu tužitelja, koji računi su izdani, prema opisu računa, za usluge pranja i čišćenja, te održavanja objekta, temeljem sklopljenog Ugovora o održavanju, u kojem nije određena cijena pružanja usluge održavanja objekta niti način obračuna vrijednosti ugovorene usluge. Naveo je kako u nadziranoj godini Obrt nije imao zaposlenike, te isti nema registriranu djelatnost usluga pranja, čišćenja i održavanja. Uvidom u knjigu URA i mjesečne PDV obrasce utvrdio je kako je tužitelj po navedenim računima koristio pretporez. Utvrdio je kako U.O. Toreta po istim računima nije iskazao primitke, niti je iskazao obvezu PDV-a iz čega proizlazi kako porezni obveznik U.O. Toreta primitke vodi po načelu blagajne, u skladu sa odredbom članka 11. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak (obveza nastaje kada se naplati). Naveo je kako je porezni obveznik dao u 2019. iznos od 44.700,00 kuna pozajmica obrtu [obrt] 11503 – zajmovi dani obrtnicima, a u isto vrijeme nije platio usluge čišćenja, pranja i održavanja dobavljaču U.O. Toreta vlasnika obrta KO. Zaključno, naveo je kako je porezno tijelo zaključilo da je porezni obveznik koristio trošak po računima za usluge čišćenja, pranja i održavanja ispostavljenih od povezane osobe KO vlasnika U.O. Toreta po kojima su iskazani poslovni događaji koji se nisu dogodili i koriste se samo u svrhu povećanja troškova, odnosno u svrhu smanjenja porezne obveze.

23. Nastavno, sudski vještak je utvrdio kako se za usluge koje su obavili drugi poduzetnici u elektronskom računalu temeljem poslovnog dokumenta, u konkretnom slučaju računa dobavljača, kreira temeljnica za knjiženje, čijim se potvrđivanjem istovremeno upis unosi u dnevnik knjiženja u odgovarajuću karticu troška, u konto karticu predporeza i u saldokonta karticu dobavljača, dakle, ova vrsta usluge se ne mora knjižiti prema nalogu, narudžbi ili ugovoru, već je dovoljan primljeni račun.

24. Nadalje, sudski vještak je vezano za Ugovor o održavanju u kojem nije određena cijena pružanja usluge niti je određen način obračuna vrijednosti ugovorene usluge, utvrdio kako se u konkretnom slučaju radi o održavanju manjeg hotela s dvije depandanse i ukupno 44 ležaja u 20 soba i 2 apartmana, te uključenog ugostiteljskog objekta s unutarnjim prostorom i vanjskim prostorom (štekatom) koji skupa imaju 60 sjedećih mjesta, što podrazumijeva kako ne postoji neka standardizirana cijena koja se može negdje pročitati pa zatim primijeniti na konkretan slučaj, već je cijena stvar procjene obiju ugovornih strana. Utvrđuje kako sami računi u svom opisu sadrže uslugu "pranje i čišćenje" bez specifikacije prostora o kojem se radi, a što je definirano Ugovorom o održavanju objekta od 1. siječnja 2019., i bez specifikacije količine usluge koje će biti obavljene bilo u satima ili nekoj drugoj jedinici mjere, te "održavanje objekta" također bez specifikacije količine usluga koji će biti obavljene bilo u satima ili u nekoj drugoj jedinici mjere. Vještak je utvrdio kako obzirom da su u čitavoj godini izdana samo 4 računa, a od toga tri za mjesec lipanj, srpanj i kolovoz, zaključuje kako se time dokazuje kako nije u pitanju usluga "koju je prodavatelj redovito naplaćivao u vrijeme sklapanja ugovora" već je cijena bila dogovarana od slučaja do slučaja, ovisno o količini posla kojeg je trebalo uložiti da bi se usluga izvršila, a to dokazuju iznosi koji se značajno razlikuju od računa do računa, vjerojatno u skladu s količinom posla kojeg je trebalo obaviti, a koja se količina očito utvrđivala iskustveno po obavljenom poslu.

25. Vještak je utvrdio kako obrt [obrt] u nadziranom razdoblju nije imao zaposlenike, međutim, utvrdio kako u konkretnom slučaju vlasnik obrta ima obitelj, suprugu i dvije kćeri, te je ukazao na odredbu članka 30. stavka 1. Zakona o obrtu (NN 143/13) prema kojem članovi obiteljskog kućanstva mogu pomagati u obrtu bez ograničenja, čak i u odsutnosti vlasnika obrta ako njihov rad ne zahtijeva stručnu osposobljenost, a vještak smatra kako za usluge pranja i čišćenja nije potrebna stručna osposobljenost, što znači da iako formalno obrt nije imao nijednog zaposlenika, imao je u funkciji radne snage samog vlasnika njegovu suprugu i dvije kćeri te je imao mogućnosti izvršiti fakturirane usluge.

26. Vještak je utvrdio kako obzirom da poslovi pranja i čišćenja prirodno služe obavljanju osnovne djelatnosti koja je upisana u sudski ili drugi odgovarajući registar nadležnog tijela, u ovom slučaju "Barovi", jer poduzetnik koji obavlja takvu djelatnost ne može ne čistiti i ne održavati prostor u kojem obavlja djelatnost te nema formalne prepreke da obrt [obrt] povremeno obavlja i usluge pranja, čišćenja i održavanja, kako sebi tako i drugima. Dodatno, vještak navodi kako je prema upisu u Obrtni registar pretežita djelatnost – I, dakle, obrt se mogao baviti i drugim djelatnostima, te prema članku 66. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (NN 66/19) za provjeru obavljanja djelatnosti i usklađenosti s NKD ovlašten je Državni inspektorat, a ne Porezna uprava.

27. Vještak je utvrdio kako računi u predmetnom slučaju u formalnom smislu nisu manjkavi te budući tužitelj poslovne knjige vodi po fakturiranoj realizaciji, prema tada važećem Zakonu, imao je pravo koristiti pretporez i trošak tog računa u godini u kojoj je račun zaprimljen, sve pozivom na odredbe članka 60. stavka 1. i 2. i članka 58. stavka 4. i 8. Zakona o PDV-u, s obzirom kako u konkretnom slučaju nije primjenjiv članak 62. stavak 1. Zakona o PDV-u. Pojašnjava kako isporuka opisana u računima mora biti izvršena, međutim, utvrđuje kako tuženik nema načina dokazati kako isporuka (usluga) nije bila izvršena. Utvrđuje kako je tužitelj navedene račune očigledno prihvatio kao valjane, dakle, što predstavlja dokaz izvršenja usluge, jer ih je uvrstio u poslovne knjige, te jer ih je s obveza prema dobavljačima na kraju 2021. prekrižio na kratkoročne pozajmice povezanih osoba i jer je dio istih naposljetku i platio. Vještak utvrđuje kako plaćanje računa od strane poduzetnika i njihovo plaćanje, kad god se dogodilo, predstavlja nepobitan dokaz izvršenja isporuke opisane u račun. Suprotno stavu poreznog tijela, vještak smatra kako je vjerojatno da tužitelj nije znao niti je morao znati da račun neće biti plaćen u trenutku kada ih je prihvatio i uvrstio u poslovne knjige, da bi se moglo govoriti u prijevari ovim aktivnostima u svrhu smanjenja dobiti i pripadajućeg poreza na dobit. Vještak smatra kako je tuženik bez provjere šireg konteksta, bez stvarnih dokaza, nepoznavanjem poduzetničke logike, izveo zaključak kako tužitelj izdavanjem računa za uslugu koja navodno nije izvršena i koja nije plaćena (do nadzora), tužitelj počinio prijevarnu aktivnost, što vještak smatra kako nije ispravno. Napominje kako U.O. Troreta primitke vodi po načelu blagajne, sve u skladu sa člankom 11. stavkom 3. Zakona o PDV-u (obveza nastaje kad se naplati), te utvrđuje kako obrt ni u čemu nije pogriješio, što i tuženik potvrđuje. Također, vještak utvrđuje kako se poslovni događaj pružanja usluge čišćenja, pranja i održavanja morao dogoditi kako bi hoteli tužitelja uopće mogli poslovati. Također, vještak uzimajući u obzir djelatnost hotela (boravak u hotelu, usluživanje hrane i pića te održavanje čistoće hotela) utvrđuje kako su rashodi čišćenja, pranja i održavanja povezani sa obavljanjem djelatnosti te su navedene usluge izvršene u poduzetničke svrhe.

28. Nadalje, vještak je u odnosu na utvrđenje poreznog tijela kako je tužitelj u 2019. dao iznos od 44.700,00 kn pozajmice direktoru KO utvrđuje kako je ista sama po sebi istinita, međutim, smatra kako je ista izvučena iz konteksta međusobnih odnosa povezanih osoba te kako je porezno tijelo trebalo utvrditi međusobni odnos povezanih osoba temeljem provjere bilance povezanih osoba i tek tada donijeti zaključak, što je izostalo. Pojašnjava kako je tužitelj tijekom 2019. pozajmio direktoru KO svotu od 44.700,00 kn što je uredno knjiženo na kontu broj 11503, kao što proizlazi iz bilance tužitelja za 2019. Međutim, utvrđuje kako iz te iste bilance proizlazi da je tužitelj pozajmio od vlasnika i direktora Josipa Kadije 528.816,94 kuna, te da je u istom razdoblju vratio KO 752.026,22 kuna na ime povrata dijela primljenog zajma iz 2018., što ukazuje kako je tuženik propustio utvrditi cjelokupno činjenično stanje. Vještak na stranici 19. Nalaz i mišljenja iznosi zajmove dane tijekom 2018. 2019. između povezanih osoba – tužitelja i "Sunturist Travel Agency" te utvrđuje kako iz prikazanog stanja proizlazi da je KO kao osoba do kraja 2019. dao zajmova tužitelju ukupnoj svoti od 1.371.143,76 kuna (1.594.353,04 + 528.816,94 – 752.026,22), a primio od tužitelja ukupno 124.060,38 kuna (44.700,00 + 79.360,38). Dakle, vještak utvrđuje da kada se primljena i dana svota međusobno kompenziraju, da proizlazi da je KO tijekom 2019. dao tužitelju ukupno neto 1.247.083,38 kuna, te vještak smatra da kada ne bismo računali vraćenu pozajmicu mogli bismo tvrditi da je KO dao 27.124,91 kuna pozajmica više povezanim Društvima nego je primio.

29. Nadalje, sudski vještak vezano za stjecanje dobara ili usluga iz drugih država- članica EU, navodi kako sustav VIES ne daje nužno točne i provjerene podatke i da se kao takav ne može koristiti kao temelj za nadzor obračuna PDV-a kod stjecanja roba ili usluga iz država – članica, već samo kao indikacija da postoje moguće nepodudarnosti koja valja provjeri na način da porezno tijelo zatraži asistenciju i podatke od poreznih vlasti odgovarajućih država-članica, a što tuženik nije napravio. Pojašnjava kako podatke u sustavno nitko ne nadzire i njihovu točnost i cjelovitost u potpunosti ovise o pažnji s kojom porezni obveznici u svakoj od država-članica prijavljuju prodaju svoje robe i svojih usluga drugim poslovnim subjektima u državama-članicama unutar Europske Unije.

30. Nastavno, vještak utvrđuje kako tuženik nije pronašao nikakve probleme povezane s nabavom dobara i usluge iz Unije kada je provjeravao porez na dobit, te vještak smatra da ukoliko je zaprimljeno više roba i usluga iz Unije nego je tužitelj zabilježio u svojim knjigama, trošak usluga (konkretno na kontu 41990 – Provizija) i trošak nabave svega ostalog što nije roba koja se skladišti trebao je biti veći, a što znači da je prikazana dobit trebala biti umanjena, a tuženik je to propustio napraviti. Dakle, vještak primjećuje kako istovremeno tuženik "ne vidi" porast troškova povezanih s nabavom roba i usluga iz Unije jer bi to umanjilo dobit, ali "vidi" iz izvještaja koje ne može (i ne pokušava) verificirati da je PDV po toj istoj nabavi veći nego je prijavljeno i proknjiženo, što ukazuje na nesklad između nadzora nad porezom na dobit i porezom na dodanu vrijednost.

31. Nadalje, vještak utvrđuje kako je porezno tijelo izvršilo pogrešan zbroj obaveza PDV-a, budući je u tablici upisan u svoti od 1.032.890,36 kuna iako je stvarni zbroj pojedinih poreznih obveza prema stopama i kategorijama trebao biti 980.787,35 kuna, dakle, upisani zbroj je za 52.103,01 kuna veći od ispravno zbrojenih svota poreza. Vještak navodi kako je provjerom utvrdio da je porezno tijelo greškom osnovicu primljenih usluga iz EU koji je prijavio tužitelj pribrojio novoutvrđenoj obvezi poreza, kako ju je utvrdio tuženik tijekom nadzora, te vještak smatra kako u Zapisniku kao dokumentu visoke presumpcije istinitosti ne smije biti niti jedna pogreška. Utvrđuje da nakon tog pogrešnog zbrajanja novoutvrđenih poreznih obveza tuženik je nekako uspio izračunati ispravnu razliku između prijavljene i novo utvrđene obveze poreza (21.995,40 kuna), što predstavlja lančanu pogrešku, jer znači da postupak kojim se tuženik služi prilikom nadzora ne sadrži interne mehanizme kontrole ispravnosti unutar u tablice upisanih podataka.

32. Nadalje, vještak utvrđuje kako je porezno tijelo prema izvještaju VIES sustava utvrdio da je tužitelj od tvrtke Spatio d.o.o. iz Slovenije nabavio dobra u vrijednosti od 68.431,80 kuna, koju nabavu nije prijavio, te na nju nije obračunao PDV u svoti od 17.107,95 kuna, te u tablici koja slijedi nisu navedeni među pravima na pretporez. Utvrđuje kako porezno tijelo navodi da je tužitelju od tvrtke Booking.Com iz Nizozemske nabavio usluga u svoti od 13.703,91 kuna više nego je prikazao, te da je od tvrtke Secret Escape Ltd iz Velike Britanije nabavi usluga u svoti od 5.845,89 kuna koje nije prikazao, pa je prema tome vrijednost primljenih usluga iz EU trebala biti 227.961,79 kuna, a obračunati pretporez je trebao biti 56.990,44 kuna. Međutim, vještak utvrđuje kako u tablicama među utvrđenim predporezima osnovica i pretporez po stjecanju dobara su potpuno izostali, a osnovica i pretporez po stjecanju usluga su prepisani od tužitelja umjesto da su iskazani onako kako ih je utvrdio tuženik, zbog čega su u tablici zbrojevi osnovica pretporeza i samih pretporeza pogrešno izračunati i upisani, te bi zbroj osnovica trebao iznositi 1.506.768,83 kuna umjesto iskazanih 1.418.787,23 kuna, a zbroj pretporez je trebao iznositi 352.394,43 kuna umjesto iskazanih 330.399,04 kuna, zbog čega je i obračun razlika osnovica pretporeza i pretporeza između tužitelja i tuženika iskazan samo u svoti osporenih računa obrta [obrt] (1.940.000,00 kuna osnovice i 485.000,00 kuna pretporeza) umjesto ispravno zbrojnih, u sve korekcije koje je trebalo napraviti, u iznosu od 1.852.018,29 kuna osnovica i 436.004,61 kuna prava na pretporez), što vještaku ukazuje kako se tablice poreznog tijela mehanički popunjavaju te očito nisu pouzdane.

33. Nadalje, vještak je vezano za nadzor poreza na dobit za 2020. kod prikazanih prihoda utvrdio kako porezno tijelo nije utvrdilo nepravilnosti, osim što je utvrdilo kako tužitelj nije obračunao kamate na dva dana kredita povezanim osobama (Sunturist Travel Agency i obrt [obrt]), te je tužitelj za vrijeme nadzora tužitelj sam izvršio odgovarajući obračun kamata u ukupnoj svoti od 37.194,98 kuna, kojeg je porezno tijelo prihvatilo i za tu svotu uvećao prihode. Međutim, vještak u svom Nalazu i mišljenju prikazuje pozajmice među povezanih osoba, te smatra kako je i porezno tijelo iste trebalo uzeti u obzir te vještak daje prikaz svih zajmova unutar grupe povezanih osoba (str. 29. i 30. Nalaza i mišljenja).

34. Nadalje, iz Nalaza i mišljenja proizlazi kako je vještak za 2020. i 2021. vezano za Ugovor o održavanju i izdane račune za čišćenje i održavanje objekta, zakup nekretnina, zajmove između povezanih osoba, utvrdio jednako kao i za 2019. (str. 30.- 34. Nalaza i mišljenja), kako je to prethodno izloženo.

35. Zaključno, sudski vještak je slijedom svega navedenoga i utvrđenog, u svom mišljenju utvrdio kako je tuženik za 2019. nezakonito tužitelju utvrdio poreznu obvezu po osnovi manje obračunatog poreza na dobit, izuzev uvećanja prihoda za kamate na dva dana kredita povezanim osobama u ukupnoj svoti od 12.018,40 kuna, zbog čega se porezna osnovica uvećava sa 260.606,45 kuna na 272.624,85 kuna, a porezna dobit se uvećava s 46.909,16 kuna na 49.072,47 kuna (uvećanje iznosi 2.163,20 kuna) te je na istu utvrdio kamatu za razdoblje od 1. svibnja 2020. do 30. travnja 2026. u iznosu od 777,43 kuna. Sudski vještak je utvrdio kako je tuženik za 2019. nezakonito tužitelju utvrdio poreznu obvezu po osnovi manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost temeljem pretporeza po ulaznim računima koji tuženik neosnovano nije priznao.

36. Sudski vještak je u svom mišljenju utvrdio kako je tuženik za 2020. nezakonito tužitelju utvrdio porezni gubitak u iznosu navedenom u poreznom rješenju, te je utvrdio kako gubitak kojeg je tužitelj utvrdio u svoti od 307.509,01 kuna treba umanjiti za kamate na dva dana kredita povezanim osobama, za koje je tužitelj za vrijeme nadzora sam izvršio odgovarajući obračun kamata u ukupnoj svoti od 37.194,98 kuna, pa za tu svotu valja umanjiti porezni gubitak za prijenos na 270.314,03 kuna, te utvrđuje kako se zbog gubitka porez na dobit u svakom slučaju ne obračunava. Sudski vještak je utvrdio kako je tuženik za 2020. nezakonito tužitelju utvrdio poreznu obvezu po osnovi manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost temeljem pretporeza po ulaznim računima koji tuženik neosnovano nije priznao.

37. Sudski vještak je svom mišljenju utvrdio kako je tuženik za 2021. ispravno tužitelju utvrdio poreznu obvezu po osnovi manje obračunatog poreza na dobit, temeljem uvećanja prihoda za kamate na dva dana kredita povezanim osobama u ukupnoj svoti od 34.516,74 kuna, zbog čega se porezna osnovica uvećava sa 82.491,20 kuna na 117.007,94 kuna, pa bi pripadajući porez na dobit iznosio 11.700,79 kuna, međutim, obzirom na umanjeni gubitak za prijenos iz 2020. u svoti od 270.314,03 kuna i dalje je osjetno veći od porezne osnovice, te se porez na dobit ne obračunava, ali se gubitak za prijenos umanjuje po vještaku utvrđenih 270.314,03 kuna za prethodnu godinu na 153.306,09 kuna za sljedeću godinu. Sudski vještak je utvrdio kako je tuženik za 2021. nezakonito tužitelju utvrdio poreznu obvezu po osnovi manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost temeljem pretporeza po ulaznim računima koji tuženik neosnovano nije priznao.

38. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka dostavljen je strankama na očitovanje te im je rješenjem od 19. svibnja 2026. udijeljen rok od 20 dana radi dostavljanja očitovanja. Sud je istim rješenjem upozorio stranke da ukoliko svoje očitovanje ne dostave u udijeljenom roku, isto se neće razmatrati niti uvažiti, a sve u skladu sa načelom ekonomičnosti iz članka 8. ZUS-a.

39. Tužitelj je u svom očitovanju od 25. svibnja 2026. naveo kako nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

40. Tuženik je u svom očitovanju od 16. lipnja 2026. prigovorio nalazu i mišljenju, te je u bitnom naveo kako priznaje da je omaškom krivo zbrojena ukupna obveza PDV-a u nadzoru, ali isto tako navodi da je ispravno utvrđena razlika novoutvrđenih obveza poreza u iznosu od 21.995,40 kuna što priznaje i sam vještak, slijedom čega ostaje kod svih navoda utvrđenih u predmetnom Zapisniku. Vezano za utvrđenja za troškove Usluge čišćenja i pranja konto-4122 da tuženik nije dokazao nijednu tvrdnju i da tuženik nije nepobitno dokazao da se navedeni pretporez ne može priznati, navodi kako navedene troškove koje navodi vještak vezane za 2021. u iznosu od 271.400,00 kuna (dobavljač " [obrt]") na ovom konto porezni obveznik nije iskazao kao trošak, što je ovlašteni vještak mogao utvrditi uvidom u bruto bilancu, kao i u konto kartice da je pristupio na stručan i nepristran način, već navedeni iznos koristio samo kao pretporez u iznosu od 67.850,00 kuna. Navodi kako razlozi zbog kojih porezni obveznik nije koristio navedeni iznos od 271.400,00 kuna kao trošak u 2021. za razliku od 2019. i 2020. su na poreznom obvezniku. Tvrdi kako je porezno tijelo u poreznom nadzoru primijenio relevantne odredbe Zakona o porezu na dobit, Zakona o porezu na dodanu vrijednost, Zakona o računovodstvu, Općeg poreznog zakona kao i pripadajuće Pravilnike te ostaje kod svih zaključaka opisanih u predmetnom Zapisniku vezano za porez na dobit i svih utvrđenja i zaključaka vezano za PDV. Za troškove zakupa također ostaje kod svih navoda utvrđenih u predmetnom Zapisniku te smatra kako se vještak u svom nalazu i mišljenju postavio kao odvjetnik tužitelja čime nije zadržao nužnu neutralnost. Smatra kako je konačna ocjena utvrđenih činjenica i njihov utjecaj na poreznu obvezu zadatak suda, a ne vještaka. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka smatra neosnovanim, netočnim, neargumentiranim i tendencioznim budući ovlašteni sudski vještak iako bi u svom radu trebao biti profesionalan, stručan i nepristran, u svom Nalazu bez objektivnih kriterija i dokaza za svoje tvrdnje pokušava diskreditirati nalaz poreznog tijela u predmetnom postupku. Zaključno, porezno tijelo navodi kako ne prihvaća navode iz nalaza i mišljenja vještaka koji su u suprotnosti sa nalazom poreznog nadzora.

41. Prema odredbi članka 6. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj: 73/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, dalje u tekstu Zakona o PDV-u) »Porezni obveznik« u smislu ovoga Zakona je svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti.

42. Odredbom članka 75. stavka 1. točkom 3. Zakona o PDV-u propisano je da PDV mora plaćati svaka osoba koja obavi oporezivo stjecanje dobara unutar Europske unije i primatelj dobara iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona. Točkom 6. istog stavka propisano je da svaki porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, a registrirana je za potrebe PDV-a, kojoj se obavljaju usluge iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona ako te usluge obavlja porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu.

43. Odredbom članka 85. stavka 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik prijavu PDV-a iz stavka 1. ovoga članka mora predati nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu na propisanom obrascu do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku razdoblja oporezivanja iz članka 84. stavaka 1., 2. i 4. ovoga Zakona.

44. Odredbom članka 86. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik mora podnijeti prijavu za stjecanje dobara i primljene usluge u kojoj navodi sve podatke o vrijednosti stjecanja dobara, kao i o vrijednosti primljenih usluga koje su mu obavili porezni obveznici sa sjedištem u drugoj državi članici.

45. Odredbom članka 57. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da Pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti. Stavkom 2. istog članka propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona.

46. Odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o PDV-u propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

47. Nadalje, odredbom članka 66. stavkom 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 115/16., 106/18, 121/19, dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno. Stavkom 2. istog članka propisano je da bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. Stavkom 3. istog članka propisano je da se smatra da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

48. Nadalje, odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine broj:177/04-138/20) propisano je da porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona. Stavkom 6. istog članka propisano je da rashodima poreznog razdoblja ne smatraju se rashodi koji nisu u svezi s obavljanjem djelatnosti poreznog obveznika niti su posljedica obavljanja djelatnosti.

49. Odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit propisano je da porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona povećava se za sve druge rashode koji nisu izravno u svezi s ostvarivanjem dobiti i druge svote povećanja porezne osnovice, a koji nisu bili uključeni u poreznu osnovicu.

50. Odredbom članka 33. stavka 1. Zakona o porezu na dobit propisano je da se porezna osnovica utvrđuje na temelju podataka evidentiranih u poslovnim knjigama koje se vode u skladu s propisima o računovodstvu i financijskim izvješćima koja se sastavljaju na temelju tih propisa (bilanca, račun dobiti i gubitka), ako ovaj Zakon ne određuje drukčije.

51. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava u dijelu u kojem je tužitelju utvrđena obveza manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost za 2019., 2020. i 2021., dok je u dijelu u kojem je tužitelju utvrđena obveza poreza na dobit za 2019., porezni gubitak za 2020. i obveza poreza na dobit za 2021. sa smanjenjem prenesenog poreznog gubitka, tužitelj svojim navodima doveo u pitanje pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja.

52. Prema stajalištu ovog Suda, pravilno je porezno tijelo nadzorom utvrdilo obvezu manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost za 2019., 2020. i 2021. temeljem utvrđenja kako je tužitelj stekao dobra iz EU odnosno isporučitelja Spatio d.o.o. Ljubljana na koje nije prijavio ni obračunao PDV, zatim temeljem utvrđenja kako je od Booking.com B.V. za naplaćenu proviziju za ostvarene rezervacije smještaja prijavio vrijednost usluga za manje od 13.703,91 kuna (usporedbom prijave vrijednosti isporučitelja prema VIES podacima) i s osnove primljene usluge iz Velike Britanije od Secret Escapes Limited, koje nije prijavio niti obračunao PDV te naposljetku s osnova osporenog pretporeza po osnovi najma poslovnog prostora i usluge pranja, čišćenja i održavanja objekta, kako je prikazano u tablicama prvostupanjskog poreznog rješenja, te kako je detaljno obrazloženo prvostupanjskim poreznim rješenjem, koje pravilnim i zakonitim prihvaća i ovaj Sud.

53. Sud pravilnim ocjenjuje zaključak poreznog tijela kako predmetnim Ugovorom o održavanju kojeg je tužitelj sklopio sa povezanom osobom KO vlasnikom UO Toreta nije određena cijena pružanja usluga održavanja objekta odnosno pranja i čišćenja, niti je određen način obračuna vrijednosti ugovorene usluge, a UO Toreta u vrijeme trajanja Ugovora nije imao zaposlenika koji bi mogli obaviti usluge iz ugovora o održavanju objekta, slijedom čega se po računima izdanim od UO Toreta na ime usluge čišćenja, pranja i održavanja objekta, tužitelju ne može priznati pravo na pretporez u skladu sa citiranim odredbama Zakona. Dakle, obzirom kako se iz navedenoga ne može nedvojbeno utvrditi da je usluga uistinu obavljena, osnovano porezno tijelo zaključuje da računi ne predstavljaju vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu, a tužitelj uz račune nije priložio dodatnu dokumentaciju iz koje bi se moglo nedvojbeno utvrditi da je usluga obavljena. Pravilno porezno tijelo zaključuje da bi se temeljem ulaznog računa moglo koristiti pravo na odbitak pretporeza mora biti evidentirano da je dobro isporučeno, odnosno usluga obavljena, da je usluga obavljena u poduzetničke svrhe, da je obavljena od strane izdavatelja računa, dok primatelj računa nema pravo na odbitak pretporeza samo temeljem formalne činjenice da je primio račun za isporuku robe ili obavljene usluge na kojem je iskazan PDV, a u konkretnom slučaju nema dokaza da je upravo osoba koja je izdala račun izvršila i isporuku.

54. Također, Sud pravilnim ocjenjuje utvrđenje poreznog tijela kako nekretnina koja je predmet ugovora o zakupu, a temeljem kojeg ugovora je ispostavljen predmetni račun za zakup, nije u vlasništvu KO, kako je navedeno u Ugovoru, već ĐO, što također ukazuje na nevjerodostojnost knjigovodstvenih isprava, slijedom čega je osnovano zaključeno kako se tužitelju ne može priznati pravo na pretporez u skladu sa citiranim odredbama Zakona.

55. Imajuću u vidu navedeno, ovaj Sud u pogledu pravilnosti nadzorom utvrđene obveze poreza na dodanu vrijednost za 2019., 2020. i 2021. ne prihvaća pravilnim Nalaz i mišljenje sudskog vještak za ekonomiju - financije i računovodstvo OO iz [adresa] od 30. travnja 2026., iz razloga što se sudski vještak u tome dijelu upustio u područje pravne ocjene, što je uloga suda, a ne sudskog vještaka, i time je prema ocjeni ovog Suda sudski vještak prekoračio granice svoje stručne zadaće. Dakle, sudski vještak se tumačeći ugovorne odredbi Ugovora o održavanju i Ugovora o zakupu te donošenjem zaključaka jesu li ugovorne obveze ispunjene i je li usluga obavljena, upustio u područje pravne ocjene i time prekoračio granice svoje stručne zadaće, pa Sud u tome dijelu ne prihvaća pravilnim i valjanim Nalaz i mišljenje. Osim toga, i sam sudski vještak u Nalazu i mišljenju (na stranci 18. i u svom osvrtu str. 35.) navodi kako Sudu treba ocjeni valjanost pojedinačnih tvrdnji tuženika u svjetlu iznesenih posrednih i svih ostalih raspoloživih dokaza.

56. Također, Sud smatra potrebnim navesti kako sudski vještak u svom nalazu Nalaz i mišljenje, u pogledu utvrđenja obveze PDV-a, u nekoliko situacija polemizira sa stajalištima poreznog tijela, što nije uloga sudskog vještaka, već je uloga sudskog vještaka utvrditi i razjasniti činjenice za koje je potrebno stručno znanje, a koje Sud ili stranke nemaju. Također, sudski vještak se u svom Nalazu i mišljenju poziva se na članak 30. stavak 1. Zakona o obrtu te utvrđuje kako su poslove čišćenja i održavanja mogle obavljati supruga tužitelja i dvije kćeri (str. 15. Nalaza i mišljenja), međutim, tvrdnju da su poslove obavljali članovi obitelji KO vlasnika UO Toreta tužitelj nije isticao niti u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, niti u predmetnoj tužbi, pa se postavlja pitanje temeljem čega je sudski vještak utvrdio navedenu činjenicu ili je istu tek predvidio kao moguću. Isto tako, sudski vještak u Nalazu i mišljenju se poziva na Ugovor o najmu predmetne nekretnine sklopljen između KO i njegove supruge ĐO, na koji se tužitelj nije pozivao u svoj žalbi niti je isti predočio poreznom tijelu. Stoga, u navedenom dijelu u pogledu utvrđenja obveza PDV-a, Sud prilikom donošenja odluke nije u obzir uzeo utvrđenja iz Nalaza i mišljenja.

57. Isto tako, Sud nije prihvatio stajalište sudskog vještaka iz Nalaza i mišljenja kako porezno tijelo u pogledu stjecanja dobara činjenično stanje nije moglo utvrđivati temeljem podataka iz VIES sustava, već je trebalo zatražiti dodatne provjere, iz razloga što je u suprotnosti sa člankom 77. OPZ-a prema kojem porezno tijelo koristi sva dokazna sredstva potrebna za utvrđenje činjenica bitnih za oporezivanje, a tužitelj niti sudski vještak nisu dostavili nikakav dokaz iz kojeg bih proizlazilo da činjenično stanje temeljem VIES sustava nije točno niti ispravno.

58. U odnosu na utvrđenje sudskog vještaka kako je porezno tijelo pogrešno zbrojilo novoutvrđene porezne obveze te potom utvrđuje kako je porezno tijelo nekako uspjelo izračunati ispravnu razliku između prijavljene i novo utvrđene obveze poreza (21.995,40 kuna), valja kazati kako takvo utvrđenje ne dovodi u dvojbu pravilnost utvrđene obveze jer iz iste nedvojbeno proizlazi kako je u konačnici izračun točan, već se može raditi o omaškama u pisanju koje ne utječu na konačno utvrđeno činjenično stanje.

59. Prigovor tužitelj kako je porezno tijelo pogrešno utvrdilo kako se u konkretnom slučaju radi o povezanim osobama, ovaj Sud je ocijenio u cijelosti neosnovanim. Prema stajalištu ovog Suda, pravilno je porezno tijelo ocijenilo kako su u konkretnom slučaju društva Sunturist hotel d.o.o. Zadar, ovdje tužitelj, Sunturist travel agency d.o.o. i KO, vlasnik obrta za ugostiteljstvo [obrt] povezana društva u smislu citiranih odredbi Zakona, obzirom kako je KO, osnivač i odgovoran osoba tužitelja, te vlasnik obrta za ugostiteljstvo [obrt], a tužitelj je 100 % vlasnik društva Sunturist travel agency d.o.o., kako to pravilno utvrđuje porezno tijelo, a potvrdio je sudski vještak, čemu tužitelj nije prigovorio.

60. Slijedom svega navedenog, prigovori tužitelja iz tužbe u pogledu pravilnosti utvrđenja obveze poreza na dodanu vrijednost za 2019., 2020. i 2021. nisu osnovani, niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u dvojbu pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja.

61. Slijedom navedenoga, Sud je stajališta kako osporenim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja u dijelu u kojem je utvrđena obveze poreza na dodanu vrijednost za 2019., 2020. i 2021., pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao točki I izreke presude.

62. Nadalje, u dijelu u kojem je tužitelju utvrđena obveza poreza na dobit za 2019., porezni gubitak za 2020. i obveza poreza na dobit za 2021. sa smanjenjem prenesenog poreznog gubitka, Sud ne može ocijeniti pravilnim utvrđeno činjenično stanje, obzirom kako iz Nalaza i mišljenja sudskog vještak proizlazi kako porezno tijelo nije uzelo u obzir troškove povezane s nabavom roba i usluga iz Unije (konto 41990 - Provizija), što bi umanjilo dobit, te kako porezno tijelo nije izvršilo provjeru međusobnih financijskih odnosa i transakcija među povezanim osobama, te sudski vještak utvrđuje drugačiji izračun porezni gubitak za 2020. i prenesenog poreznog gubitka za 2021., što dovodi u dvojbu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u navedenom dijelu. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka u navedenom dijelu ovaj Sud prihvaća jer je sudski vještak u tome dijelu dao svoje stručno mišljenje i izložio i obrazložio izračun, koje ovaj Sud u navedenom dijelu prihvaća kao stručnu podlogu kojim je dovedena u dvojbu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu obveze poreza na dobit za 2019., porezni gubitak za 2020. i obveza poreza na dobit za 2021. sa smanjenjem prenesenog poreznog gubitka.

63. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako je u navedenom dijelu osporenim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, osporene odluke poništiti, a predmet vratiti na ponovni postupak i odlučiti kao u točki II i III izreke presude.

64. U ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno, otklanjajući ukazane nedostatke, ponovno u navedenom dijelu utvrditi činjenično stanje, s tim da je dužno uvažiti nalaz i mišljenje sudskog vještaka, pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS-a.

65. Dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem KO, Sud nije prihvatio jer je isti ocijenio nepotrebnim, iz razloga što odlučne činjenice u predmetnoj upravnoj stvari proizlaze iz dokumentacije priložene spisu predmeta.

66. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).

67. Kako je tužitelj djelomično uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, koji uspjeh se može utvrditi u 50% uspjeha, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a i postignutim djelomičnim uspjehom od 50%, te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (50% od 1.000,00 eura) radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

68. Trošak PDV-a zatražen u tužbi Sud nije priznao budući je isti zatražio drugi opunomoćenik tužitelja, koji je otkazao punomoć tužitelju, a novi opunomoćenik nije zatražio popis troška pa sudu nije poznata činjenica je li isti u sustavu PDV-a.

U Splitu, 12. kolovoza 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Protiv točke II i III izreke presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, Široka ulica 14/II,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.