Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5424/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Ankice Zorić, u upravnom sporu tužiteljice SS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik US, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi utvrđenja svojstva osiguranika-osobe s invaliditetom, 7. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-06/24-01/03457057921, URBROJ: 341-99-05/3-24-5861 od 25. studenoga 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 20. prosinca 2024. ovom sudu podnijela tužbu kojom traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-141-06/24-01/03457057921, URBROJ: 341-99-05/3-24-5861 od 25. studenoga 2024. Navedenim je rješenjem tuženika odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-141-06/23-01/03457057921, URBROJ: 341-25-05/3-23-173199 od 19. srpnja 2024. kojim je tužiteljici utvrđeno svojstvo osiguranika – osobe s invaliditetom počevši od 1. siječnja 2019.

2. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi kako je tuženik potvrdio prvostupanjsko upravno rješenje kojim je utvrđeno da kod tužiteljice postoji zdravstveno stanje, odnosno bolest, koje uzrokuje trajne posljedice za život i rad prema članku 26. stavku 1. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem od 1. siječnja 2019. te osporava samo tijek staža osiguranja s povećanim trajanjem jer smatra da joj isti pripada s početkom od 2003. godine obzirom da je bolest temeljem koje tužiteljica ima pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem nastala već u 2003. godini.

2.1. Naime, nesporno je da tužiteljica boluje od ankilozantnog spondilitisa koji je odredbom članka 26. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem obuhvaćen kao bolest radi koje se bolesniku priznaje staž osiguranja s povećanim trajanjem, kao i da navedena bolest nije bila obuhvaćena člankom 7. ranijeg Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem kao bolest radi koje se bolesniku priznaje staž osiguranja s povećanim trajanjem.

2.2. Međutim, tužiteljica ukazuje kako zakonskim odredbama nije izričito propisano od kojeg se datuma smatra da osiguraniku u svojstvu osobe s invaliditetom pravo na računanje staža s povećanim trajanjem, radi čega je navedenu pravnu prazninu trebalo riješiti primjenom članka 128. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju kojim je propisano da se može utvrditi raniji datum nastanka smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno tjelesnog oštećenja na temelju medicinske dokumentacije iz prethodnog razdoblja. Nadalje, člankom 2. Uredbe o metodologijama vještačenja propisano je da je vještačenje u smislu uredbe, među ostalim, i vještačenje u postupcima kojima se utvrđuje status osiguranika - osoba s invaliditetom kojoj se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem. Odredbom članka 6. stavka 8. Uredbe propisano je da kada je u postupku vještačenja potrebno utvrditi nastanak činjenice o kojoj se vještači, kao datum nastanka smatra se datum vještačenja. Iznimno, nastanak činjenice o kojoj se vještači može se utvrditi i prije tog datuma na temelju medicinske dokumentacije iz ranijeg razdoblja. Prema tome tužiteljica smatra kako je u konkretnom slučaju tuženik trebao predmetnu pravnu prazninu popuniti na način da analogno primijeni već postojeće odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju i Uredbe o metodologijama vještačenja te kao datum od kada se osiguraniku priznaje svojstvo osobe s invaliditetom i pravo na računanje staža s povećanim trajanjem od redi datum kada je navedena dijagnoza odnosno bolest prvi puta objektivno verificirana u medicinskoj dokumentaciji što je kod tužiteljice 29. listopada 2003.

2.3. Naime, opisani način utvrđivanja datuma je bila intencija zakonodavca prilikom donošenja novog Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, iako nije izričito propisana, što nalazi u okolnosti da je u postupku javnog savjetovanja prije donošenja novog Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem pravobranitelj za osobe s invaliditetom kao prijedlog stavio da se datum početka staža osiguranja s povećanim trajanjem prilikom vještačenja utvrđuje iz medicinske dokumentacije od onog datuma koji je naveden i vidljiv iz priložene medicinske dokumentacije jer da se često pritužuju osobe s invaliditetom da im staž osiguranja s povećanim trajanjem nije priznat od datuma stvarnog nastanka trajne bolesti u osiguranju već od datuma vještačenja. Zakonodavac je obrazložio da je navedeno već uređeno člankom 128. Zakona o mirovinskom osiguranju i člankom 22. Uredbe o metodologijama vještačenja prema kojoj se, iznimno od pravila, kao datum nastanka oštećenja organizma može utvrditi i datum prije obavljenog pregleda, a na temelju medicinske dokumentacije iz ranijeg razdoblja.

2.4. Poziva se i na zabranu diskriminacije u smislu Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom kao i na predgovor Nacionalnog plana izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom za razdoblje od 2021. do 2027. godine.

2.5. Sudu predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika, tužiteljici utvrditi svojstvo osiguranika – osobe s invaliditetom počevši od 29. listopada 2003., podredno tuženiku vratiti predmet na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora tužiteljici.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako je osporavano rješenje doneseno na temelju potpuno i nedvojbeno utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju mjerodavnih zakonskih odredbi navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Naime, razlozi izneseni u tužbi, koji su istovjetni onima iznesenima u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, nisu osnovani odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Vezano uz navode tužiteljice ističe da se svojstvo osiguranika - osobe s invaliditetom može utvrditi samo ako postoji pravni temelj za utvrđivanje tog svojstva što znači da je navedeno svojstvo moguće priznati samo osiguranicima koji boluju od bolesti taksativno navedenih u odredbama članka 26. stavka 1. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem te se za navedene bolesti onda utvrđuje da li su takvog intenziteta da uzrokuju trajne posljedice na život i rad. Nadalje ističe da je stupanjem na snagu navedenog zakona prestao važiti Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (Narodne novine, broj: 71/99., 46/07., 41/08. i 61/11.) prema kojem tužiteljica nije spadala u krug osoba kojima se moglo priznati pravo osiguranika već je to pravo mogla ostvariti stupanjem na snagu novog zakona. Slijedom navedenog predlaže sudu donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.

4. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sve isprave koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu. Sud je odgovor na tužbu tuženika dostavio tužitelju te je održao raspravu 15. srpnja 2026., a kojim radnjama je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Prema podacima spisa predmeta, u upravnom postupku je, a povodom zahtjeva tužiteljice od 21. rujna 2023. za utvrđivanje svojstva osiguranika - osobe s invaliditetom, radi računanja staža osiguranja s povećanim trajanjem, pribavljen nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 1. srpnja 2024. kojim je utvrđeno da kod tužiteljice zbog bolesti ankilozantnog spondilitisa zdravstveno stanje uzrokuje trajne posljedice za život i rad. Radi navedenog tužiteljici je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela utvrđeno svojstvo osiguranika-osobe s invaliditetom, a staž osiguranja s povećanim trajanjem joj se računa počevši od 1. siječnja 2019. Povodom žalbe tužiteljice na prvostupanjsko rješenje pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba invaliditetom od 15. studenoga 2024. kojim je potvrđena ocjena prvostupanjskog tijela vještačenja, a na kojem je tuženik temeljio odluku o odbijanju žalbe tužiteljice.

7. Među strankama nije sporno da tužiteljica boluje od bolesti koja je navedena u članku 26. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (Narodne novine, broj: 115/18. i 34/21.). Sporno je pripada li tužiteljici utvrđeno pravo od nastanka bolesti, odnosno od 29. listopada 2003., odnosno jesu li javnopravna tijela zakonito odredila početak utvrđenog prava od 1. siječnja 2019.

8. Člankom 26. stavkom 1. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem propisano je da se staž osiguranja s povećanim trajanjem računa osiguranicima – osobama s invaliditetom: osobama oboljelim od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljelima od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multiple skleroze i srodnih bolesti, slijepim osobama, gluhim osobama, gluhoslijepim osobama, osobama oboljelim od reumatoidnog artritisa i drugih sustavnih upalnih bolesti zglobova i vezivnog tkiva (ankilozantni spondilitis, psorijatični artritis, seronegativni artritis, sistemski eritemski lupus, sklerodermija i polimiozitis/dermatomiozitis), osobama kod kojih postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica te osobama s Downovim sindromom.

9. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se svojstvo osiguranika – osobe s invaliditetom iz stavka 1. ovoga članka, ako im zdravstveno stanje uzrokuje trajne posljedice za život i rad, utvrđuje rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema odredbama općeg propisa o mirovinskom osiguranju na zahtjev osiguranika – osobe s invaliditetom.

10. Prema člancima 34. i 35. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, navedeni je Zakon stupio na snagu 1. siječnja 2019. čime je prestao važiti raniji Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (Narodne novine, broj: 71/99., 46/07., 41/08. i 61/11.) koji navedenu bolest nije predviđao kao osnovu za utvrđivanje svojstva osiguranika-osobe s invaliditetom.

11. Naime, člankom 7. tog ranijeg Zakona, a koji je bio na snazi od 16. srpnja 1999. do 31. prosinca 2018., bilo je propisano da se staž osiguranja s povećanim trajanjem računa osiguranicima - invalidnim osobama: slijepim osobama, osobama oboljelim od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljelima od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multipleks skleroze, reumatoidnog artritisa, gluhim osobama i osobama kod kojih postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica.

12. Dakle, imajući na umu vremensko važenje zakona sud nalazi zakonitim rješenja javnopravnih tijela kojima je tužiteljici priznato pravo osiguranika-osobe s invaliditetom od stupanja na snagu Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (Narodne novine, broj: 115/18. i 34/21.) jer ranijim Zakonom o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (Narodne novine, broj: 71/99., 46/07., 41/08. i 61/11.) bolest tužiteljice nije bila propisana kao osnova za priznavanje navedenog prava.

13. Prema tome, budući da raniji Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem nije propisivao bolest tužiteljice kao osnovu za priznavanje prava, to sud nalazi kako suprotno navodima tužiteljice vrijeme od nastanka bolesti pa do 1. siječnja 2019. ne može biti priznato jer za to vremensko razdoblje nema zakonske osnove koja bi omogućavala priznavanje tog prava. Navedeno stajalište je već više puta izraženo u odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pa tako primjerice u presudi poslovni broj: Usž-3404/2025-2 od 3. rujna 2025. i presudi poslovni broj: Usž- 4205/2022-3 od 7. lipnja 2023.

14. Treba reći da odredbe članka 128. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.) i članka 2. u vezi s člankom 6. stavkom 8. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 96/23.) omogućuju da se kao datum od kojeg se pravo priznaje utvrdi i onaj prije datuma vještačenja, ali sud napominje kako to može biti jedino datum koji je obuhvaćen vremenskim važenjem zakona koji to pravo priznaje.

15. Pritom se napominje kako sud nalazi da je u konkretnom predmetu i određen datum koji je raniji od datuma vještačenja budući da je isto u prvostupanjskom upravnom postupku provedeno 1. srpnja 2024.

16. Sud je odbio prijedlog tužiteljice za provedbu medicinskog vještačenja na okolnost trenutka nastanka bolesti tužiteljice jer provedba ovog dokaznog prijedloga ne bi bila svrsishodna s obzirom da u konkretnom slučaju tužiteljici pravo niti ne može biti utvrđeno prije negoli je na snagu stupio zakon u kojem je bolest tužiteljice navedena kao osnova za priznavanje prava svojstva osiguranika tužiteljice kao osobe s invaliditetom.

17. Slijedom navedenog, a suprotno navodima tužiteljice, sud nalazi kako osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na njezinu štetu, radi čega je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

18. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora odbijen je točkom II izreke ove presude pozivom na članak 147. stavak 1. ZUS -a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Zagrebu 7. kolovoza 2026.

Sutkinja

Dijana Filipčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljici po opunomoćeniku

2. tuženiku

3. u spis