Poslovni broj: Us I-1215/2025-34
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja pod 1. SE Benkovac d.o.o. Zagreb, OIB: 63194066664, Ulica Franje Petračića 4, pod 2. SE Raštević d.o.o. Zagreb, OIB: 26345678644, Ulica Franje Petračića 4 i pod 3. SE Kolarina d.o.o. Zagreb, OIB: 03376598957, Ulica Franje Petračića 4, svi zastupani po opunomoćenici Ivani Zagajski, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Marohnić, Tomek & Gjoić OD d.o.o. Zagreb (rješenje Odvjetničke komore (str. spisa 188), protiv tuženika Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske, OIB: 19370100881, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, radi poništenja Zaključka o poništenju Javnih natječaja, nakon javne rasprave zaključene 24. srpnja 2026. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja pod 1., 2. i 3. Ivane Zagajski, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Marohnić, Tomek & Gjoić OD d.o.o. Zagreb i generalne opunomoćenice tuženika PĆO, objavljene 12. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I Poništava se Zaključak o poništenju Javnih natječaja za izdavanje energetskog odobrenja, Klasa:391-01/23-01/256, Urbroj: 517-07-2-24-8 od 30. travnja 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
II Dužan je tuženik u ponovljenom postupku izdavanja energetskog odobrenja donijeti odluku i postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
r i j e š i o j e
I Odbija se zahtjev tužitelja za izdavanje privremene mjere kao neosnovan. II Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave rješenja, po pravomoćnosti, tužiteljima nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 eura.
Obrazloženje
1. Osporenim Zaključkom o poništenju Javnih natječaja za izdavanje energetskog odobrenja, Klasa:391-01/23-01/256, Urbroj: 517-07-2-24-8 od 30. travnja 2024. poništeni su Javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja broj 67/23 ("Narodne novine" broj 73/23) Klasa:391-01/23-01/256, Urbroj: 517-07-2-2-23- 2 od 5. srpnja 2023., Javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja broj 68/23 ("Narodne novine" broj 73/23) Klasa:391-01/23-01/257, Urbroj: 517-07-2-2-23-2 od 5. srpnja 2023. i Javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja broj 69/23 ("Narodne novine" broj 73/23) Klasa:391-01/23-01/258, Urbroj: 517-07-2-2-23-2 kao i Odluke Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja o provođenju Javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja KLASA:391-01/23-01/256, URBROJ:517-07-2- 2-23-1 od 17. svibnja 2023., Klasa: 391-01/23-01/257, Urbroj:517-07-2-2-23-1 od 17. svibnja 2023. i Klasa: 391-01/23-01/258, Urbroj:517-07-2-2-23-1 od 17. svibnja 2023. objavljene na web stranici Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, te je odlučeno kako Zaključak stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama".
2. Tužitelji u tužbi, kojom osporavaju zakonitost Zaključka o poništenju javnih natječaja, u bitnom navode kako je postupak izdavanja, odnosno javni natječaji za dodjelu energetskih odobrenja upravni postupci u skladu s odredbom članka 2. ZUP- a jer tuženik kao javnopravno tijelo odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja, neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje upravno područje energetike. Tvrdi kako je u konkretnom slučaju tuženik Zaključkom poništio Javne natječaje i Odluke, i time onemogućio tužitelju ishođenje energetskih odobrenja, a time i mogućnost dokazivanja pravnog interesa za izdavanje lokacijskih dozvola te daljnji razvoj projekata, odnosno kao javnopravno tijelo tuženika je odlučio o pravu tužitelja u upravnoj stvari odbijanjem zahtjeva za ishođenjem energetskih odobrenja. Stoga, smatra kako Zaključak nesporno, kao odluka kojom je tuženik konačno riješio predmetnu upravnu stvar, predstavlja upravni akt protiv kojeg mora biti osigurana sudska zaštita. Tvrdi kako navedeno dodatno proizlazi i iz činjenice da je pravna zaštita protiv (pozitivnih) odluka o odabiru najpovoljnije ponude koji se donose u javnom natječaju za izdavanje energetskog odobrenja osigurana pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske. U skladu s navedenim smatra kako postupak izdavanja energetskog odobrenja predstavlja upravni postupak, te da Zaključak predstavlja upravni akt. Nadalje, navodi kako su javni natječaj pokrenuti na zahtjeve tužitelja u skladu s člankom 133. stavkom 2. Zakon o tržištu električne energije (dalje: ZOTEE). Navodi kako je tuženik po zaprimanju zahtjeva s iskazom interesa iste ocijenio kao potpune i uredne što nesporno proizlazi iz činjenice da je donio i objavio Odluke te raspisao Javne natječaje i dana 26. listopada 2022. objavio popis odbijenih zahtjeva s iskazom interesa na kojima se nisu nalazili projekti tužitelja. Navodi kako je u skladu sa člankom 17. stavkom 15. ZOTEE-a te točkom 3. Javnih natječaja, tuženik prije donošenja odluke o provođenju javnih natječaja bio dužan po službenoj dužnosti potvrditi kod jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave da su prostori za koji su dostavljeni zahtjevi u prostornim planovima planirani za gradnju proizvodnih postrojenja. Navoda kako obzirom da su dana 17. svibnja 2023. donesene Odluke, a 5. srpnja 2023. raspisani Javni natječaji, smatra kako je tuženik evidentno utvrdio da su prostori za koje su dostavljeni zahtjevi u prostornim planovima planirani za gradnju proizvodnih postrojenja, te da su ispunjeni i svi drugi uvjeti za provođenje Javnih natječaja. Tvrdi kako su sva tri tužitelja u propisanom roku, odnosno 19. srpnja 2023. podnijeli ponude u Javnim natječajima, te je javno otvaranje ponuda provedeno 24. srpnja 2023., o čemu su sastavljeni zapisnici. Nadalje, prigovara kako tuženik do podnošenja predmetne tužbe tužiteljima nije dao povratnu informaciju, niti omogućio uvid u spis, niti donio rješenje kojim se uvid u spis odbija kako je to propisano člankom 84. ZUP-a te u konačnici tuženik je bez ikakvih na zakonu utemeljenih razloga te bez ikakvog obrazloženja 2 godine i 4 mjeseca nakon što su tužitelji podnijeli zahtjeve s iskazom interesa u skladu sa člankom 133. stavkom 2. ZOTEE donio osporeni Zaključak kojim je poništio Javne natječaje. Smatra kako je takvo postupanje tuženika nezakonito i protivno primjenjivim procesnim pravilima uključujući ZUP i ZUS, propisima koji se primjenjuju na izdavanje energetskih odobrenja, kao i temeljnim načelima upravnog prava, i to načelu zakonitosti, načelu učinkovitosti i ekonomičnosti te načelu razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Nadalje, tužitelji smatraju da neovisno o nazivu te pokušaju tuženika Zaključku odrekne svojstvo upravnog akta, sukladno članku 96. ZUP-a. Ističe kako Zaključak jest upravni akt odnosno predstavlja odluku kojom je konačno odlučeno o upravnoj stvari. Tužitelji skreću pozornost sudu da je u konkretnom postupku tuženik kao javnopravno tijelo odlučivao o pravu tužitelja na ishođenje energetskog odobrenja te da je pritom neposredno primjenjivao zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje upravno područje energetike, čime su ostvareni svi uvjeti zbog kojih se ova stvar ima smatrati upravnom stvari u smislu odredbe članka 2. ZUP-a. Smatra kako je zaključak morao između ostalog sadržavati obrazloženje s utvrđenim činjeničnim stanjem, razlozima za donošenje odluke te propisima na kojima se temelji. Ukazuju kako se tuženik u uvodnom dijelu zaključka referirao na članak 17. stavak 20. te članak 133. stavak 3. ZOTEE-a kojim nije propisana mogućnost poništenja javnih natječaja za dodjelu energetskih odobrenja, stoga pogrešno upućuje na spomenute odredbe. Pri tome ističe kako sam P ne propisuje mogućnost poništenja Javnih natječaja. Nadalje, prigovara kako Javni natječaji predstavljaju tri odvojena upravna postupka što je vidljivo iz činjenice da je tuženik donio tri Odluke i raspisao tri Javna natječaja, pri čemu tuženik nikad nije donio odluku kojom bi se navedeni upravni postupci spojili u jedan te smatra kako tuženik nije mogao jednom odlukom, odnosno Zaključkom poništiti sva tri Javna natječaj i time okončati tri različita upravna postupka. Nadalje, prigovara kako je tuženik Zaključak objavio u oglasnom dijelu Narodnih novina te isti ne sadrži dovoljno razlikovni informacija koje bi omogućile jednostavno utvrđivanje Javnih natječaja na koji se odnosi. Smatra kako je time iskazana jasna namjera tuženika da oteža tužiteljima saznanje za postojanje Zaključka, a time onemogući i učinkovitu sudsku zaštitu te pravo na pristup sudu, a takvo postupanje je protivno primjenjivim propisima. Naglašava kako ZUP ne predviđa mogućnost dostave odluke kojom se konačno rješava upravna stvar kroz objavu u Narodnim novinama, već predviđa mogućnost dostave odluke poštom, elektroničkim putem ili javnom objavom, te smatra kako se objava Zaključka u oglasnom dijelu Narodnih novina ne može smatrati urednom dostavom. Nadalje, navodi kako je tuženik prilikom donošenja i objavljivanja zaključka odstupio od svoje dosadašnje prakse. Tvrdi kako je osim Zaključka donio još samo dvije odluke o poništenju javnih natječaja za dodjelu energetskog odobrenja te su obje odluke donesene u obliku propisanom člankom 98. ZUP-a te su objavljene na mrežnim stranicama tuženika i potpisane su od strane ministra, dok iz osporenog Zaključka nije razvidno tko ga je točno donio i potpisao što je protivno članku 98. stavku 7. ZUP-a. Nadalje, navodi kako ZOTEE propisuje mogućnost poništenja javnog natječaja za dodjelu energetskog odobrenja, a mogućnost poništenja nije propisana niti ZUP-om. Tvrdi kako je ta mogućnost (upitne ustavnosti i zakonitosti) propisana tek podzakonskim propisom, odnosno Uredbom o kriterijima za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja i uvjetima izdavanja energetskog odobrenja (NN 70/2023), koja je stupila na snagu 7. srpnja 2023., a Javni natječaji su objavljeni 5. srpnja 2023., i koja se ne primjenjuje na Javne natječaje jer se isti provode temeljem članka 133. ZOTEE-a, a ne temeljem Uredbe. Tvrdi kako je točkom 20. Javnih natječaja predviđena mogućnost poništenja istih no obzirom da ta mogućnost nije predviđena ZOTEE-om, ista je protuzakonita. Smatra da čak i kada bi bilo moguće Javne natječaje poništiti pozivom na same Javne natječaje, isti se mogu poništiti (isključivo) u interesu Republike Hrvatske, koji razlog za poništenje se u Zaključku ne navodi, a samo poništenje je suprotno interesu Republike Hrvatske propisanom člankom 4. Zakona o energiji i člankom 2. stavkom 1. Zakona o obnovljivim izvorima energije. Smatra da u slučaju eventualnog poništenja javnog natječaja zbog postojanja interesa Republike Hrvatske u odluci o poništenju trebalo bi ne samo navesti da se javni natječaj poništava u interesu Republike Hrvatske nego i obrazložiti koji je to drugi interes Republike Hrvatske koji prevladava nad konkretnim i zakonima proklamiranim interesom. Nadalje, prigovara kako su Zaključkom povrijeđene odredbe Ustava budući se kontrola odluka o upravnim postupcima provodi upravo putem obrazloženja, jer se putem obrazloženja može utvrditi je li javnopravno tijelo postupalo u skladu s načelom zakonitosti te poštujući načelo razmjernosti zaštiti prava stranaka i javnog interesa ili je javnopravno tijelo postupalo nezakonito, samovoljno i arbitrarno. Prigovara kako odluka tuženika koja ne sadržava obrazloženje nije utemeljena na zakonu i protivna je članku 19. Ustava. Poziva se na odredbu članka 16. stavka 1. i članka 50. stavka 2. Ustava te navodi kako se u smislu članka 6. stavka 1. ZUP-a pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela samo kada je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići. Smatra da osim što niti jedan od navedenih uvjeta za ograničenje prava nije ostvaren, naglašava kako su tužitelji prije samog podnošenja zahtjeva s iskazom interesa u skladu sa člankom 133. stavkom 2. ZOTEE-a već uložili znatna financijska sredstva u razvoj projekata te ishodila određene dokumente. Pojašnjava kako su postupci javnih natječaja za dodjelu energetskog odobrenja u skladu sa člankom 133. ZOTEE-a propisani upravo kako bi se spriječilo neopravdano zadiranje u vlasnička prava i poduzetničku slobodu investitora koji su uložili znatna materijalna sredstva i prava u razvoju projekata te koji su opravdano očekivali da novi zakonski i podzakonski propisi neće zadirati u njihova stečena prava. Također, tvrdi kako su nastavili ulagati financijska sredstva u daljnji razvoj projekata opravdano očekujući da će im biti izdana energetska odobrenja u skladu s člankom 133. ZOTEE-a te raspisanim Javnim natječajima. Nadalje, tužitelj ističe kako su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za provedbu Javnih natječaja koji su propisane ZOTEE-om, a ne za njihovo poništenje. Poziva se na odredbu članka 133. ZOTEE-a te navodi kako su tužitelji propisanom roku dostavili zahtjeve s iskazom interesa, kako je tuženik zahtjeve tužitelja ocijenio kao potpune i uredne te stoga projekti tužitelja nisu bili navedeni u popisu odbijenih zahtjeva, kako je tuženik evidentno utvrdio da su prostori za koje su dostavljeni zahtjevi tužitelja u prostornim planovima planirani za gradnju proizvodnih postrojenja, te da su ispunjeni i svi drugi uvjeti za provođenje Javnih natječaja te je 17. svibnja 2023. tuženik donio Odluke, a dana 5. srpnja 2023. raspisao Javne natječaje. Navodi kako su tužitelji uz svoje ponude dostavili nove lokacijske informacije od 9. lipnja 2023. jer lokacijske informacije koje su ranije dostavljene uz zahtjeve s iskazom interesa više nisu odražavale važeći Prostorni plan Zadarske županije (dalje ZPU-a), čije su izmjene objavljene 5. travnja 2023. i stupile su na snagu 8 dana od dana objave. Naglašava da postupak izdavanja energetskog odobrenja nije postupak u kojem se utvrđuju lokacijski uvjeti za provedbu zahvata u prostoru ili ocjenjuje usklađenost s primjenjivim prostornim planovima, niti je energetsko odobrenje akt za provedbu prostornog plana, već je u skladu s člankom 127.a ZPU-a i člankom 17. stavkom 23. ZOTEE-a predstavlja pravni interes za izdavanje lokacijske dozvole. Ističe kako će se pitanje usklađenosti pojedinog zahvata s prostornim planovima ocjenjivati u postupku izdavanja akta za provedbu prostornog plana odnosno lokacijske dozvole koji se provodi u skladu sa ZPU-om. Nadalje, poziva se na odluke Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, koje tijelo je nadležno za izdavanje lokacijske dozvole, a time i za tumačenje prostornih planova, koje je izričito navelo da se zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole neće odbiti zbog toga što je u međuvremenu došlo do izmjene prostornih planova te da se prilikom odlučivanja o zahtjevu za izdavanje lokacijske dozvole može promijeniti prostorni plan koji je izmijenjen tijekom postupka izdavanja akta za provedbu prostornog plana te obzirom na navedenom u odnosu na zahtjev za izdavanje energetskog odobrenja, koje niti ne predstavlja akt za provedbu prostornih planova, već samo dokaz pravnog interesa za ishođenje lokacijske dozvole, smatra kako je tuženik jedino trebao potvrditi namjenu prostora s nadležnim javnopravnim tijelima, a što je tuženik i učinio s obzirom da su donesene Odluke i raspisani Javni natječaji, a ne upuštati se u tumačenje prostornih planova koji su predmet drugog postupka. Naposljetku, navodi kako smatra da je tuženik tijekom provedbe Javnih natječaja postupao nezakonito, netransparentno i proizvoljno, kršeći propise Republike Hrvatske te je u konačnici donio nezakonitu odluku – Zaključak. Tužbenim zahtjevom traži poništenje Zaključka, utvrđenje da tužitelj kao najpovoljniji ponuditelj u relevantnom Javnom natječaju ima pravo na ishođenje energetskog odobrenja i da se tuženiku naloži izdavanje energetskog odobrenja u odnosu na svaki pojedini Javni natječaj sukladno obuhvatu prostora, te koordinatama vršnih točaka prostora razvoja proizvodnog postrojenja i grafičkim prilogom proizvodnog postrojenja za koje je pojedini tužitelj iskazao interes, podredno da sud poništi Zaključak i naloži tuženiku da donese odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja u svakom pojedinom Javnom natječaju.
3. Tuženik u odgovornu tužbu prije svega ističe da su tužitelji protiv predmetnog Zaključka o poništenju javnih natječaja za izdavanje energetskih odobrenja izjavili prigovor u kojem je tuženik odlučio rješenjem, Klasa:UP/I-391-01/24-01/147, Urbroj:526-14-3-24-2 od 17. srpnja 2024. na način da je prigovor odbijen kao neosnovan. Stoga, tvrdi kako je u istoj upravnoj stvari već odlučeno spomenutim rješenjem, a Zaključak nije upravni akt, te istim nije odlučeno o pravu tužitelja o upravnoj stvari odbijanjem zahtjeva za ishođenjem energetskog odobrenja, kako to navode tužitelji. Poziva se na odredbu članka 3. Zakona o upravnim sporovima te navodi kako je u konkretnom slučaju protiv zaključka postojala mogućnost podnošenja prigovora kao redovnog pravnog lijeka, a što su tužitelji učinili čime su zaštitu svojih prava ostvarili putem izjavljivanja prigovora na Zaključak, stoga, tuženik traži da se predmetna tužba odbaci budući ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora. Nadalje, u odnosu na navod tužitelja da je donošenjem Zaključka povrijedilo Zakon o općem upravnom postupku, odnosno da jednim zaključkom poništilo tri javna natječaja koji predstavljaju tri odvojene upravne stvari ukazuje kako je točkom 28. Javnog natječaja propisano da postupak provedbe Javnog natječaja nije upravni postupak, osim u smislu donošenja odluke o odabiru iz točke 23. Javnog natječaja i izdavanja energetskog odobrenja iz točke 26. Javnog natječaja najpovoljnijem ponuditelju. Stoga, obzirom na navedeno smatra kako tužitelji neosnovano navode da se pobijanim Zaključkom poništavaju tri javna natječaja koji predstavljaju tri odvojene upravne stvari koje nisu nikada spojene u jedan jedinstveni upravni postupak. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja da je Ministarstvo donošenjem Zaključka odstupilo od dosadašnje prakse obrazloženja svojih odluka koje su se odnosile na javne natječaje te da sam Zaključak ne omogućuje jednostavno utvrđivanje Javnih natječaja na koje se odnosi, kao niti da iz istog nije razvidno tko ga je donio i potpisao ukazuje kako je točkom 20. Javnog natječaja propisano da Ministar može u interesu Republike Hrvatske bez obrazloženja zaključkom poništiti cijeli javni natječaj. Tvrdi kako iz citirane točke 20. Javnog natječaja nedvojbeno proizlazi da pobijani Zaključak o poništenju javnih natječaja za izdavanje energetskog odobrenja nije trebao sadržavati obrazloženje kako to navode podnositelja prigovora, već je Ministru kao čelniku tijela ostavljena diskrecijska odluka o poništenju Javnog natječaja bez potrebe obrazlaganja iste. Tvrdi kako u točki je I. pobijanog Zaključka jasno navedeno koji Javni natječaji za izdavanje energetskog odobrenja se poništavaju kao i koje Odluke o provođenju Javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja se poništavaju. Tvrdi kako je iz samog Zaključka razvidno da je isto donijelo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja odnosno tadašnji ministar PĆ, koji ga je osobno potpisao. Također, navodi kako je tuženik 30. travnja 2024. dostavio predmetni Zaključak u Narodnim novinama radi njihove objave u službenom glasniku Republike Hrvatske, a sve budući su Javni natječaji za izdavanje energetskog odobrenja objavljeni u Narodnim novinama 5. srpnja 2023., a sve radi transparentnosti postupka poništenja Javnih natječaja. Nadalje, u odnosu na navod tužitelja za ZOTEE-om kao mjerodavnim zakonom za provođenje Javnih natječaja nije propisana mogućnost njihovog poništenja te da su na taj način narušena njihova legitimna očekivanja u smislu izdavanja energetskog odobrenja, ukazuje kako su tužiteljima već iz samog Javnog poziva za dostavu pisanih ponuda s uvjetima sudjelovanja na javnim natječajima, bili poznati uvjeti sudjelovanja na Javnom natječaju za izdavanje energetskog odobrenja i to već 5. srpnja 2023. u "Narodnim novinama", dakle prije nego su podnositelji prigovora dostavili pisane ponude za sudjelovanje na istima, tužiteljima je bila poznata mogućnost da sukladno citiranoj točki 20. Javnog natječaja isti bude poništen od strane ministra bez obrazloženja, stoga se ne može govoriti o njihovim legitimnim očekivanjima. Naposljetku, tuženik ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže sudu odbaciti tužbu budući ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog postupka, podredno da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 24. srpnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je tužitelj pod 1. trgovačko društvo SE BENKOVAC d.o.o. dana 17. siječnja 2022., sukladno članku 133. stavku 2. ZOTEE-a dostavilo zahtjev s iskazom interesa za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja za energetsko postrojenje sunčane elektrane Benkovac, priključne snage 60 MW. Nadalje, proizlazi kako je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja temeljem članka 133. stavka 3. ZOTEE-a dana 17. svibnja 2023. donijelo Odluku o provođenju javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja, Klasa:391-01/23-01/256, Urbroj:517-07-2-2-23-1 kojom je raspisan Javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja, za proizvodno postrojenje sunčane elektrane na lokaciji Grada Benkovca u Zadarskoj županiji, sa sadržajem javnog poziva za dostavu pisanih ponuda s uvjetima za sudjelovanje na Javnom natječaju za izdavanje energetskog odobrenja br. 67/23. Također proizlazi kako je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dana 19. lipnja 2023. na temelju članka 133. stavka 3. ZOTEE-a i Odluke o provođenju, Klasa:391-01/23-01/256, Urbroj:517-07-2-2-23-1 od 17. svibnja 2023. objavilo Javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja br. 67/23, koji je objavljen u Narodnim novinama dana 5. srpnja 2023., te je sukladno točki 12. Javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja za izdavanje javnog natječaja 24. srpnja 2023. ponuda trgovačkog društva SE BENKOVAC d.o.o., koja je zaprimljena u Ministarstvu 20. srpnja 2023. javno otvorena od strane Povjerenstva za otvaranje i odabir najpovoljnije ponude.
8. Nadalje, proizlazi kako je tužitelj pod 2. trgovačko društvo SE RAŠTEVIĆ d.o.o. dana 30. prosinca 2021., sukladno članku 133. stavku 2. ZOTEE-a dostavilo zahtjev s iskazom interesa za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja za energetsko postrojenje sunčane elektrane Raštević, priključne snage 41 MW. Nadalje, proizlazi kako je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja temeljem članka 133. stavka 3. ZOTEE-a dana 17. svibnja 2023. donijelo Odluku o provođenju javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja, Klasa:391-01/23- 01/257, Urbroj:517-07-2-2-23-1 kojom je raspisan Javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja, za proizvodno postrojenje sunčane elektrane na lokaciji Grada Benkovca u Zadarskoj županiji, sa sadržajem javnog poziva za dostavu pisanih ponuda s uvjetima za sudjelovanje na Javnom natječaju za izdavanje energetskog odobrenja br. 68/23. Također proizlazi kako je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dana 19. lipnja 2023. na temelju članka 133. stavka 3. ZOTEE-a i Odluke o provođenju, Klasa:391-01/23-01/257, Urbroj:517-07-2-2-23-1 od 17. svibnja 2023. objavilo Javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja br. 68/23, koji je objavljen u Narodnim novinama dana 5. srpnja 2023., te je sukladno točki 12. Javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja za izdavanje javnog natječaja 24. srpnja 2023. ponuda trgovačkog društva SE RAŠTEVIĆ d.o.o., koja je zaprimljena u Ministarstvu 20. srpnja 2023. javno otvorena od strane Povjerenstva za otvaranje i odabir najpovoljnije ponude.
9. Nadalje, proizlazi kako je tužitelj pod 3. trgovačko društvo SE KOLARINA d.o.o. dana 30. prosinca 2021., sukladno članku 133. stavku 2. ZOTEE-a dostavilo zahtjev s iskazom interesa za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja za energetsko postrojenje sunčane elektrane Kolarina, priključne snage 38 MW. Nadalje, proizlazi kako je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja temeljem članka 133. stavka 3. ZOTEE-a dana 17. svibnja 2023. donijelo Odluku o provođenju javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja, Klasa:391-01/23-01/258, Urbroj:517-07-2-2-23-1 kojom je raspisan Javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja, za proizvodno postrojenje sunčane elektrane na lokaciji Grada Benkovca u Zadarskoj županiji, sa sadržajem javnog poziva za dostavu pisanih ponuda s uvjetima za sudjelovanje na Javnom natječaju za izdavanje energetskog odobrenja br. 69/23. Također proizlazi kako je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dana 19. lipnja 2023. na temelju članka 133. stavka 3. ZOTEE-a i Odluke o provođenju, Klasa:391-01/23-01/258, Urbroj:517-07-2-2-23-1 od 17. svibnja 2023. objavilo Javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja br. 69/23, koji je objavljen u Narodnim novinama dana 5. srpnja 2023., te je sukladno točki 12. Javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja za izdavanje javnog natječaja 24. srpnja 2023. ponuda trgovačkog društva SE KOLARINA d.o.o., koja je zaprimljena u Ministarstvu 20. srpnja 2023. javno otvorena od strane Povjerenstva za otvaranje i odabir najpovoljnije ponude.
10. Tuženik je dana 30. travnja 2024. donio Zaključak o poništenju Javnih natječaja za izdavanje energetskog odobrenja, Klasa:391-01/23-01/256, Urbroj: 517- 07-2-24-8 od 30. travnja 2024., kojim se poništavaju Javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja broj 67/23 ("Narodne novine" broj 73/23) Klasa:391-01/23- 01/256, Urbroj: 517-07-2-2-23-2 od 5. srpnja 2023., Javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja broj 68/23 ("Narodne novine" broj 73/23) Klasa:391-01/23- 01/257, Urbroj: 517-07-2-2-23-2 od 5. srpnja 2023. i Javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja broj 69/23 ("Narodne novine" broj 73/23) Klasa:391-01/23- 01/258, Urbroj: 517-07-2-2-23-2 kao i Odluke Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja o provođenju Javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja KLASA:391-01/23-01/256, URBROJ:517-07-2-2-23-1 od 17. svibnja 2023., Klasa: 391-01/23-01/257, Urbroj:517-07-2-2-23-1 od 17. svibnja 2023. i Klasa: 391-01/23- 01/258, Urbroj:517-07-2-2-23-1 od 17. svibnja 2023. objavljene na web stranici Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, te da Zaključak stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama", a objavljen je 8. svibnja 2024.
11. Među strankama je prvenstveno sporno je li Zaključak o poništenju Javnih natječaja za izdavanje energetskog odobrenja upravni akt, slijedom čega je li isti trebao biti obrazložen i je li protiv istog dopušteno podnijeti tužbu i tražiti sudsku zaštitu, te je li tuženik mogao donijeti odluku o poništenju Javnih natječaja za izdavanje energetskog odobrenja.
12. Odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj: 111/21. i 83/23., dalje ZOTEE-a ) propisano je da fizičke ili pravne osobe, za projekte za koje je ishođena lokacijska dozvola i/ili sklopljen ugovor o priključenju i/ili izdana elektroenergetska suglasnost odnosno prethodna elektroenergetska suglasnost i/ili je ishođeno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš i prirodu, dužne su u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnijeti zahtjev s iskazom interesa za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja sukladno članku 17. stavku 2. ovoga Zakona, uključujući i dokumentaciju iz članka 17. stavka 10. točki 1. i 2. ovoga Zakona, te plaćanja naknade za izdavanje energetskog odobrenja, operatoru tržišta električne energije, u iznosu od 50,00 kn po kW priključne snage proizvodnog postrojenja za koje sudjeluje na javnom natječaju za izdavanje energetskog odobrenja. Stavkom 3. istog članka propisano je da će Ministarstvo za fizičke ili pravne osobe iz stavka 2. ovoga članka, iznimno od kriterija koji će se urediti uredbom iz članka 17. stavka 36. ovoga Zakona, provesti javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja, prema kriteriju vrednovanja ishođenih dokumenata iz stavka 2. ovoga članka odnosno sukladno nastupanju pravomoćnosti lokacijske dozvole te izvršnosti ugovora o priključenju, izvršnosti elektroenergetske suglasnosti odnosno prethodne elektroenergetske suglasnosti te izvršnosti rješenja o prihvatljivosti zahvata za okoliš i prirodu. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako u postupku javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja iz stavka 2. ovoga članka bude zaprimljeno više iskaza interesa, koji se odnose na isti ili djelomično isti obuhvat prostora, prednost pri određivanju najpovoljnijeg ponuditelja ima prema sljedećem redu prvenstva podnositelj zahtjeva koji je prije, u odnosu na drugog podnositelja zahtjeva, ishodio pravomoćnu lokacijsku dozvolu, ishodio izvršnu prethodnu elektroenergetsku suglasnost, ishodio izvršnu elektroenergetsku suglasnost, sklopio valjan ugovor o priključenju te ishodio rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš i prirodu.
13. U smislu odredbe članka 2. stavka 1. ZUS-a cilj Zakona je osigurati zakonitost i sudsku zaštitu prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnim odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela.
14. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 1 ZUS-a propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.
15. Prema stajalištu ovog Suda, osporeni Zaključak ne predstavlja akt o postupovnim pitanjima u smislu odredbe članka 77. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj:47/09., 110/21., dalje u tekstu ZUP-a) već je Zaključkom konačno okončan Javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja, nakon što su ponuditelji podnijeli svoje ponude, čime je onemogućeno daljnje provođenje postupka, ocjenjivanje podnesenih ponuda i donošenje odluke o odabiru najpovoljnije ponude, a što utječe na pravni položaj sudionika natječaja, u konkretnom slučaju tužitelja. Naime, ponuditelj koji je pravodobno podnio ponudu, ispunio uvjete natječaja i sudjelovao u postupku ima pravni interes da javnopravno tijelo, koje je samo pokrenulo postupak Odlukom o provođenju Javnog natječaja, o njegovoj ponudi odluči na način predviđen Uredbom i uvjetima natječaja, dok odlukom o poništenju natječaja tuženo tijelo ukida mogućnost da ponuda bude razmotrena i vrednovana te da na temelju provedenog postupka bude donesena odluka o odabiru najpovoljnije ponude. Osim toga, u smislu odredbe članka 77. stavka 5. ZUP-a protiv zaključka se ne može izjaviti žalba, ali se zaključak može pobijati žalbom protiv rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari. Dakle, i iz navedene odredbe je razvidno kako se osporeni akt ne može smatrati zaključkom, jer se upravo istim rješava upravna stvar, odnosno postupak Javnih natječaja za izdavanje energetskog odobrenja.
16. Sud smatra kako nije odlučno što sudionik natječaja nema unaprijed zajamčeno pravo da bude izabran, budući za postojanje pravnog interesa nije potrebno postojanje prava na povoljan ishod natječaja, već je dovoljno da pojedinačna odluka javnopravnog tijela neposredno utječe na njegov pravni položaj i mogućnost ostvarivanja prava i interesa koji proizlaze iz propisa i konkretnog natječajnog postupka, a koji učinak postoji u konkretnom slučaju.
17. Naime, Uredbom o kriterijima za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja i uvjetima izdavanja energetskog odobrenja („Narodne novine“ broj: 70/23., dalje Uredba) propisani su uvjeti, kriteriji, rokovi, način provedbe javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja, odnosno postupak podnošenja i otvaranja ponuda, način provođenja, kriteriji odabira te donošenje odluke o odabiru najpovoljnije ponude. Odredbom članak 17. Uredbe propisano je da se nakon evaluacije pristiglih ponuda donosi odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, pri čemu je ta odluka izrijekom određena kao upravni akt. Međutim, činjenica da je odluka o odabiru izrijekom određena kao upravni akt ne znači da je prethodna odluka kojom se natječaj bez provođenja postupka poništava lišena svakog pravnog učinka prema sudionicima. Naprotiv, upravo poništenjem natječaja prestaje mogućnost donošenja odluke o odabiru, a time se neposredno zadire u pravni interes ponuditelja, konkretno tužitelja, koji su svoju ponudu već podnijeli i koji su imali legitimno očekivanje da će njegova ponuda biti razmotrena prema unaprijed objavljenim kriterijima Javnog natječaja.
18. Nastavno, valja navesti kako ovaj Sud pri tome ne zanemaruje odredbu članka 17. stavka 4. Uredbe i odredbu članka 28. Javnog natječaja prema kojima postupak provedbe javnog natječaja nije upravni postupak, osim u dijelu donošenja odluke o odabiru najpovoljnije ponude izdavanja energetskog odobrenja. Međutim, ovaj Sud smatra kako treba uzeti u obzir i odredbu članka 2. ZUP-a prema kojoj se pravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, jednako kao i odredbe ZUS-a i pravo na sudsku zaštitu. Činjenica da određeni postupak podzakonskim aktom nije formalno određen kao upravni postupak, ne može sama po sebi značiti da je postupanje javnopravnog tijela u tom postupku i odluke kojim javnopravno tijelo okončava postupak izuzeto od sudske kontrole, osobito kada takvo postupanje proizvodi neposredan učinak na pravni interese stranke.
19. Stoga, ovaj Sud je stajališta kako se odredba članka 17. stavka 4. Uredbe ne može tumačiti tako da isključuje sudsku zaštitu protiv pojedinačne odluke kojom tuženik, nakon što su ponude već podnesene, javni natječaj konačno poništava i time neposredno zadire u pravni položaj ponuditelja, ovdje tužitelja. Takvim bi se tumačenjem sudionicima natječaja uskratila učinkovita pravna zaštita protiv odluke kojom se njihov pravni interes zahvaća, dok bi pravna zaštita postojala tek protiv odluke o odabiru, koja nakon poništenja natječaja neće biti donesena.
20. Stoga, Sud je stajališta da osporeni Zaključak, neovisno o njegovom nazivu, predstavlja pojedinačnu odluku javnopravnog tijela koja neposredno proizvodi pravne učinke prema sudionicima natječaja, u konkretnom slučaju tužiteljima, te činjenica da je osporeni akt nazvan Zaključkom, kao i činjenica da Uredba postupak javnog natječaja općenito ne smatra upravnim postupkom, nisu dostatne za isključenje sudske zaštite.
21. Nadalje, ovdje valja ukazati i na odredbu članka 5. stavka 2. ZUP-a prema kojoj u upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana. Dakle, kada je javnopravnom tijelu dana slobodna ocjena, sudska kontrola se ne odnosi na pravilnost takve ocjene, ali se spor može voditi o zakonitosti odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana. Upravo je to od posebnog značaja u konkretnom slučaju jer je Ministru odredbom članka 7. stavka 18. Uredbe i točkom 20. Javnog natječaja dana ovlast poništiti natječaj isključivo u interesu Republike Hrvatske. Pitanje je li Ministar tu ovlast koristio unutar njezinih propisanih granica predstavlja pitanje zakonitosti, a ne pravilnosti njegove diskrecijske ocjene.
22. Dakle, ocjena Suda je kako je tužba dopuštena i Sud je ovlašten ispitati zakonitost osporenog Zaključka kao upravnog akta, osobito pitanje je li Ministar svoju ovlast za poništenje javnog natječaja koristio u granicama i za svrhu radi koje mu je ta ovlast dana. Nastavno, potrebno je napomenuti kako Sud pri tome ne ulazi u pravilnost same diskrecijske ocjene interesa Republike Hrvatske, već ispituje je li osporeno postupanje bilo utemeljeno na propisanoj ovlasti i je li ta ovlast korištena u njezinim zakonom i podzakonskim aktima aktom određenim granicama.
23. Prema odredbi članka 7. stavka 18. Uredbe i članka 20. Javnog natječaja Ministar može isključivo u interesu Republike Hrvatske, bez obrazloženja, odlukom poništiti cijeli javni natječaj.
24. Sud polazi od toga da navedena odredba Ministru daje posebnu diskrecijsku ovlast za poništenje javnog natječaja. Međutim, navedena ovlast nije neograničena. Iz teksta spomenute odredbe proizlazi da Ministar može javni natječaj poništiti isključivo u interesu Republike Hrvatske, dok izraz bez obrazloženja ne može se tumačiti na način da Ministar može poništiti natječaj iz bilo kojeg razloga ili bez postojanja svrhe zbog koje mu je predmetna ovlast dana. Diskrecijska ovlast i kada je široka, mora se izvršavati unutar granica propisa i u skladu sa svrhom radi koje dana.
25. U konkretnom slučaju osporeni Zaključak ne sadržava navod da se Javni natječaji poništavaju u interesu Republike Hrvatske, niti iz njega proizlazi da se Ministar pozvao na ovlasti iz članka 7. stavka 18. Uredbe i članka 20. Javnog natječaja. U Zaključku nije navedena niti druga pravna i činjenična osnova iz koje bi proizlazilo, zbog čega je Ministar smatrao da je ovlašten poništiti cijeli natječaj.
26. Ovdje je važno napomenuti kako je tuženik tek tijekom ovog upravnog spora, odnosno u odgovoru na tužbu, naveo da predmetni Zaključak donesen u interesu Republike Hrvatske. Međutim, takvo naknadno obrazloženje nije moguće prihvatiti kao osnovu za ocjenu zakonitosti osporenog Zaključka.
27. Naime, sudska kontrola zakonitosti diskrecijske odluke mora omogućiti provjeru je li tuženik u trenutku donošenja odluke postupao unutar granica ovlasti koja mu je propisom dana i u skladu sa svrhom te ovlasti. Ako bi se pravna i činjenična osnova za korištenje diskrecijske ovlasti prvi put navela tek u sudskom postupku, dovelo bi do situacije u kojoj bi javnopravno tijelo moglo donijeti zaključak bez ikakvog navođenja osnove za korištenje posebne diskrecijske ovlasti, a potom, tek nakon njegova osporavanja, odabrati razloge kojim će opravdati donesenu odluku, odnosno postojanje toga uvjeta moglo bi se naknadno tvrditi neovisno o tome je li taj uvjet uopće bio osnova odlučivanja u trenutku donošenja Zaključa. Sud pritom ne smatra da je Ministar bio dužan u osporenom Zaključku detaljno obrazložiti zbog kojih konkretnih okolnosti smatra da je poništenje Javnih natječaja u interesu Republike Hrvatske. Međutim, ovaj Sud smatra kako je iz osporenog akta trebalo biti razvidno da je Ministar predmetnu ovlast koristio na temelju propisane pretpostavke i u propisanoj svrsi.
28. Obzirom kako osporeni Zaključak ne sadržava naznaku da je donesen u interesu Republike Hrvatske, a tuženik je tu okolnost prvi put istaknuo tek tijekom upravnog spora, Sud za sada ne može utvrditi da je pri donošenju osporenog Zaključka predmetna diskrecijska ovlast korištena u granicama u kojima je propisana. Pri tome, valja navesti kako diskrecijska ovlast ne predstavlja ovlast odlučivanja bez pravnih granica, te kada i propis dopušta donošenje odluke bez obrazloženja, javnopravno tijelo treba ostati vezno pravnom osnovom, granicama i svrhom ovlasti, kako bi se spriječilo isključivanje stvarne kontrole poštovanja granica diskrecijske ovlasti i osigurala pravna sigurnost.
29. Slijedom navedenog, Sud je stajališta kako osporeni Zaključak nije zakonit jer iz sadržaja istog, niti iz podataka u spisu koji su postojali u vrijeme njegova donošenja, nije razvidno da je ovlast za poništenje javnog natječaja korištena u okviru propisane svrhe – u interesu Republike Hrvatske. Stoga, Sud ocjenjuje kako je u ponovljenom postupku potrebno donijeti novu odluku u skladu sa odredbom članka 98. ZUP-a. Kod takvog stajališta, obzirom na prethodno utvrđene povrede, Sud se nije upuštao u ocjenu ostalih prigovora.
30. Sud ocjenjuje kako je osporenim Zaključkom povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporeni Zaključak poništiti i odlučiti, kao u izreci presude. Ovdje je potrebno navesti kako Sud nije mogao sam riješiti stvar, kako je to tužitelj tužbenim zahtjevom tražio, obzirom na prirodu stvari, odnosno jer se radi o odluci Ministra koju može donijeti i prema slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni.
31. U ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno, otklanjajući ukazane nedostatke, ponovno donijeti odluku u postupku izdavanja energetskih odobrenja, sadržajno u skladu sa odredbom članka 98. ZUP-a, pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS-a.
32. Sud smatra potrebnim navesti kako se u konkretnom slučaju trebalo dopustiti pravo na žalbu u smislu odredbe članka 127. stavka 2. ZUS-a budući je Sud zauzeo jasan stav kako osporeni Zaključak predstavlja upravni akt, te kako je tuženo tijelo u ponovljenom postupku dužno donijeti novu odluku koja sadržajno treba imati elemente propisane člankom 98. ZUP-a.
33. Vezano za zahtjev tužitelja za određivanje privremene mjere valja navesti kako je odredbom članka 42. stavka 1. ZUS-a propisano da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Stavkom 3. istog članka propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki. Stavkom 4. istog članka propisano je da o odgodnom učinku sud odlučuje rješenjem. Stavkom 5. istog članka propisano je da protiv rješenja o odgodnom učinku može se izjaviti žalba. Stavkom 6. istog članka propisano je da odgodni učinak tužbe vrijedi do pravomoćnog okončanja spora ili drukčije odluke suda.
34. Obzirom kako je u konkretnom slučaju predmet spora ocjena zakonitosti Zaključak o poništenju Javnih natječaja za izdavanje energetskog odobrenja, ovaj Sud smatra kako samo poništenje javnog natječaja i okolnost da podnositelj zbog toga ne može ostvariti očekivanje izdavanja energetskog odobrenja, ne predstavljaju same po sebi, teško popravljivu štetu koja bi se opravdala određivanjem privremene mjere. Osim toga, tužitelji nisu konkretno dokazali da bi izvršenjem osporene odluke nastupila šteta koju ne bi bilo moguće odgovarajuće otkloniti, slijedom čega je odlučeno kao u točki I izreke rješenja.
35. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).
36. Kako su tužitelji uspjeli u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužiteljima je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i podneska od 8. kolovoza 2024. kojim su tužitelji dali odgovor na navode iz odgovora na tužbu, za svaku radnju po 1.000,00 eura uvećano za iznos PDV-a u iznosu od 500,00 eura, dakle, ukupno 2.500,00 eura, kako je odlučeno kao u točki II izreke rješenja.
37. Trošak ostalih brojnih podneska Sud nije uvažio opravdanim troškom, smatrajući kako su isti sadržani u priznatom trošku sastava tužbe i podneska od 8. kolovoza 2024., budući tužitelji u bitnom ponavljaju iste navode, a u smislu odredbe članka 51. ZUS-a tužitelji su u obvezi u tužbi iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za njihovo utvrđivanje i izjasniti se o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima drugih stranaka. Stoga, podneske koje je Sud taksativno naveo u zapisniku na raspravi održanoj 24. srpnja 2026. smatra neopravdanim troškom.
U Splitu, 12. kolovoza 2026.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. u vezi članka 127. stavka 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a u vezi članka 42. stavka 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja u točki II izreke (članak 148. stavak 6. ZUS-a).
DNA: 1. Opunomoćenici tužitelja Ivani Zagajski, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Marohnić, Tomek & Gjoić OD d.o.o. Zagreb
2. Tuženiku Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb,
3. U spis,
4. Kalendar 30 dana.
