Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru
Poslovni broj: P-720/2026-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1. AN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 2. ON iz [adresa] str. 195, Enneptal, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 3. ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Luk i Mrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, Zadar, Braće Vranjana 8, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 15. lipnja 2026. u nazočnosti tužitelja ad. 1. – 3., punomoćnice tužitelja ad. 1. – 3. Anđele Žunić, odvjetnice u Zadru i zakonske zastupnice tužene ŠN, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, te nakon objave presude, dana 12. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja ad. 1. – 3. koji glase:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj AN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao valjan pravni osnov za upis prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 133 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 (po Geodetskom elaboratu izrađenom od HN potvrđen od Područnog ureda za katastar Zadar, KLASA:932 -06/2021- 02/340,URBROJ:541 24-04/1-21-3 od dana 26.listopada 2021.godine), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 229 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 (po Geodetskom elaboratu izrađenom od HN potvrđen od
Područnog ureda za katastar Zadar, KLASA:932-06/2021-02/340,URBROJ:541-24- 04/1-21-3 od dana 26. listopada 2021. godine), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 257 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 (po Geodetskom elaboratu izrađenom od HN potvrđen od Područnog ureda za katastar
Zadar,KLASA:932-06/2021 02/340,URBROJ:541-24-04/1-21-3 od dana 26.listopada 2021.godine) što je tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB:52634238587 dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove pravomoćne presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.
II. Utvrđuje se da je tužiteljica ON, [adresa] str.195, Enneptal, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla valjan pravni osnov za upis prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 48 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 (po Geodetskom elaboratu izrađenom od HN potvrđen od Područnog ureda za katastar Zadar, KLASA:932 - 06/2021-02/340, URBROJ:541-24-04/1-21-3 od dana 26. listopada 2021.godine), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 113 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 (po Geodetskom elaboratu izrađenom od HN potvrđen od Područnog ureda za katastar Zadar,KLASA:932 -06/2021- 02/340,URBROJ:541-24-04/1-21-3 od dana 26. listopada 2021. godine), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 458 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 (po Geodetskom elaboratu izrađenom od HN potvrđen od
Područnog ureda za katastar Zadar,KLASA:932-06/2021 02/340,URBROJ:541-24- 04/1-21-3 od dana 26. listopada 2021.godine) što je tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 dužna priznati i trpjeti da tužiteljica ON, [adresa] str.195, Enneptal, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ove pravomoćne presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.
III. Utvrđuje se da je tužitelj ĐN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao valjan pravni osnov za upis prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 619 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 (po Geodetskom elaboratu izrađenom od HN potvrđen od Područnog ureda za katastar Zadar,KLASA:932 - 06/2021-02/340,URBROJ:541-24 04/1-21-3 od dana 26. listopada 2021. godine) što je tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 dužna priznati i trpjeti da tužitelj ĐN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ove pravomoćne presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.".
II. Nalaže se tužiteljima ad. 1. – 3. naknaditi tuženoj parnični trošak od 600,00 EUR, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužene za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji ad. 1. – 3. u tužbi podignutoj protiv tužene Republike Hrvatske 17. travnja 2023. i koja je kod ovog suda zavedena pod poslovnim brojem P-846/2023 navode da su prije pokretanja ove tužbe sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku prethodno podnijeli zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu, koje u danom zakonskom roku nije odgovorilo. Tužitelji nadalje navode da su stvarni vlasnici i posjednici nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] koja odgovara nekretnini oznake 2314/952 k. o. [katastarska općina], čest. br. 3359/1 koja odgovara nekretnini oznake 2314/951 k. o. [katastarska općina], čest. br. 3360 koja odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] koja odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. br. 3358/2 koja odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. 3359/2 koja odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve nastale od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sveukupne površine 1162674 m2, te da su Parcelacijskim elaboratom izrađenim od HN potvrđen od Područnog ureda za katastar Zadar, KLASA:932 -06/2021- 02/340,URBROJ: 541-24-04/1-21-3 od dana 26. listopada 2021. godine formirane nove nekretnine i to čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] i to sve nastale od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sveukupne površine 1 162 674 m2. U pogledu stjecanja prava vlasništva tužitelji navode da su Sporazumom o diobi nekretnina sklopljenim između AN, ON i ĐN ovjerenog od javnog bilježnika Silvane Grdović pod brojem ovjere OV -13827/21 od dana 22. studenog 2021. godine, nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odgovara nekretnini oznake 2314/952 k. o. [katastarska općina]), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odgovara čest. br. 2314/951 k. o. [katastarska općina]), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odgovara čest. br. 2314/950 k. o. [katastarska općina]) pripale AN, a da je vlasništvo predmetne nekretnine isti stekao temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru iz pok. oca ZN pok. GN don ijetog pod poslovnim brojem O-30/00 od dana 12. rujna 2000. godine. Isto gore spomenutim Sporazumom o diobi nekretnina od dana 22. studenog 2021.godine, nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] (koja odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), čest. zem. [katastarska čestica] (koja odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) da su pripale ON, a koja je vlasništvo nekretnina stekla temeljem Ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog sa majkom, VN, a ova isto kao i prvo tužitelja nasljeđivanjem svog oca ZN temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru donijetog pod poslovnim brojem O-30/00 od dana 12. rujna 2000. godine. Nadalje, po tužiteljima, da je i Sporazumom o diobi nekretnina od dana 22. studenog 2021.godine, nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) pripala ĐN, a koje je stekao temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog sa ocem DN, a da je isti predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem iza smrti pok. oca LN i to temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru od dana 23. siječnja 2018. godine donijetog pod poslovnim brojem O- 167/2016. Tužitelji navode da se u posjedu predmetnih nekretnina, koje su predmet ovog tužbenog zahtjeva, a koje nekretnine na terenu čine jednu cjelinu, nalaze osobno i putem svojih pravnih prednika preko 150 godina, a posebno ističu kako njih i njihove prednike u vršenju vlasničkih prava na predmetnim nekretninama nitko nikada na bilo koji način nije uznemiravao niti im je to pravo osporavao, a iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj O-385/68 od 6. studenog 1969. proizlazi kako je GN naslijedio upravo njegov sin PN, pa i predlažu da im se usvoji prvo postavljeni tužbeni zahtjev, a ukoliko isti nije osnovan, predlažu temeljem čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku da sud prihvati (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev. Tužitelji tijekom postupka navode da iz priložene povijesti promjena jasno proizlazi kako su tužitelji odnosno njihovi pravni prednici u posjedu predmetnih nekretnina najmanje preko 50 godina, budući da je iz povijesti promjena jasno vidljivo kako su upisani posjednici njihovi pravni prednici, u kojem je još davnih 70-ih godina evidentiran upravo pok. PN (broj ABC registra 449, [adresa]).
2. Tužena Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu zaprimljenom 11. svibnja 2023. navodi da se u potpunosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja te isti predlaže odbiti u cijelosti kao neosnovan. Tužena navodi da iz dokumentacije na koju se tužitelji pozivaju, ne slijedi da su tužitelji na bilo koji način stekli prava vlasništva na utuženim nekretninama, a niti da su predmetne nekretnine predstavljale vlasništvo njihovih prednika, pa tako iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru O-30/00 od 12. rujna 2000.g. iza smrti ZN, ne slijedi da su utužene nekretnine bile predmetom toga ostavinskog postupka, a niti je tužitelj dostavio dokaz da su iste bile u vlasništvu, odnosno posjedu njegovog prednika. U odnosu na navode tužiteljice ad. 2. ON koja tvrdi da je vlasništvo stekla darovanjem od svoje majke, ističe se da ista nije dostavila niti jedan dokaz da bi predmetna nekretnina uopće predstavljala vlasništvo darovateljice VN, majke tužiteljice ad. 2. U odnosu na navode tužitelja ad. 3 . ĐN koji navodi da je stekao pravo vlasništva utuženih nekretnina temeljem darovanjem od svoga oca DN ističe da tužitelj nije priložio ugovor o darovanju, kao niti dokaz da bi nekretnine koje su bile predmetom tog darovanja predstavljale vlasništvo DN, odnosno njegovih prednika. Naime, tužitelj u tužbi navodi kako je DN predmetnu nekretninu stekao iza oca LN temeljem rješenja o nasljeđivanju O-167/2016 od 23. siječnja 2018., međutim, da iz rješenja ne slijedi da bi predmetne nekretnine bile predmetom toga ostavinskog postupka, te da je DN iste naslijedio. Tužena naposlijetku navodi, da bi tužitelji u postupku trebali dokazati da su predmetne nekretnine stekli dugogodišnjim posjedovanjem, tj. dosjelošću, a za što moraju biti ispunjene određene pretpostavke prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, međutim iz dostavljene dokumentacije to ne slijedi. Iz povjesnice tužbe ne proizlazi osnovanost zahtjeva, odnosno ne slijedi da su tužitelji, a niti njihovi prednici, bili u posjedu predmetnih nekretnina zakonom propisano vrijeme, ali će se po dostavi dokumentacije na koju se tužitelj poziva u tužbi, tuženica detaljnije očitovati, a i da bi tužitelji s obzirom na dvostruku numeraciju čestica trebali dostaviti uvjerenje o uspoređenju čestica evidentiranih u zemljišnoj knjizi i katastru, pa da iz svega gore navedenog, zakonski zastupnik tuženice predlaže tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovan.
3.1. Sud je u ovoj pravnoj stvari pod poslovnim brojem P-846/23 dana 01. srpnja 2024. donio presudu kojom je pod točkom I. izreke odbio kao neosnovane glavne tužbene zahtjeve tužitelja ad. 1. – 3. (usmjereni na utvrđenje da je svaki od tužitelja stekao pravo vlasništva točno određenih realnih dijelova nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), pod točkom II. izreke odlučeno je da se usvajaju kao osnovani alternativni tužbeni zahtjevi tužitelja ad. 1. – 3. (usmjereni na utvrđenje da je svaki od tužitelja stekao valjani pravni osnov za upis prava vlasništva točno određenih realnih dijelova nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), dok je pod točkom III. te odluke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima parnične troškove od 2.192,82 EUR.
3.2. Na prvostupanjsku odluku navedenu pod točkom 3.1. obrazloženja tužena je izjavila žalbu protiv točaka II. i III. izreke, a koja žalba je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-788/2024 od 27. ožujka 2026. uvažena kao osnovana te je ukinuta prije navedena prvostupanjska odluka od 01. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje gdje je sada zaveden pod novim poslovnim brojem P-720/2026. Obrazlažući ukidni dio svoje odluke viši sud ukazujući na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-291/2014-2 od 17. travnja 2018., na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. te pravne stavove Europskog suda za ljudska prava, ističe da su tužitelji u konkretnom slučaju dosjelošću mogli steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina ukoliko je do 17. studenog 1999. protekao rok od 40 godina (dakle od 1959. do 1999.) koji je obzirom na odredbe čl. 159. st. 3. i 4. ZV-a bio potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Budući da saslušani svjedoci i tužitelj ad. 1. nisu iskazali točno ili barem približno od kada je prednik tužitelja, sada pok. GN koji je preminuo 1968., bio u posjedu predmetnih nekretnina, viši sud smatra da tužitelji nisu dokazali da je njihov prije navedeni prednik u razdoblju od 1959. do 1968., a nakon toga u razdoblju od 1968. do 1974. njegova djeca ZN i PN, koji su 1974. evidentirani u katastru posjednicima predmetnih nekretnina, posjedovali predmetne nekretnine u tom razdoblju. Viši sud nadalje ističe da se prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. vlasništvo može steći derivativno (pravnim poslom, ugovorom) ili originarno (dosjelošću), pri čemu dosjelost jeste valjana osnova stjecanja, ali nije pravni osnov u smislu kako ga koristi zemljišnoknjižno pravo, slijedom čega da je izreka pobijane prvostupanjske presude od 01. srpnja 2024. (kojom se utvrđuje da su tužitelji stekli valjani pravni osnov za upis prava vlasništva) nejasna i pravno neodređena jer iz nje nije razvidno o kojem se pravnom osnovu stjecanja radi. Osim toga, kako to ukazuje viši sud, izreka pobijane prvostupanjske presude je u proturječju sa razlozima presude, budući prvostupanjski sud u obrazloženju svoju odluku djelomično temelji na postojanju pravnog posla, a djelomično na institutu dosjelosti, iako sud ne može istovremeno temeljiti svoju odluku na pravnom poslu i dosjelosti. Viši sud nadalje ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da Sporazum o diobi od 22. studenog 2021. koji je zaključen između tužitelja predstavlja valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva prema Republici Hrvatskoj, jer da je u konkretnom slučaju nesporno da predmetne nekretnine u trenutku zaključenja Sporazuma, nisu bile u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tužitelja, već je kao većinski suvlasnik upisana tužena Republika Hrvatska, pa tužitelji nisu mogli valjano raspolagati pravom vlasništva koje na njima nije bilo, tj., Sporazum o diobi može proizvoditi učinke samo u njihovim međusobnim odnosima, ali ne i prema tuženici te ne predstavlja valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva. Osnovano stoga, kako to navodi viši sud, u žalbi ukazuje tuženica da tužitelji nisu dokazali da su putem svojih prednika posjedovali predmetne nekretnine kroz razdoblje potrebno za ostvarenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te da eventualni tužbeni zahtjev pod točkom II . izreke pobijane presude nije niti postavljen u odnosu na način stjecanja prava vlasništva dosjelošću, jer prvostupanjski sud izrekom prihvaća tužbeni zahtjev utvrđenjem da su tužitelji stekli valjan pravni osnov za upis uknjižbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama, što bi pretpostavljalo postojanje pravnog posla zaključenog s tuženicom (koji ne postoji jer spomenuti Sporazum proizvodi učinke samo između tužitelja i ne može biti valjani pravni osnov za stjecanje vlasništva prema Republici Hrvatskoj), dok prvostupanjski sud obrazloženje temelji na razlozima za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Zaključno viši sud u svojoj odluci daje uputu prvostupanjskom sudu po kojoj će isti u ponovljenom postupku otkloniti navedene nedostatke na koje mu je ukazano ukidnim rješenjem, te će ponovno odlučiti o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu (obzirom da je prvo postavljeni tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen) dajući za svoja utvrđenja jasne i valjane razloge primjenom relevantnih odredbi materijalnog prava, pri čemu će voditi računa da Sporazum o diobi zaključen između tužitelja ne predstavlja valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva prema tuženici, već da može imati učinak samo u njihovim međusobnim odnosima, da se u slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću radi o originarnom stjecanju, zbog čega takvo stjecanje ne može istodobno biti utemeljeno na pravnom poslu, da se obrazloženje odluke mora temeljiti na sadržaju izreke presude, te da odluku ne može istovremeno temeljiti na pravnom poslu i dosjelosti.
4.1. Tužitelji ad. 1. – 3. su u ponovljenom postupku i to u podnesku od 07. travnja 2026. između ostalog isticali da su, suprotno navodima drugostupanjskog suda, dokazali da su posjedovali predmetne nekretnine preko četrdeset godina te da ih u posjedovanju istih nitko nikada nije smetao niti im je osporavao to pravo. Tužitelji smatraju kako su oni pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekli temeljem sklopljenog valjanog pravnog posla sa svojim prednicima, a u odnosu na tuženu Republiku Hrvatsku su dokazali dugogodišnji neprekinuti posjed, pa tužitelji nalaze pravni osnov za stjecanje prava vlasništva u odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer da su u njihovu korist ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
4.2. Tužitelji ad. 1. – 3. su na ročištu za glavnu raspravu održanoj 15. lipnja 2026. isticali kako ostaju kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, a nakon što su na tome ročištu saslušani pristupjeli svjedoci TN i ZN te sami tužitelji zatražili od suda dodjelu roka od osam dana kako bi proširili tužbu na ostale tuženike, odnosno trenutno upisane zemljišnoknjižne suvlasnike, a to obzirom isti u vrijeme podnošenja tužbe, odnosno do donošenja drugostupanjske odluke, nisu bili upisani kao vlasnici, pa tužitelji iz tog razloga iste nisu ni obuhvatili tužbom.
5. Tužena Republika Hrvatska je u ponovljenom postupku isticala da ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda te na ročištu za glavnu raspravu održanoj 15. lipnja 2026. predlagala odbiti eventualno postavljeni tužbeni zahtjev budući je u donosu na tužbeni zahtjev koji je glasio na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću postupak pravomoćno okončan donošenjem prvostupanjske odluke, dok je sukladno jasnoj uputi iz drugostupanjske odluke u ponovljenom postupku valjalo raspravljati samo o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu.
6. Sud je u dokaznom postupku pročitao Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ZN, donijetog od strane Općinskog suda u Biogradu na Moru, poslovni broj O-30/00 od dana 12. rujna 2000. godine (l.s. 11-13), Rješenje o nasljeđivanju iz pok. LN donijetog po poslovni broj O-167/2016 od dana 23. siječnja 2018. godine (l.s. 14-19), Sporazumom o diobi nekretnina ovjerenog od javnog bilježnika Silvane Grdović pod brojem ovjere OV-13827/21 od dana 22. studenog 2021. godine (l.s. 20-25), Geodetski elaborat, KLASA:932-06/2021-02/340,URBROJ: 541- 24-04/1- 21-3 od dana 26. listopada 2021. godine (26-49), Ugovor o darovanju ovjeren od javnog bilježnika Silvane Grdović pod brojem ovjere OV-13826/21 od dana 22. studenog 2021. godine (l.s. 49-51), Povijest posjedovanja za čest. br. 3358, 3359 i 3360 (l.s. 60-73) i za 3354 (l.s. 219-223), posjedovni list za čest. 3358, 3359 i 3360 (l.s. 73-76), Povijest zk. upisa (l.s. 74-103, 131-218), Ugovor o darovanju zaključen između DN i ĐN ovjeren od javnog bilježnika Drage Burazera pod brojem ovjere OV-4521/21 od dana 6.rujna 2021.godine (l.s. 106-107), nalaz i mišljenje vještaka (ls. 118-121), na uviđaju na licu mjesta saslušani su svjedoci ZN (l.s. 115), TN (l.s. 115) te tužitelj ad. 1. AN kao stranka (l.s. 116), pročitan je izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 12. lipnja 2026. (l.s. 310-320), saslušani su svjedoci TN (l.s. 322) i ZN (l.s. 322-323), te je preveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja ad. 1. AN (l.s. 323-324), ad. 2. ON (l.s. 324) i ad. 3. ĐN (l.s. 325).
7. Predmet ovog spora koji je preostao za presuditi u ponovljenom postupku, kraj činjenice da je pravomoćno odlučeno o postavljenim glavnim tužbenim zahtjevima tužitelja ad. 1. – 3. za utvrđenjem da su vlasnici svaki za cijelo novonastalih nekretnina točno opisanih u izreci, a nastalih po geodetskom elaboratu potvrđenom od strane katastara u Biogradu na Moru, što da je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelji temeljem ove presude u zemljišnim knjigama upišu kao vlasnici opisanih realnih dijelova svaki za cijelo uz zahtjev za istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, jeste odrediti se glede osnovanosti eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva, koje tužitelji ad. 1. – 3. nazivaju alternativnim tužbenim zahtjevima, usmjerenih na utvrđenje da su svaki od tužitelja stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva za cijelo novonastalih nekretnina točno opisanih u izreci.
8. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80722, 114/18 i 155/23 – dalje ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da su upravo tužitelji ad. 1. – 3. oni koji su ovome sudu na nedvojben način morali dokazati osnovanost navoda iz povjesnice tužbe te tijekom postupka vezano za stjecanje valjanog pravnog osnova za upis prava vlasništva svih ovdje utuženih realnih dijelova koji da će temeljem geodetskog elaborata nastati od matične čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] "stare izmjere".
9. Prema odredbi čl. 114 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
10. Prema odredbi čl. 159. stavak 1. ZV propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, stavak 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanje, stavak 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je stavak 4. propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz stavaka 2. i 3. tog članka.
11.1. Ne bi se trebalo ukazivati spornim, barem po mišljenju ovog suda, slijedeća utvrđenja:
11.2. Da u odnosu na katastarsku općinu [katastarska općina] egzistira tzv. dvojna izmjera, i to na u smislu označavanja čestica u zemljišnoj knjizi koja se kolokvijalno naziva "stara izmjera" te ona u smislu označavanja čestica u katastarskom operatu koja se kolokvijalno naziva "nova izmjera",
11.3. Da iz povijesti promjena izdane od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru za čest. br. 3358, 3359 i 3360 k. o. [katastarska općina] (l.s.60-73) i za čest. br. 3354 (l.s. 219) a koje se odnose na dio čest. 2314/7 stare izmjere proizlazi da je pregledom najstarijih podataka kojima ured raspolaže za k. o. [katastarska općina] a koji datiraju od revizije posjedovnog stanja 1955 / 56, čest. br. 2314/7 bila upisana u ABC registru broj domaćinstva 424, te da je posjednik iste bila upisana općenarodna imovina pod upravom. Aerofotogrametrijskim snimanjem 1974. godine proizlazi da čest. 3358 je upisana na posjednika UN pok. GN i EN. GN u posjedovnom listu broj 436 u površini od 258 m2, čest. 3359 je upisana na posjednika EN ZN pok. GN u površini od 720 m2, čest. 3354 i čest. br. 3360 je upisana na posjednika EN u posjedovnom listu broj 449 u površini od 678 m2 i 268 m2, s tim da provedbom Rješenja o nasljeđivanju iza pok. UN dolazi do promjene posjednika na čest. 3358 i 3359 na AN (tužitelja ad. 1) i VN (prednicu tužiteljice ad. 2), dok je na čest. 3354 od aerofotogrametrijskim snimanjem od 1974. godine bio upisan PN, koji upis ostaje i do danas u Posjedovnom listu br. 666.,
11.4. Da iz Sporazuma o diobi nekretnina potvrđenog od javnog bilježnika Silvane Grdović pod brojem ovjere OV-13827/21 od dana 22. studenog 2021. godine (l.s. 20-25, dalje Sporazum), a zaključenog između tužitelja ad. 1. – 3. proizlazi da su nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] (koja odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), čest. zem. [katastarska čestica] (koja odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) da su pripale ON; nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odgovara nekretnini oznake 2314/952 k. o. [katastarska općina]), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odgovara čest. br. 2314/951 k. o. [katastarska općina]), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odgovara čest. br. 2314/950 k. o. [katastarska općina]) pripale Milanu, nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) da je pripala ĐN,
11.5. Da iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. ZN, don ijetog od strane Općinskog suda u Biogradu na Moru, posl. br. O-30/00 od dana 12. rujna 2000. godine (l.s. 11-13) 9 Poslovni broj: P-846/2023-23 proizlazi da su u ostavinsku masu ušla i nekretnina čest. br. 3359 zv Guvno te da je ista svakog u 1/ 2 dijela pripala sinu
AN i kćer VN,
11.6. Da iz Rješenja o nasljeđivanju iz pok. LN donijetog po posl.br.O-167/2016 od dana 23. siječnja 2018. godine (l.s. 14 -19) proizlazi da je u ostavinsku masu ušla i nekretnina zvana Guvno te da je njegovim nasljednikom na istoj proglašen sin DN,
11.7. Da iz Ugovora o darovanju zaključenog između darovateljice VN i daroprimateljice ON ovjeren od javnog bilježnika Silvane Grdović pod brojem ovjere OV-13826/21 od dana 22. studenog 2021. godine (l.s. 49-51) proizlazi da je predmet darovanja čest. br. 3354/2, 3358/2, 3359/2 k.o. Pakoštane 11.8. Da iz Ugovora o darovanju zaključen između DN kao darovatelja i ĐN kao daroprimatelja, ovjeren od javnog bilježnika Drage Burazera pod brojem ovjere OV-4521/21 od dana 6.rujna 2021.godine (l.s. 106-107) proizlazi da je predmet darovanja čest br. 3354 k. o. [katastarska općina] ,
11.9. Iz Geodetskog elaborata (l.s. 26-49) za diobu ili spajanje katastarskih čestica izrađenog po zahtjevu ovdje tužitelja ad. 1. AN potvrđenog od DGU, PUK Zadar, odjela za katastar Biograd na Moru, klasa: 932-06/2021-02/340, Urbroj: 541 24-04/1-21-3 od 26. listopada 2021. godine slijedi da su čest. br. 2314/952 (u površini od 133 m2), 2314/951 (u površini od 229 m2), 2314/950 (u površini od 257 m2), 2314/955 (u površini od 48 m2), 2314/954 (u površini od 113 m2), 2314/953 (u površini od 458 m2) i 2314/956 (u površini od 619 m2), sve k. o. [katastarska općina], sve nastale od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k.o.
[adresa] sveukupne površine 1162674 m2,
11.10. Da iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 12. lipnja 2026. (ls 310-320) proizlazi da je u istome između ostalih upisana i čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 1064916 m2, a u kojem zemljišnoknjižnom ulošku u B Vlastovnici egzistira upis suvlasništva i to ŽN za 650/1182820 dijela, FN za 650/1182820 dijela, AN CN za 6129682/1273364871 dijela, AN JN za 6129682/1273364871 dijela, AN
Luka za 6129682/1273364871 dijela, Republika Hrvatska 80479181243230/82250457112503 dijela, AN RN za 1180/1162674 dijela, KN za 1180/1162674 dijela, SN za 1180/1162674 dijela, Bobanović Nedjeljka 2360/1162674 dijela i ĆN za 1180/1162674 dijela.
12. Prije samog osvrta na meritum tužbenih zahtjeva koji su ostali za presuditi u ponovljenom postupku, ovaj sud želi ukazati na razloge temeljem kojih je na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. lipnja 2026. odbijen prijedlog tužitelja ad. 1. – 3. da im se dade rok u kojem bi isti proširili njihovu tužbu u smislu označavanja kao novih tuženika preostalih upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika, a očito misleći na one navedene pod točkom 11.10. obrazloženja i to ŽN, FN, CN, JN, ČN, RN, KN, SN, NN i ĆN. Ukazuje se od strane suda da on smatra da zakonsko utemeljenje za njegovu potonju odluku proizlazi iz odredbe čl. 196. st. 2. ZPP koja propisuje da do zaključenja prethodnog postupka tužba može biti proširena na novog tuženika s njegovim pristankom. Naime, kada se s jedne strane prije navedena zakonska odredba tumači sukladno načelu "argumentum a contrario" , ovome sudu proizlazi da nakon zaključenja prethodnog postupka, odnosno u fazi glavne rasprave, tužba ne može biti proširena na novog tuženika, čak niti s njegovim pristankom, te kada se s druge strane uzme u obzir da je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen na ročištu održanom 01. rujna 2023., ovaj sud je smatrao da njemu ne preostaje ništa drugo doli odbiti prijedlog tužitelja ad. 1. – 3. sa ročišta za glavnu raspravu održanog 15. lipnja 2026. u smislu da se istima dodjeli dodatni rok kako bi proširili tužbu na nove tuženike, odnosno na sve prije navedene trenutno upisane zemljišnoknjižne suvlasnike.
13.1. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, posebice činjenice na koje je ukazano ranije u obrazloženju ove presude, ovaj sud zaključuje da u ponovljenom postupku tužitelji ad. 1. – 3. nisu uspjeli dokazati tvrdnju temeljem koje bi se mogli pozivati prema tuženoj Republici Hrvatskoj da su na osnovu onog Sporazuma stekli valjani pravni osnov za upis prava vlasništva utuženih realnih dijelova koji bi trebali nastati parcelacijom od matične čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] "stare izmjere". Najprije se u ovome dijelu želi ukazati da se sud u cijelosti priklanja stajalištu drugostupanjskog suda iz njegove ukidne odluke (vidjeti točku 15. obrazloženja), po kojem prvotno postavljeni kao eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi, a u ponovljenom postupku sada kao jedini – osnovni tužbeni zahtjevi, obzirom na način kako su koncipirani, nisu postavljeni u odnosu na način stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Naime, ovaj prvostupanjski sud, kao uostalom i drugostupanjski sud u njegovoj ukidnoj odluci, zauzima stav da bi pravni temelj tužbenih zahtjeva tužitelja ad. 1. – 3. u ponovljenom postupku predstavljao onaj Sporazum na koji se sud osvrnuo pod točkom 11.4. obrazloženja ove presude. Međutim, obzirom ovaj sud drži da spomenuti Sporazum može proizvoditi učinke samo između ovdje tužitelja kao ugovornih stranaka istog, odnosno obzirom između ovdje tužitelja ad. 1. – 3. s jedne strane te tužene s druge strane na postoji pravni posao koji bi se ticao ovdje utuženih nekretnina, posljedično čemu proizlazi stav ovog suda da taj Sporazum ne predstavlja valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva utuženih realnih dijelova prema Republici Hrvatskoj, pa da se samim time u ponovljenom postupku ne mogu ocijeniti osnovanim tužbeni zahtjevi tužitelja ad. 1.
– 3.
13.2. Nadalje, ovaj sud smatra da se tužitelji ad. 1. – 3. u ponovljenom postupku niti ne mogu pozivati na dosjelost kao način stjecanja prava vlasništva utuženih realnih dijelova, a to iz razloga jer ovaj prvostupanjski sud drži da obzirom kako su bili koncipirani osnovni tužbeni zahtjevi tužitelja ad. 1. – 3. (…stekao pravo vlasništva nekretnine…), da je u odnosu na tako postavljene tužbene zahtjeve u ovoj pravnoj stvari već pravomoćno odlučeno i to pod točkom I. izreke prvostupanjske presude donesene u ovoj pravnoj stvari 01. srpnja 2024., a u odnosu na koji odbijajući dio tužitelji ad. 1. – 3. nisu izjavljivali žalbu.
13.3. Međutim, neovisno o razlozima temeljem kojih sud smatra da se u ponovljenom postupku ne može donijeti presuda kojom bi se ocijenili osnovanim tužbeni zahtjevi tužitelja ad. 1. – 3. na način kako su isti postavljeni, ovaj sud želi ukazati na još jedan takav razlog za koji drži da je sam po sebi dostatan za donošenje odbijajuće odluke. Naime, stajalište je ovog suda da se predmet spora tužbenih zahtjeva tužitelja ad. 1. – 3. odnosi na više realnih dijelova – nekretnina koji bi trebali nastati nakon parcelacije matične čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] "stare izmjere". Prije navedeno je od značaja jer je relevantna sudska praksa zauzela stav po kojem kada je predmet utuženja realni dio neke čestice da tada kao tuženike, odnosno na pasivnoj strani, treba označiti sve upisane zemljišnoknjižne suvlasnike, a to obzirom su isti tada u statusu jedinstvenih suparničara iz čl. 201. ZPP i to u smislu da ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti na jednak način prema svim suparničarima, da se oni tada smatraju kao jedna parnična stranka. Kraj činjenice da je tužbom koja je u ovoj pravnoj stvari zaprimljena kod suda 17. travnja 2023. na pasivnoj strani obuhvaćena samo Republika Hrvatska , odnosno kraj činjenice da je tužbom propušteno na pasivnoj strani bilo u samoj tužbi, bilo do zaključenja prethodnog postupka (ovo obzirom na odredbu čl. 196. st. 2. ZPP) obuhvatiti sve upisane zemljišnoknjižne suvlasnike, a to su pored Republike Hrvatske još desetak fizičkih osoba koje je sud naveo pod točkom 11.10. obrazloženja, što je još jedan razlog temeljem kojeg je sud smatrao da se u odnosu na tužbene zahtjeve u kojima su predmet spora realni dijelovi čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] "stare izmjere" ne može donijeti nikakva druga odluka osim odbijajuće. Doduše, tužitelji ad.
1. – 3. su nakon što je u ovoj pravnoj stvari zaključen prethodni postupak, na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. lipnja 2026. zatražili dodatni rok kako bi tužbu proširili na nove tuženike, odnosno preostale, pored Republike Hrvatske, upisane zemljišnoknjižne suvlasnike u odnosu na matičnu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] "stare izmjere", no sud je smatrao da se takvom njihovom zahtjevu ne može udovoljiti iz razloga navedenih pod točkom 12. obrazloženja ove presude.
13.4. Slijedom svega iznijetog u ovom dijelu sud je u ponovljenom postupku, smatrajući da se tužitelji ad. 1. – 3. ne mogu prema tuženoj Republici Hrvatskoj pozivati na onaj Sporazum u smislu valjanog pravnog osnova za upis prava vlasništva utuženih realnih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] "stare izmjere", radi čega su odbijeni kao neosnovani njihovi tužbeni zahtjevi te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka te se temelji i na odredbi čl. 163. ZPP koja propisuje da se odredbe o troškovima postupka primjenjuju i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo i u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku. Stoga je sud tuženoj, a po njenim popisima troška iz troškovnika od 03. lipnja 2024. (ls 224) i sa ročišta od 15. lipnja 2026., pritom imajući u vidu da je sud na pripremnom ročištu održanom 01. rujna 2023. vrijednost predmeta spora odredio u iznosu od 1.327,36 EUR, najprije priznao nagradu za sastav odgovora na tužbu od 100 bodova, ovo obzirom na Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 – dalje Tarifa), dakle, po ovoj stavci tuženoj nije priznat popisani iznos od 497,71 EUR. Što se tiče popisane stavke u iznosu od 497,71 EUR u odnosu na sastav podneska od 31. kolovoza 2023. (ls 108-109), sud smatra da se u tome dijelu ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice, jer je sve ono što je navedeno u tom podnesku tužena mogla istaknuti na pripremnom ročištu koje je održano samo dva dana kasnije, tj. 01. rujna 2023., a uostalom u spomenutom podnesku samo se ponavljaju navodi već istaknuti u odgovoru na tužbu. Sud je nadalje tuženoj sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife priznao 100 bodova za svako od dva ročišta održana 29. travnja 2026. i 15. lipnja 2026. na kojima je tužena bila zastupana po svojim zakonskim zastupnicima. Zbrajajući sve stavke priznate tuženoj dođe se do ukupno 300 bodova, a obzirom vrijednost jednog boda skladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR, dođe se do iznosa od 600,00 EUR koji sud priznaje tuženoj kao parnični trošak koji će joj morati podmiriti tužitelji ad. 1. – 3., radi čega je u ovom dijelu odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.
Biograd na Moru, 12. kolovoza 2026.
S U D A C
Ivica Marinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
DNA:
1. Tužiteljima ad. 1.- 3. po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru,
2. Tuženoj po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel (na broj P-DO-72/2023).
