Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Povrv-80/2025-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužitelja EVOCASH EUROPE SOCIEDAD LIMITADA, OIB 06551234371, Španjolska, Castellon, Calle Ruiz Zorrila 1/3, koje zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ČK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 7. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, na ročištu za objavu presude 12. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv-8548/2024 od 27. veljače 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženiku ČK, OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju EVOCASH EUROPE SOCIEDAD LIMITADA, OIB 06551234371, iznos od 2.074,00 eura (dvijetisućesedamdesetčetirieura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv- 8548/2024 od 27. veljače 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženiku ČK, OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju EVOCASH EUROPE SOCIEDAD LIMITADA, OIB 06551234371, iznos od 3.026,00 eura (tritisućedvadesetšesteura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i za zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 2.074,00eura počev od 21. prosinca 2024. do 19. veljače 2025., te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj EVOCASH EUROPE SOCIEDAD LIMITADA, OIB 06551234371, (ranije ovrhovoditelj; dalje u tekstu: tužitelj) podnio je Javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika ČK, OIB [osobni identifikacijski broj] (ranije ovršenika; dalje u tekstu: tuženik) radi naplate novčane tražbine u iznosu 5.100,00Eur, uz naknadu troškova postupka, sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

2. U povodu istog prijedloga javni bilježnik Ivana Malekovića sa sjedištem u [adresa], donio je 27. veljače 2025., rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-8548/202, protiv kojeg rješenja je ovršenik pravodobno uložio obrazloženi prigovor u kojem osporava osnovanost i visinu tražbine te ističe kako s ovrhovoditeljem nije u pravnom odnosu već se radi o prijevari.

3. Sukladno odredbi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/2022., 6/2024.) rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-80/2025 od 19. svibnja 2025. stavljeno je izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Ovrhovoditelj, odnosno tužitelj se u zakonskom roku očitovao na prigovor ovršenika, odnosno sada odgovor na tužbu tuženika i naveo kako je 15. studenog 2024. sklopio ugovor o zajmu EC-2024-17609 sa zajmoprimcem čiji osobni podaci odgovaraju podacima ovdje ovršenika. Također, istog dana isplatio je iznos od 2.970,00 EUR sukladno zaprimljenim podacima za uplatu. Ranije navedeni iznos isplaćen je na račun otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. Ujedno, 15. siječnja 2025. zaprimio je uplatu rate u iznosu od 896,00 EUR s broja računa : [broj bankovnog računa]. Sukladno Općim uvjetima poslovanja tužitelja, člankom 1. je propisano da se gore navedeni Ugovor o zajmu sklapa posredstvom usluga daljinske komunikacije, a koje uključuju elektroničku i mobilnu komunikacijsku mrežu i infrastrukturu (mobitel, SMS, e-mail, web stranice Zajmodavca i sl.), a sve u skladu s važećim zakonskim odredbama. Čl. 6. Općih uvjeta poslovanja propisano je da: „ (…) Smatrat će se da je Ugovor o Zajmu sklopljen od strane Zajmoprimca u trenutku kad Zajmoprimac Zajmodavcu pošalje SMS poruku kojom, sukladno uputama iz iste poruke, potvrdi Zajmodavcu da zahtjeva isplatu Zajma. Između ugovornih stanaka se smatra da slanje navedene SMS poruke od strane Zajmoprimca ima jednaki pravni učinak kao i običan elektronički potpis Ugovora o zajmu. (…)“ Tužitelj je 15. studenog 2024. u 13:52:26 sati s broja mobilnog telefona [broj telefona] zaprimio SMS poruku sa sadržajem: "ISPLATI EC -2024 17609".

5. Tuženik nije osporio navode niti isprave sadržane u podnesku tužitelja niti je, premda uredno pozvan, pristupio na ročišta održana u ovom predmetu niti je opravdao svoj izostanak.

6. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je tijekom postupka izvršio uvid u Izvod otvorenih stavaka iz poslovnih knjiga na temelju Ugovora EC-2024-17609 od 20.prosinca 2024. (stranica 5 spisa), Potvrdu registra (list 6-12 spisa), Izvod otvorenih stavaka iz poslovnih knjiga na temelju Ugovora EC-2024-17609 od 15. studenog 2024. (list 39-40, 48-49 spisa), Eurski platni nalog broj: 5152246 (stranica 41, 50 spisa), Fotografiju tuženika s osobnom iskaznicom i karticom (stranica 52-53 spisa), Presliku osobne iskaznice (stranica 54-55 spisa), Presliku bankovne kartice tuženika (stranica 56-57 spisa), E-mail komunikaciju (stranica 58-100 spisa), Obrtnicu tuženik (stranica 101 spisa), Opće uvjete poslovanja tužitelja (stranica 102 - 105 spisa), Tehničku potvrdu od SMS potvrdi isplate (stranica 106 spisa), Internetski izvadak podataka o broju mobitela tuženika (stranica 107 spisa), Otplatni plan i standardne Europske informacije o potrošačkim kreditima (stranica 117 -119 spisa), Podnesak A1 Hrvatska d.o.o. od 18.03.2026. (stranica 134 spisa).

7. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje u tekstu: ZPP) ovaj prvostupanjski sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

8. Predmet ovog spora tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 5.100,00Eur temeljem Ugovor o zajmu- EC-2024-17609 od 15. studenog 2024.

9. Među strankama je sporna aktiva i pasivna legitimacija, pravni osnov i visina tužbenog zahtjeva tužitelja.

10. Uvidom u ugovor o zajmu oznake EC-2024-17609 od 15. studenog 2024. (list 48- 49 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen posredstvom daljinske komunikacije između tužitelja kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca odobrenjem tuženiku zajma iznosu 3.000,00 eura umanjenog za trošak obrade u iznosu 30,00 eura na razdoblje od 180 dana, uvećano za pristojbu/naknadu u iznosu 2.100,00 eura, ukupno 5.100,00 eura.

10.1. Uvidom u platni nalog (list 50 spisa) utvrđeno je da je tužitelj ugovornu obvezu ispunio isplatom tuženiku iznosa 2.970,00 eura, u kojem trenutku se prema odredbi čl. 2. ugovora o zajmu smatra da je predmetni ugovor sklopljen. Točkom 5. ugovora je propisano da su opći uvjeti poslovanja sastavni dio ugovora te da se isti dostavljaju istodobno sa dostavom ugovora Mjerodavno pravo je pravo Kraljevine Španjolske.

11. Uvidom u komunikaciju stranaka putem mail-a i SMS poruka(list 52-71 spisa) je utvrđeno da je tuženik podnio zahtjev za zajam na web stranici tužitelja te tom prilikom dostavio sve potrebne osobne podatke (selfie s karticom tekućeg računa pored lica s vidljivim IBAN brojem, selfie s osobnom iskaznicom pored lica s čitkim podacima s osobne iskazne, presliku osobnog dokumenta, presliku prednje i stražnje strane kartice tekućeg računa) te da je tuženiku odobren zajam u iznosu od 2.970,00Eur (3.000,00eura umanjeno za 30,00eura na ime troška obrade) sa otplatnim planom.

12. Uvidom u otplatni plan (list 72-73, 117 spisa) utvrđeno je da se tuženik obvezao predmetni dug otplatiti u 6 rata od kojih se prve dospijeva 15. prosinca 2024., a posljednja, šesta rata 14. svibnja 2025. Ujedno, je mailom (list 72 spisa) tužitelja upućenim tuženiku tuženik obavješten kako mu je odobren zatraženi zajam te je za isplatu potrebno poslati SMS poruku ,,ISPLATI EC-2024-17609'' na besplatni broj 868686.

13. Uvidom u potvrdu o SMS potvrdi isplate (list 106 spisa) utvrđeno je da je dana 15. studenog 2024. u 13:52:26 sati poslana SMS poruka sadržaja ,,ISPLATI EC-2024- 17609'', s broja [broj telefona].

13.1. Uvidom u dopis A1 Hrvatska d.o.o. (list 134 spisa) utvrđeno je da broj mobitela [broj telefona] pripada tuženiku.

14. Iz dostavljene e-mail komunikacije stranaka (list 74-100 spisa) proizlazi kako je tužitelj višekratno upozoravao tuženika na kašnjenje s plaćanjem obroka isplaćenog zajma te je tuženik obavijestio tužitelja 15. siječnja 2025. o uplati obroka koju uplatu u iznosu 896,00Eur je mailom od istog dana tužitelj (list 100 spisa) potvrdio, a koju činjenicu je potvrdio i na ročištu održanom kod ovog suda 29. siječnja 2026. (kojom prilikom ističe da je navedenom uplatom tuženik priznao postojanje duga čiju pravnu osnovu osporava) i obavijestio kako je ukupni dug s kamatom na taj dan 4.481,01Eur. Slijedom navedenog je tuženiku reprogramiran dug o čemu je obavješten mailom tužitelja od istog dana (15. siječnja 2025.) (list 92 spisa) i istovremeno dostavio novi otplatni plan iz kojeg je razvidno da je ukupan dug, nakon zaprimljene uplate, 4.479,00Eur (uz pripadajuću zateznu kamatu). Nastavno, mailom od 18. veljače 2025. (list 98 spisa) tužitelj obavještava kako je datum dogovora iznosa od 4.479,00Eur bio tog dana i poziva tuženika na dostavu potvrde o uplati na mail.

15. Uvidom u komunikaciju stranaka putem e-maila (list 87 spisa) utvrđeno je da je tužitelj otkazao ugovor o zajmu s danom 20. prosincem 2024. obzirom nije zaprimio uplatu dugovanja. Isto tako je utvrđeno da je tužitelj, obzirom na uplatu tuženika u iznosu 896,00Eur, reprogramirao dug o čemu je tuženika e-mailom 15. siječnja 2025. (list 92 spisa) kojom prilikom mu je, kako je prethodno u točki 18. obrazloženja navedeno, dostavio novi otplatni plan iz kojeg je razvidno da je ukupan dug, nakon zaprimljene uplate, 4.479,00Eur (uz pripadajuću zateznu kamatu). Nastavno, mailom od 18. veljače 2025. (list 98 spisa) tužitelj obavještava kako je datum dogovora iznosa od 4.479,00Eur bio tog dana i poziva tuženika na dostavu potvrde o uplati na mail te ponovno 19. veljače 2025. u kojem ga obavještava kako će potraživanje dostaviti Financijskoj agenciji radi izravne naplate.

16. Sukladno odredbi čl. 293. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO), ugovor je sklopljenim elektroničkim putem kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

17. Pri tome se ukazuje na odredbu čl. 499. st. 1 ZOO-a iz koje proizlazi da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

17.1. U konkretnom slučaju, pristupom internetskoj stranici zajmodavca, tužen ik je zatražio zajam u ukupnom iznosu od 3.000,00 eura, umanjen za troškove obrade i obvezao se navedeni iznos vratiti zajmodavcu zajedno s pristojbom u ukupnom iznosu 2.100,00 eura u roku od 180 dana. Nakon što je tužen ik podnio Zahtjev za odobrenje zajma, dostavio odgovarajuću dokumentaciju, te poslao SMS kojim potvrđuje isplatu, iznos je isplaćen na njegov bankovni račun.

17.2. Navedenim radnjama, sklopljen je ugovor o zajmu elektroničkim putem, sukladno odredbama čl. 247., čl. 286. i čl. 293. ZOO-a.

17.3. Zajmodavac je svoju obvezu iz Ugovora o zajmu izvršio uplativši iznos zajma na tekući račun tuženika, dok zajmoprimac, ovdje tuženik, nije izvršila svoju obvezu povrata zajma u cijelosti. Tuženiku je isplaćen zatraženi iznos zajma umanjen za trošak od 30,00 eura odnosno iznos 2.970,00eura. Tužitelj na ime potraživanja prema tuženiku potražuje i iznos pristojbe 2.100,00 eura sa zateznim kamatama. Premda tuženik osporava osnovu, tužitelj ispravno zaključuje da je tuženik otplatom dijela duga u iznosu 896,00eur, sukladno odredbi čl. 240. st. 2. ZOO-a, priznao postojanje duga odnosno predmetnog ugovora.

17.4. Budući da je tuženik zakasnio sa isplatom jedne rate iz ugovora, tužitelj je otkazao taj ugovor te je preostala tražbina tužitelja u cijelosti dospjela otkazom ugovora.

18. Sklapanjem prethodno navedenog Ugovora o zajmu tuženik je prihvatio i tužiteljeve Opće uvjete ugovaranja zajma.

18.1. Uvidom u Opće uvjete tužitelja, kao sastavni dio predmetnog Ugovora o zajmu utvrđeno je kako je u čl. 19. sadržana klauzula kojom stranke za sve sporove vezane za predmetni Ugovor o zajmu, ugovaraju stvarnu i mjesnu nadležnost suda sjedišta zajmoprimca, odnosno u konkretnom slučaju suda u Republici Hrvatskoj. Navedeni izbor prava valja cijeniti i u skladu s čl. 3. i 6. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL 2008., L 177, str. 6.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 109. i ispravci SL 2015., L 66, str. 22. i SL 2019., L 149, str. 85., u daljnjem tekstu: Uredba Rim I) jer se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru. Prema čl. 3. Uredbe Rim I ugovorne strane su slobodne izabrati pravo koje će se primjenjivati na ugovor koji su zaključile. U čl. 6. Uredbe Rim I., naslovljenog „Potrošački ugovori” propisano je: „1. Ne dovodeći u pitanje članke 5. i 7., ugovor koji sklopi fizička osoba u svrhu za koju se smatra da je izvan njegove [njezine] struke ili profesije (potrošač) s drugom osobom koja djeluje u svojoj struci ili profesiji (poduzetnik) podliježe pravu države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, pod uvjetom da poduzetnik: (a) provodi svoje komercijalne ili stručne djelatnosti u državi u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, ili (b) bilo kojim sredstvima usmjerava takve aktivnosti na tu državu ili na više država, uključujući tu državu, te da je ugovor obuhvaćen opsegom tih aktivnosti. Bez obzira na stavak 1., ugovorne stranke mogu odabrati mjerodavno pravo za ugovor koji ispunjava zahtjeve stavka 1. u skladu s člankom 3. Međutim, takav izbor ne može za posljedicu imati lišavanje potrošača zaštite koja mu je osigurana odredbama od kojih se ne može odstupiti sporazumom, na temelju prava koje bi bilo mjerodavno na temelju stavka 1. u slučaju da mjerodavno pravo nije izabrano."

19. Dakle, na predmetni Ugovor o zajmu primjenjuje se hrvatsko pravo sukladno Uredbi (EZ), broj: 593/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008. obzirom na to da tuženik ima prebivalište, odnosno uobičajeno boravište u [adresa].

19.1. Prethodno navedena Uredba primjenjuje se na predmetni odnos između stranaka sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne Novine", broj 101/17.).

20. Ujedno, odredba o izboru mjerodavnog prava sadržana u tipskim, unaprijed sastavljenim ugovorima, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom odredbom u smislu Direktive 93/13/EEZ i članka 53. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP). Sud Europske unije je u predmetu C-191/15 naglasio da odredba o izboru mjerodavnog prava – koja je sadržana u općim uvjetima prodaje prodavatelja robe ili pružatelja usluge i o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori, prema kojoj se na ugovor o kojem je riječ primjenjuje pravo države članice u kojoj je sjedište dotičnog poduzetnika nepoštena odredba koja potrošača dovodi u zabludu jer kod njega stvara privid da se na taj ugovor primjenjuje samo to pravo, čime se prikriva činjenica da potrošač uživa zaštitu prisilnih normi domaćeg prava od kojih se ne može odstupiti sporazumom.

20.1. Obzirom na navedeno se isto tako na predmetni odnos ima primjeniti isključivo hrvatsko pravo, odnosno Zakon o obveznim odnosima (ZOO) i Zakon o zaštiti potrošača (ZZP). Sudska praksa Županijskog suda u Varaždinu (poslovni broj Gž- 182/2025) je utvrdila da svojstvo transparentnosti ugovorne odredbe (činjenica da je ona jasna, uočljiva i razumljiva) ne podrazumijeva automatski i njezinu poštenost. Čak i kada potrošač u trenutku sklapanja ugovora može precizno izračunati visinu naknade (npr. fiksne pristojbe), sud je ovlašten i dužan ispitati uzrokuje li ta odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.

21. Prema izloženom je nesporno da je tužitelj tuženiku na ime zajma isplatio 2.970,00 eura te da je tuženik podmirio jedan obrok u iznosu iznos 869,00eura.

22. Stoga prvenstveno tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan za podmireni iznos tražbine budući tužitelj utužuje cjelokupni iznos pri čemu niti iz jednog dostavljenog materijalnog dokaza ne proizlazi da je takva uplata evidentirana odnosno da je za istu dug umanjen ili da se ista uplata odnosi na neku drugu naknadu ili tražbinu tužitelja, a tužitelj tijekom postupka potvrđuje da je uplata izvršena te isto proizlazi i iz materijalne dokumentacije. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužitelja za iznos 896,00Eur nije osnovan i u tom dijelu je valjalo ukinuti platni nalog i odbiti zahtjev kao neosnovan.

23. Nadalje, dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu pristojbi u iznosu 2.100,00eur je isto tako neosnovan. Kako je prethodno navedeno predmetni ugovor o zajmu je u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 41/14., 110/15., 14/19.; dalje: ZZP) potrošački ugovor. Sustav zaštite potrošača u smislu Direktive 93/13 počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavača ili pružatelja usluge što se tiče pregovaračke snage i razine informacija pa obzirom na takav slabiji položaj potrošača, članak 6. st. 1. Direktive 93/13 predviđa da nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošače, a radi se o onoj odredbi s obveznim učinkom kojoj je cilj zamijeniti formalnu ravnotežu koju ugovor uspostavlja između prava i obveza stvarnom ravnotežom koja će ponovo uspostaviti jednakost između suugovaratelja. Predmetna odredba je implementirana u hrvatsko pravo odredbom čl. 53. st 1. ZZP-a kojom je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sud je dužan po službenoj dužnosti procijeniti nepošteni karakter ugovorne odredbe koja ulazi u područje primjene Direktive 93/13 i time ispraviti neravnotežu između potrošača i prodavača ili pružatelja usluge, čim raspolaže potrebnim pravnim i činjeničnim elementima (presuda C -280/2013).

23.1. Ugovorna odredba o fiksnoj pristojbi sadržana članku 3. ugovora, članku 12a. općih uvjeta poslovanja tužitelja i točki 2. Standardnih europskih informacijama o potrošačkim kreditima kojom se tuženik kao zajmoprimac obvezao tužitelju kao zajmodavcu platiti pristojbu u iznosu 2.100,00 eura uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tuženika kao potrošača, a o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo pa potrošač nije imao utjecaja na sadržaj te ugovorne odredbe. Znatna neravnoteža očituje se u ekonomskom nesrazmjeru između primljenog iznosa i nametnute obveze budući da ona iznosi 70% glavnice te stoga predstavlja nametanje dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima o zajmu (čl. 499. – 508. ZOO-a). Kako ugovorna odredba članka 3. ugovora o zajmu i standardne europske informacije o potrošačkim kreditima ne sadrže nikakve podataka o stvarno pruženim uslugama ili nastalim troškovima na koje se odnosi fiksna pristojba ne može se zaključiti da je tužitelj mogao razumno očekivati da bi tuženik pristao na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima. Takve odredbe ozbiljno narušavaju pravni položaj potrošača jer stvara obvezu vraćanja iznosa koji je u potpunom nesrazmjeru s ekonomskom vrijednošću pružene usluge, što je u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere. Budući da je nepoštena ugovorna odredba ništetna (članak 59. ZZP-a), ona ne proizvodi pravne učinke od samog početka te tuženik nije u obvezi tužitelju platiti pristojbe po Ugovoru o zajmu i Aneksima tom Ugovoru. Kada je ugovor o zajmu sklopljen na daljinu (SMS, e-mail), sud mora održati na snazi samo onaj dio platnog naloga koji se odnosi na stvarno primljenu glavnicu (uz zakonske zatezne kamate od dospijeća), dok se u dijelu koji se odnosi na ništetnu fiksnu pristojbu ili naknadu, platni nalog mora ukinuti, a tužbeni zahtjev odbiti. Ovakvim pristupom osigurava se uspostava ravnoteže između ugovornih strana: zajmoprimac je dužan vratiti ono što je stvarno primio (čime se sprječava njegovo neopravdano obogaćenje), dok se zajmodavcu uskraćuje pravo na ostvarivanje dobiti temeljem nepoštenih odredbi koje su u suprotnosti s javnim poretkom i standardima zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji. Kako je riječ o obvezi koja proizlazi iz nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na isplatu fiksne pristojbe, sud zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.100,00 eura nalazi neosnovanim.

23.2. Stoga je sud ukinuo i platni nalog kojim je tuženiku naloženo platiti tuženiku iznos od 2.100,00eura sa zateznim kamatama od 21. prosinca 2024. do isplate te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

24. Sud je kao neosnovan ocijenio i zahtjev za isplatu iznosa 30,00 eura na ime glavnice zajma jer je trošak obrade kredita u iznosu od 30,00 eura već oduzet iz glavnice prilikom isplate zajma te je tuženiku nesporno isplaćen samo iznos od 2.970,00eura, a ne iznos 3.000,00 eura.

24.1. Stoga je sud, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, ukinuo platni nalog kojim je tuženiku naloženo platiti tuženiku iznos od 30,00eura sa zateznim kamatama od 21. prosinca 2024. do isplate i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

25. Isto tako, obzirom na reprogram duga, utužena tražbina ne dospijeva s danom prvotnog raskida ugovora već s danom raskida reprogramiranog duga, a o istom posljednja komunikacija datira s danom 19. veljače 2025. te se dug tek od sljedećeg dana smatra dospjelim, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

26. Obzirom da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako je tužitelj pozajmio iznos 2.970,00eura, a da je tuženik je podmirio dio duga u iznosu 896,00 eura, dok ostatak pozajmljenog iznosa od 2.074,00 eura nije vratio u ugovorenom roku, sud je je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u tom iznosu te je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika sa zateznim kamatama tekućim od otkaza (reprogramiranog) ugovora o zajmu odnosno od 20. veljače 2025. do isplate. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata određena je na temelju članka 29. stavka 1. i 2. ZOO.

26.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

27. Kako sud zahtjev tužitelja za isplatu cjelokupnog iznosa ocijenio neosnovanim to je, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, ukinuo i dio platnog naloga kojim je tuženiku naloženo platiti tuženiku iznos 3.026,00 eura sa zateznim kamatama tekućima od 21. prosinca 2024. do isplate te je i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen i odlučio kao pod točkom II. izreke.

28. Sukladno zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu broj Su-IV-204/17 o troškovima ovršnog postupka odlučeno je zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovom parničnom postupku.

28.1. Kako su stranke u ovom predmetu djelomično uspjele u približno jednakim dijelovima (tužitelj 41%, tuženik 59%) to se odluka o trošku parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, slijedom čega je riješeno kao u točki III. izreke ove odluke.

U Velikoj Gorici 12. kolovoza 2026.

Sutkinja

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem su presuda i rješenje objavljeni ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuju, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju, po pun.

2. Tuženiku