Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-421/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i mr.sc. Aleksandre Leljak, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženog FĆ protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-219/2026- 31 od 23. srpnja 2026., u sjednici održanoj 12. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog FĆ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 3. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv optuženog FĆ produljio istražni zatvor koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 4. ožujka 2026. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je optuženi FĆ putem branitelja Davorina Zlatareka, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene zakona“, s prijedlogom ukidanja pobijanog rješenja, odnosno zamjene istražnog zatvora odgovarajućim mjerama opreza iz čl. 98. ZKP-a.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-493/2026 od 7. kolovoza 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Optuženik u žalbi u bitnome navodi da je u više navrata bio hospitaliziran na odjelu psihijatrije Županijske bolnice u Čakovcu, da je u međuvremenu saznao da mu je djevojka trudna, zatim da je pogrešno utvrđenje iz pobijanog rješenja da on svojim žaljenjem i kajanjem želi umanjiti posljedice svog djela te da je nekritičan prema vlastitom ponašanju i ne shvaća štetnost i posljedice svog postupanja.

6. Valja ponajprije odgovoriti žalitelju da su naprijed iznijete konstatacije bez ikakvog relevantnog utjecaja na postojanje bilo koje od zakonskih pretpostavki na temelju kojih mu je u konkretnom slučaju produljen istražni zatvor, s time da potonja dva navoda na koja se poziva (nastojanje da žaljenjem okrivljenik umanji posljedice svog djela i nekritičnost prema svojim postupcima) sud prvog stupnja uopće niti ne spominje u osporenom rješenju. Isto tako nije točan žalbeni navod da se sud prvog stupnja u pobijanom rješenju pozvao na činjenicu da je „količina kriminalnog djela velika“. U svakom slučaju osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo kojim se tereti, kako ispravno ustvrđuje prvostupanjski sud, proizlazi iz nepobitne činjenice da se ovaj kazneni postupak već nalazi u raspravnoj fazi na temelju potvrđene optužnice, dok objektivnu, stvarnu i razumno predvidivu opasnost od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela taj sud s pravom nalazi u također neprijepornim okolnostima da je optuženik specijalni kazneni povratnik, nezaposlen i bez primanja, te da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je u cilju neovlaštene prodaje nabavio i držao kod sebe dvije različite vrste opojnih droga, jednu ukupne mase 543,46 grama (marihuana), i drugu ukupne mase 22,51 gram (kokain), i to nepunih godinu dana nakon isteka vremena provjeravanja iz prethodne pravomoćne osuđujuće presude. Sve su to okolnosti koje u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda o postojanju tzv. iteracijske opasnosti koja je u konkretnom slučaju takvog značaja i intenziteta da ujedno govori u prilog nužnosti daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile. Naime, i po ocjeni ovoga žalbenog suda mjere opreza koje se predlažu žalbom (zabrana napuštanja prebivališta ili boravišta i obveza javljanja nadležnoj policijskoj postaji) nisu dovoljno sigurna i pouzdana garancija u otklanjanju konkretne opasnosti od okrivljenikova ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela.

7. Slijedom navedenog žalba optuženika nije prihvaćena, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP -a nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP -a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 12. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić