REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: IR-114/2026

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Sanje Gospočić, te Roberta Završkog i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić u svojstvu zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog SG, kojeg brani Suzana Alač, odvjetnica u Makarskoj, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem braniteljice protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, broj: Pp-1528/2026 od 7. kolovoza 2026., na sjednici vijeća 12. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog SG i potvrđuje pobijano rješenje.

O b r a z l o ž e n j e

1. Pobijanim rješenjem okrivljenom SG je na temelju odredbe čl. 135. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), u prekršajnom postupku koji se protiv njega vodi zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, određeno zadržavanje u trajanju od 14 (četrnaest) dana, u vremenu od 7. kolovoza 2026. u 16:00 sati do 21. kolovoza 2026. u 16:00 sati, s obrazloženjem da postoji osnovana bojazan da će okrivljenik nastaviti s činjenjem prekršaja jer je već pravomoćno osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, i to presudom Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pp-1100/24-22 od 21. veljače 2025., pravomoćnom 9. lipnja 2025., a pravomoćno je kažnjen i presudom Općinskog suda u Metkoviću broj K-109/24 od 23. rujna 2025., pravomoćnom 23. rujna 2025., zbog kaznenih djela iz čl. 140. st. 2. u vezi s čl. 140. st. 1. i čl. 51. KZ/11 – nametljivo ponašanje te čl. 179.a u vezi s čl. 51. KZ/11 – nasilje u obitelji, uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca uz rok kušnje od četiri godine, pa je očito da je okrivljenik bio upoznat sa zakonskim posljedicama takvog ponašanja i da ga ranija osuđivanost nije poučila o pogibeljnosti činjenja prekršaja, zbog čega se jedino zadržavanje ukazuje kao adekvatna mjera s ciljem onemogućavanja da se ponovno upusti u ponašanje koje mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret, uz utvrđenje da na temelju čl. 135. st. 7. PZ-a žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

2. Protiv tog rješenja okrivljenik je pravodobno, putem braniteljice Suzane Alač, odvjetnice u Makarskoj, podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno zbog toga što je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud izveo pogrešan zaključak, s prijedlogom da ovaj sud žalbu uvaži te da preinači pobijanu presudu na način da odredi bez odgode pustiti okrivljenika na slobodu.

U žalbi se navodi da je pobijanim rješenjem sud odredio zadržavanje u trajanju od 14 dana, od 7. kolovoza 2026. u 16,00 sati do 21. kolovoza 2026. u 16,00 sati, a u dokaz tih navoda predlaže se uvid u spis postupka.

Sud ovu svoju odluku temelji uglavnom na ranijem ponašanju okrivljenika. Istina, nesporno je da postoje dvije pravomoćne sudske odluke kojima je okrivljenik proglašen krivim za slične radnje, ali pri tome se ne vodi računa da su predmet ovog postupka dva prekršaja, od kojih za prvi nema dokaza da je ostvario sva bitna obilježja istog, jer je sama oštećena pred sudom jasno i nedvosmisleno izjavila da joj se obratio normalnim tonom, a to je potvrdio i jedini ispitani svjedok događaja. Ostaje drugi prekršaj kojim mu se stavlja na teret da je djelatnicima Centra za socijalnu skrb izjavio da se njegova bivša partnerica prostituira; okrivljenik je potvrdio da je to izjavio djelatnici Centra, ali obrana smatra da se u ovom slučaju radi o kaznenom djelu klevete, a ne o prekršaju iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Za taj se učin okrivljenik pred sudom izjasnio da mu je žao, da zna da je to bilo neprimjereno i da je isto izrekao kao posljedicu revolta što mu oštećena, kao majka zajedničkog djeteta, ne omogućava susret s kćeri.

Stoga iz svega utvrđenog i dokazanog proizlazi nespornim da, što se predmeta ovog prekršajnog postupka tiče, nije bilo niti jednog razloga da mu se odredi pobijana mjera zadržavanja za daljnjih 14 dana.

Nadalje, okrivljenik je dao valjane razloge zbog čega je ova mjera neprimjerena težini učina i drugim okolnostima događaja, kao i obiteljskim i materijalnim prilikama okrivljenika: 1. što je izrazio iskreno žaljenje za brzopletu izjavu djelatnici Centra koja se odnosila na IG; 2. njegovo čvrsto obećanje da će se ubuduće kloniti bilo kakvog kontakta s IG, a da će prava susreta sa zajedničkim djetetom ostvarivati u redovnoj proceduri; 3. a što je posebno važno, nesporno je da okrivljenik ima poljoprivredno imanje, kao i to da upravo najveća količina plodova breskve, vinove loze i drugih kultura koje on uzgaja dozrijevaju pravo sada i sredinom druge polovine kolovoza, pri čemu se radi o iznimno vrijednom imanju i većoj količini plodova od kojeg uzgoja živi on i njegova peteročlana obitelj; 4. nesporno je i da mu je otac umro, da mu je majka slabijeg zdravlja i u ozbiljnoj životnoj dobi, da mu supruga radi i da nema tko održavati toliko imanje, posebno nema tko drugi (osim njega) sada spasiti toliku količinu bresaka i grožđa; 5. kao što je nesporno da upravo sada na ovom području boravi iznimno velik broj turista zbog čega se samo do kraja kolovoza tolika količina ovog voća može prodati, a poljoprivredno imanje zahtijeva cjelogodišnji iznimno velik trud i trošak, dok sada, kada je sve u vremenu zrelosti, okrivljeniku nije omogućeno da ih ubere i proda; 6. te je činjenica da njegova obitelj uglavnom živi od tog prihoda, pa posljedice njegovog zadržavanja najviše pogađaju članove njegove obitelji, troje djece, suprugu i majku, čak više nego njega.

Zato nije opravdano niti utemeljeno da sud prema njemu primijeni ovu drastičnu mjeru, jer sudu ostaju na raspolaganju druga sredstva zaštite oštećene, ukoliko smatra da je to neophodno. Sud mu može izreći kaznu zatvora sve do zakonom propisanog maksimuma, a postoje olakotne i otegotne okolnosti koje će sud uvažiti prilikom donošenja takve odluke, što je pravo i obveza suda. Obrana smatra da je sud ovakvom odlukom o oduzimanju slobode okrivljenika prešao svoje ovlasti jer još nije niti utvrđeno je li isti ostvario sva bitna obilježja prijavljenih prekršaja u ovom postupku. Oduzimanje slobode je najdublje zadiranje u osnovna ljudska, biološka, prirodna i ustavna prava građanina, a sud raspolaže sredstvima da mu tu slobodu oduzme, ali samo u iznimnim slučajevima i okolnostima – kada se time štiti veće dobro, sloboda i prava drugih osoba koje bi kod drugačije odluke mogla biti ugrožena. U ovom slučaju je više nego nesporno da je okrivljenik ostao na slobodi do pravomoćne odluke o glavnoj stvari i o izrečenoj kazni, pa ne bi nastala štetna posljedica niti za IG niti za bilo koje drugo zaštićeno dobro. Okrivljenik je dokazao da je poštivao raniju sudsku odluku jer se nije niti približavao IG dok je bila na snazi zabrana približavanja, pa nije bilo razloga ni da mu sud povjeruje da će se kloniti bilo kakvog daljnjeg kontakta, a posebno bilo kojeg oblika neprimjerenog ponašanja prema njoj. Ovako je odluka o zadržavanju sama sebi svrha, što je nedopustivo u bilo kojem zakonom uređenom društvu.

Zbog svega navedenog predlaže se da Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u Zagrebu uvaži ovu žalbu te da preinači pobijanu presudu na način da odredi bez odgode pustiti okrivljenika na slobodu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući o žalbi okrivljenika sukladno odredbi čl. 211. st. 3. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno, sukladno odredbi čl. 135. st. 1. t. 3. PZ-a, okrivljeniku odredio zadržavanje.

5. Naime, u obrazloženju navedenog rješenja prvostupanjski je sud dao jasne i valjane razloge za određivanje zadržavanja, koje prihvaća i ovaj sud, dakle da će se samo takvom mjerom otkloniti opasnost od ponavljanja djela.

6. Uzimajući u obzir značaj i težinu prekršaja koji se okrivljeniku optužnim prijedlogom stavlja na teret, kao i sve okolnosti koje proizlaze iz spisa predmeta i koje ističe prvostupanjski sud, ovaj sud je imao u vidu očiti visoki stupanj opasnosti od recidivizma.

7. U odnosu na žalbene navode okrivljenika iz kojih proizlazi nedostatnost dokaza da bi počinio djelo koje mu se stavlja na teret, postojanje okolnosti koje isključuju krivnju i neuvažavanje činjenice da se radi o eventualnom djelu klevete a ne prekršaju, upućuje se okrivljenik da u ovoj fazi postupka, dokumentacija u spisu za ovaj sud pruža dovoljan stupanj osnove sumnje da je prekršaj i počinjen od strane okrivljenika, a što je dostatan opći zakonski uvjet da bi se protiv okrivljenika zadržavanje uopće mogla odrediti. Je li okrivljenik doista i počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, te postojanje olakotnih okolnosti koje bi se mogle uzeti u obzir prilikom odluke o kazni, ne može biti predmetom ocjene u preispitivanju odluke o određivanju zadržavanja, pa su u tom smislu žalbeni navodi okrivljenika neosnovani.

8. Promatrajući dosadašnji dio postupka i s aspekta pravičnosti u njegovoj ukupnosti, ovaj sud je utvrdio da je žalitelju svakako pružena realna i razumna mogućnost kvalitetne obrane, dakle da angažira branitelja, upozna se s optužbom, iznese obranu ako želi i u obliku u kojem želi te sudjeluje u postupku, pa ovaj sud ne nalazi bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka niti povredu jamstva obrane predviđenu Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Napominje se da slobode i prava propisana Ustavom Republike Hrvatske te Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda mogu biti podvrgnuta formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom. Člankom 16. Ustava Republike Hrvatske propisano je da se slobode i prava mogu ograničiti, ali samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlja te da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Po ocjeni ovog suda, zahvat u temeljna prava okrivljenika utemeljen je na normi zakonskog ranga i razmjeran je naravi potrebe u ovom prekršajnom predmetu.

9. U odnosu na istaknutu povredu materijalnog prekršajnog prava, kako se u ovom žalbenom postupku odlučuje o procesnom rješenju, na takav žalbeni navod može mu se odgovoriti tek na način da povrede materijalnog prekršajnog prava na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 211. st. 2. t. 2. PZ-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 12. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r.

Sanja Gospočić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.