Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7354/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljka Bobana predsjednika vijeća, Karmen Novak Hrgović i Nade Horvatović članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Mirne Prišlin, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika BN, zbog prekršaja iz članka 38.a stavak 2. u vezi stavka 1. točke 2. Zakona radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (Narodne novine broj: 75/2013, 36/2015, 46/2017, 152/2022), kojeg brani Ljubica Spajić, odvjetnica u Zagrebu, odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 29. svibnja 2026. godine, broj: Pp-5147/2026, na sjednici vijeća održanoj dana 11. kolovoza 2026. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac, podnijeta protiv presude Općinskog prekršajnog suda Zagrebu, od 29. svibnja 2026. godine, broj: Pp-5147/2026, kao neosnovana i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik BN oslobođen je od optužbe zbog djela prekršaja iz članka 38.a stavak 2. u vezi stavka 1. točke 2. Zakona radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, jer da iz činjeničnog opisa djela ne proizlaze zakonska obilježje tog prekršaja.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio ovlašteni tužitelj Policijska uprava karlovačka, Postaja prometne policije Karlovac, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te s tim u svezi zbog pogrešne primijene materijalnog prava i oslobođenja okrivljenika od optužbe. Žalitelj ističe da je u predmetnom slučaju policijski službenik prilikom nadzora u mjestu Brezova Glava, grad Karlovac utvrdio da je okrivljenik BN kao odgovorna osoba u pravnoj osobi HTZ d.o.o. dopustio, omogućio ili naredio da njihovim teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], opremljenim digitalnim tahografskim uređajem, kojem je bilo pridodano priključno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], upravlja vozač LN, koji nije imao u trenutku kontrole umetnutu karticu vozača, te je time prikrio, odnosno utajio podatke koji su trebali biti zabilježeni na toj kartici, čime da je postupio suprotno odredbi članka 32. stavak 3. Uredbe (EU) br. 165/2014, i da činjenični opis djela naveden u optužnom prijedlogu ima sva bitna obilježja prekršaja iz članka 38. a stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, u vezi s citiranom odredbom navedene Uredbe.
Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Odlučujući o žalbi, te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/2022) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je utvrdio da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, te donijeta valjano obrazložena odluka o oslobođenju okrivljenika od optužbe za prekršaj iz članka 38. a stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu.
5. Naime, kao što pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, odredbom članka 38.a stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu propisano je da će se za prekršaj kazniti počinitelj odgovorna osoba u pravnoj osobi „ako naredi, dopusti ili omogući da vozač prikrije, taji ili uništi podatke zabilježene na tahografskom listiću ili podatke pohranjene u tahografu ili kartici vozača ili podatke ispisane s tahografa, rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija, ili se u vozilu nalazi uređaj koji bi se mogao koristiti u navedene svrhe (članak 32. stavak 3. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 12. stavak 8. AETR-a)“.
Iz takvog zakonskog opisa navedenog prekršaja, kao što pravilno zaključuje prvostupanjski sud, proizlazi da djelo može biti počinjeno naredbom, dopuštenjem ili omogućavanjem vozaču da rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka. Međutim, u činjeničnom opisu djela u optužnom prijedlogu navedeno je, da je okrivljenik „omogućio“ vozaču da upravlja vozilom bez umetnute kartice u tahografski uređaj, pri čemu nije navedeno na koji način je okrivljenik, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi HTZ d.o.o., to omogućio. Za ocjenu je li ostvareno obilježje prekršaja „omogućavanjem“ nužno je u činjeničnom opisu navesti u čemu se sastoji takvo omogućavanje te nije dovoljno samo navesti zakonsko obilježje prekršaja jednom od tri moguća načina počinjenja prekršaja (ovdje je to „omogući“). Stoga činjenični opis prekršaja koji navodi samo zakonsko obilježje prekršaja, bez opisa kako je konkretno zakonsko obilježje ostvareno, ne sadrži obilježje prekršaja ( istovjetno stajalište iskazano u Presudi Vrhovnog suda RH od 11. studenoga 2025., broj: Kzz-30/2025-3).
6. Kako zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podrazumijeva podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
7. S obzirom da činjenični opis prekršaja u optužnom prijedlogu dakle, ne sadrži način ostvarenja zakonskog obilježja navedenog prekršaja (nije navedeno kako je to okrivljenik imenovanom vozaču omogućio protupravno postupanje), jer djelo, na način kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu, nije prekršaj, pravilno je u konkretnom slučaju odlučio prvostupanjski sud i temeljem članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona oslobodio okrivljenika od optužbe.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 11. kolovoza 2026. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Mirna Prišlin
Nediljko Boban
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.
