Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7304/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Nade Horvatović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Mirne Prišlin kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika GP, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), kojeg brani Franjo Ćuk, odvjetnik u Splitu, odlučujući o žalbi okrivljenika GP, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 17. lipnja 2026. godine, broj: Pp-9421/2024-16, na sjednici vijeća održanoj dana 11. kolovoza 2026. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se žalba okrivljenika GP kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik GP je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR-a, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik GP proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 660,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, time ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova postupka u iznosu od 200,00 EUR-a, u istom roku kao i novčanu kaznu.

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik zbog svih žalbenih razloga, obrazlažući pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a s tim u vezi i zbog pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer da u kritično vrijeme nije bio vlasnik predmetnog vozila, već je isto bilo u vlasništvu OTP Leasing d.o.o., te da je obavijest i zahtjev za dostavljanje podataka trebalo slati na adresu vlasnika vozila. Nadalje ističe da mu je povrijeđeno pravo obrane, jer sud nije uvažio njegovu ispriku za nedolazak na ročište glavne rasprave dana 12. lipnja 2026., te je ista održana bez njegove prisutnosti. Žalitelj prigovara i izrečenoj novčanoj kazni, koja da je neprimjereno visoka, kao i troškovima postupka.

Žalitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i osloboditi ga od krivnje, odnosno ukinuti je i vratiti predmet na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti one koje ističe žalitelj.

5. Prvostupanjski je sud imajući u vidu okrivljenikovu obranu, u provedenom dokaznom postupku, prije svega uvidom u materijalne dokaze (podnesak ovlaštenog tužitelja kojim obavještava sud o leasingu, te podnesak OTP Leasing d.d. i dr.), imao dovoljno osnove za donošenje pobijane odluke, za koju je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj Sud. Uvidom u dostavnicu o uručenju obavijesti o prekršaju nedvojbeno je utvrđeno je da je okrivljenik potpisao primitak pismena na mjestu predviđenom za osobnu dostavu, te je bio dužan postupiti po traženom u ostavljenom roku, koji je tekao od dana uručenja pismena i to navođenjem podataka tko je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme navedenom u obavijesti o počinjenom prekršaju, čiji je korisnik bio temeljem ugovora o leasingu sklopljenom 2021., koji ugovor je redovno istekao 8. travnja 2025., kada je okrivljenik i postao formalnim vlasnikom vozila.

Svoju odluku prvostupanjski je sud obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud, a koje žalitelj navodima žalbe nije ozbiljno doveo u pitanje.

6. Odredbom članka 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja (Narodne novine broj: 70/2019, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama), propisano je da će se kazniti za prekršaj vlasnik vozila (odnosno posjednik objekta leasinga, članak 16. stavak 5. Zakona o leasingu), ako u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, čime je propisana sankcija za postupanje suprotno odredbi stavka 3. tog članka, prema kojoj je vlasnik vozila dužan, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona dostaviti tražene podatke.

Žalbenim navodima okrivljenik dakle nije doveo u sumnju niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Nadalje, neosnovani su navodi žalbe istaknuti u smjeru bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona, odnosno da bi bilo povrijeđeno pravo obrane okrivljenika, jer da je ročište glavne rasprave održano dana 12. lipnja 2026. godine bez nazočnosti okrivljenika.

Okrivljenik se na ročište glavne rasprave zakazano za 12. lipnja 2026. godine nije odazvao, uz ispriku nazočnog branitelja o lošem zdravstvenom stanju bez priloga dokaza na navedenu okolnost. Prije toga u okrivljenik je ispričao svoj nedolazak na ročište zakazano za 4. prosinca 2024., te je odgođena glavna rasprava, a okrivljenik je dana 4. prosinca 2024. dostavio u spis predmeta pisanu obranu, te je konačno i saslušan dana 5. veljače 2026., kada je dao svoju obranu, a za ročište glavne rasprave zakazane za dan 6. svibnja 2026. nije nakon ostavljene obavijesti o prispijeću pošiljke, podigao poziv.

Prvostupanjski je sud opravdano zaključio da daljnja nazočnost okrivljenika nije neophodna za utvrđivanje činjeničnog stanja i donošenje zakonite odluke, a na koju mogućnost je okrivljenik upozoren u prekršajnom nalogu (članak 109. a Prekršajnog zakona).

Svoju odluku u tom dijelu je prvostupanjski sud obrazložio u presudi razlozima koje prihvaća i ovaj Sud, koji također smatra, a obzirom na stanje spisa predmeta, da je konkretni postupak bilo moguće zakonito provesti bez nazočnosti okrivljenika na ročištu 12. lipnja 2026.

Naime, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud u trenutku održavanja ročišta 12. lipnja 2026. nije imao dokaza temeljem kojih bi eventualno odgodio ročište, ali obrazlaže kako smatra da se temeljem samog stanja spisa predmeta - bez obzira na izostanak (dakle, opravdan ili neopravdan), postupak može provesti bez okrivljenikovog sudjelovanja, pri čemu ovaj Sud primjećuje da zastara vođenja ovog prekršajnog postupka nastupa 28. listopada 2026., te da okrivljenik tijekom cijelog postupka, još od izdavanja prekršajnog naloga (5. svibnja 2024.), nije iskoristio u potpunosti svoje pravo na pristup sudu, unatoč upućenim urednim pozivima.

Stoga su neosnovani navodi žalbe okrivljenika istaknuti u tom smjeru, te je vijeće ovog Suda suglasno s obrazloženjem prvostupanjskog suda i u tom dijelu.

8. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Izrečena novčana kazna u visini zakonskog minimuma propisanog za predmetni prekršaj, primjerena je kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Naime, za prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna od 660,00 EUR-a do 1.999,00 EUR-a (Narodne novine broj: 114/2022).

Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

9. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 EUR-a po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika, kao i trošak prvostupanjskog postupka koji je primjeren složenosti i trajanju postupka.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. kolovoza 2026. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Mirna Prišlin v.r.

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.