Broj: Ppž-296/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Nade Horvatović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Mirne Prišlin kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DH, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), odlučujući o žalbi okrivljenika DH, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, od 29. studenoga 2024. godine, broj: Pp-542/2024-6, na sjednici vijeća održanoj dana 11. kolovoza 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I) Odbija se žalba okrivljenika DH kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik DH je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50 (pedeset) EUR-a, u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik DH proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 660,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezan platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude, time ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova postupka u iznosu od 30,00 EUR-a, u istom roku kao i novčanu kaznu.

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a s tim u vezi i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, jer da obavijest koju je tražila policija nije dostavio budući nije znao, kako ga se tereti, tko je u kritično vrijeme upravljao njegovim vozilom jer se vozilom koristilo više osoba, te je naknadno saznao da je to bio ZH, čije podatke dostavlja u žalbi.

Žalitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i osloboditi ga od krivnje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti one koje ističe žalitelj.

5. Prvostupanjski je sud ocjenom okrivljenikove obrane, nakon provedenog dokaznog postupku, prije svega uvidom u materijalne dokaze (uvid u fotografije, uredno uručenu obavijest o počinjenom prekršaju), imao dovoljno osnove za donošenje pobijane odluke, za koju je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj Sud. Uvidom u dostavnicu o uručenju pismena nedvojbeno je utvrđeno je da je okrivljenik potpisao primitak pismena na mjestu predviđenom za osobnu dostavu, te je bio dužan postupiti po traženom u ostavljenom roku, koji je tekao od dana uručenja pismena i to navođenjem podataka tko je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka], čiji je vlasnik, a koje je uočeno u činjenju prekršaja u vrijeme navedenom u obavijesti o počinjenom prekršaju. Svoju odluku je prvostupanjski sud u tom dijelu obrazložio razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, a koje žalitelj navodima žalbe nije ozbiljno doveo u pitanje.

6. Odredbom članka 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja (Narodne novine broj: 70/2019, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama), propisano je da će se kazniti za prekršaj vlasnik vozila ako u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, čime je propisana sankcija za postupanje suprotno odredbi stavka 3. tog članka, prema kojoj je vlasnik vozila dužan, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona dostaviti tražene podatke.

Žalbenim navodima okrivljenik dakle nije doveo u sumnju niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

8. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Izrečena novčana kazna u visini zakonskog minimuma propisanog za predmetni prekršaj, primjerena je kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Naime, za prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna od 660,00 EUR-a do 1.999,00 EUR-a (Narodne novine broj: 114/2022).

Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

9. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 EUR-a po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika, kao i trošak prvostupanjskog postupka koji je primjeren složenosti i trajanju postupka.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 11. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirna Prišlin v.r.

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.