Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-283/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Granić, odvjetnik u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 8, protiv tužene IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Jurić, odvjetnik u Splitu, Dubrovačka 65, radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbama stranaka protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-689/2025-5 od 12. svibnja 2026., dana 11. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja PT i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-689/2025-5 od 12. svibnja 2026. u odluci o troškovima parničnog postupka pod točkom II. izreke, u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.
II. Odbija se žalba tužene IT, kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-689/2025-5 od 12. svibnja 2026. u odluci o troškovima parničnog postupka pod točkom II. izreke, u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadom troškova parničnog postupka.
III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja pod točkm I. izreke utvrđuje se da je s danom 10. studenog 2025. prestala obveza tužitelja PT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], doprinositi za uzdržavanje tužene IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], utvrđena rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. br. R1-Ob-852/17 od 6. ožujka 2018. izmijenjena presudom Općinskog suda u Splitu, posl. broja P Ob-117/2023 od 23. svibnja 2025., dok je pod točkom II. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u navedenoj presudi u dijelu pod točkom II. izreke, žale se obje stranke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev svake od stranaka za naknadom troškova parničnog postupka, i to tužitelj zbog žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a tuženica zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a. Obje stranke predlaže odluku o troškovima postupka preinačiti u smislu žalbenih navoda. Zahtijevaju i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku, tužitelj u iznosu od 750,00 eura, a tuženica u iznosu od 250,00 eura.
3. Žalbe stranaka nisu osnovane.
4. Ispitujući odluku o troškovima postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 381. i 167. st. 1. ZPP-a), nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. Prvostupanjski je sud o troškovima postupka odlučio kao pod točkom II. izreke (tako da svaka stranka snosi svoje troškove postupka), pozivom na odredbu čl. 366. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ), po slobodnoj ocjeni, cijeneći okolnost kako je prestanak obveze uzdržavanja moguće utvrditi jedino sudskom odlukom te da tuženica svojim postupanjem nije dala povoda za tužbu, da je ista odmah po primitku tužbe priznala tužbeni zahtjev.
6. O zahtjevu stranaka za naknadom parničnih troškova, prvostupanjski sud je odlučio presudom, s time da se prema čl. 129. st. 5. ZPP-a, odluka o troškovima u presudi smatra rješenjem.
7. Žalbenim navodima tužitelj osporava zaključak suda prvog stupnja o tome da tuženica svojim postupanjem nije dala povoda za tužbu, upirući na činjenicu da zbog izostanka bilo kakve komunikacije između stranaka, on nije imao saznanja o završetku redovnog školovanja tuženice, slijedom čega je morao pokrenuti predmetni postupak, dok tuženica žalbenim navodima potvrđuje zaključak suda da svojim postupanjem nije dala povoda za tužbu, pri tome upirući na odredbu čl. 157. ZPP-a po kojoj je u takvoj situaciji na tužitelju obveza naknaditi joj prouzročene troškove.
8. Stajalište suda prvog stupnja koji odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove, po ocjeni ovoga suda, je pravilno.
9. Naime, vodeći računa o prirodi predmetnog spora, okolnostima koje su dovele do presude kojom sud prvog stupnja utvrđuje prestanak obveza tužitelja doprinositi za uzdržavanje tuženice, ovaj viši sud smatra kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu odluku o troškovima utemeljenu na čl. 366. st. 1. ObZ-a (kojim je propisano da će o troškovima postupka u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta , sud odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka).
10. Kako niti jedna stranka ovoga spora, pa tako niti tužitelj, svojim postupanjem nije utjecala na tijek ovoga postupka, niti je svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio uzrokovala dodatne troškove protivnoj strani, imajući u vidu i to da tužitelj nije imao na raspolaganju drugi pravni put kojim bi mogao ostvarivati zatraženu pravnu zaštitu , od podnošenja tužbe u ovom sudskom postupku (čl. 285. ObZ-a), u takvoj situaciji, protivno žalbi tuženice, nisu ispunjene pretpostavke za donošenje odluke o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 157. ZPP-a, jer se iniciranje ovog postupka ne može stavljati samo na teret tužitelja, a za tuženicu (koja se tužbenom zahtjevu nije protivila), smatrati da joj samom činjenicom priznanja tužbenog zahtjeva, pripada pravo na naknadu troškova, u kojoj situaciji se i žalbeni navodi tužitelja ukazuju bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
11. Slijedom obrazloženog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a, žalbe stranaka, kao neosnovane odbiti te odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove odluke.
12. Strankama nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka jer su njihove žalbe neosnovane (čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske odluke.
13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izraci ovog rješenja.
U Zagrebu, 11. kolovoza 2026.
Sutkinja:
Roberta Pandža