REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
P-457/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Sanjinu Miloševiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u Bjelovaru, Brune Bušića 2A, protiv I-tužene NĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], II-tužene JĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]-tuženika RĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Stipe Javora 13, radi utvrđenja prava vlasništva, dana 11. kolovoza 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj ĆĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnik ¼ suvlasničkog dijela FĆ iz [adresa], na nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] livada Sjenokoša sa 813 čhv, te čkbr. [katastarska čestica] oranica Sjenokoša sa 1414 čhv, a tuženici NĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], JĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i RĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Stipe Javora 13, kao zakonski nasljednici iza pokojnog FĆ iz [adresa], su dužni trpjeti da se tužitelj ĆĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], upiše kao vlasnik tih nekretnina u zemljišnoj knjizi kod Općinskog suda u Bjelovaru u ¼ dijela, koje se vode kao suvlasništvo FĆ iz [adresa].
II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja, kojim je predloženo da tuženici priznaju tužitelju pravo vlasništva na nekretninama navedenim u točci I., izreke ove presude zbog ogluhe, ali i u dijelu kojim je predloženo da priznanje tuženika prava vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnina FĆ iz [adresa], zamijeni presuda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv navedena tri tuženika, koji su naslijedili pokojnog FĆ iz [adresa] (o tome je tužitelj dostavio materijalni dokaz u prilogu tužbe u vidu rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj O-1478/16-3 od 28. listopada 2016. godine), podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na suvlasničkom dijelu od ¼ dijela, navedenih nekretnina u izreci ove odluke, upisanom u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru, kao suvlasništvo sada pokojnog FĆ .
2. U tužbi tužitelj tvrdi da je sada pokojni FĆ upisan u zemljišnim knjigama (iako se zapravo radi samo o jednoj zemljišnoj knjizi, a ne više njih) Općinskog suda u Bjelovaru, kao suvlasnik u ¼ dijela na nekretninama broj 1321 i 1322, upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te ističe da je vlasnik u preostalom suvlasničkom dijelu od ¾ dijela tužitelj (iako iz izvatka iz zemljišne knjige, kojeg je tužitelj sam priložio uz svoju tužbu, datiranog sa 21. svibnjem 2026. godine, jasno proizlazi da to tužitelj nije dokazao na dan podnošenja tužbe jer je kao suvlasnik u preostalih ¾ dijela u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru, tada bio upisan još uvijek, ŠĆ iz [adresa]), koji je nekretnine kupio od ŠĆ (tužitelj je uz tužbu dostavio dokaz o toj kupoprodaji nekretnina broj 1321 i 1322 i to u formi ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. svibnja 2026. godine, njemu od strane ŠĆ, ali pravo vlasništva se temeljem kupoprodajnog ugovora ne stječe i nije se nikada stjecalo, činom kupnje ili izrade pisanog kupoprodajnog ugovora, nego tek uknjižbom prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, temeljem pisanog kupoprodajnog ugovora).
3. Nadalje, tužitelj je u historijatu tužbe ustvrdio da je „stvarni vlasnik“ navedenih nekretnina tužitelj koji je nekretnine kupio od ŠĆ (iako je ŠĆ prodao tužitelju samo svoj suvlasnički dio od ¾ dijela, navedenim ugovorom od 21. svibnja 2026. godine, a ne te nekretnine u cijelosti), koji je bio knjižni, ali i izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina (premda o nekakvoj kupoprodaji tužitelju izvanknjižnog prava vlasništva na tim nekretninama, od strane ŠĆ, nema niti riječi, niti materijalnog dokaza) i koji je predmetne nekretnine u cijelosti predao u posjed, tužitelju.
4. Pored toga, tužitelj navodi kako je FĆ preminuo dana **.**.2003., te da dotični, kao niti njegovi nasljednici, nikada nisu bili u posjedu tih predmetnih nekretnina, već je te nekretnine u cijelosti posjedovao ŠĆ, više od 30 godina, pa je stoga vlasništvo stekao dosjelošću.
5. Kako tužitelj smatra da je postao vlasnik suvlasničkog dijela nekretnina pokojnog FĆ, temeljem dosjelosti, odnosno kupnje preostalog suvlasničkog dijela na tim nekretninama od ŠĆ i stupanja u posjed obje predmetne nekretnine u cijelosti, koji posjed mu je predao ŠĆ, kao prethodni posjednik i izvanknjižni vlasnik tog spornog suvlasničkog dijela, predložio je da se utvrdi njegovo pravo vlasništva na tom suvlasničkom dijelu, te da mu to pravo vlasništva sva tri nasljednika pokojnog FĆ priznaju (koji zahtjev u vezi priznanja ne samo da je neosnovan, nego je i besmislen), ali i da trpe upis prava vlasništva na ime tužitelja u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru, na suvlasničkom dijelu od ¼ dijela na tim nekretninama, a koje priznanje će u protivnom zamijeniti presuda.
6. Sva tri tuženika su bila pozvana dostaviti pisani odgovor na tužbu (dopisom od 05. lipnja 2026. godine) u roku od 30 dana, no niti jedan od triju tuženika nije dostavio pisani odgovor na tužbu u dodijeljenom roku, iako je svatko od njih bio u pozivu za davanje odgovora na tužbu upozoren da će se u tom slučaju donijeti presuda zbog ogluhe.
7. Shodno tome, kako je u ovom slučaju bio ispunjen uvjet za donošenje presude zbog ogluhe iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku u vezi utvrđenja prava vlasništva, ali i trpljenja tuženika da se na ime tužitelja izvrši zemljišnoknjižna provedba stečenog prava vlasništva, valjalo je odlučiti kao u izreci i udovoljiti bitnom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja, kako je to navedeno u točci I., izreke ove odluke .
8. Sud je odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja, kojim je predloženo da tuženici priznaju tužitelju njegovo pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu od ¼ dijela predmetnih nekretnina, ali i da takvo „priznanje“ tuženika, zamijeni ova presuda jer se prije svega pravo vlasništva temeljem dosjelosti na nekretninama stječe po ispunjenju zakonskih uvjeta za stjecanje prava vlasništva na taj način (pa je posve nebitno, priznaju li tuženici ili ne tužitelju tako stečeno pravo vlasništva, temeljem dosjelosti), neovisno o tome, priznaje li tuženik tužitelju, tako stečeno pravo vlasništva, a u kojem kontekstu uknjižba tako stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi nema konstitutivni značaj, već samo deklaratorni, pa bi bilo na kraj pameti da nekakav izostanak priznanja prava vlasništva od strane tuženika u ovom slučaju zamjenjuje predmetna presuda. Naime, tužitelj je temeljem dosjelosti postao već izvanknjižni vlasnik predmetnog suvlasničkog dijela od ¼ dijela na predmetnim nekretninama, ukoliko je za to ispunio zakonske uvjete ili nije, a priznanje tuženika nema u tom smislu nikakvu svrhu, pa je zbog toga potpuno neumjesno u ovom slučaju, da nekakvo nesvrhovito priznanje tuženika, mijenja predmetna presuda.
9. Kako tužitelj nije tražio od tuženika naknadu parničnog troška, nije niti donesena neka posebna odluka o troškovima ovog postupka.
U Bjelovaru, 11. kolovoza 2026. godine.
S u d a c
Sanjin Milošević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
U Bjelovaru, dana 11. kolovoza 2026. godine
Sudac:
