REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: P-176/2024-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Tini Aflić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika GRAWE HRVATSKA d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB 28406115764, koje zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Labinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 23. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 11. kolovoza 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku GRAWE HRVATSKA d.d. Ulica Grada Vukovara 6, 10 000 Zagreb, OIB: 28406115764 da isplati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 iznos od 4.657,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od utuženja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana od primitka presude."

II. Nalaže se tužitelju da isplati tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.608,73 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 1.048,77 EUR zahtjev tuženika za naknadu troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. ožujka 2024. podnio protiv tuženika tužbu u kojoj navodi da se 19. kolovoza 2009. dogodila prometna nezgoda koju je skrivio tuženikov osiguranik TM, zbog čega je tužiteljev osiguranik DM, kao vozač motocikla, zadobio teške tjelesne ozljede. Protiv tuženikova osiguranika vođen je kazneni postupak kod Općinskog sud u Puli, pod poslovnim brojem K-317/2010 te je oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nezgode. Rješenjem tužitelja broj 139327 od 23. lipnja 2014. osiguraniku DM kod kojeg je djelomično zbog ozljede na radu (prometne nezgode) 50% i djelomično zbog bolesti 50% nastala profesionalna nesposobnost na rad, priznato je pravo na invalidsku mirovinu počevši od 20. studenog 2012., a kao posljedica ozljede na radu (prometne nezgode) nastalo je i tjelesno oštećenje 30% te je rješenjem broj 13927 od 28. ožujka 2014. priznato počevši od 1. kolovoza 2013. i pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Tuženik je prema ranijim odštetnim zahtjevima podmirio štetu tužitelju, a za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2023., izvansudski zahtjev tužitelja je otklonio. Tužitelj dalje navodi da trpi daljnju štetu time što se osiguraniku i nadalje isplaćuje invalidska mirovina i naknada za tjelesno oštećenje, koja šeta za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2023. iznosi 8.847,61 eura. Stoga na temelju odredbi čl. 161. st. 1. i 2., a u svezi čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj potražuje naknadu štete koja obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu i na naknadu za tjelesno oštećenje u iznosu od 4.130,09 eura, kako je specificiran podneskom od 26. travnja 2024.

2. Tuženik je u odgovoru osporio tužbeni zahtjev po osnovi i visini, istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovor zastare. Navodi da se prometna nezgoda dogodila 19. kolovoza 2009., odnosno rješenja o mirovini i isplati naknade za tjelesno oštećenje donesena su 23. lipnja 2004. i 28. ožujka 2014. pa da se u konkretnom slučaju zahtjev tužitelja treba prosuđivati prema propisima važećim u to vrijeme, a ne kasnije, neovisno o budućim isplatama po toj osnovi, zbog čega tužitelj ima pravo samo na razmjerni dio isplaćene mirovine, a ne na njezin cijeli iznos, sukladno odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tuženik ističe prigovor zastare sukladno odredbi čl. 226. i 227. ZOO-a, te čl. 165. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju iz 2008. koji se ima primijeniti kao lex specialis u odnosu na čl. 215. ZOO-a. S obzirom je pravo osiguraniku DM priznato rješenjima iz ožujka i lipnja 2014., zastara samog prava na naknadu štete nastupila je u ožujku, odnosno lipnju 2019., a što je prije podnošenja tužbe. Temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo trajna novčana davanja zahtijevati u ukupnom iznosu kao kapitaliziranu štetu te je prema stavu tuženika upravo zbog tog prava potraživanje isplate štete koja još nije dospjela, početak roka zastare fiksiran za trenutak pravomoćnosti rješenja, a ne za neodređeni dan koji se tek u konkretnom slučaju treba utvrditi kako je propisano ZOO-om. Tuženik osporava pravo tužitelja na 100%-tno regresno traženje isplaćene mirovine i naknade za tjelesno oštećenje, budući da prometna nezgoda čini 50% razloga za priznavanje invalidske mirovine te je osiguranik tužitelja doprinio nastanku predmetne nezgode. Nadalje tuženik ističe da se stranaka već vodio postupak pred Trgovačkim sudom u Pazinu pod poslovnim brojem P-386/16, u kojemu je odbijen tužbeni zahtjev za regresnom isplatom iste tražbine, ali za drugo razdoblje. Tuženik je stava kako je sud vezan za predmetnu presudu kao prethodnim pitanje i ne može nastaviti voditi ovaj spor jer bi se u tom slučaju radilo o presuđenoj stvari u pogledu odgovornosti tuženika. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 8.847,61 EUR na ime regresa za isplaćenu invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja. Nije sporno da je osiguranik tužitelja DM doživio prometnu nezgodu i da je doneseno rješenje o invalidskoj mirovini, kao ni da su mu vršene isplate invalidske mirovine. Sporno je u ovoj pravnoj stvari je li po pitanju odgovornosti tuženika stvar već pravomoćno presuđena, zatim pitanje pasivne legitimacije i pitanje zastare.

4. U postupku su pročitane isprave: nalaz i mišljenje višeg vještaka HZMO-a od 21. ožujka 2014. (stranica 69), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti HZMO-a od 21. studenog 2013. (stranica 10-12), rješenje HZMO-a od 23. lipnja 2014. (stranica 14-17), rješenje HZMO-a od 28. ožujka 2014. (stranica 18-19), ispis podataka iz banke doznačenih mirovinskih davanja (stranica 20-27), presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj K-317/10 od 8. srpnja 2011. (stranica 28-30), obračun isplata (stranica 32-33), odštetni zahtjev (stranica 35-36), odluka Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-386/16-14 od 4. travnja 2018. (stranica 44-48), nalaz i mišljenje Ručević vještačenja d.o.o. (str. 82-91) i dopuna nalaza i mišljenja Ručević vještačenja d.o.o. (stranica 134-135).

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Iz priloženih rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Puli utvrđeno je da je tužitelj osiguraniku DM zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale djelomično zbog ozljede na radu (50%) i djelomično zbog bolesti (50%), priznao pravo na invalidsku mirovinu te pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja od 30%.

7. Između parničnih stranaka vodio se pred Trgovačkim sudom u Pazinu postupak pod poslovnim brojem P-386/2016 povodom tužbe tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d. radi isplate, a u kojem postupku je Trgovački sud u Pazinu 4. travnja 2018. donio presudu poslovni broj kojom je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju zbog povrede izvan rada (prometne nezgode) osiguranika DM u štetnom događaju od 19. kolovoza 2009., a radi koje je rješenjem tužitelja br. 139178 od 7. listopada 2014. navedenom osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu, a rješenjem tužitelja br. 139327 od 28. ožujka 2014. pravo na naknadu za tjelesno oštećenje. Tom je presudom odbijen i tužbeni zahtjev za isplatu.

8. Dakle, presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-386/16-14 od 4. travnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da tuženik nije odgovoran za štetu koja je predmet i ovog postupka. Navedena presuda proizvodi učinak prema parničnim strankama u smislu odredbe članka 334. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku: ZPP) od trenutka kada im je dostavljena.

9. Budući da je o pitanju postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i štete, odnosno o postojanju odgovornosti tuženika za predmetnu štetu, Trgovački sud u Pazinu već pravomoćno odlučio gore navedenom presudom poslovni broj P-386/16-14 od 4. travnja 2018., ovaj je sud odbio zahtjev tužitelja za isplatu po toj osnovi. Tužitelj se neosnovano u podnesku od 26. travnja 2024. poziva na presudu Općinskog suda u Puli poslovni broj Pn-155/2019 jer je njome u izreci tuženiku naložena isplata, dok se o pitanju odgovornosti odlučivalo u tom sporu kao o prethodnom pitanju i ta odluka nije dio izreke pa nije u ovom postupku obvezujuća. S druge strane, u postupku pred Trgovačkim sudom u Pazinu poslovni broj P-386/2016 točka I. tužbenog zahtjeva bila je deklaratorni zahtjev za utvrđenje odgovornosti tuženika za konkretan štetni događaj, a koji je zahtjev u izreci presude donesene u navedenome postupku pravomoćno odbijen. Neovisno o tome što je u tom predmetu bilo utuženo drugo razdoblje, radi se o zahtjevu za isplatu na temelju istog događaja, prometne nesreće koja se dogodila 19. kolovoza 2009. i u kojoj tužiteljev osiguranik DM kao vozač motocikla, zadobio teške tjelesne ozljede. Dakle, po pitanju osnove, stvar je već pravomoćno presuđena, i to na način da ne postoji odgovornost tuženika za navedeni štetni događaj.

10. Budući da je zahtjev da se utvrdi odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj pravomoćno odbijen, ovaj je sud stava da nema osnove za priznavanje isplate tužitelju na ime isplata invalidske mirovine osiguraniku tuženika na ime tog štetnog događaja. Stoga se sud nije upuštao u daljnje ocjene prigovora tuženika i provedenih dokaza, budući da utvrđeni nedostatak odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaj sam po sebi dovodi do neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

11. S obzirom na sve navedeno, odlučeno je kao u točki I. izreke.

12. Odluka o troškovima iz točke II. izreke temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP- a, a visina troška odmjerena je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023, u nastavku: Tarifa). S obzirom na vrijednost predmeta spora, tuženiku pripada po 100 bodova za podneske: odgovor na tužbu (Tbr. 8.1.), podnesak od 17. lipnja 2024. (Tbr. 8.1.), podnesak od 24. prosinca 2024. (Tbr. 8.1.), podnesak od 13. siječnja 2025. (Tbr. 8.1.), podnesak od 22. siječnja 2026. (Tbr. 8.1.), 50 bodova za podnesak od 22. srpnja 2026. (Tbr. 8.3.) te po 100 bodova za zastupanje na ročištima: 24. lipnja 2024., 26. lipnja 2025., 19. svibnja 2026. i 23. srpnja 2026. (Tbr. 9.1.), što čini ukupno 950 bodova, a što množeno s vrijednošću boda 2,00 EUR (Tbr. 54.) i uvećano za pripadajući PDV (Tbr. 46.) iznosi 2.375,00 EUR.

13. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu 33,73 EUR prema Tar. br. 1. st. (2) Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/2023, u nastavku: Uredba). Napominje se da je iznos priznat u visini 50% propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom jer je sukladno članku 7. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018, 51/2023, u nastavku: ZSP) tuženik mogao platiti pristojbu prilikom podnošenja odgovora na tužbu u polovici tog iznosa. Trošak predujma za vještačenje priznat je u iznosu od 200,00 EUR jer je toliko utrošeno, a od ukupno 300,00 EUR koliko je uplatio tuženik, 100,00 EUR neutrošenog predujma nije priznato kao trošak, nego se vraća uplatitelju. Dakle, ukupan parnični trošak tužitelja iznosi 2.608,73 EUR.

14. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 23. siječnja 2026. jer je on dopuna podnesku od 22. siječnja 2026., za koji je priznat trošak, te je navedeno sve moglo biti izneseno u tom podnesku.

U Puli 11. kolovoza 2026.

Sutkinja

Tina Aflić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležan županijski sud.

Dna:

- tužitelju

- tuženiku po pun.