Poslovni broj: P-660/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

Labin, G. Martinuzzi br. 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Erici Golja, na prijedlog sudske savjetnice Franke Verbanac, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zastupani po Gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu d.o.o., a oni po punomoćnici Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv prvotuženice ČŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotuženice OŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Alenu Kalčiću, odvjetniku u Poreču, radi isplate, 11. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog ovog suda poslovni broj Pl-679/2022-13 od 24. svibnja 2024. te se nalaže prvotuženici ČŽ i drugotuženici OŽ isplatiti tužitelju Suvlasnici stambene zgrade u [adresa] iznos od 374,88 eura (tristo sedamdeset četiri eura i osamdeset osam centi), sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 11,86 eura od 16. kolovoza 2019. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. rujna 2019. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. listopada 2019. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. studenog 2019. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. prosinca 2019. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. siječnja 2020. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. veljače 2020. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. ožujka 2020. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. travnja 2020. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. svibnja 2020. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. lipnja 2020. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. srpnja 2020. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. kolovoza 2020. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. rujna 2020. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. listopada 2020. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. studenog 2020. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. prosinca 2020. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. siječnja 2021. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. veljače 2021. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. ožujka 2021. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. travnja 2021. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. svibnja 2021. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. lipnja 2021. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. srpnja 2021. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. kolovoza 2021. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. rujna 2021. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. listopada 2021. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. studenog 2021. godine do isplate;

- na iznos od 11,86 eura od 16. prosinca 2021. godine do isplate;

- na iznos od 30,94 eura od 16. siječnja 2022. godine do isplate; po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.

II. Ukida se platni nalog ovog suda poslovni broj Pl-679/2022-13 od 24. svibnja 2024., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju u roku osam dana naknadi troškove postupka u iznosu 82,95 eura sa zateznim kamatama od donošenja platnog naloga do isplate.

III. Nalaže se tuženicama da tužitelju naknade troškove postupka isplatom 346,23 eura (tristo četrdeset šest eura i dvadeset tri centa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada ovrhovoditelj Suvlasnici stambene zgrade u [adresa] je protiv tuženica, tada ovršenica ČŽ i OŽ dana 10. srpnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, radi naplate iznosa od 374,88 eura (tada 2.825,12 kuna) sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Dana 24. svibnja 2024. ovaj je sud izdao platni nalog posl. br. Pl-679/2022- 13 kojim je naložena isplata tuženicama sukladno prijedlogu tužitelja, te je isti dostavljen tuženicama po privremenom zastupniku koji im je imenovan ovosudnim rješenjem posl. br. Pl-679/2022-10 od 24. svibnja 2024., budući da su tada bile nepoznata boravišta.

3. Privremeni zastupnik tuženica je potom izjavio pravovremeni prigovor, u kojem je naveo kako tuženice osporavaju rješenje o platnom nalogu, kako po osnovi tako i po visini, da predlažu da tužitelj dostavi dokumentaciju iz koje je razvidna osnovanost tužbe te da ističu prigovor zastare potraživanja.

4. Tužitelj se na prigovor tuženica očitovao podneskom od 28. siječnja 2025. u kojem je naveo da se potraživanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari odnosi na neplaćena sredstva zajedničke pričuve za stambeni prostor U ZAGREBU, NOVA CESTA 28, površine 58,42 m2, pod sistemskim brojem: 03186067, a koji je u suvlasništvu tuženika, što tuženik ni ne spori. Tužitelj ističe da je zajednička pričuva odredbom članka 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje u tekstu: ZV) definirana kao namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, dok je stavkom 2. istog članka određeno da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud. Odredbom članka 89. st. 2. gore citiranog zakona, određeno je da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno. S obzirom na to da je upravo tuženik vlasnik predmetnog stambenog prostora, što tuženik niti ne spori, isti je sukladno zakonu dužan doprinositi u zajedničku pričuvu. Nadalje, tužitelj ukazuje da su visina i uvjeti plaćanja zajedničke pričuve, obveze kao i odgovornosti između suvlasnika i upravitelja, uređeni međuvlasničkim ugovorom te ugovorom o upravljanju zgradom, sukladno odredbi članka 375. ZV-a. Navedenim ugovorima, a prvenstveno međuvlasničkim ugovorom, jasno da su određeni uvjeti plaćanja i izvršenja ostalih obveza suvlasnika nekretnine. U pogledu visine potraživanja za nekretninu pod sistemskim brojem 03186067 tužitelj ističe da se redovni mjesečni iznos na ime zajedničke pričuve za utuženo razdoblje srpnja 2019. godine do studenog 2021. godine u iznosu od 89,38/11,83 EUR obračunava tako da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiven iznos pomnoži s veličinom stambenog objekta u četvornim metrima: 1,53 kn/m2 x koeficijent 1,00 x 58,42 m2 = 89,38/11,83 EUR. U pogledu visine potraživanja za nekretninu pod sistemskim brojem 03186067 tužitelj ističe da se redovni mjesečni iznos na ime zajedničke pričuve za utuženo razdoblje prosinca 2021. godine u iznosu od 233,10 kn/30,94 EUR obračunava tako da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiven iznos pomnoži s veličinom stambenog objekta u četvornim metrima: 3,99 kn/m2 x koeficijent 1,00 x 58,42 m2 = 233,10 kn/30,94 EUR. Tužitelj ističe i kako u predmetnom postupku nema evidentiranih uplata, slijedom čega predlaže, a imajući u vidu sve prethodno navedeno naslovnom sudu usvojiti tužbeni zahtjev. Tužitelj navodi i da je u dostavljenom međuvlasničkom ugovoru Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo imenovano upraviteljem zgrade. Sukladno tome, tužitelj ukazuje na stav koji je Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo u svojoj odluci pod posl. br. U-III-3671/03 od 28. lipnja 2006. gdje izrijekom navodi kako je upravitelj zgrade, neovisno o tome je li on imenovan ugovorom ili se pak radi o prinudnom upravitelju, ovlašten ex lege pokretati sudske postupke, u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju. Tužitelj ističe da je sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske pod posl. br. U III/2569/2015 od 28. veljače 2019. u cijelosti, navedena odluka primjenjiva u konkretnom slučaju, kada je parnični postupak koji se vodio u povodu prigovora protiv platnog naloga (prethodno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage) radi naplate zajedničke pričuve pokrenut tužbom tužitelja, zastupanih po upravitelju zgrade (prethodno prijedlogom za ovrhu suvlasnika stambene zgrade, zastupanih po upravitelju zgrade). U ovom postupku na strani ovrhovoditelja nastupaju suvlasnici stambene zgrade zastupani po upravitelju te vode spor u vezi s naplatom sredstava zajedničke pričuve kao aktivno legitimirana stranka u korist računa zgrade (zajedničke pričuve), a ne u korist pojedinih suvlasnika. Dakle, tužitelji ne zahtijevaju naplatu tražbine za svoj račun, nego za račun zajedničke pričuve. Slijedom navedenog, sukladno citiranom stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske isticanje nedostatka stranačke sposobnosti suvlasnika jer nisu dokazali status suvlasnika navedene nekretnine da predstavlja ekscesivni formalizam. Imajući u vidu navedeno, a s obzirom na to da je nesporno da u konkretnom slučaju tužitelji nastupaju u svojstvu suvlasnika gore navedene zgrade te da su zastupani po upravitelju, a što je jasno vidljivo iz međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju zgradom tužitelj nije dužan posebno dokazivati aktivnu legitimaciju tužitelja u ovom postupku. Dalje tužitelj ukazuje na odredbu članka 62. ZV-a, kojom je propisano da svaki zajedničar ima pravo glede zajedničke stvari postavljati ostalim zajedničarima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova zajedničkog vlasništva. Uzimajući u obzir navedeno, dovoljno je da samo jedan od suvlasnika zatražio pokretanje postupka protiv ovdje tuženika. Tužitelj također ukazuje na okolnost da su u ovome postupku tužitelji suvlasnici stambene zgrade, a ne svaki suvlasnik pojedinačno te da se spor u vezi s naplatom sredstava zajedničke pričuve rješava u korist ili na teret računa zgrade, a ne u korist ili na teret računa pojedinih suvlasnika koji imaju procesnu ulogu tužitelja. Istaknuti prigovor zastare tužitelj smatra u cijelosti neosnovanim te ukazuje na stajalište Županijskog suda u Rijeci prema kojem tražbina tužitelja na ime stambene pričuve zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, sukladno odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima, budući da to nije povremena tražbina nego zakonska obveza koja proizlazi iz vlasništva nekretnine. Međutim, sve i kad bi se uzelo da predmetno potraživanje predstavlja povremenu tražbinu, navedeno dugovanje ni prema trogodišnjem roku ne bi bilo u zastari. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je dokazao osnovu i visinu svog potraživanja te predlaže da naslovni sud platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održi na snazi u cijelosti, kao i da obveže tuženika na naknadu troškova parničnog postupka tužitelju.

5. Tuženice su u međuvremenu imenovale svog punomoćnika pa je istome omogućen uvid u spis i sudjelovanje u ovom postupku te su u podnesku navele da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu te da predlažu izvođenje dokaza saslušanjem tuženika. Na ročištu održanom 9. srpnja 2026. sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tuženica, budući da se i bez izvođenja tog dokaza može utvrditi osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. U tijeku postupka pročitani su izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga na stranicama 28-31 spisa, rješenje na stranicama 79-81 spisa, međuvlasnički ugovor sa prilozima na stranicama 82-89 spisa, ugovor o upravljanju na stranicama 90-93 spisa, zapisnik o primopredaji stambene zgrade na stranicama 94-95 spisa, godišnji program upravljanja na stranicama 97-99 i 101-102 spisa, dopis na stranici 100 spisa, odluka suvlasnika na stranicama 103-112 spisa, izvadak iz sudskog registra na stranicama 114-118 spisa.

7. Razmatrajući tuženi zahtjev sud nalazi da je isti osnovan.

8. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da iznosi zajedničke pričuve čija je naplata predmet ovog postupka dospijevaju u razdoblju od kolovoza 2019. do siječnja 2022. Iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, posl. br. Z-64337/2022 od 1. prosinca 2022. proizlazi da su tuženice ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 31. listopada 2022. godine otuđile nekretninu odnosno stan i garažu, na adresi [adresa], a za koju se nekretninu i vodi ovaj postupak radi naplate zajedničke pričuve.

9. Prema odredbi članka 89. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

10. Iz međuvlasničkog ugovora od 1. ožujka 1998. proizlazi da se godišnjim i višegodišnjim programom održavanja utvrđuju sredstva potrebna za pokriće troškova upravljanja i održavanja odnosno sredstva zajedničke pričuve, a da najmanja sredstva koja je dužan uplaćivati svaki suvlasnik iznose 0,54 % od vrijednosti njegova posebnog dijela godišnje. Navedenim je ugovorom propisano da dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine, udio suvlasnika u troškovima upravljanja utvrđuje se na način da visina udjela odgovara odnosu korisne površine svakog posebnog dijela nekretnine prema zbroju korisnih površina svih posebnih dijelova u zgradi, korigiran s koeficijentom koji proizlazi iz namjene pojedinog prostora odnosno 1,00 za stambeni prostor i 0,75 za garažni prostor. Iz ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 18. veljače 1998. proizlazi da zajednička pričuva iznosi 1,53 kn/m2 za stambeni prostor, slijedom čega bi se, umnoškom tog iznosa sa koeficijentom 1,00 te sa kvadraturom stana tuženica od 58,42 m2 dobio mjesečni iznos od 89,38 kn odnosno 11,86 eura, i to za utuženo razdoblje od srpnja 2019. godine do studenog 2021. Naknadnom odlukom suvlasnika promijenjen je iznos zajedničke pričuve tako da ona za utuženo razdoblje prosinac 2021. iznosi 3,99 kn/m2, za stambeni prostor, slijedom čega bi se, umnoškom tog iznosa sa koeficijentom 1,00 te sa kvadraturom stana tuženica od 58,42 m2 dobio mjesečni iznos od 233,10 kn odnosno 30,94 eura.

11. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tuženica, isti nije osnovan, budući da potraživanja s osnova zajedničke pričuve zastarijevaju u roku od tri godine u smislu odredbe čl. 226. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a imajući na umu da je prijedlog za ovrhu podnesen 10. srpnja 2022., a najstarije potraživanje tužitelja dospjelo je 16. kolovoza 2019., dakle unutar zastarnog roka.

12. Sukladno svemu navedenom, a prema čl. 451. st. 3. ZPP-a, valjalo je održati na snazi platni nalog ovog suda u dijelu kojim je tuženicama naloženo isplatiti tužitelju iznos od 374,88 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

13. Kako je o troškovima postupka valjalo odlučiti ovom presudom (tako i VSRH u zaključku sa sastanka VSRH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. godine, broj Su-IV- 204/17), to je ukinut platni nalog sadržan u rješenju ovog suda u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka te je odlučeno kao u točki II. izreke.

14. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj pravnoj stvari, tuženik mu je u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi opravdane troškove postupka.

15. Na temelju čl. 155. ZPP-a, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova zastupanja podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji mu je određen u platnom nalogu od 24. svibnja 2024. i to u iznosu od 82,95 eura. Nadalje, tužitelju sukladno tbr. 11. t. 1. u vezi s tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) pripada i trošak sastava obrazloženog podneska od 28. siječnja 2025. u zatraženom iznosu od 100,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 25,00 eura, kao i trošak pristupa na ročište od 9. srpnja 2026. u zatraženom iznosu od 100,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 25,00 eura, sukladno tbr. 12. t. 1. u vezi s tbr. 9. Konačno, tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na presudu, i to na polovicu iznosa propisanog Tbr. 1. st. 1. u vezi sa Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 50/26). Time su mu priznati troškovi u ukupnom iznosu 346,23 eura.

16. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju na odmjerene troškove postupka pripadaju zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, uvećanoj za tri postotna poena od presuđenja do isplate.

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Labinu, 11. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Erica Golja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se ulaže putem ovoga suda, a o njoj odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženice po pun.