Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-1851/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1. ĆZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 2. UZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 3. FZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 4. IZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 5. GZ, [adresa], 3122 Kehrsat 2, ad. 6. PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 7. CZ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , svi zastupani po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru, protiv tuženika Grada Biograda na Moru, Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 5, OIB: 95603491861, zastupanog po gradonačelniku ŽZ, a ovaj po punomoćniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 12. lipnja 2026., u nazočnosti tužitelja ad. 1. ĆZ i ad.

3. FZ, punomoćnika tužitelja ad. 1. do 7. i punomoćnika tuženika, te nakon objave presude dana 11. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Usvajaju se tužbeni zahtjevi tužitelja ad. 1. do ad. 7. koji glase:

1. Utvrđuje se da je tužiteljica GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3122 Kehrsat 2, Švicarska stekla pravo suvlasništva, za 7/40 dijela, na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine, za 7/40 dijela, na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika.

2. Utvrđuje se da je tužitelj ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekao pravo suvlasništva, za 7/40 dijela, na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine, za 7/40 dijela, na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika.

3. Utvrđuje se da je tužiteljica UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekla pravo suvlasništva, za 7/40 dijela, na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine, za 7/40 dijela, na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika.

4. Utvrđuje se da je tužiteljica FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa] stekla pravo suvlasništva, za 7/40 dijela, na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine, za 7/40 dijela, na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika.

5. Utvrđuje se da je tužiteljica IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa] stekla pravo suvlasništva, za 1/10 dijela, na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine, za 1/10 dijela, na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika.

6. Utvrđuje se da je tužiteljica PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekla pravo suvlasništva, za 1/10 dijela, na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine, za 1/10 dijela, na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika.

7. Utvrđuje se da je tužitelj CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekao pravo suvlasništva, za 1/10 dijela, na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine, za 1/10 dijela, na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Biogradu na Moru, naknaditi tužiteljima ad. 1. do ad. 7. pričinjeni trošak parničnog postupka od 625,00 EUR, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja ad. 1. do ad.

7. za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana 26. srpnja 2023. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja ad. 1. JZ, ad. 2. BZ rođ. CZ i ad. 3. CZ, protiv tuženika Grada Biograda na Moru u kojoj se navodi da su tužitelji nasljednici pok. KZ od kojeg su naslijedili predmetnu nekretninu oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je isti predmetnu nekretninu stekao kupoprodajom, zajedno sa svojom braćom DZ i AZ, od SZ pok. SZ 1962. Tužitelji ad. 1. – 3. tvrde da su se braća DZ, ZZ i AZ međusobno podijelili na način da je predmetnu kat. čest. [katastarska čestica] dobio KZ, te tvrde da se njihovi prednici (KZ, SZ pok. SZ i dr.) računajući posjed, nalaze oduvijek u savjesnom posjedu predmetne nekretnine, a da ih nitko nikada nije ometao, niti im je isto itko ikada osporavao.

2. U odgovoru na tužbu tuženika Grada Biograda na Moru koji je zaprimljen u spis 14. rujna 2023. isti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, pritom prije svega prigovarajući suviše niskoj naznačenoj vrijednosti predmeta spora te predlaže da sud odredi stvarnu vrijednost istoga. Tuženik ističe da je za predmetnu nekretninu povodom preoblikovanja zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] sastavljen zapisnik i to dana 17. rujna 2012., a u postupku obnove zemljišnih knjiga sudjelovao je prednik tužitelja KZ koji u navedenom postupku nije iznio dokaze koji bi dokazali da se radi o njegovom vlasništvu, a iz kojeg je razloga tuženik i upisan kao vlasnik predmetne čestice. Posebno tuženik ističe da prednik tužitelja protiv navedenog upisa na ime Grada Biograda na Moru nije podnio prigovor radi ispravka pogrešnog upisa prava vlasništva u za to predviđenom roku , a obzirom da nije podnesen prigovor, tužitelji nisu podnijeli, a niti su imali pravo na podnošenje tužbe za ispravak. Nesporno je, po tuženiku, da tužitelji, odnosno njihov pravni prednik, nisu iskoristili raspoloživa pravna sredstva kojima su se mogli služiti radi eventualnog upisa prava vlasništva za koje smatraju da im pripada, pritom ukazujući da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u svom Zaključku od dana 17. rujna 2015. pod poslovnim brojem Su-IV-246/2015, zauzeo stav glede prava stranaka koje su sudjelovale u postupku obnove, a prema navedenome Zaključku rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravka u smislu čl. 197. ZZK, pa u prethodno navedenoj situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. Predmetna tužba je, po tuženiku, upravo primjer u kojem su ispunjene sve pretpostavke da bi se tužbeni zahtjev odbio jer tužitelji nisu izjavili prigovor ili podnijeli tužbu za ispravak protiv rješenja donesenim u postupku obnove. Nadalje, bez obzira što je prednik tužitelj sudjelovao u postupku obnove a nije poduzeo daljnje pravne radnje nakon završetka istog, tužitelji ni dokazima priloženim uz tužbu nisu dokazali osnovanost svoga tužbenog zahtjeva, pa tuženik predlaže Naslovu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te obveže tužitelje da naknade tuženiku troškove parničnog postupka.

3.1. Rješenjem ovog suda od 10. rujna 2025. u ovoj pravnoj stvari utvrđen je prekid postupka u odnosu na tužiteljicu ad. 1. JZ jer je utvrđeno da je ista preminula **.**.2025. te je istim rješenjem određeno da će se postupak nastaviti kada nasljednici prije navedene tužiteljice preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.

3.2. Nakon što je u spis dana 12. rujna 2025. zaprimljen podnesak tužitelja u kojem se navodi da su iza pok. tužiteljice ad. 1. JZ njeni nasljednici ĆZ, UZ, FZ i IZ, to je sud iste rješenjem od 13. siječnja 2026. pozvao na preuzimanje postupka koji je u odnosu na tužiteljicu ad. 1. JZ prethodno prekinut zbog smrti iste.

4.1. Tužitelji su u spis 21. travnja 2026. dostavili podnesak u kojem navode da uređuju tužbu i tužbeni zahtjev, pritom koncipirajući tužbu na način da ista sada ima sedam tužbenih zahtjeva koji se odnosi na svakog od sada sedam tuženika , pritom označavajući i kao novu tužiteljicu GZ.

4.2. Tužitelji su na pripremnom ročištu održanom 22. travnja 2026. pojasnili da je naknadno označena tužiteljica GZ kćerka pokojne tužiteljice ad. 1. JZ, pa su isti po svom punomoćniku predložili sudu da i prije navedenu pozove na preuzimanje postupka prekinutog u odnosu na prvotnu tužiteljicu ad. 1. JZ zbog smrti iste, nakon čega je sud na istom ročištu formalno na sudski zapisnik donio rješenje kojim je pozvao GZ da kao nasljednica pok. tužiteljice ad. 1. JZ preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari, nakon čega su punomoćnici stranaka suglasno naveli da ne traže pisani otpravak toga rješenja te da se u tome dijelu ujedno odriču prava na žalbu.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao nesluženu kopiju izvatka iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 25. srpnja 2023. (ls 7), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pred Općinskim sudom u Zadru poslovni broj Z-784/2007/5598 od 17. rujna 2012. (ls 10- 11), pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru donesenog po Javnom bilježniku Dušanu Kvartuču iz Biograda na Moru kao povjereniku suda pod poslovnim brojem O-1212/14, UPP/OS-212/14 od 02. studenog 2015. (ls 12-15), povijest promjena na katastarskim česticama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 21. listopada 2022. s prilozima (ls 17-52), saslušani su svjedoci LZ (ls 133), EZ (ls 133-134) i MZ (ls 134-135), proveden je dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja ad. 1. ĆZ (ls 135) i ad. 3. FZ (ls 135), pročitan je zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pred Općinskim sudom u Zadru poslovni broj Z-784/2007/5597 od 17. rujna 2012. (ls 137-138) te je izvršen uvid u priloženi spis Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-2201/2023.

6. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP -a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da su upravo tužitelji oni koji su ovome sudu na nedvojben način morali dokazati osnovanost navoda iz povjesnice tužbe te tijekom postupka glede toga da su nekretninu koja je predmet ovog postupka stekli temeljem dosjelosti.

7. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

8. Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZV proizlazi da na temelju valjanoga pravnog posla kojem mu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

9. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

10. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV proizlazi da nasljednik stječe vlasništvo nasljeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određenog.

11. Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZV proizlazi da kada je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.

12. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2. i 3. ovoga članka.

13. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2. te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

14. Ne bi se trebalo ukazivati spornim među strankama sljedeće:

14.1. Da je od strane Općinskog suda u Zadru proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i za koji postupak se ima smatrati nespornim, pače notornim, da je isti započeo u smislu izlaganja pred sudskom komisijom 2007. godine i to pod skupnim poslovnim brojem Z-784/2007/, 14.2. Da na ls 137-138 u preslici prileži zapisnik poslovni broj Z- 784/2007/5597 sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Zadru na ročištu održanom dana 17. rujna 2012., a koji zapisnik da se odnosi na novoformiranu čest. zem. [katastarska čestica], Kosa, dvorišta površine 84 m2, gospodarski objekt površine 65 m2, ukupne površine 149 m2, koja da je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz daljnju napomenu da na zapisnik nije konstatirano tko je pristupio na spomenuto ročište, nakon čega je na spomenuti sudski zapisnik doneseno rješenje po kojem će se prije navedena čestica nove oznake u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] preoblikovane zemljišne knjige upisati kao vlasništvo Grada Biograda na Moru za cijelo, s tim da bi iz druge stranice toga zapisnika proizlazilo da je isti potpisan u rubrici "Stranke" od KZ te po punomoćniku Grada Biograda na Moru,

14.3. Da je od strane javnog bilježnika Dušana Kvartuča kao povjerenika Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru dana 02. studenog 2015. doneseno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-1212/14 iza pok. KZ pok. Ć, rođenog **.**.1936., a umrlog **.**.2014., kojeg na njegovoj ostavinskoj imovini koju, između ostalih, čine i nekretnine prema Kupoprodajnom ugovoru od 10. studenog 1962. sklopljenog između Šangulin Ive kao prodavatelja te ostavitelja i njegove braće DZ i AZ kao kupaca, kao i Nadopune tome ugovoru od 02. prosinca 1962. i to: stojna zgrada sa ogradom, parc. zgrade 240, parc. zem. 524/1, 524/4 i parc. zem. 527 k. o. [katastarska općina], nasljeđuju supruga JZ za 8/10 dijela i unuci PZ i CZ svaki za 1/10 dijela,

14.4. Da iz priležeće povijesti promjena za ovdje predmetu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ls 17-52) u bitnome proizlazi da se prije navedena čestica nove izmjere odnosi na dio čestice 527/3 stare izmjere koja je nastala od matične čestice 527 u odnosu na koju pregledom najstarijih podataka, a koji datiraju od revizije posjedovnog stanja 1955./56. proizlazi:

- da je ista bila upisana u ABC registar 288 odnosno posjedovni list 294 (isti se nalazi na ls 20 i glasi na posjednika ČZ),

- da je iskazom promjena 75/64 godinu čest. zem. [katastarska čestica] mijenjala naslovnu stranu posjedovnog lista, i to na nove vlasnike DZ. Ć, ZZ i AZ, na svu trojicu podjednako (ovo obzirom na ispravu sa ls 30),

- da je temeljem rješenja katastara od 12. siječnja 1988. (ls 42 -43), čestica 747 koja je do tada bila u suposjedu ZZ, DZ i AZ, svi pok. Ć, upisana, zajedno sa čest. zem. [katastarska čestica], u novi posjedovni list 3559 k. o. [katastarska općina] kao posjed ZZ za cijelo,

14.5. Da na ls 31 u preslici prileži Kupoprodajni ugovor zaključen u Biogradu n/M 10. studenog 1962. između SZ pok. SZ kao prodavatelja s jedne strane i DZ, AZ i ZZ kao kupaca s druge strane, a u kojem je kao predmet kupoprodaje navedena: stojna zgrada sa ogradom čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] n/m (popis posjeda tek. br. 294), a na kojem ugovoru je potpis prodavatelja potvrđen po strane suda pod brojem ovjere Ov.br. 158/62, te da na ls 32 u preslici prileži Nadopuna prije navedenom kupoprodajnom ugovoru koja je datirana sa 20. prosinca 1962., a u kojoj Nadopuni se precizira predmet kupoprodaje kao: stojna zgrada sa ogradom identifikacije sa parc. zgrade 240, parc. zem. 524/1, 524/2 i parc. zem. 527 k. o. [katastarska općina] n/m, a na kojoj Nadopuni je potpis prodavatelja potvrđen od strane suda pod brojem Ov 160/63,

14.6. Da se kod Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem P-2201/23 vodio postupak po tužbi tužitelja ad. 1. JZ, ad. 2. BZ djev. CZ i ad. 3. CZ protiv tuženika ad. 1. Grada Biograda na Moru i ad. 2. Republike Hrvatske, i u kojoj pravnoj stvari je dana 18. travnja 2024. donesena presuda kojom je utvrđeno da je u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužiteljica JZ stekla pravo suvlasništva 8/20+8/20 dijela, tužiteljica BZ za 1/20+1/20 dijela i tužitelj CZ za 1/20+1/20 dijela, s tim da protiv ovoga dijela presude tuženici ad.

1. i 2. nisu izjavljivali žalbu.

15. Prije samog osvrta na meritum tužbenog zahtjeva, a obzirom se tužitelji u povjesnici tužbe pozivaju na činjenicu da njih niti njihove prednike nikada nitko nije uznemiravao u posjedu predmetne nekretnine, da isti u biti ukazuju na dosjelost kao temelj stjecanja vlasništva na predmetu spora, ovaj sud želi ukazati na shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u predmetu broj Rev291/14-2 od 17. travnja 2018. koje glasi:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona.

Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ 16. Nastavno na prethodni odlomak obrazloženja ove presude, a vezano za dio gdje se spominje "zakonska odredba koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo", ovdje se želi pojasniti da kada je 1. siječnja 1997. stupio na snagu ZV, da je isti u svojoj odredbi čl. 388. st. 4. propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga datuma. Međutim, kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci donesenoj 17. studenog 1999. ukinuo prije navedenu odredbu čl. 388. st. 4. ZV te kako su naknadno pred Europskim sudom za ljudska prava vođeni postupci u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. i u kojim predmetima su donesene odluke Europskog suda sukus kojih je taj da ukoliko tužitelj uspije dokazati kontinuirani i samostalni posjed na nekoj konkretnoj nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u režimu društvenog vlasništva, a da pritom tužitelj dokaže da je taj posjed po svojoj kvaliteti u najmanju ruku bio pošten (misli se na poštenje kako ga definira ranije citirana odredba iz čl. 18. st. 3. ZV), da se tužitelj može pozivati na institut dosjelosti kao način stjecanja vlasništva na konkretnoj nekretnini, ali isti pritom mora dokazati da je to posjedovanje u svom kontinuitetu trajalo barem četrdeset godina prije onog prethodno spomenutog datuma 17. studenog 1999., kao što tužitelj, obzirom na ranije ukazano pravno shvaćanje iz revizijske odluke broj Rev - 291/14-2 od 17. travnja 2018., ujedno mora dokazati da na predmetu spora "ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba".

17. Za ukazati je najprije od stane ovog suda da on nije prihvatio stav tužen ika iz odgovora na tužbu po kojem bi kraj činjenice da je prednik tužitelja KZ sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u odnosu na ovdje predmetnu nekretninu i u kojem je postupku kao vlasnik upisan Grad Biograd na Moru, a da nakon toga spomenuti prednik tužitelja niti sami tužitelji nisu podnosili prigovor niti tužbu za ispravak, pa da bi posljedično tome ovdje predmetnu tužbu trebalo odbiti pozivom na Zaključak broj 3 sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima Građanskih odjela županijskih sudova broj Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015. Naime, ovome sudu nije sporno da je prednik tužitelja KZ u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] prijavio se kao posjednik i pristupio na ročište koje je sud u odnosu na ovdje predmetnu nekretninu zakazao za 17. rujna 2012. (vidjeti točku 14.2. obrazloženja), no isto tako ne bi trebalo biti sporno da na sudski zapisnik koji je donesen prije navedenog datuma nije uzeta izjava KZ iz koje bi bilo razvidno što bi predstavljalo pravni osnov njegovog stjecanja prava vlasništva novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prije navedeno je ovome sudu od značaja obzirom je u spomenutom Zaključku broj 3 izričito navedeno da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK, ali tek ako se podnesena tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, tada tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. Dakle, kako iz sudskog zapisnika broj Z-784/2007/5597 od 17. rujna 2012. ne proizlazi temeljem kojeg se to činjeničnog stanja KZ prijavio kao posjednik novonastale čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno na taj zapisnik nije navedeno da bi pravna osnova u tome zemljišnoknjižnom postupku bila dosjelost kako to tužitelji ističu u ovom parničnom postupku, samim time ovaj sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti da se ovdje predmetna tužba odbije pozivom na ranije spomenuti Zaključak broj 3.

18. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, uključujući činjenice na koje je sud ukazao ranije u obrazloženju ove presude i koje ne bi trebale biti sporne među strankama, ovaj sud zaključuje da su tužitelji uspjeli dokazati po svojim pravnim prednicima, i to preko preo oca, odnosno djeda danas pok. KZ (umrlog 2014.), a prije njega (što samog, a što zajedno sa njegovom braćom DZ i TZ) preko HZ pok. SZ (prodavatelja iz onog pravnog posla na koji se sud osvrnuo pod točkom 14.5. obrazloženja), slijed kontinuiranog i samostalnog posjedovanja nekretnine koja je predmet ovog postupka, u najmanju ruku negdje od sredine prošlog stoljeća pa na dalje, slijedom čega da se ist i prema tuženiku Gradu Biogradu na Moru mogu pozivati na to da je stečeno pravo vlasništva na utuženoj nekretnini temeljem dosjelosti, a da su u konkretnom slučaju uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću već nastupili prije onog datuma 17. studenog 1999. Naime, ponavlja se od strane ovog suda da je dana 17. studenog 1999. Ustavni sud ukinuo čl. 388. st. 4. ZV koji je propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga dana. Da su se tužitelji, odnosno njihovi prije navedeni prednici nalazili u faktičnom i kontinuiranom posjedu predmeta spora u najmanju ruku od sredine prošlog stoljeća, tj. barem od 1955./56. godinu (ovo obzirom na sadržaj povijesti promjena na koju se sud osvrnuo pod točkom (14.4. obrazloženja), ovaj sud zaključuje i iz ostalih dokaza provedenih tijekom ovog postupka, a prije svega se tu misli na iskaze saslušanih svjedoka LZ pok. DZ (rođenog 1950.), ĐZ pok. U (rođenog 1960.) i MZ pok. Ć (rođenog 1960.), a iz čijih iskaza u bitnome ovome sudu proizlaze slijedeća utvrđenja:

- da se predmetna nekretnina nalazi u Gradu Biogradu na Moru, a istu da su braća AZ, ZZ i NZ, kao dio jedne veće čestice, kupili 60 -ih godina prošlog stoljeća od OZ,

- da su se braća AZ, ZZ i NZ na cijeloj kupljenoj nekretnini podijelili te da je u toj diobi danas pok. KZ pripala trećina kupljene nekretnine, a to da je danas u naravi dvorište sa štalom koja da je napravljena također 60-ih godina prošlog stoljeća nedugo nakon spomenute kupoprodaje,

- da kroz vremenski period koji je relevantan za presuđenje, tj. gledajući barem od sredine prošlog stoljeća pa na dalje, prednicima tužitelja, a to su njihov otac, odnosno djed KZ, kao ni njegovoj braći DZ i RZ , nitko nije smetao u korištenju predmetne čestice.

19. Za istaći je da je sud iskazima gore navedenih svjedoka odlučio pokloniti vjeru jer s jedne strane sud drži da njihovi iskazi nisu u suprotnosti sa materijalnim dokazima na koje se sud osvrnuo ranije u obrazloženju ove presude te s druge strane jer nije našao razloga da bi ti svjedoci neosnovano svjedočili u korist tužitelja, odnosno na štetu tuženika, posebice jer se radi o svjedocima koji svi imaju svoje nekretnine u neposrednoj blizini nekretnine koja je predmet ovog postupka, a da je pritom svjedok LZ i blizak rod tužiteljima (sin je onog više puta spomenutog NZ koji je brat prednika tužitelja KZ), radi čega je razumno za pretpostaviti da ovi svjedoci imaju relevantna saznanja o nekretnini koja je predmet spora.

20. Nastavno na zaključivanje suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, ovaj sud potom želi ukazati da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako i od 2013. članica Europske unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te konvencije, pa je tako dužna primjenjivati Protokol br. 1 uz Konvenciju, a isto tako je dužna primjenjivati odluke ELJSP. Sud ukazuje na potonji detalj jer je ELJSP već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u ranije spomenutim predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. te u predmetima F i dr. protiv [adresa] i I protiv Republike Hrvatske iz 2016., a radi se o odlukama koje su po ocjeni ovog suda donesene u gotovo identičnom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu, tj. tužitelji su se pozivali na institut dosjelosti na nekretnini koja je u društvenom vlasništvu kao pravni temelj stjecanja njihova vlasništva. Također se ovdje od strane suda želi ukazati, a obzirom na navode u odlukama ELJSP, da je nevažno za određivanje da li je tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini temeljem dosjelosti podignut prije ili kasnije u odnosu na dan kada je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta odredba iz čl. 388 st. 4 ZV, a ponavlja se da se to dogodilo 17. studenog 1999.

21. Dakle, obzirom na sve prije navedeno glede primjenjivosti odluka ELJSP donesenim u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr., ovaj sud zaključuje da su tužitelji ad. 1. – 7. uspjeli dokazati da su njihovi prednici (njihov otac, odnosno djed KZ, osobno i sa svojom braćom DZ i TZ, a prije svih njih prodavatelj iz onog pravnog posla iz točke 14.3. obrazloženja, tj. SZ pok. SZ) bili samostalni posjednici ovdje predmetne nekretnine u kontinuitetu gledajući vremenski barem sredine prošlog stoljeća, a pritom smatrajući da je posjed prednika tužitelja kroz taj period na utuženoj čestici u najmanju ruku bio pošten (iz čl. 18. st. 5. ZV proizlazi da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno), odnosno da su prije navedeni prednici tužitelja bili samostalni i pošteni posjednici svakako kroz period od najmanje četrdeset godina gledajući prije datuma 17. studenog 1999. (ponavlja se da je toga datuma Ustavni sud ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV), pa da se temeljem izvorne verzije odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV u svezi čl. 159. st. 4. i 3. ZV može smatrati oca, odnosno djeda tužitelja KZ vlasnikom ex lege utužene nekretnine upravo na dan 17. studenog 1999. (ponavlja se da iz stanja spisa proizlazi da je KZ preminuo 2014.), a nakon smrti istog ovaj sud temeljem provedenih dokaza zaključuje da su upravo ovdje tužitelji ad.

1. do 7. nasljednici KZ na predmetnoj čestici, a sve to temeljem odredbe čl. 388. st. 4., čl. 159. st. 3. i 4., čl. 18. st. 3. i čl. 128. st. 1. ZV. 22. Razvidno je iz svega prije navedenog da ovaj sud zaključuje da u konkretnoj pravnoj stvari nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV bilo tko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka osim više puta spominjanih prednika tužitelja ikada potraživala kakva prava nad zemljištem koje je predmet ovog spora, slijedom čega, barem po stajalištu ovog suda, u konkretnom slučaju ne egzistiraju razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZV izvan snage, pa su kraj takvog stanja stvari temeljem važećih zakonskih propisa prednici tužitelja mogli steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini dosjelošću , i to ponavlja se sve do onog više puta spomenutog datuma od 17. studenog 1999. Naime, prije navedeno također proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka kao i sadržaja materijalnih dokaza na koje se sud osvrnuo pod točkom 14. obrazloženja, s tim da je ovome sudu u smislu isključenja postojanja "drugih suprotstavljenih privatnih interesa trećih osoba" od značaja svjedočki iskaz LZ, sina NZ koji je bio brat prednika tužitelja KZ te RZ, a koji svjedok izričito potvrđuje da nekretnina koja je predmet ovog postupka, a koja je kao dio jedne veće cjeline 60-ih godina kupljena od SZ (Ivana) Šangulina, danas nesporno pripada isključivo nasljednicima KZ.

23. Stoga je slijedom iznijetog sud odlučio usvojiti tužbene zahtjeve tužitelja ad. 1. do 7. te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, pritom držeći da među tužiteljima očito nema spora glede suvlasničkih udjela svakoga od njih na utuženoj nekrentini. Podredno se ističe od strane ovog suda da vezano za situacije koje su identične ili slične ovdje predmetnoj već postoji veći broj odluka iz recentne sudske prakse, pa se tako ukazuje na odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Zk-414/17-2 od 12. listopada 2017., a sukus svih tih odluka je taj da činjenica što je Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV u odnosu na koju ovaj prvostupanjski sud smatra da je tužitelj osobno i preko svojih pravnih prednika pozivom na istu stekao vlasništvo predmeta spora dosjelošću, ne može za tužitelja proizvesti gubitak prava vlasništva koje je već stečeno temeljem tada važećeg zakona.

24. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tužitelja prema tuženiku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud je tužiteljima ad. 1. – 7., a zbog činjenice da su isti u ovoj pravnoj stvari bili zastupani po punomoćniku iz reda odvjetnika, unatoč tome što je sud na pripremnom ročištu 22. travnja 2026. utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.328,00 EUR i kada se po poduzetoj radnji od strane odvjetnika može popisati nagrada od 100 bodova, da je sud tužiteljima po njihovom troškovniku sa ls 131 , u kojem je za svaku poduzetu radnju odvjetnika popisan trošak od 75 bodova, odlučio vrednovati svaku radnju poduzetu od njihova punomoćnika iz reda odvjetnika upravo sa 75 bodova. Stoga je tužiteljima sud najprije priznao 75 bodova za sastav tužbe i to sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa), dok im je u odnosu za sastav podneska od 12. rujna 2025. (ls 107), držeći da se tu radi o "ostalim podnescima", sud sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife priznao nagradu od 25 bodova. Što se tiče popisane nagrade za sastav podneska od 09. rujna 2025. (ls 85), sud je smatrao da obzirom se tu radi o najobičnijem popratnom dopisu, da se tu ne radi o trošku koji je bio potreban radi vođenja parnice te u tome dijelu tužiteljima nije priznata nikakva nagrada . U odnosu na popisane stavke za pristup njihovog punomoćnika iz reda odvjetnika na ročišta sud je tužiteljima sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife priznao 75 bodova za svako od dva ročišta održana 22. travnja 2026. i 12. lipnja 2026. Sud međutim nije tužiteljima priznao popisanu stavku za zastupanje po punomoćniku na ročištu od 27. studenog 2023. obzirom iz uvida u sudski zapisnik sastavljen povodom toga ročišta ls 77 proizlazi da na to ročište nije pristupio punomoćnik tužitelja iz reda odvjetnika, već je to ročište bilo odgođeno od strane suda sukladno suglasnom prijedlogu punomoćnika stranaka. Zbrajajući sve stavke priznate tužiteljima dođe se do ukupno 250 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 500,00 EUR, koji potom valja uvećati za popisani porez na dodanu vrijednost od 25% nakon čega se dođe do iznosa od 625,00 EUR kojeg sud priznaje tužiteljima ad. 1. – 7. kao parnični trošak koji će im morati podmiriti tuženik, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 11. kolovoza 2026.

S u d a c

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužiteljima ad. 1. - 7. po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u

Biogradu na Moru,

2. Tuženiku po punomoćniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru.