Zakon.hr

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 15

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-116/2025-29

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, OIB: 37588811552, po sutkinji Danijeli Martini-Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja "EURO LIMUN" d.o.o., Doboj, BiH, Poljice bb, OIB: 53389851966, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu CVRKOVIĆ & PARTNERI d.o.o. iz Vukovara, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, OIB: 52634238587, radi: isplate, V.P.S.: 3.184,55 eura u vrijeme podnošenja tužbe, a od 22. srpnja 2026. V.P.S. je 1.223,94 eura, bez održavanja ročišta, dana 11. kolovoza 2026.

p r e s u d i o j e

I Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja "EURO LIMUN" d.o.o., Doboj, BiH, Poljice bb, OIB: 53389851966, koji glasi:

II Djelomično se odbija dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 da tužitelju EURO LIMUN d.o.o., OIB 53389851966, Doboj, Poljice bb, Bosna i Hercegovina isplati na iznos od 3.096,95 eur, zakonske zatezne kamate počevši od 28. studenog 2019., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena do dana 8. lipnja 2026., u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 da tužitelju EURO LIMUN d.o.o Doboj, OIB 53389851966, Poljice bb, Bosna i Hercegovina isplati na iznos od 26,54 eur, zakonske zatezne kamate počevši od 28. studenog 2019., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena do 8. lipnja 2026., u roku od 15 dana."

III Tužitelj EURO LIMUN d.o.o OIB 53389851966, Doboj, Poljice bb, Bosna i Hercegovina se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.156,60 eura.

IV Nalaže se tužitelju "EURO LIMUN" d.o.o., Doboj, BiH, Poljice bb, OIB: 53389851966, naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, iznos od 400,00 eura na ime troškova parničnog postupka, u roku od 15 (petnaest) dana.

V Tuženica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, se odbija sa zahtjevom za naknadom troškova postupka u iznosu od 200,00 eura.

R i j e š i o j e

Utvrđuje se da je povučen dio tužbenog zahtjeva tužitelja "EURO LIMUN" d.o.o., Doboj, BiH, Poljice bb, OIB: 53389851966 koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 da tužitelju EURO LIMUN d.o.o., OIB 53389851966, Doboj, Poljice bb, Bosna i Hercegovina isplati iznos od 3.158,01 eur."

Obrazloženje

1. Tužitelj "EURO LIMUN" d.o.o., Doboj, BiH, Poljice bb, OIB: 53389851966, u daljnjem tekstu: tužitelj, je dana 14. ožujka 2025. podnio tužbu protiv tuženice Republike Hrvatska, u daljenjem tekstu: tuženica.

2. U tužbi navodi da je podnio zahtjev za mirno rješenje spora Državnom odvjetništvu prije podnošenja tužbe i nije primio očitovanje u roku od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva. Navodi da tužbu podnosi radi isplate iznosa koji je uplatio tuženici po osnovi kazne i troškova prekršajnog postupka jer je osnova po kojoj je izvršio tu isplatu kasnije otpala. Navodi da je platio 2/3 izrečene kazne, a pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vinkovcima Pp-195/2024-15 od 22. ožujka 2024. odbijena je optužba protiv podnositelja zahtjeva i prekršajni nalog stavljen je izvan snage. Tužitelj traži isplatu u iznosu 3.158,01 eur sa zateznom kamatom od 28. studenog 2019. na ime povrata iznosa kazne i iznos od 26,54 eura sa zateznom kamatom od 28. studenog 2019. na ime povrata uplaćenih troškova prekršajnog postupka, a traži da mu tuženica naknadi i trošak parničnog postupka i to sljedeći trošak: zahtjev za mirno rješenje spora sa PDV-om 250,00 eura, tužbe s PDV-om (25%) 250,00 eura, sudske pristojbe na tužbu od 78,30 eura i presudu u iznosu od 78,30 eura, ukupno traži naknadu troškova u iznosu od 578,30 eura u tužbi, a dodatno traži i naknadu troškova: podneska kojim specificira tužbeni zahtjev u kojem pogrešno navodi datum 25. lipnja 2026. ali taj podnesak je podnesen 13. lipnja 2026. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, sastava podneska od 18. lipnja 2026. u iznosu od 200,00 eura uz uvećanje za PDV (25%), 250,00 eura, ukupno 1.156,60 eura.

3. U odgovoru na tužbu, tuženica navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnovu tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, navodi da ne spori navode tužitelja da je temeljem Prekršajnog naloga Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave kopnenog prometa i inspekcije broj Klasa: 340 06/19-02/5513 Urbroj: 530-8-3-1-4-19-2 od 26. studenog 2019., tužitelj EURO LIMUN d.o.o. Doboj, Poljice bb, BIH, oglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz čl. 77. st. 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometa (NN 41/18, 98/19, 30/21, 89/21, 114/22, 136/24- dalje Zakon) te je sukladno čl. 116. st. 2, istog Zakona tužitelju izrečena novčana kazna u visini od 35.000,00 kn/4.645,30 eura, kao i da je istom naloženo plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kn/26,54 eura, da je povodom prigovora na prekršajni nalog Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave kopnenog prometa i inspekcije broj Klasa: 340-06/19-02/5513 Urbroj: 530-8-3-1-4-19-2 od 26. studenog 2019., Općinski sud u Vinkovcima donio presudu broj PP P-142/2020-6 od 23. studenog 2022. kojom je proglasio tužitelja krivim za počinjenje prekršaja iz čl. 77. st. 2. Zakona te je izrekao novčanu kaznu sukladno čl. 116. st. 2. Zakona, da je na navedenu presudu tužitelj podnio žalbu u pogledu koje je Općinski sud u Vinkovcima presudom broj Pp- 195/2024-15 od 22. ožujka 2024. odbio optužbu protiv tužitelja sukladno čl. 181. st.1. t. 5. Prekršajnog zakona (NN- 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) zbog nastupa zastare prekršajnog progona. Navodi, da je po izdanom Prekršajnom nalogu od 26. studenog 2019., slijedećeg dana tj. 27. studenog 2019. vozač koji je obavljao međunarodni prijevoz izvanrednog tereta za tužitelja ĆH iz [adresa], platio je 2/3 izrečene novčane kazne, odnosno uplatio je iznos od 23.334,00 kn/3.096,95 eura kao i troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kn/26,54 eura, tj. ukupno je uplaćeno 23.534,00 kn /3.123,50 eura, a ne kako to pogrešno tvrdi tužitelj iznos od 23.993,99 kn/3.184,55 eura, kako je postavljeno tužbenim zahtjevom sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23-dalje ZOO) kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Međutim, aktivno legitimiran za vračanje stečenog bez osnove je onaj koji je faktično platio neku obvezu, a ne onaj na koga se ta obveza odnosi, a da je zbog naprijed navedenog, po zahtjevu tužitelja upućenog Ministarstva mora, prometa i infrastrukture koji je urudžbiran u nadležnom Ministarstvu dana 10. travnja 2024., zatraženo je dostavljanje Izjave uplatitelja novčane kazne ĆH iz [adresa] kojom bi isti dozvolio isplatu tražbine na račun punomoćnika pravne osobe ovdje tužitelja EURO LIMUN d.o.o., Doboj, međutim, e.mailom punomoćnika tužitelja od 3. siječnja 2025. nadležno Ministarstvo obaviješteno je da isti ne mogu pribaviti Izjavu uplatitelja jer uplatitelj više nije zaposlen kod tužitelja te navodi da ovdje tužitelj nema aktivnu legitimaciju za potraživanje povrata uplaćena kazne jer sukladno čl. 1111. ZOO- a to može samo uplatitelj, pa tuženica slijedom toga ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za povrat uplaćenog iznosa. U prilog navoda tuženice je Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III 3176/2007 od 6. svibnja 2010. Tuženica isto tako ističe da sve kad bi i zahtjev tužitelja bio osnovan, a što ista osporava, neosnovan je tijek zakonske zatezne kamate na uplaćene iznose, koji je postavljen u tužbi jer je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća što je stečeno bez osnove, nepošten stjecatelj dužan platiti kamate od dana stjecanja, a pošteni stjecatelj od dana podnošenja zahtjeva za povrat stečenog bez osnove, a kako je tuženica bila pošteni stjecatelj iznosa novčane kazne i troškova postupka sve dok osnova nije naknadno otpala, pod pretpostavkom osnovanosti tužbenog zahtjeva- a što tuženica osporava, ista bi bila u obvezi vratiti stečeno na temelju pravne osnove od dana podnošenja Zahtjeva za mirno rješenje spora tj. od 13. lipnja 2024. (danom zaprimanja Zahtjeva za mirno rješenje spora u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima), a ne od uplate novčane kazne i troškova postupka od 27. studenog 2019. kako to potražuje tužitelj. U prilog navoda tuženice dostavljaju se Sentence Županijskog suda u Šibeniku broj odluke Gž-339/2024-2 od 3. rujna 2024., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj odluke Pž 2601/2022-3 od 14. veljače 2023., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj odluke Pž-5327/2014 od 12. srpnja 2017., a razvidno je da tužitelja nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari te su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani pa se predlaže Naslovnom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja i istog obvezati na naknadu uzrokovanog troška tuženici, a traži na ime sastava odgovora na tužbu 200,00 eura, na ime sastava podneska od 30. rujna 2025. 200,00 eura, za sastav podneska od 9. srpnja 2026. traži iznos od 200,00 eura.

4. Tužitelj je tek podneskom od 16. srpnja 2026. podbroj 27 povukao tužbeni zahtjev u odnosu na glavnicu, ali i dalje ustraje kod zahtjeva za isplatom zateznih od plaćanja iznosa Državi do isplate. Tužitelj u podnesku od 14. srpnja 2026. koji je zaprimljen na sudu 16. srpnja 2026. navodi kako smatra da tuženica nije cijelo vrijeme zadržavala novac osnovano jer je povrat uslijedio tek kasnije kad je dostavljena izjava TH u ovom postupku, a smatra da nije bilo osnovano zahtjevati izjavu te osobe nego da je tuženica trebala vratiti novac tužitelju još prije podnošenja tužbe kad je pravna osnova izricanja kazne otpala.

5. U daljnjem tijeku postupka stranke su upozorene na pravila postupka male vrijednosti koji je u pravilu pisani postupak te niti jedna od stranaka nije predložila da se vodi rasprava, a niti sud nije smatrao da je to potrebno. Nakon što je tužitelj u spis dostavio ovjerenu izjavu TH, ranijeg radnika tužitelja, koji je izvršio plaćanje kazne i troškova, tuženica je odustala od prijedloga da se ta osoba saslušava kao svjedok jer niti tuženica nije osporila sadržaj ovjerene izjave tog svjedoka. Tužitelj navodi da je TH izvršio plaćanje kazne i troškova u ime i za račun tužitelja a ne u svoje ime, što više u tijeku postupka ne osporava niti tuženica. Tužitelj je naknadno podneskom od 25. svibnja 2026. predložio saslušanje JH na okolnost navoda da je on postupao kao predstavnik tužitelja, bio je zaposlenik tužitelja i da je postupao u ime i za račun tužitelja plaćajući predmetno. Tužitelj je također predložio podneskom od 25. svibnja 2026. da se pribavi spis Ministarstva i izvrši uvid u isti, kao i u rješenje Ministarstva, a sud nije smatrao potrebnim zatražiti na uvid spis Ministarstva.

6. U tijeku postupka tužitelj je obavijestio da je tuženica izvršila uplatu glavnice utužene tražbine u visini od 3.184,55 eura pa je slijedom toga podneskom od 13. lipnja 2026. specificirao tužbeni zahtjev tako da je ostao samo kod zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos glavnica počevši od 28. studenog 2019. do isplate i kod zahtjeva za isplatom troškova.

7. Tuženica je podneskom od 9. srpnja 2026. navela da je tuženica izvršila isplatu iznosa od 3.123,49 eura tužitelju dana 10. lipnja 2026. i to u upravnom postupku nakon što je tužitelj dostavio ovjerenu izjavu vozača JH te navodi da je to učinio tek nakon što je tužitelj dostavio izjavu te osobe i tada je tuženica izdala rješenje kojim je tuženica usvojila zahtjev tužitelja u upravnom postupku. Tuženica upozorava da je tu izjavu tražila još u upravnom postupku koji je vođen prije ovog postupka povodom zahtjeva da se tužitelju vrati iznos utužen u ovom postupku , navodi da je u odgovoru na tužbu navedeno kako je mailom zatraženo od punomoćnika tužitelja od strane Ministarstva dostaviti izjavu TH, a da je punomoćnik tužitelja odgovorio još 3. siječnja 2025. kako tužitelj ne može od TH dostaviti izjavu jer više nije zaposlenik tužitelja. Nakon što je tužitelj dostavio tu izjavu, tuženica je izvršila isplatu, ali tuženica osporava tužitelju pravo na isplatu kamata na isplaćeni iznos glavnice počevši od 28. studenog 2019. kao dana plaćanja novčane kazne i troškova postupka jer smatra da je tuženica bila pošteni stjecatelj .

8. Podneskom od 22. srpnja 2026. tuženica se izjasnila da se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe, ali i dalje osporava zahtjev za isplatom kamata.

9. U tijeku pisanog dokaznog postupka pročitana je i ispitana sljedeća dokumentacija: zahtjev za mirno rješenje spora od 10. lipnja 2024, punomoć tužitelja odvjetniku, prekršajni nalog od 24. studenog 2019., presuda Općinskog suda u Vinkovcima Pp-195/2024-15 od 22. ožujka 2024. kojom je odbijena optužba protiv tužitelja, ranije donesenu presudu istog suda br. Pp-P-142/2020-6 kojom je 23. studenog 2022. tužitelj proglašen krivim i izrečena mu je novčana kazna, dokaz o uplati u državni proračun iznosa novčane kazne i troškova kazne – nalog za plaćanje, zahtjev tužitelja od 4. travnja 2024. kojim tužitelj traži povrat uplaćenog s osnova kazne i troškova, koja dokumentacija je priložena uz tužbu. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je dostavio i ovjerenu izjavu svjedoka TH, iz koje proizlazi u čije ime je izvršio uplatu (str. 80 fizičkog spisa, prilog 1 podnesku 21), a tužitelj je dostavio izvod koji se odnosi na plaćanje tužitelju s državnog proračuna dana 10. lipnja 2026. (str. 85 fizičkog spisa), dalje je tuženica dostavila rješenje Ministarstva financija Uprave za proces državne riznice koji se odnose na izvršavanje jedinstveni račun državnog proračuna Sektora za izvršavanje državnog proračuna od 9. lipnja 2026. o priznavanju povrata iznosa na ime kazne i troškova po zahtjevu koji je uputio punomoćnik tužitelja te da se isplata izvrši na račun punomoćnika tužitelja.

10. U prilogu odgovora na tužbu nalazi se na str. 46 fizičkog spisa mail Ministarstva na koji se poziva tuženica u kojim se navodi da Ministarstvo traži suglasnost od TH da se sredstva u visini uplaćene kazne i troškova uplate na račun tužitelja u kojem je naveden datum 13. prosinca 2024., a na str. 45 fizičkog spisa se nalazi odgovor punomoćnika tužitelja mailom od 3. siječnja 2025. gdje tužitelj objašnjava da je poslao novac svom radniku da uplati novac, ali da ne može pribaviti njegovu izjavu.

11. Iz izjave na kojoj se nalazi ovjereni potpis TH od 5. lipnja 2026. proizlazi da je ta osoba za prekršaj na licu mjesta platila kaznu u iznosu od 35.000,00 kn i 200,00 kn troškova prekršajnog postupka u ime tužitelja iz novčanih sredstava koje je na njegov tekući račun uplatio tužitelj te da ta osoba potvrđuje da nije ništa plaćao iz vlastitih sredstava.

12. Sud usvaja navod tuženice iz odgovora na tužbu da je: po izdanom Prekršajnom nalogu od 26. studenog 2019., slijedećeg dana tj. 27. studenog 2019. vozač koji je obavljao međunarodni prijevoz izvanrednog tereta za tužitelja ĆH iz [adresa], platio je 2/3 izrečene novčane kazne, odnosno uplatio je iznos od 23.334,00 kn/3.096,95 eura kao i troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kn/26,54 eura, tj. ukupno je uplaćeno 23.534,00 kn /3.123,50 eura, a ne kako to pogrešno tvrdi tužitelj u tužbi iznos od 23.993,99 kn/3.184,55 eura, kako je postavljeno tužbenim zahtjevom.

13. Iz podneska kojim tužitelj konačno specificira tužbeni zahtjev u odnosu na glavnicu tako da navodi da svoje potraživanje u daljnjem tijeku postupka ograničava samo na zahtjev za isplatu kamata na uplaćenu glavnicu proizlazi da tužitelj konačno postavlja zahtjev za isplatom kamata ukupno na iznos glavnice od 3.123,50 eura, s tim da on to posebno označava kao zahtjev za isplatom kamata na iznos isplaćene glavnice od 3.096,95 eura (glavnica iznosa vraćenog za uplaćenu kaznu) a posebno kao zahtjev za isplatu kamata na isplaćenu glavnicu od 26,54 eura (glavnica iznosa vraćenog za uplaćene troškove), dakle, tužitelj konačno usvaja navod tuženice da je ukupna tražbina po osnovu stjecanja bez osnove glavnica 3.123,50 eura.

14. Između stranaka su nesporne sljedeće činjenice: da je izvršena uplata novčane kazne i troškova postupka po osnovi koja je kasnije otpala, a da je u vrijeme kad je izvršena uplata ta osnova postojala, da je uplata izvršena dana 28. studenog 2019. a da je tuženica izvršila povrat uplaćenog iznosa dana 10. lipnja 2026. u tijeku ovog postupka, ali prema rješenju iz upravnog posutpka.

15. Tužitelj po čl. 1111. st. 3. ZOO-a ima pravo na povrat po osnovu stjecanja tuženice po osnovi koja je kasnije otpala u odnosu na glavnicu, ali glavnicu tuženica nakon djelomičnog povlačenja tužbe više ne traži nego traži samo kamate od dana uplate do konačne isplate.

16. Jer je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a određeno: kada se vraća što je stečeno bez osnove, nepošten stjecatelj dužan platiti kamate od dana stjecanja, a pošteni stjecatelj od dana podnošenja zahtjeva za povrat stečenog bez osnove.

17. Sud zaključuje da je tuženica bila pošteni posjednik iznosa novčane kazne i troškova postupka ne samo dok osnova nije naknadno otpala nego i dok tužitelj nije dostavio dokument temeljem kojeg je tuženica mogla nedvojbeno zaključiti kome treba izvršiti povrat po osnovu stjecanja bez osnove, dakle za sve to vrijeme tuženica je bila savjesna.

18. U odgovoru na tužbu, tuženica navodi: pod pretpostavkom osnovanosti tužbenog zahtjeva - a što tuženica osporava, ista bi bila u obvezi vratiti stečeno na temelju pravne osnove od dana podnošenja Zahtjeva za mirno rješenje spora tj. od 13. lipnja 2024. (danom zaprimanja Zahtjeva za mirno rješenje spora u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima).

19. Međutim, činjenice su se u tijeku postupka promijenile jer je tužitelj dostavio traženu izjavu, a tuženica izvršila isplatu glavnice. Stoga sud smatra da tuženica nije bila nesavjesna kao posjednik predmetnih novčanih sredstava dok god tuženici nije bila dostavljena izjava svjedoka JH koji je tom izjavom jasno potvrdio da je izvršio uplatu novčanog iznosa iz sredstava koje mu je proslijedio tužitelj a ne iz vlastitih sredstava i da je vršeći isplatu postupao u ime i za račun tužitelja.

20. Tek kad je tuženici ta izjava proslijeđena, tuženica nedvojbeno zna kome treba vratiti uplaćeni iznos i svako daljenje zadržavanje tog iznosa je nesavjesno postupanje tuženice.

21. Da je tuženica bila savjesna i imala namjeru i ranije vratiti taj novčani iznos proizlazi iz dopisivanja putem e-maila punomoćnika tužitelja i Ministarstva iz kojeg proizlazi da je još 13. prosinca 2024. Ministarstvo tražilo od punomoćnika tužitelja izjavu JH, da riješi dilemu kome treba izvršiti povrat iznosa uplaćenog po osnovi osnove koja je kasnije otpala.

22. Uvidom u eSpis utvrđeno je da je podnesak tužitelja koji je u eSpisu zaprimljen sa podbrojem 22 u prilogu kojeg se nalazi ta izjava, uručen tuženici 3. srpnja 2026.

23. Međutim, tuženica je dostavila rješenje iz kojeg proizlazi da je dana 9. lipnja 2026. donijela rješenje kojim je usvojila zahtjev punomoćnika tužitelja za povrat sredstava, a tužitelj je dostavio dokaz da je s danom 10. lipnja 2026. novac uplaćen na žiro-račun punomoćnika tužitelja, te sud smatra da je punomoćnik tužitelja i izvan ovog postupka, u upravni postupak Ministarstva dostavio istu izjavu JH datiranu s 5. lipnjem 2026. i upravo s datumom dostavljanja te izjave tuženici, prestala je savjesnost tuženice kao posjednika predmetnog novčanog iznosa i od tog dana tuženica je bila dužna izvršiti isplatu tužitelju glavnice pa od tog dana treba usvojiti zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na plaćenu glavnicu.

24. Iz punomoći priložene uz tužbu od 10. ožujka 2025. proizlazi da je punomoćnik tužitelja ovlašten primati novčane iznose za tužitelja.

25. Niti jedna od stranaka u spis nije dostavila dokaz kada je punomoćnik tužitelja izvan ovog postupka dostavio Ministarstvu u upravni postupak izjavu svjedoka JH, ali da je 9. lipnja 2026. ta izjava bila dostavljena proizlazi iz činjenice da je s tim datumom tuženica donijela rješenje o povratu iznosa na račun punomoćnika tužitelja. Stoga sud zaključuje da po pravilu o teretu dokazivanja treba zaključiti da je 9. lipnja 2026. prestala savjesnost tuženice jer tužitelj nije dostavio dokaz da je ranije izvan ovog sudskog spora dostavio tu izjavu tuženici.

26. Stoga je sud usvojio zahtjev tužitelja za isplatom kamata na glavnicu od 9. lipnja 2026. do konačne isplate po čl. 29. ZOO-a u visini kao za ostale odnose jer se ne radi o tražbini iz trgovačkog ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, nego o tražbini po osnovu prava na povrat stečenog bez osnova.

27. Za razdoblje od 28. studenog 2019. do 8. lipnja 2026. tužbeni zahtjev sa osnova kamata na vraćenu glavnicu je odbijen.

28. Kod odlučivanja o zahtjevu za naknadu troškova postupka, primijenjen je čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), a ne čl. 158. st. 2. ZPP-a, te čl. 154. stavak 5. ZPP-a.

29. Iako je tužitelj povukao zahtjev za isplatom glavnice vrlo brzo nakon što je tuženica izvršila isplatu glavnice na račun punomoćnika tužitelja jer iz spisa proizlazi da je uplata na račun punomoćnika tužitelja bila 10. lipnja 2026., a tužitelj je podneskom od 15. srpnja 2026. naveo da povlači svoj zahtjev u odnosu na glavnicu te ostao samo kod zahtjeva za isplatom kamata na uplaćenu glavnicu, nije primijenjen kod odluke za naknadu troškova postupka čl. 158. st. 2. ZPP-a jer nije tužitelj povukao tužbu u pretežnom dijelu, nakon što je tuženica udovoljila zahtjevu tužitelja u ovom postupku , nego zato što je tužitelj konačno dostavio u upravnom postupku pred Ministarstvom izjavu koju je tuženik i ranije tražio kao uvjet da može izvršiti isplatu povrata uplaćenog iznosa s osnova kazne i troškova postupka, a što je vidljivo iz Rješenja Ministarstva.

30. Naime, sud zaključuje da bi tuženica i prije utuženja u upravnom postupku tužitelju vratila stečeno bez osnove, da je tužitelj prije utuženja u upravni postupak dostavio izjavu JH.

31. Tužitelj je neznatno uspio u sporu, samo u odnosu na zahtjev za isplatom kamata za razdoblje od 9. lipnja 2026. do isplate pa je uzevši u obzir da zbog toga nisu nastali posebni troškovi, da tužitelj nije uspio u sporu u odnosu na zahtjev za isplatom kamata za razdoblje od 28. studenog 2019. do 8. lipnja 2026. sud odlučio po čl. 154. st. 5. ZPP-a da je tužitelj dužan naknaditi tuženici trošak bez obzira i na taj djelomični neznatni uspjeh tužitelja u sporu.

32. Tuženica traži na ime sastava odgovora na tužbu 200,00 eura, na ime sastava podneska od 30. rujna 2025. 200,00 eura, za sastav podneska od 9. srpnja 2026. traži iznos od 200,00 eura.

33. Sud je tuženici priznao naknadu troškova po čl. 154. a jer je tuženicu zastupalo Državno odvjetništvo u vezi s čl. 155. st. 2. ZPP-a , u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice.

34. Sud nije priznao tuženici trošak sastava podneska od 30. rujna 2025. jer u tom podnesku tuženica ne navodi ništa što već prije nije navela u odgovoru na tužbu pa to nije nužan trošak po čl. 155. st. 1. ZPP-a.

35. Sud je priznao tuženici trošak sastava podneska od 9. srpnja 2026. koji je očitovanje na podnesak tužitelja od 13. lipnja 2026. kojim podneskom tužitelj postavlja samo zahtjev za isplatom kamata na u tijeku postupka plaćeni iznos glavnice, što je bila nova činjenica i tuženica je imala razloga istaknuti svoje navode u posebnom podnesku zašto smatra da tužitelj nema pravo na isplatu kamata od 28. studenog 2019. pa se radi o podnesku potrebnom za postupak po čl. 155. st. 1. ZPP-a za koji se priznaje naknada po Tbr. 8.1. OTH u iznosu od 200,00 eura prema V.P.S.-u prije povlačenja glavnice koje povlačenje je uslijedilo tek podneskom tužitelja od 16. srpnja 2026.

36. Sud je priznao tuženici trošak odgovora na tužbu po Tbr. 8.1. OTH u vezi s Tbr. 7.1. OTH prema V.P.S.-u glavnog zahtjeva u vrijeme poduzimanja te radnje 3.184,55 eura.

37. Ukupno je tuženici priznato na ime troškova postupka iznos od ukupno 400,00 eura, a odbijena je sa zahtjevom za iznos od 200,00 eura.

38. Tužitelju koji nije uspio u sporu osim u neznatnom dijelu i koji je povukao tužbu, u odnosu na glavni zahtjev, sud nije priznao zahtjev za naknadom troškova postupka u ukupno zatraženom iznosu od 1.156,60 eura.

39. Za obračun naknade troškova relevantan je V.P.S. u visini glavnice koju tužitelj traži: 3.184,55 eura do povlačenja zahtjeva za glavnicu jer je pravni učinak djelomičnog povlačenja tužbe u tom dijelu je nastupio od 22. srpnja 2026., kada se tuženica suglasila podneskom od 22. srpnja 2026. s djelomičnim povlačenjem tužbenog zahtjeva po čl. 193. st. 2. ZPP-a

40. Nakon povlačenja tužbenog zahtjeva u odnosu na glavnicu V.P.S. je iznos od 1.223,94 eura, što predstavlja zbroj zatraženih zateznih kamata prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu za razdoblje od 28. studenoga 2019. od kada tužitelj postavlja zahtjev do lipnja 2026. kada je glavnica isplaćena do kojeg iznosa je sud došao matematičkom operacijom zbrajanja dospjelih kamata.

41. Međutim, ovaj V.P.S. nije bio odlučan za dosuđenje troškova jer su sve radnje za koje je priznata naknada troškova nastale prije povlačenja glavnog dijela zahtjeva.

42. Tuženik je na primjenu pravila o postupku male vrijednosti upozoren uz poziv na odgovor na tužbu, a tužitelj posebnim rješenjem pa postoje uvjeti na temelju odredbe čl. 461 a stavak 3. i 5. ZPP-a, za donošenje presude u pisanom postupku male vrijednosti bez održavanja ročišta, stoga je odlučeno kao u izreci u točci I i II Presude.

43. Donesena je presuda u pisanom postupku male vrijednosti bez održavanja ročišta, pa se ne primjenjuju odredbe o ročištu za objavu presude iz čl. 336. st. 6. -12. ZPP-a te će sud presudu dostaviti strankama prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 461a st. 5. ZPP-a).

44. P po čl. 193. st. 2. ZPP-a sud je donio rješenje o utvrđenju djelomičnog povlačenja tužbe.

45. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu 11. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Daniela Martini-Maoduš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke. Žalba se predaje putem ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Presuda se može pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte