Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Stalna služba u Županji
Veliki kraj 48
32270 Županja
Poslovni broj: P-391/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Sanji Hajnal, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi isplate, 11. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103231026, od dana 2. studenog 2006., potvrđenog kod javnog bilježnika Mladen Kaluđer iz Županje, pod brojem: OU-437/06, dana 2. studenog 2006. koji glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 0,750 % (nula cijelih sedamdesetpet posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom plasmana. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“
II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da isplati tužitelju CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 316,98 EUR (slovima: tristotinešesnaesteuraidevedesetosamcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. studenog 2006. do isplate, i to po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 72/02 i 153/04) koja je iznosila 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 85,00 EUR (slovima: osamdesetpeteura) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. kolovoza 2026. kao dana presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2026., u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate navodeći kako je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom dana 2. studenog 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103231026 kojim se ugovorom tuženik, kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 69.000,00 CHF, obračunatoj prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom, da se tužitelj sukladno članku 7. predmetnog ugovora obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima, nakon prijenosa kredita u otplatu, koji dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da se odredbom 10. Ugovora o kreditu obvezao tuženiku platiti naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini 0,750 % naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kn, obračunate s datumom Ugovora te da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu na ime troškova naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, platio tuženiku iznos od 316,98 EUR / 2.388,26 kn. Tužitelj nadalje navodi da ugovorne strane tijekom sklapanja ugovora o predmetnoj odredbi nisu pregovarale, da je ista bila dio standardnog ugovora o kreditu na čiji sadržaj prilikom sklapanja ugovora tužitelj nije mogao utjecati, da u konkretnom slučaju tuženik ugovaranjem predmetne odredbe tužitelju nije objasnio što konkretno čine troškovi vezani za obavljanje bankarskih usluga, zašto je iznos tih troškova, tj. naknade za obradu kredita u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži, da Odluka o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga tužitelju prilikom sklapanja ugovora nije niti bila predočena. Tužitelj u tužbi navodi da troškovi koji čine stvarnu uslugu trebaju biti transparentno ugovoreni na način da moraju sadržavati i jasne ekonomske kriterije zbog kojih se takvi ugovaraju dok tuženik nije iskazao po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada niti je precizirano na koji će se dan tečaj obračunavati. Tužitelj u tužbi navodi članak 81. stavak 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) kojim je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Tužitelj također ističe da se tuženik kao financijska institucija koja bi trebala uvažavati interese potrošača nije ponijela kao savjesni gospodarstvenik nego je ugovaranjem predmetne odredbe stavila tužitelja u neravnopravan položaj iz čega se da zaključiti kako je ugovorena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je jedno od temeljnih načela obveznog prava, sadržano u odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj u tužbi smatra kako iz svega prethodnog proizlazi da je predmetna ugovorna odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita kao potrošača s jedne ugovorne strane i banke kao trgovca s druge ugovorne strane te se kao takva ima smatrati nepoštenom i ništetnom. Stoga tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kao u izreci i obveže tuženika naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak.
2. Sud je tužbu tužitelja sa svim prilozima uz tužbu, a temeljem članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), dostavio tuženiku na odgovor, s upozorenjem na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu iz članka 331. b ZPP.
3. Tuženik je tužbu zaprimio 29. lipnja 2026. te u za to ostavljenom roku nije dostavio odgovor na tužbu.
4. Kako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj priložio uz tužbu, te kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz istih činjenica, to je temeljem članka 331. b ZPP, trebalo odlučiti kao u izreci presude i u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, zbog čega je i odlučeno kao u točki
I. i II. izreke ove presude.
5. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., a u vezi sa člankom 155. stavkom 1. ZPP.
6. Tužitelju je kao osnovan i potreban priznat trošak na ime sastava tužbe u iznosu 62,50 EUR zajedno s PDV-om sukladno Tbr. 7. u vezi s Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: OT), iznos od 15,00 EUR na ime troška sudske pristojbe na tužbu, te iznos od 7,500 EUR na ime troška sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe zbog čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.
7. Temeljem članka 151. stavak 3. ZPP-a na dosuđeni parnični trošak priznato je pravo i na zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja odluke, s obzirom da je takav zahtjev za naknadu ove kamate postavljen.
U Županji 11. kolovoza 2026.
Sudac
Helena Zetić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP).
O tom obavijest:
1. Tužitelj po punomoćniku Sanji Hajnal, odvjetniku u osijeku
2. Tuženik ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a
