Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pn-87/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja Klinički bolnički centar Osijek, J. Huttlera 4, OIB:89819375646, protiv tuženika 24 sata d.o.o. za nakladničku djelatnost, Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB:78093047651, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Ladan, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete , nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 11. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku 24 sata d.o.o. za nakladničku djelatnost, Oreškovićeva 6H/1, 10010 Zagreb, OIB: 78093047651, isplatiti tužitelju Klinički bolnički centar Osijek, J. Huttlera 4, Osijek, OIB: 89819375646, na ime pravične novčane naknade neimovinske štete, iznos od 6.636,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kao i naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 225,62 EUR, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi primljenoj kod ovoga suda dana 16. lipnja 2020. godine kao i tijekom postupka navodi da je dana 30. ožujka 2020. godine na Internet portalu 24 sata.hr objavljen tekst autorice EE pod naslovom: "U maminoj sobi bio je pacijent s koronom. Ubrzo je umrla… ". Tužitelj navodi da je u navedenom tekstu iznesen niz netočnih i zlonamjerno prikazanih informacija kojima je povrijeđen čast i ugled tužitelja konkretno da je tuženik u navedenom tekstu naveo kako je djelatnica tužitelja dr. EEF izjavila kako kod tužitelja svakodnevno postoje situacije da pacijenti s respiratornim simptomima bivaju vraćeni sa infektologije na hitan prijem, kao primljeni pacijent na pulmologiju koji je prenio zarazu cijeloj sobi te je temeljem jasne pogreške u radu naših službi iz ritma rada ispala na desetke djelatnika KBC Osijek, a što je neistinita obzirom da dr. ĐE takvu izjavu nije dala. Nadalje u spornom tekstu da se navodi kako je u radu djelatnika KBC-a Osijek odnosno u postupanju djelatnika bilo propusta odnosno da je utvrđen propust što također nije točno te da nije točno niti to da je ravnatelj bolnice dr. E smijenio dr. EEF s funkcije pomoćnice ravnatelja za kvalitetu jer je o propustima obavijestila nadležne a kako je to netočno u navedenom članku prikazao tuženik. Tužitelj navodi i to da je iznošenjem takvih neprovjerenih i neutemeljenih informacija izazvao povredu časti, ugleda i profesionalnih digniteta tužitelja, koji je javna ustanova koja obavlja djelatnost bolničke i specijalističko konzilijarne zdravstvene zaštite, te znanstveno nastavno djelatnost a koji je uslijed objave spornog članka u svakodnevnom funkcioniranju bio izložen negativnim reakcijama okoline pa stoga tužitelj predlaže ovome sudu donijeti presudu pobliže opisanu kao u izreci uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka istoj usprotivio u cijelosti osporavajući prije svega ispunjenje procesnih pretpostavki sa podnošenja tužbe u smislu odredbi Zakona o medijima a podredno ističe kako informacije iznesene u spornom članku nisu takve naravi da bi se mogle primijeniti odredbe članka 21. stavak 4. Zakona o medijima pa predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio u cjelokupnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te je saslušao svjedoke ĐEF, EEF i ĆE.

4. Sud je materijalne dokaze prihvatio kao vjerodostojne, a time i istinite jer njihovu vjerodostojnost nije osporila niti jedna stranka, a na taj način drži utvrđeno činjenično stanje.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

6. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-390/2023-2 od 14. ožujka 2024. godine ovosudna presuda broj Pn-117/2020-18 od 24. ožujka 2023. godine ukinuta je i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz uputu da je u ponovljenom postupku prvostupanjski sud dužan upotpuniti činjenično stanje na način da će provesti predložene dokaze po strankama do zaključenja prethodnog postupka, utvrditi da li je informacija koju je tuženik objavio 30. ožujka 2020. godine vjerno prenesena u medijima odnosno utvrditi da li je tu informaciju objavljenu u mediju dala tuženiku djelatnica tužitelja, utvrditi da li je tom informacijom povrijeđen ugled i profesionalni dignitet tužitelja kao javne zdravstvene ustanove, odnosno da li je tužitelj kao javna zdravstvena ustanova bila izložena negativnim kritikama javnosti, što je moglo dovesti da uslijed negativne kritike pacijenti izbjegavaju liječenje u navedenoj ustanovi ili osjećaju nelagodu prilikom dolaska na liječenje, što može upućivati na povredu prava osobnosti iz odredbe članka 19. stavak 3. ZOO-a. Navedenim rješenjem nalaže se prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja treba utvrditi je li navedena informacija objavljena u mediju izazvala strah i nelagodu kod pacijenta i zdravstvenog osoblja tužitelja.

7. Prije svega sud je odlučivao o ispunjenju procesnih pretpostavki za podnošenje tužbe iz odredbe članka 22. stavak 2. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04., 84/11., 81/13., 114/22., u daljnjem tekstu: ZM-a) te nalazi da su procesne pretpostavke za podnošenje tužbe prema odredbi članka 22. stavak 2. ZM-a u svezi s člankom 23. istoga zakona ispunjene obzirom da je tužitelj dana 14. travnja 2020. godine tuženiku uputio zahtjev za objavljivanje ispravka sporne informacije (list 15 spisa) nakon čega je tužitelj u roku od 3 mjeseca od saznanja za objavu informacije (30. ožujka 2020. godine) dana 16. lipnja 2020. podnio tužbu. Postupajući u smislu ukidbene odluke Županijskog suda u Bjelovaru sud je osim uvida u predloženu dokumentaciju u spisu proveo i dokaz saslušanjem svjedoka ĐEF te je saslušanjem navedenog svjedoka utvrdio kako ista kao djelatnica KBC Osijek utvrdila da je navod tuženika u spornom članku kako je profesorica EEF dala spornu izjavu netočna jer da dr. EEF nikad nije davala nikakve izjave bilo kome a da bi netko od liječnika KBC Osijek javno davao izjave mora imati dozvolu odnosno suglasnost ravnatelja što u konkretnom slučaju ne postoji jer dr. EEF takvu dozvolu nije niti tražila od ravnatelja niti je takva dozvola od strane ravnatelja dana. Navedena svjedokinja dalje iskazuje kako je pokojna UE zaista bila pacijent KBC Osijek međutim da nije točno kako je ista preminula od korone obzirom da je samo pokojna gospođa UE ležala na pulmologiji te bila testirana na Covid no nalaz je bio negativan te to nije bio uzrok njezine smrti. Svjedokinja osporava i to da je bilo bilo kakvih propusta u radu djelatnika KBC Osijek jer kada bi postojala sumnja na propuste tada bi u KBC Osijek došla inspekcija Ministarstva zdravstva koja bi detaljno provela nadzor no u ovom slučaju inspekcija nije dolazila u bolnicu. Svjedokinja iskazuje i to da se u javnosti stvorila negativna slika o KBC Osijek objavom spornog članka budući da su liječnici iskazivali svoje nezadovoljstvo a objavom predmetnog članka ljudi su zvali i nisu mogli odmah dobiti djelatnike i doktora na telefon pa su zvali i direktno u ravnateljstvo i svi su imali prigovore. Svjedokinja navodi kako je u opisu svog posla dužna i u obvezi pratiti društvene mreže pa je tako nakon objave članka bilo jako puno komentara na društvenoj mreži a isti su bili ružni te su komentirali kako "liječnik završava posao tako što pokopava klijenta pod zemlju" , zatim "jadan je onaj tko se nađe u našoj ustanovi" itd. Svjedokinja konačno navodi kako je članak imao preko 100 tisuća pregleda, ispravak koji je zatražen od tuženika nikad nije objavljen, bolnici nikada nije upućen nikakav dopis odnosno upit za provjerom istinitosti predmetnog članka a svjedokinja posebno ističe kako je cjelokupna dokumentacija bila dostavljena tuženiku stoga je tuženik mogao točno znati koji je uzrok smrti UE a i kćerka pokojne imala je sukladno Zakonu o zaštiti prava pacijenata zahtijevati presliku kompletne medicinske dokumentacije za pokojnu majku , te bi se na taj način nedvojbeno moglo utvrditi što je uzrok smrti UE a to zasigurno nije korona.

8. Saslušanjem svjedoka dr. EEF sud utvrđuje kako ista nikada nije kontaktirala s novinarkom lista "24 sata", niti joj je dala bilo kakvu izjavu a njezina smjena bila je uzrokovana nečim potpuno drugim a ne objavom spornog teksta u listu 24 sata te je osim toga smjena bila i prije objave tog teksta . Svjedokinja posebno naglašava da o nikakvim navodnim propustima nije obavijestila niti tuženika, niti novinarku tuženika a da je vezano uz objavu spornog članka bolnica bila izložena negativnim k ritikama javnosti vidljivo je iz preslike komentara na portalu lista "24 sata" a koji se nalaze ispod spornog članka.

9. Saslušanjem svjedoka ĆE sud utvrđuje kako ista iskazuje da je doktorica EEF bila njezin izvor informacije no ne zna da li informacije od dr. ĐE dobila telefonski ili mailom a dokaze da je te informacije dobila od dr. ĐE više nema te nema niti dokaz da je uputila KBC-u Osijek mail sa zahtjevom za dostavu informacije prije objave teksta.

10. Iskaze svjedoka ĐEF i EEF ovaj sud prihvaća u cijelosti jer su isti jasni, određeni, sukladni jedan drugome kao i materijalnoj dokumentaciji koja prileži ovome spisu dok iskaz svjedoka ĆE sud ne može prihvatiti kao istinit jer je isti suprotan iskazima navedenih svjedoka kao i dokumentaciji koja prileži spisu i po stavu ovoga suda isti je sračunat na izbjegavanje odgovornosti.

11. Uzimajući u obzir sve prednje utvrđeno sud zauzima stav da je informacija koju je tuženik objavio dana 30. ožujka 2020. godine neistinita obzirom da je nedvojbeno utvrđeno kako dr. EEF nije nikada dala izjavu tuženiku niti je napisala sporni tekst kako je isti objavljen u spornom članku tuženika od 30. ožujka 2022. godine nadalje provedenim dokaznim postupkom sud utvrđuje i to da je tužitelj kao javno zdravstvena ustanova objavom spornog članka bila izložena negativnim kritikama javnosti (list 11 spisa) kao i iskaz svjedoka ĐEF i EEF te su pacijenti nedvojbeno zbog objave ovakvo neistinitog članka vjerojatno izbjegavali liječenje u navedenoj ustanovi odnosno kod tuženika a definitivno su osjećali nelagodu prilikom dolaska na liječenje što je također vidljivo i iz navedenih negativnih komentara ispod objavljenog članka kao i iz iskaza svjedoka ĐEF. Nadalje provedenim dokaznim postupkom sud je također utvrdio da uzrok smrti UE nije izazvan bolesti COVID-19, a što je vidljivo iz izvješća o uzroku smrti (list 116-117 spisa). Provedenim dokaznim postupkom sud utvrđuje i to da je osim što je navedena informacija objavljena na portalu tuženika izazvala strah i nelagodu kod pacijenata, takva informacija koja je neistinita izazvala je strah i nelagodu kod zdravstvenog osoblja tužitelja (iskaz svjedoka ĐEF).

12. Uzimajući u obzir sve prednje utvrđeno ovaj sud zauzima stav da je tuženik objavom sporne odnosno neistinite informacije prekršio medijske slobode i na taj način nije zaštitio čast, ugled i pravo tuženika jer je objavom netočne informacije prešao granice slobode izražavanja a objavljeni članak bio je dostupan široj javnosti (broj od 110 tisuća pregleda, iskaz svjedoka ĐEF), te je na taj način uslijed svega navedenog takvom objavom povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja.

13. Uzimajući u obzir sve prednje utvrđeno sud temeljem članka 7., članka 16., članka 21. do 23. ZM-a u svezi s odredbom članka 19., članka 1045. i članka 1100. stavak 2. ZOO-a sud zauzima stav da je tuženik objavom neistinite informacije odnosno spornog članka od 30. ožujka 2020. godine povrijedio pravo osobnosti tuženika pa nalazeći da težina povrede i okolnosti slučaju opravdaju dosuđenje pravične novčane naknade pri čemu je sud vodio računa o cilju kome služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom dosuđuje tužitelju novčanu naknadu u iznosu od 6.636,00 eura.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za platež sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 112,81 euro i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 112,81 euro što sveukupno daje trošak od 225,62 eura.

Osijek, 11. kolovoza 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, Nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. tužitelju

2. punomoćniku tuženika