REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] R 5
Poslovni broj: Us I-650/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja 1. RĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. TĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupa opunomoćenik Ivan Borna Ninčević (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Karlovcu, Ulica Frana Supila 11, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (OIB: 53969486500), Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Trg N. Topalušić 1, radi obustave postupka – inkluzivnog dodatka, 11. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II- 551-09/26-01/2571, URBROJ: 524-11-02/1-26-4 od 25. ožujka 2026. godine.
II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Karlovac, KLASA: UP/I-551-06/24-10/78, URBROJ: 139-034-05-21-26-16 od 21. siječnja 2026. godine.
III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da nastavi voditi upravni postupak u upravnoj stvari odlučivanja o pravu ŽĆ na inkluzivni dodatak.
IV. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da tužiteljima RĆ i TĆ RĆ nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.100,00 (tisuću sto) eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Karlovac, KLASA: UP/I-551-06/24-10/78, URBROJ: 139-034-05-21-26-16 od 21. siječnja 2026. obustavljen je postupak u predmetu priznavanja prava na inkluzivni dodatak ŽĆ, zbog smrti stranke. Ovdje tužitelji njezini su nasljednici.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-551-09/26-01/2571, URBROJ: 524-11- 02/1-26-4 od 25. ožujka 2026. odbio žalbu tužiteljâ izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Tužitelji u tužbi i u kasnijem podnesku osporavaju zakonitost tuženikove odluke i tvrde, u bitnome, sljedeće. Tužitelji na osnovi neisplaćenog inkluzivnog dodatka imaju neostvareno imovinsko potraživanje koje opravdava nastavak postupka, u skladu sa zaključkom o pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 31. ožujka 2011. godine. Tužitelji se u tom pogledu pozivaju i na recentnu praksu Upravnog suda u Zagrebu, te na ustavnosudsku i konvencijsku praksu. Tužitelji predlažu da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, uz vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak. Traže i naknadu troškova spora, u iznosu od 1.100,00 eura.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, ne iznoseći dodatnu argumentaciju. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (članak 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz članak 8. toga Zakona), utvrdivši da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne odredbe Zakona o inkluzivnom dodatku („Narodne novine“, broj 156/23) i Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09). Te su odredbe tužiteljima, stoga, poznate.
7. Mirovinsko-invalidsko-zdravstveni odjel Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske donio je 31. ožujka 2011. (pod brojem 6 Su-317/2011-3) zaključak o pravnom shvaćanju koji glasi: „Ako u tijeku postupka stranka umre, postupak se može nastaviti, iako se radi o osobnom pravu kad zahtjev sadrži – po prirodi stvari – i neostvareno imovinsko potraživanje (mirovina, osobna invalidnina, doplatak za njegu i pomoć, pravo iz zdravstvenog osiguranja i sl.).“
8. Nesporno je da je dotični upravni postupak pokrenut zahtjevom stranke ŽĆ podnesenim za njenog života. Među strankama je sporno pravno pitanje prava sljednika na nastavak postupka nakon smrti prednika za vrijeme upravnog postupka u predmetima u sustavu socijalne skrbi vezanima uz isplatu novčanih iznosa.
9. Ponajprije, Sud naglašava da ovu presudu ne temelji na sudskoj praksi izraženoj u presudi Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3006/2025-8 od 23. siječnja 2026., koja presuda, zbog žalbene pasivnosti ovdje tuženika, nije prošla niti je mogla proći drugostupanjsku provjeru.
9.1. Štoviše, nakon donošenja te presude Visoki upravni sud reafirmirao je svoje stajalište prema kojem u predmetima na području socijalne skrbi sljednici preminulih stranaka nisu ovlašteni nastaviti postupak pokrenut za vrijeme strankina života (primjerice, presuda toga Suda, posl. br. Usž-4564/2025-8 od 9. travnja 2026.).
9.2. Na umu je potrebno imati i da se odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske na koju su se pozvali tužitelji (broj: U-III-4132/2023 od 6. studenoga 2025.) ne temelji na stajalištu zauzetome o ovdje spornom pravnom pitanju, već na zapažanju toga Suda o nepostojanju jasne upravnosudske prakse, čime je u pitanje dovedena sama bit prava na sud. Usto, presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz podtočke 9.1. ovog obrazloženja donesena je u izvršenju spomenute ustavnosudske odluke od 6. studenoga 2025. godine.
10. Pod utjecajem ustavnosudske prakse, u upravnosudskoj praksi razvija se primjena načela dobrog upravljanja. To načelo podrazumijeva jasne i transparentne radnje tijela javne vlasti, te osobito podrazumijeva dužnost postupanja na vrijeme te na prikladan i dosljedan način.
10.1. Točkom II. izvanraspravnog rješenja od 11. lipnja 2026. Sud je odlučio sljedeće:
„Imajući na umu potrebu utvrđivanja postupa li tuženik u ovom predmetu u skladu s načelom dobrog upravljanja, poziva se tuženik da se u roku od 30 dana od dostave ovog rješenja pisanim putem precizno i potpuno izjasni u kakvom je odnosu pravno stajalište tuženika primijenjeno pri rješavanju ove upravne stvari, na kojem stajalištu tuženik ustraje i u odgovoru na tužbu, s tuženikovim Uputama za nasljednike podnositelja zahtjeva za inkluzivni dodatak od 27. travnja 2026. (objavljenima na službenoj mrežnoj stranici tuženika), koje se odnose na mogućnost traženja nastavka ili obnove upravnog postupka ( https://mrosp.gov.hr/upute-za-nasljednikepodnositelja- zahtjeva-za-inkluzivni-dodatak/13969?utm_source=chatgpt.com ).“
10.2. Tuženik je navedeno izvanraspravno rješenje zaprimio 23. lipnja 2026. godine. U ostavljenom roku, ni do donošenja ove presude, Sud nije zaprimio izjašnjenje na koje je tuženik pozvan.
10.3. Tuženik se, dakle, nije žalio protiv presude Upravnog suda u Zagrebu od 23. siječnja 2026. (onemogućivši time njezinu drugostupanjsku provjeru), u ovome se sporu nije pozvao na poznatu mu kasniju drukčiju praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u upravnom je postupku i u ovome sporu ustrajao pri stajalištu prema kojem sljednici stranaka preminulih za vrijeme upravnog postupka u predmetima na području socijalne skrbi nisu legitimirani nastaviti postupak, a istodobno nasljednike u situaciji usporedivoj sa situacijom ovdje tužiteljâ tuženik svojim službenim objavama upućuje na način traženja nastavka ili obnove postupka.
10.4. Riječ je o nedosljednosti tuženika koja je očito protivna načelu dobrog upravljanja. U okolnostima konkretne upravne stvari, Sud ocjenjuje da ta nedosljednost ne treba ići na štetu tužiteljâ.
11. Sud je, stoga, poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje (članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS). Predmet ovog spora jest ocjena zakonitosti odluka javnopravnih tijela što se odnose na obustavu upravnog postupka, kao procesnu odluku koja može biti samostalno osporavana, neovisno o meritumu upravne stvari. U tom pogledu, poništenjem drugostupanjskoga i prvostupanjskog rješenja Sud nije predmet vratio na ponovno odlučivanje, već je sam riješio stvar. Povezano s time, Sud je naložio prvostupanjskom tijelu da nastavi voditi upravni postupak (članak 151. ZUS- a). Ovom presudom ne prejudicira se ishod tog postupka.
12. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelji nisu pozvani na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
13. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27., Tbr. 40. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23 i 107/25), u okviru troškovnika podnesenog do donošenja presude, polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor. Kao radnja u odnosu na koje tužitelji mogu ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (1.000,00 eura, uvećano za 10% za drugog tužitelja / tužiteljicu), tj. ukupno 1.100,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.
U Rijeci 11. kolovoza 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetniku Ivanu Borni Ninčeviću, Karlovac, Ulica Frana Supila 11
- Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnom sektoru za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78
