REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Ovr-1668/2026-6

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Jermini Dujmović-Živković, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalista AC, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja MILOSTIĆ GRUPA d.o.o., OIB: 87131201555 sa sjedištem u [adresa]) , kojeg zastupa punomoćnik Leo Buljat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buljat&Partneri, protiv ovršenika KAŽIMIR NISKOGRADNJA j.d.o.o.sa sjedištem u [adresa], OIB: 33093609573 , kojeg zastupa punomoćnik Ante Balić, odvjetnik u Splitu, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, dne 11.kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I.Prihvaća se prijedlog ovršenika za odgodu te se nalaže Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja, podnesenog kod Financijske agencije 18.lipnja 2026. na temelju bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ane Romac pod poslovnim brojem OV-5862/2025 od 1.prosinca 2025. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na koji je ovršenik upućen ovim zaključkom.

II.Ukoliko ovršenik u ostavljenom roku ne pokrene parnični postupak radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na koji je upućen zaključkom, postupak izravne naplate će se nastaviti po službenoj dužnosti.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik KAŽIMIR NISKOGRADNJA j.d.o.o., OIB: 33093609573, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom, u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu tražbine podnesenog Financijskoj agenciji, a na temelju, bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ane Romac pod poslovnim brojem OV-5862/2025 od 1.prosinca 2025., a zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), a u svezi članka 52. Ovršnog zakona, u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka.

Obrazloženje

1.Kod ovog suda dana 7.srpnja 2026.godine zaprimljen je prijedlog ovršenika za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. U citiranom prijedlogu ovršenik navodi kako je ovrhovoditelj kod Financijske agencije dne 18.lipnja 2026. pokrenuo ovrhu i podnio Zahtjev za izravnu naplatu na novčanim sredstvima na računima ovršenika na temelju bjanko zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika Ane Romac u Sinju dana 01.12.20225.g. broj: OV-5862/2025, a da pljenidba i prijenos ovršenikovih sredstava nisu dopušteni, jer ovrhovoditelj prema ovršeniku nema nikakvu dospjelu nepodmirenu tražbinu, Naime , ovrhovoditelj MILOSTIĆ GRUPA d.o.o. kao glavni izvođač radova i ovršenik KAŽIMIR NISKOGRADNJA j.d.o.o., kao podizvođač da su sklopili Ugovor o podizvođenju dijela građevinskih radova u mjestu Čavle u vrijednosti radova od 241.846,66 Eura. Sukladno tom ugovoru MILOSTIĆ GRUP d.o.o. bilo je dužno plaćati KAŽIMIR NISKOGRADNJA j.d.o.o., izvršene radove po izdanim računima za privremene situacije. Ovršenik da je sukladno uobičajenoj poslovnoj praksi kao sredstvo osiguranja za svoje radove predao ovrhovoditelju bjanko zadužnicu na iznos od 75.000,00 Eura. Ovrhovoditelj da je očito došao u financijske teškoće, zbog čega je račun broj 8-2025 od 22.10.2025.g. u iznosu od 23.000,00 Eura i račun broj 9-2025 od 13.11.2025.g. u iznosu od 22.550,00 Eura, podmirilo sklapanjem ugovora o ustupu (cesiji), temeljem koga je treća osoba podmirila navedene iznose. Dakle, ovrhovoditelj nije osporavao niti jedan račun u trenutku njegova izdavanja, te je sve račune priznao. Prvi račun da je izravno platio, dok je ostala dva računa platio putem cesije, time je nedvojbeno priznao postojanje svoje obveze prema ovršeniku, dok s druge strane nije isticao nikakvu svoju tražbinu prema ovršeniku. Tek nakon proteka sedam mjeseci prvi put tvrdi da radovi nisu izvedeni. Takvo postupanje ovrhovoditelja da ukazuje na kontradiktorno ponašanje, zlouporabu prava, te nepošteno ostvarivanje prava i protivno je odredbama Zakona o obveznim odnosima, načelo savjesnosti i poštenja i zabranu zlouporabe prava. Ovšenik navodi kako nitko ne može koristiti sredstvo osiguranja protivno svrsi zbog koje je dano, a da bjanko zadužnica u konkretnom slučaju predstavlja isključivo sredstvo osiguranja budućih ili postojećih dospjelih tražbina iz ugovornog odnosa stranaka. Njezina svrha nije omogućiti vjerovniku proizvoljno ili jednostrano stvaranje tražbine niti naplatu tražbine koja je prestala ili uopće ne postoji. Dalje navodi kako je ovrhovoditelj uputio ovršeniku dopis kojim „osporava i odbija“ tri već odavno priznata i plaćena računa i to račun broj 7-2025 od 13.10.2025. u iznosu do 6.000,00 Eura, račun broj 8-2025 od 22.10.2025.g. u iznosu od 23.000,00 Eura i račun broj 9-2025 od 13.11.2025.g. u iznosu od 22.550,00 Eura, uz obrazloženje da podnositelj nije izvršio predmetne radove. Radi se o računima od prije 7 mjeseci, koje je MILOSTIĆ GRUPA d.o.o. priznalo i platilo, a sada ih odjednom osporava. Ovrhovoditelj da je zloupotrijebio činjenicu da raspolaže bjanko zadužnicom podnositelja, te je na temelju bjanko zadužnice podnio Zahtjev za izravnu naplatnu punog novčanog iznosa od 75.000,00 EURa, znajući da u tom trenutku nema nikakvu dospjeli novčanu tražbinu prema ovršeniku, a posebno ne u tom iznosu jer ne traži samo naplatu plaćenih računa 51.000,00 Eura, nego naplatu cijelog iznosa na koji glasi zadužnica (75.000,00 Eur) pa je jasno kako se hoće protupravno i bez osnove naplatiti. Takvim postupanjem ovrhovoditelja zaplijenjena su zatečena sredstva i blokiran poslovni račun ovršenika, zbog čega da je ugroženo poslovanje (isplata plaća, podmirivanje stvarnih tražbina, podmirivanje tekućih troškova i ostalo) te se društvo dovodi u situaciju prijeteće nelikvidnosti i stečaja. Ovršenik dalje navodi kako je 07.srpnja 2026. podnio nadležnom državnom odvjetništvu kaznenu prijavu protiv ovrhovoditelja. Slijedom svega navedenoga proizlazi da nisu bile ispunjene pretpostavke za aktiviranje predmetne bjanko zadužnice jer tražbina radi čijeg je osiguranja zadužnica izdana nikada nije nastala pa ovrhovoditelj nije bio ovlašten zahtijevati izravnu naplatu na temelju predmetne bjanko zadužnice. Slijedom svega navedenog, a obzirom su ispunjene pretpostavke iz čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 50. st. 1. toč. 7., 8. i 10. OZ-a za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, predlaže se naslovljenom sudu donijeti rješenje kojim će proglasiti nedopuštenima pljenidbu i prijenos zaplijenjenih sredstava, a ukoliko sud ne usvoji ovaj prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, da ovršenika uputi na parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom sukladno odredbama OZ-a.

Zaključno, ovršenik navodi kako blokada poslovnog računa građevinskog društva neposredno onemogućava njegovo redovno poslovanje, izvršavanje ugovornih obveza, isplatu plaća zaposlenicima, podmirivanje poreznih obveza te nabavu materijala i opreme potrebne za izvođenje ugovorenih radova, a posljedice takve blokade vrlo brzo dovode do raskida ugovornih odnosa, aktiviranja ugovornih kazni, gubitka poslovnog ugleda i poslovnih partnera, što predstavlja štetu koju nije moguće u cijelosti naknadno sanirati niti naknadom štete. Posebno se ističe da bi nastavak blokade mogao rezultirati trajnom nelikvidnošću društva i otvaranjem stečajnog postupka, čime bi nastupile posljedice koje bi bile praktično nepopravljive – brisanje ovršenika iz sudskog registra – prestanak postojanja. Stoga ovršenik predlaže da sud odgodi ovrhu, sva zaplijenjena sredstva s računa ovršenika vrati na njegove račune u stanje prije provedbe izravne naplate temeljem bjanko zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika Ane Romac u Sinju dana 01.12.2025.g. pod poslovnim brojem: OV-5862/2025.

2. Prijedlog ovršenika je dostavljen ovrhovoditelju na očitovanje dana 20.srpnja 2026. te je isti u svom podnesku od 28.srpnja 2026. u bitnom naveo kako se protivi prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao i prijedlogu za odgodu ovrhe. Prvenstveno, ovrhovoditelj ističe kako kao glavni izvođač s ovršenikom kao podizvođačem nikada nije sklopio Ugovor o podizvođenju dijela građevinskih radova u mjestu Čavle u vrijednosti radova od 241.846,66 EUR, a kako to pogrešno pokušava prikazati ovršenik u točki 3. odjeljak 3. pobijanog prijedloga slijedom čega je potpuno nejasno na koji se pravni odnos ovršenik u pobijanom prijedlogu točno referira. Nadalje, da ovršenik uz pobijani prijedlog dostavlja Ugovor o podizvođenju dijela građevinskih radova koji nije potpisan slijedom čega isti ne proizvodi nikakve pravne učinke. Ovršenik pogrešno navodi kako ovrhovoditelj navodno nije prigovarao niti izdanim računima niti izvedenim radovima. Štoviše, navodi ovršenika u suprotnosti su sadržaju isprava koje ovršenik dostavlja uz pobijani prijedlog. Naime, ovrhovoditelj je i usmeno i pismeno prigovarao ne samo izdanim računima ovršenika, već je ovršenika pozivao da izvrši radove koje je bio dužan izvesti. Međutim, umjesto da izvrši preuzete obveze ovršenik isto nije učinio, doveo je ovrhovoditelja u zabludu i nanio mu štetu. Navedeno jasno proizlazi iz dopisa ovrhovoditelja od 11. lipnja 2026. godine. Ovrhovoditelj smatra kako je osobito potrebno istaknuti činjenicu da samo plaćanje računa od strane ovrhovoditelja ne predstavljan nikakav dokaz da je ovršenik stvarno i izveo radove ( kako se to pogrešno pokušava prikazati u pobijanom prijedlogu). Da je ovršenik izveo radove za koje navodno tvrdi da ih je izveo, onda bi uz pobijani prijedlog dostavio dokaze o istome ( npr. ovjereni građevinski dnevnik, dokaznice, fotografije radova, potvrdu o primopredaji radova, i sl.) međutim ovršenik dokaze o izvedenim radovima ne dostavlja (jer ih nikada nije niti izveo), a slijedom čega njegove tvrdnje o navodno izvršenim radovima ostaju samo puka izmišljotina usmjerena isključivo na dovođenje sud u zabludu o odlučnim činjenicama. Ovrhovoditelj se ne protivi navodima ovršenika kako zadužnica posl.br.:

OV-5862/2025 od 1. prosinca 2025. godine predstavlja sredstvo osiguranja potraživanja ovrhovoditelja. Upravo radi neispunjenja preuzetih obveza od strane ovršenika, ovrhovoditelj je istu i podnio na naplatu, a ne iz razloga jer je istu zloupotrijebio kako to paušalno i neosnovano pokušava prikazati ovršenik. Osnovanost podnošenja zadužnice na naplatu proizlazi čak i iz članka 9. nepotpisanog Ugovora o podizvođenju dijela građevinskih radova.

Dalje ovrhovoditelj navodi kako ovršenik osim općenitih navoda nije dostavio niti jedan jedini dokaz da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu sukladno članku 65. stavak 1. točka 1. i 5. Ovršnog zakona. Naime, ovršenik samo paušalno navodi općenite razloge o navodnoj ugroženosti poslovanja, postojanje nelikvidnosti ovršenika, postojanje razloga za stečaj ovršenika i sl., a što ne može biti nikakav razlog za obustavu i/ili odgodu ovrhe obzirom je upravo ovršenik dužan osigurati sredstva za redovito poslovanje. Iako se poziva na načelo razmjernosti između interesa stranaka isto je ovršenik u proteklom periodu duljem od sedam mjeseci potpuno ignorirao jer niti je izveo radove koje se obvezao izvesti niti je naknadio štetu ovrhovoditelju koja mu je nastala isključivo radi nepostupanja ovršenika. Da je ovršenik ispunio preuzete obveze do aktiviranja zadužnice ne bi ni došlo slijedom čega je krivnja za isto isključivo na strani ovršenika, te se načelo razmjernosti ne može primijeniti. Ovrhovoditelj smatra kako podnesena kaznena prijava ovršenika predstavlja obični pamflet kojim ovršenik pokušava prikriti svoja protupravna postupanja i počinjenje čitavog niza kaznenih djela, a što će biti predmet drugih postupaka. Radi navedenoga ovrhovoditelj se o navodima iste u ovom postupku neće posebno detaljno očitovati. Opreza radi ovrhovoditelj ističe kako ovršenik i u kaznenoj prijavi opetovano pogrešno navodi da je za ovrhovoditelja izveo radove koji su mu unaprijed plaćeni i da ne postoji osnova za naplatu potraživanja ovrhovoditelja. Samo iz navedenoga vidljivo je kako je ovršenik na prijevaran način doveo u zabludu ovrhovoditelja da će izvesti radove koji su mu unaprijed plaćeni. Slijedom svega navedenoga predlaže se sudu sukladno članku 51. stavak 1. Ovršnog zakona pobijani prijedlog odbiti jer ovršenik nije dostavio vjerodostojnu ispravu odnosno potpisan Ugovor o podizvođenju dijela građevinskih radova, a koji je potreban za ispitivanje dopuštenosti žalbe. Podredno, predlaže se sudu postupiti sukladno članku 52. stavak 3. Ovršnog zakona i donijeti zaključak kojim ovršenika upućuje da u roku od petnaest dana od dana dostave istoga pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

3.Očitujući se na navode ovrhovoditelja ovršenik u podnesku od 30.srpnja 2026. navodi kako se ovaj postupak svodi na pitanje koja je to dospjela nepodmirena tražbina ovrhovoditelja zbog koje je aktivirana bjanko zadužnica na puni iznos od 75.000,00 EUR. Na to pitanje da ovrhovoditelj nije odgovorio. Ovrhovoditelj najprije kategorički tvrdi da nikada nije sklopio predmetni Ugovor o podizvođenju građevinskih radova, da bi već u nastavku vlastitog podneska priznao kako je ovršenik bio njegov podizvođač, da je između stranaka postojao poslovni odnos, te da je bjanko zadužnica predstavljala sredstvo osiguranja tog odnosa. Dakle, ovrhovoditelj istodobno tvrdi da ugovor ne postoji, ali da je zadužnica izdana upravo kao sredstvo osiguranja njihovog poslovnog odnosa, te da ju je aktivirao zbog navodnog neispunjenja obveza iz tog istog poslovnog odnosa. Ako ugovor ne postoji, tada ne postoji niti pravna osnova zbog koje bi ovrhovoditelj uopće posjedovao bjanko zadužnicu ovršenika. Također, ako ugovor nije postojao, tada nije moglo postojati ni navodno neizvršenje ugovornih obveza. Stoga, tvrdnja da radovi nisu izvršeni predstavlja izričito priznanje da je između stranaka postojao ugovorni odnos iz kojeg su proizlazile određene obveze. Navodi kako nije na ovršeniku da dokazuje negativnu činjenicu da ovrhovoditelj nema tražbinu prema ovršeniku, nego da ovrhovoditelj treba dokazati „pozitivnu činjenicu“, odnosno da ima dospjeli nepodmirenu tražbinu prema ovršeniku.Ovrhovoditelj svjesno zloupotrebljavajući procesne ovlasti prešućuje postojanje ugovora, te pokušava sud dovesti u zabludu i stvoriti privid da ugovorni odnos nikada nije postojao, iako je ovršenik dostavio privremene situacije koje se odnose baš na ugovor DŠ-01/2025, a koje je ovrhovoditelj ovjerio svojim pečatom. Takvo postupanje ovrhovoditelja je protivno načelu savjesnosti i poštenja, a ovršenik nije mogao pretpostaviti da će druga ugovorna strana otići toliko daleko i da će, pored potpisanih situacija i ovjerenih ugovora, svjesno negirati postojanje ugovora. Ovršenik da je uz prijedlog dostavio i privremene situacije koje predstavljaju vjerodostojne poslovne isprave. Ovrhovoditelj nikada ne bi ovjerio navedene situacije niti bi na temelju njih izvršio plaćanja, da radovi nisu izvedeni. Također, posebno se naglašava da su uz prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa dostavljena i dva ugovora o cesiji ovjerena kod javnog bilježnika. Iz tih ugovora proizlazi da je upravo ovrhovoditelj, kao cesus izričito potvrdio osnovu i visinu potraživanja, priznao predmetne račune i izričito izjavio da potraživanja postoje u cijelosti. Dakle, nakon što je priznao tražbine, omogućio njihovu cesiju i potvrdio njihovu osnovu i visinu, ovrhovoditelj tek nakon više mjeseci tvrdi da radovi nisu izvedeni, što je nespojivo s njegovim ranijim očitovanjima i vlastitim poslovnim ispravama. Ovrhovoditelj svojim navodima iz podneska od 28.07.2026.g. hoće reći da je odgovorna osoba ovrhovoditelja svojim potpisom i pečatom na poslovnim ispravama (privremenim situacijama) ovjerila neistinit sadržaj te isprave, te da je kod javnog bilježnika ovjerila neistinite činjenice. Time je ovrhovoditelj doveo u zabludu t.d. P2P FINANCE d.o.o. kao cesionara, da na svoju štetu, isplati velika novčana sredstva, jer je cesionaru jamčio i potvrdio osnovu i visinu potraživanja, a sada ovrhovoditelj tvrdi da to ništa nije bila istina. Ovršenik da je predmetnu bjanko zadužnicu predao isključivo kao sredstvo osiguranja urednog izvršenja radova i eventualnog otklanjanja nedostataka. Međutim, ovrhovoditelj da nikada nije prigovorio na kvalitetu izvedenih radova, sastavio zapisnik o nedostacima, pozvao ovršenika da otkloni eventualne nedostatke, odredio rok za otklanjanje, utvrdio vrijednost eventualne štete, ili na bilo koji način postupao sukladno svrsi zbog koje je zadužnica izdana. Umjesto toga, tek nakon što je već priznao i platio račune, jednostrano ih osporava, te aktivira bjanko zadužnicu na puni iznos. Takvo postupanje predstavlja očitu zlouporabu činjenice da posjeduje sredstvo osiguranja dano u druge svrhe. Nije jasno zašto je ovrhovoditelj uopće zadržao bjanko zadužnicu, ako je smatrao da radovi nisu izvršeni? Ako je zaista smatrao da radovi nisu izvedeni, očekivalo bi se da raskine ugovor, sastavi zapisnik, utvrdi neizvršene radove, obračuna ugovornu kaznu ili štetu, pozove podizvođača na izvršenje, ili odmah aktivira zadužnicu. Svi dokazi da potvrđuju da je predmetna zadužnica iskorištena protivno njezinoj svrsi, te da je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u cijelosti osnovan. Slijedom svega navedenog, predlaže se usvojiti prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u cijelosti, te posebno prijedlog za odgodu ovrhe, jer je iz javno dostupnih medijskih članaka razvidno kako je ovrhovoditelj u poslovnim problemima, pa postoji stvarna opasnost da se zaplijenjena sredstva naknadno neće moći vratiti od ovrhovoditelja

4. Pregledom zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji, koju je ovršenik priložio uz svoj prijedlog radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom i radi odgode izravne naplate, razvidno je da je dana 18.lipnja 2026. kod Financijske agencije zaprimljen zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditelja, a temeljem bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ane Romac pod poslovnim brojem Ov- 5862/2025 koja je izdana na iznos od 75.000,00 eura.

5. Ovršenik u svom prijedlogu u bitnom navodi kako je izravna naplata nedopuštena, jer ovrhovoditelj prema njemu nema dospjelih tražbina. Sud je pregledao i dokumentaciju dostavljenu uz podneske ovršenika i to Ugovor o podizvođenju dijela građevinskih radova ( list. 17-23 spisa) , 1. i 2.privremenu situaciju, Ugovor o cesiji br.357/3/25 od 14.studenog 2025. i br. 357/2/25 od 23.listopada 2025., dopis ovrhovoditelja od 11.lipnja 2026., Ugovor o podizvođenju dijela građevinskih radova ( list. 17-23 spisa) te isječke novinskih članaka.

6. Prijedlog ovršenika je djelomično osnovan.

¸

7. Odredbom čl. 210. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje u tekstu: OZ). propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovog Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu navedenog prijenosa na odgovarajući način se primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.).

7.1.Člankom 52.st.1. OZ-a propisano je da će sud prvog stupnja dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, ako je žalba izjavljena iz razloga predviđenog u članku 50. stavak 1. točke 7. i točke 9. do 11. OZ-a, dok je stavkom 3. istog članka propisana obveza suda prvog stupnja donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti u roku od petnaest dana od dostave zaključka da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena ili se ne očituje u roku od 8 dana.

8. S obzirom da žalbeni navodi ovršenika u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim po svom sadržaju predstavljaju osporavanje postojanja i visine tražbine radi čije je naplate podnesen zahtjev za izravnu naplatu, dakle da tražbina ne postoji, odnosno žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a, a da je ovrhovoditelj žalbeni navod ovršenika osporio, valjalo je na temelju članka 52. stavka 3. OZ-a, a u vezi s člankom 210. stavkom 1. i 2. OZ-a riješiti kao u izreci ovog zaključka.

9.Odredbama članka 65. stavak 1. točka 1. -11. Ovršnog zakona taksativno su navedeni razlozi zbog kojih sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, na prijedlog ovršenika, ukoliko isti učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

9.1. Dakle, da bi sud odgodio ovrhu na prijedlog ovršenika moraju se kumulativno ispuniti, jedan od objektivnih razloga za odgodu, navedenih u toč. 1-11 čl. 65. OZ – a, te subjektivna komponenta koja se sastoji u dokazivanju vjerojatnosti ovršenika da bi provedbom ovrhe isti trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Što se tiče objektivnih razloga, za istaknuti je kako su objektivni uvjeti ispunjeni, dakle ovršenik je u predmetnom prijedlogu istaknuo žalbene razloge iz članka 52. OZ, odnosno iz članka 50. stavka 1. točke 9.OZ-a, odnosno podnio je žalbu u smislu čl.65.st.1.toč.5.OZ.

9.2.Nadalje, ovaj sud smatra da je ispunjena i subjektivna komponenta odgode te da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, posebice imajući na umu da novčani iznos do 75.000,00 eura, čiju je naplatu ovrhovoditelj pokrenuo zahtjevom za izravnu naplatu, predstavlja visok iznos s obzirom da je riječ o iznosu koji je potreban za isplatu plaća i normalno funkcioniranje ovršenika na tržištu, a ovršenik je sudu i dostavio dokaze da su računi već djelomično plaćeni od strane ovrhovoditelja pa tek naknadno osporavani.

9.3. Dakle, svrsishodno je da se odnosi između stranaka, koji su itekako sporni i dvojbeni te uključuju utvrđivanje je li ovršenik obavio radove, razriješe u parničnom postupku, a stanje u spisu je takvo da je ovršenik, po mišljenju ovog suda, učinio vjerojatnim ispunjenje subjektivnih i objektivnih razloga, pa je sud zaključio da su ispunjene pretpostavke iz članka 65. u vezi s čl.210. OZ-a, radi čega je valjalo prihvatiti prijedlog za odgodu prijenosa sredstava. Ovršeniku se ukazuje i da odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ne dobiva mogućnost da istim sredstvima raspolaže već bi ona ostala i dalje zaplijenjena sve do okončanja parničnog postupka koji bi se vodio radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. S druge strane, činjenica da će sredstva ostati zaplijenjena su dostatno jamstvo da će se ovrhovoditelj naplatiti u budućnosti ako ishod parničnog postupka bude u njegovu korist.

10.Odlučujući o vremenu za koji se ovrha odgađa, sud je pod točkom I. izreke ovog rješenja prijenos odgodio do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na koji je upućen ovršenik zaključkom (čl.70.st.1.OZ), budući da o istom ovisi daljnji tijek ovrhe, dok je pod točkom II. izreke ovog rješenja određeno da ukoliko ovršenik u ostavljenom roku ne pokrene parnični postupak radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na koji je upućen zaključkom, postupak naplate će se nastaviti po službenoj dužnosti.

U Splitu 11.kolovoza 2026.

Sutkinja

Jermina Dujmović-Živković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana prijama pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud u 3 istovjetna primjerka. Rokovi za žalbu ne teku od 1. do 15. kolovoza.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.

Dna: - pun.ovrhovoditelja

- pun.ovršenika uz podnesak ovrš.od 30.07.2026.

- Fina