REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ž 5

Poslovni broj: Us I-425/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja Zagrebačkog Holdinga d.o.o., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojega zastupa opunomoćenik Vinko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Reljkovićeva 6, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. Županijskog državnog odvjetništva u Puli, Pula, Rovinjska 2a, OIB: 93993757343, 2. ŽŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Mario Biondić, odvjetnik u Puli, Marulićeva 1/III, 3. ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 4. DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade za oduzetu imovinu, 10. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/23-01/132, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-25-05 od 7. siječnja 2025. i zaključka Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć, KLASA: UP/I-943- 01/20-01/02, URBROJ: 2163-24-02/27-23-44 od 8. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

III. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi ŽŠ naknadi troškove upravnoga spora u iznosu od 2.000,00 € (dvije tisuće eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, dok se u preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe odbija.

Obrazloženje

1. Zaključkom Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko- pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć, KLASA: UP/I- 943-01/20-01/02, URBROJ: 2163-24-02/27-23-44 od 8. veljače 2023., u točki 1. prekinut je upravni postupak po zahtjevu ŽŠ i dr., ovdje zainteresiranih osoba, radi naknade za oduzetu imovinu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], do donošenja konačnog rješenja o utvrđenoj granici pomorskog dobra za označene nekretnine u k. o. [katastarska općina]. Točkom 2. je ŽŠ, ovdje zainteresiranoj osobi, naloženo da pokrene postupak za utvrđivanje granice pomorskog dobra na predmetnim nekretninama i o tome prvostupanjskom tijelu dostavi dokaz.

2. Protiv navedenog zaključka tužitelj je izjavio žalbu, koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-942-01/23-01/132, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-25-05 od 7. siječnja 2025. odbio.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovome Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja. U tužbi i naknadnim podnescima u bitnom navodi da pobijanim aktima upravna tijela nisu pravilno utvrdila činjenično stanje te da su pogrešno primijenila materijalno pravo i počinila bitne povrede odredaba upravnog postupka kada su prekinula postupak povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine po zahtjevu zainteresiranih osoba) do utvrđivanja granica pomorskog dobra na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Smatra da se prekidom upravnog postupka dok za predmetno područje ne bude konačno utvrđena granica pomorskog dobra, u odnosu na k. č. br [katastarska čestica] prejudicira konačno rješenje zahtjeva bivših vlasnika za naknadu, odnosno povrat predmetnih nekretnina, jer da iz takvog stajališta proizlazi, da ako se radi o pomorskom dobru, predmetne nekretnine nije moguće vratiti naturalno, a ako se ne radi o nekretninama koje nisu pomorsko dobro tada ih je moguće vratiti naturalno, odnosno dati u vlasništvo i posjed podnositeljima zahtjeva za naknadu. S tim u svezi ističe da pitanje granice pomorskog dobra uopće ne predstavlja prethodno pitanje u ovoj upravnoj stvari jer je o zahtjevu bivših vlasnika moguće odlučiti i prije utvrđenja te granice s obzirom na to da je tužitelj kao treća osoba na temelju valjanog pravnog osnova stekao pravo vlasništva i posjed predmetnih nekretnina, zbog čega su iste izuzete od naturalnog povrata sukladno odredbama članaka 52., 53., 54., članka 55. stavka 1. točaka 3. i 4. te članka 17. u svezi s člankom 13. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Nadalje obrazlaže da su predmetne nekretnine prvotno eksproprirane još rješenjem iz 1970. godine za izgradnju dječjeg omladinskog odmarališta u uvali Š uz isplatu naknade na temelju sudske nagodbe iz 1972. godine, nakon čega je njegov pravni prednik, Radna organizacija „Vladimir Nazor“, stekao pravo vlasništva ex lege na temelju članka 196.b Zakona o poduzećima i Odluke Gradske skupštine Grada Zagreba od 29. lipnja 1993., što je potom i upisano u sudski registar. Ističe kako njegov pravni prednik nije bio dužan provoditi pretvorbu po Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća, što potvrđuju praksa Ustavnog suda RH (odluka U-I-474/1996), Vrhovnog suda RH (rješenje Revt-166/18) i mišljenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, a kasnijim pripajanjem društvu Gradsko komunalno gospodarstvo d.o.o. (sada Zagrebački holding d.o.o.) da je cjelokupna imovina ex lege prešla na tužitelja temeljem članka 541. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima, što da je provedeno i u zemljišnim knjigama rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-3581/09. Nadalje pobija navode zainteresirane osobe i tuženika u vezi s primjenom članka 359. stavka 2. i članka 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te ističe da deklaratorni upis u zemljišne knjige ne može derogirati ranije stečeno vlasništvo na temelju posebnog zakona. Također ukazuje da se predmetne čestice nalaze unutar kompleksa odmarališta u Dugoj Uvali te da predstavljaju nedjeljivu tehničko-tehnološku i funkcionalnu cjelinu i građevinu s pratećim zelenim površinama privedenu namjeni, čijim bi se eventualnim izdvajanjem bitno okrnjila gospodarska namjena i cjelovitost kompleksa, što je potvrđeno i nalazom sudskog vještaka Ljubomira Buršića. Zaključno navodi da čak i u slučaju postojanja pomorskog dobra to ne omogućuje naturalni povrat bivšim vlasnicima, već da isključivo uređuje odnos vlasništva tužitelja i Republike Hrvatske, zbog čega je prekid postupka nezakonit i neosnovan. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u isprave u spisu predmeta upravnog postupka, uvidom u zemljišnoknjižne i registarske isprave, rješenja i odluke sudova te vještačenjem po sudskim vještacima građevinske i geodetske struke, održi usmenu javnu raspravu te poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjski zaključak uz naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na navode iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Zainteresirana osoba Županijsko državnog odvjetništva u Puli u odgovoru na tužbu u bitnom predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

6. Zainteresirana osoba ŽŠ u detaljnom i opširnom odgovoru na tužbu i naknadnim podnescima u bitnom ostaje kod svojih dotadašnjih navoda iz upravnog postupka i rješenja tuženika te predlaže da Sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije. Ističe da je tužba tužitelja preuranjena i promašena jer da je upravni postupak naknade zakonito prekinut do donošenja konačnog rješenja o utvrđivanju granice pomorskog dobra za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], s obzirom na to da se nekretnine protežu do morske obale te u određenom dijelu predstavljaju pomorsko dobro koje je opće dobro izuzeto iz pravnog prometa i na kojem nije moguće stjecanje prava vlasništva niti naturalni povrat. Navodi da se radi o prethodnom pitanju iz članka 147. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku koje se mora riješiti u upravnom postupku kao preduvjet meritornog odlučivanja o zahtjevu za povrat, pri čemu se odlukom o prekidu postupka ne prejudicira konačno rješenje. U odnosu na tvrdnje tužitelja o stjecanju vlasništva, zainteresirana osoba navodi da tužitelj niti njegov pravni prednik Vladimir Nazor d.o.o. nisu ex lege stekli pravo vlasništva temeljem Zakona o poduzećima, već da su imali isključivo pravo korištenja, dok je upis vlasništva u zemljišnim knjigama proveden tek 13. veljače 1998. pozivom na članak 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, no da taj upis ne može štetiti pravima zainteresirane osobe, jer da je člankom 359. stavkom 2. istog Zakona propisano da su ta prava stečena pod uvjetom da nisu u sukobu s pravima na temelju propisa o denacionalizaciji. Također ističe da predmetne nekretnine nisu bile procijenjene u temeljni kapital društva u postupku pretvorbe, zbog čega da se primjenjuju odredbe članka 47. Zakona o privatizaciji te članka 53. stavka 1. Zakona o naknadi koje nalažu naturalni povrat prijašnjem vlasniku. Nadalje, navodi da je nalazom i dopunom nalaza sudskog vještaka graditeljske struke, uviđajem i ortofoto snimkama nepobitno utvrđeno da su nekretnine zarasle u gustu crnogoričnu šumu i neprohodnu šikaru, da nikada nisu privedene namjeni niti su na njima vršeni pripremni građevinski radovi do stupanja na snagu Zakona o naknadi, kao i da ne čine tehničko- tehnološku cjelinu niti je njihovim povratom okrnjena funkcionalnost ili prostorna cjelovitost odmarališnog kompleksa tužitelja koji bez njih nesmetano funkcionira, pa stoga nema zapreka za naturalni povrat u smislu članaka 17. i 55. Zakona o naknadi. Naposljetku navodi da se na pravnog prednika tužitelja ne primjenjuje ni članak 54. Zakona o naknadi da jer nije riječ o pravnoj osobi čija je pretvorba uređena posebnim propisima iz oblasti javnih službi, već je društvo poslovalo na tržišnim principima.

7. Ostale zainteresirane osobe odgovor na tužbu nisu dostavile.

8. Sud je zakazao ročište za raspravu za 10. srpnja 2026., na koje su pristupili tužitelj i zainteresirana osoba ŽŠ, a kako su ostale stranke uredno pozvane, ročište održao u njihovom odsustvu.

8.1. Stranke su na ročištu u bitnom izjavile da ostaju kod dotadašnjih navoda.

9. Među strankama je u ovome sporu sporno je li upravni postupak koji je prethodio ovome sporu pravilno prekinut.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev oba tužitelja nije osnovan.

12. Prema odredbi članka 144. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91 i 103/96, dalje: Zakon o općem upravnom postupku), koji je važio u vrijeme pokretanja postupka iz predmeta ovoga spora, ako tijelo koje vodi postupak naiđe na pitanje bez čijeg se rješenja ne može riješiti sama stvar, a to pitanje čini samostalnu pravnu cjelinu za čije je rješenje nadležan sud ili koje drugo tijelo (prethodno pitanje), on može pod uvjetima iz tog Zakona sam raspraviti to pitanje, ili postupak prekinuti dok nadležno tijelo to pitanje ne riješi.

13. Prema odredbi članka 147. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku u stvari u kojoj se postupak za rješenje prethodnog pitanja pokreće povodom zahtjeva stranke, tijelo koje vodi upravni postupak može zaključkom naložiti jednoj od stranaka da u svrhu rješenja prethodnog pitanja traži od nadležnog tijela pokretanje postupka, određujući joj rok u kome je dužna to učiniti, i da mu o podnesenom zahtjevu podnese dokaz.

14. Prema odredbi članka 55. Zakona o naknadi za imovinu oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: Zakon o naknadi) ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed:

1. koja je nedjeljiv sastavni dio sustava mreža, objekata, naprava ili drugih sredstava javnih poduzeća iz oblasti energetike, komunalne djelatnosti, prometa i veza te šumarstva,

2. koja je izuzeta iz pravnoga prometa, odnosno na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva,

3. čijim bi se vraćanjem bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine,

4. čijim bi vraćanjem bila bitno okrnjena gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa (industrijski kompleks, komasirane gromade unutar poljoprivrednoga odnosno šumskoga kompleksa i sl.).

15. Nadalje, odredbama članaka 52., 53. i 54. Zakona o naknadi, na koje se poziva tužitelj, također su propisane iznimke od vraćanja imovine u vlasništvo u naravi.

15.1. Prema odredbi članka 52. Zakona o naknadi prijašnjem vlasniku ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano.

15.2. Prema odredbi članka 53. Zakona o naknadi prijašnjem vlasniku ne vraća se u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno građevinsko zemljište, poslovni prostor i sl.) koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina.

15.3. Prema odredbi članka 54. Zakona o naknadi Ne vraća se u vlasništvo i posjed imovina pravnih osoba iz oblasti zdravstva, socijalne skrbi, odgoja, obrazovanja, kulture, zaštite kulturne i prirodne baštine, znanosti, energetike i vodoprivrede, športa i drugih javnih djelatnosti, koja je postala vlasništvo tih pravnih osoba na temelju posebnih propisa, a koja na dan donošenja ovoga Zakona je u njihovom posjedu i služi za obavljanje njihove djelatnosti za koju su osnovane.

16. Uvidom u spis predmeta Sud je utvrdio, što među strankama nije sporno, da se predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze uz morsku obalu, a da za predmetno područje nije utvrđena granica pomorskog dobra.

17. Stoga, ukoliko bi predmetne nekretnine, u cijelosti ili djelomično, činile pomorsko dobro, sukladno citiranoj odredbi članka 55. točke 2. Zakona o naknadi, ne bi bilo moguće njihovo vraćanje u naravi, jer je pomorsko dobro opće dobro koje ne može biti predmetom prava vlasništva i drugim stvarnih prava.

18. Stoga je prvostupanjsko tijelo pravilno sukladno citiranim odredbama članka 144. i 147. Zakona o općem upravnom postupku prekinulo predmetni postupak do okončanja postupka utvrđivanja granice pomorskog dobra i uputilo zainteresiranu osobu da takav postupak pokrene.

19. Pritom za rješenje stvari nije odlučno što se predmetne nekretnine neće moći vratiti u vlasništvo niti ako se ostvare pretpostavke iz citiranih članaka 52., 53. i 54. Zakona o naknadi, niti se na taj način prejudicira rješenje stvari, jer odredbe Zakona o naknadi i Zakona općem upravnom postupku ne propisuju redoslijed po kojem bi se odlučne činjenice trebale utvrđivati i ocijeniti, niti omogućavaju da upravno tijelo najprije odluči je li nekretnine moguće vratiti s obzirom na odredbe 52., 53. i 54. Zakona o naknadi, pa kada to bude (pravomoćno) odlučeno, ovisno o tom rješenju, odluči je li moguće vraćanje u odnosu na odredbu članka 55. točke 2. Zakona.

20. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ broj 36/24, 39/26, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan.

21. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova spora za zastupanje po odvjetniku za sastav tužbe, sastav dva podneska i pristup ročištu, za svaku radnju po 1.000,00, eura uvećano za PDV, što ukupno iznosi 5.000,00 eura.

21.1. Zainteresirana osoba ŽŠ je postavila zahtjev za naknadu troškova spora za zastupanje po odvjetniku, za sastav odgovora na tužbu, sastava dva podnesaka, te pristup ročištu, za svaku radnju po 1.000,00 eura, što sveukupno iznosi 4.000,00 eura.

21.2. Prema odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

21.3. Prema članku 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

21.4. Kako je uspjela u sporu, zahtjev zainteresirane osobe ŽŠ za naknadu troškova zastupanja je osnovan, te joj je kao nužan, opravdan i sukladan Tbr. 27 Odvjetničke tarife, priznat trošak odgovora sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu, dok joj nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka, budući da je sve navode koje je iznijela u tim podnescima mogla iznijeti u odgovoru na tužbu ili na ročištu, stoga je tuženiku naloženo da joj naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

21.5. Budući da je spor izgubio, zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora je odbijen.

U Rijeci 10. kolovoza 2026.,

S u d a c

dr. sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (4 primjeraka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opun. tužitelja Vinku Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, Reljkovićeva 6

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- zaint. osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Puli, Rovinjska 2a

- opun. zaint. osobe Mariu Biondiću, odvjetniku u Puli, Marulićeva 1

- zaint. osobi AŠ iz [adresa]

- zaint. osobi DŠ iz [adresa]