REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-262/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv prvo tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina br. 3, OIB:55545787885, zastupanog po punomoćniku ZČ dipl. iu. temeljem generalne punomoći Su 2289/08 i drugo tuženika Lovačko društvo "Fazan" iz Ozlja, Boševci 1a, OIB: 11428065829, zastupanog po punomoćniku Dunji Duduković Šegavić odvjetnici iz Ozlja, radi naknade štete, rješavajući žalbu prvo tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Pn-29/2019-51, od 27. veljače 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 10. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalbe prvo tuženika Hrvatske ceste d.o.o., te se ukida u odnosu na prvo tuženika presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Pn-29/2019-51, od 27. veljače 2019., a predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Tužitelj se odbija s zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Pn-29/2019-51, od 27. veljače 2019., presuđeno je:

I. Nalaže se I tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina br. 3, OIB:55545787885, te II tuženiku Lovačko društvo "Fazan" iz Ozlja, Boševci 1a, OIB: 11428065829 solidarno platiti tužitelju UČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37.300,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku od dana 20. siječnja 2015.g. pa do isplate, s time da je kamata od siječnja 2015.godine do 31. srpnja 2015.godine određena prema eskontnoj stopi HNB-a, koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, (čl. 29 ZOO-a), a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim, trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženima platiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 25.472,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim, trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%tna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.

2. U postupku je presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-760/2019-2 od 19. kolovoza 2020., potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Pn-29/2019-51, od 27. veljače 2019., međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-164/2022, rješenjem od 17. veljače 2026., povodom revizije prvo tuženika Hrvatske ceste d.o.o., ukinuo je presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-760/2019-2 od 19. kolovoza 2020., u odnosu na prvo tuženika Hrvatske ceste d.o.o., te je predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Budući je presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-760/2019-2 od 19. kolovoza 2020., ukinuta samo u odnosu na prvo tuženika, u ponovljenom postupku pred drugostupanjskim sudom odlučeno je samo o žalbi prvo tuženika Hrvatske ceste d.o.o.

3. Protiv presude žalbu je uložio prvo tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da tužbeni zahtjev odbije ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

3.1. U sadržaju žalbe prvo tuženik prvenstveno prigovara da obveza postavljanja zaštitne ograde uz državne ceste nije propisana Zakonom o cestama, te da shodno tome ne postoji odgovornost prvo tuženika za nastalu štetu.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da prvo tuženik nije pravilno održavao cestu za sigurno i nesmetano odvijanje prometa, pa predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Žalba je osnovana.

6. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, ali nije u potpunosti utvrđeno činjenično stanje pa nije ni pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7. Predmet spora je odnosi se na potraživanje tužitelja neimovinske i imovinske štete koja mu je nastala kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila 2. kolovoza 2013. na državnoj cesti DC3 228 u blizini mjesta Bubnjarci, kad je upravljajući motociklom naletio na divljač – srndaća koji je pretrčavao cestu.

7. U ovom ponovljenom drugostupanjskom postupku sporna je odgovornost prvo tuženika za nastanak prometne nezgode, a posebno je sporno pitanje odgovornosti Hrvatskih cesta d.o.o. za štetu od divljači sudionika u prometu ako Hrvatske ceste d.o.o. nisu ogradile državnu cestu zaštitnom žičanom ogradom kako bi spriječili migraciju divljači preko državne ceste i na taj način onemogućili pristup divljači na cestu. Sporno je i da li je postavljen znak "divljač na cesti" u konkretnom slučaju dovoljan da bi se prvo tuženik oslobodio od odgovornosti za nastalu nezgodu.

8. Prvostupanjski sud u razlozima presude naveo je da postavljen znak "divljač na cesti" očito nije dovoljno upozorenje budući se u blizini nalazi lovište, pa je prvo tuženik bio dužan postaviti i zaštitnu ogradu kako bi se spriječilo pretrčavanje divljači preko ceste i na taj način osigurao siguran promet.

8.1. Kako je prvostupanjski sud zauzeo stav da je prvo tuženik odgovoran za nastalu nezgodu prvenstveno stoga što nije postavio zaštitnu ogradu kako bi se spriječilo pretrčavanje divljači preko ceste, u postupku nije utvrđivano da li je postavljen znak "divljač na cesti" postavljen sukladno propisima i da li je postavljanje znaka dovoljno da bi se prvo tuženik oslobodio od odgovornosti za nastalu nezgodu.

9. Pravni okvir spora odnosi na primjenu odredbi Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/2011, 18/2013, 22/2013 i 54/2013 - dalje: ZC), te Pravilnika o prometnim znakovima i signalizaciji i opremi na cesti ("Narodne novine", broj 92/2019).

10. Odredbama Zakona o cestama, kao ni odredbama Pravilnika o prometnim znakovima i signalizaciji i opremi na cesti, nije propisana obveza postavljanja zaštitnih ograda uz državne ceste, stoga ne postoji odgovornost Hrvatskih cesta d.o.o. za štetu od divljači sudionika u prometu kad Hrvatske ceste d.o.o. nisu ogradile državnu cestu zaštitnom žičanom ogradom kako bi spriječili migraciju divljači preko državne ceste i na taj način onemogućili pristup divljači na cestu, što je i stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u rješenju broj Rev-164/2022, od 17. veljače 2026.

10.1. Kako je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa svoj zaključak o odgovornosti prvo tuženika pogrešno temeljio na činjenici da postoji odgovornost Hrvatskih cesta d.o.o. za štetu od divljači sudionika u prometu jer nisu ogradile državnu cestu zaštitnom žičanom ogradom kako bi spriječili migraciju divljači preko državne ceste, uvažena je žalba prvo tuženika i ukinuta je prvostupanjska presuda u odnosu na prvo tuženika.

11. U ponovljenom postupku, s obzirom da je ostalo sporno da li je postavljeni znak "divljač na cesti" u konkretnom slučaju postavljen u skladu s propisima i zbog toga dovoljna radnja da bi se prvo tuženik oslobodio od odgovornosti za nastalu nezgodu, prvostupanjski sud utvrditi će spornu činjenicu i donijeti novu odluku i odlučiti o troškovima postupka.

12. Zbog svega iznesenog, ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 370. ZPP-a odlučio je kao u izreci ovoga rješenja.

U Požegi 10. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić