REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-100/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, protiv prvo tuženika ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugo tuženice VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], treće tuženika PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i četvrto tuženice ZNH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji, radi iseljenja rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-135/2024-10, od 14. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-135/2024-10, od 14. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P- 135/2024-10, od 14. siječnja 2025., u točki I. izreke presude naloženo je tuženicima ZN, VN, PN i VNH, da tužiteljici Republici Hrvatskoj po Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, predaju u posjed stan u [adresa], izgrađen u zgradi podignutoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], stan broj 6, na drugom katu, površine 65,25 m 2 , sa spremištem br. 6 u podrumu površine 11,76 m 2 . upisan u zk. ul. broj [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj 7, k. o. [katastarska općina], kao etažno vlasništvo tužitelja, slobodan od osoba i stvari, sve u roku 15 dana

1.1. U točki II. izreke naloženo je tuženicima da solidarno tužiteljici Republici Hrvatskoj po Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, naknade parnični trošak u iznosu od 500,00 eura sa zateznom kamatom od 14. siječnja 2025. do isplate, u roku 15 dana.

2. Protiv presude žalbu su uložili tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP- a, tuženici nalaze u tome što smatraju da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa presuda ima nedostatak zbog kojega se ne može ispitati.

2.2. U sadržaju žalbe tuženici ističu da im je presudom naloženo ispunjenje nemoguće činidbe, jer nisu u posjedu predmetne nekretnine iz koje se zahtjeva njihovo iseljenje, što tužiteljica potvrđuje. Pozivaju se i na odredbu članka 164. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer smatraju da kao pošteni posjednici mogu tražiti naknadu za nužne i korisne troškove i stvar zadržati dok mu oni ne budu nadoknađeni, o čemu je sud trebao raspraviti po službenoj dužnosti.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica ističe kako predmetni stambeni objekt u [adresa], tuženicima nije predan radi podnajma, radi skladištenja stvari i/ili dokumentacije, nego isključivo radi njihovog stambenog zbrinjavanja, kao kadrovski stan, privremeno, na rok koji rok je istekao. Vezano za navodna ulaganja tuženika u stan kao i ukupno stanje stana potrebno je utvrditi zapisnikom o predaji stana nadležnom državnom tijelu, pa predlažu da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23. 146/25; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, utvrdio je da sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude nije počinio bitne povredu postupka, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, niti su razlozi međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima, tako da nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.

6. U postupku nije sporna aktivna legitimacija tužiteljice Republike Hrvatske koja je suvlasnik 683/10000 dijela, koji u naravi predstavlja stan u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa] na drugom katu, lijevo, dvosoban sa balkonom površine 65,25 m2, te sporedni prostor spremište broj 6, u podrumu površine 11,76 m2.

6.1. Sporno je da li su tuženici u posjedu predmetnog stana, da je tužiteljica prije podnošenja tužbe opomenula tuženike da u roku 30 dana otklone razloge za otkaz, te da li tuženici mogu zadržati stan dok im ne budu nadoknađeni nužni i korisni troškovi u vidu ulaganja u stan.

7. Utvrđeno činjenično stanje proizlazi iz dokumentacije u spisu i u biti nije sporno i to:

- da iz Suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na području posebne državne skrbi Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka od 5. svibnja 2007. proizlazi da je resorno ministarstvo dalo suglasnost za privremeno stambeno zbrinjavanje tuženika u stanu u državnom vlasništvu na području posebne državne skrbi u [adresa] na dugom katu stan broj 6, po preporuci nadležnog tijela jedinica lokalne samouprave Grada.

- da iz sadržaja Suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje proizlazi da je korisniku i članovima njegove obitelji predmetni stan dan privremeno dok je tuženik ŽN zaposlenik i dok je radno angažiran,

- da iz potvrde Hrvatskog zavoda mirovinskog osiguranja proizlazi da je tuženiku prestao radni odnos.

- da iz dopisa Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 14. studenog 2022. upućenog tuženiku ZN i VN proizlazi da je tužiteljica opomenama od 14. svibnja 2021., 29. srpnja 2021. i 27. listopada 2022. upozorila tuženike da je terenskom provjerom utvrđeno da u predmetnoj stambenoj jedinici nitko nije zatečen i da tuženici ne žive u istoj, te ih poziva na otklanjanje nepravilnosti a u suprotnom da će se poduzeti mjere ukidanja prava na stambeno zbrinjavanje i pokrenuti postupak iseljenja.

8. Pravni okvir spora odnosi se na primjenu odredbi Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (NN 106/2018,98/19, i 82/23, i to:

- odredbu članka 22. st. 4. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima prema kojoj korisnik gubi pravo na stambeno zbrinjavanje u stambenoj jedinici koja mu je dana u najam ako ministarstvo utvrdi da korisnik i članovi obitelji ne koriste stambenu jedinicu za stambeno zbrinjavanje neprekidno u razdoblju duljem od šest mjeseci, osim ako stambenu jedinicu ne koriste zbog potrebe liječenja, obrazovanja, privremenog ili sezonskog ili terenskog rada, uz uvjet da je o tome obavijestio nadležnu područnu službu ministarstva i o tome priložio odgovarajuću dokumentaciju.

- odredbu članka 22. st. 10. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, prema kojom je propisano da ako korisnik ne postupi po rješenju o raskidu ugovora, Republika Hrvatska će pred Općinskim sudom pokrenuti postupak radi prisilnog iseljenja korisnika, te postupak radi naknade štete.

9. U konkretnom slučaju utvrđeno je terenskom provjerom i uvidom u potrošnju vode za predmetni stan da tuženik ŽN kao i članovi njegove obitelji ne koriste stan još od 2018. jer u stanu korisnik i članovi obitelji nisu zatečeni, a niti je zabilježena potrošnja vode. Isto tako 17. kolovoza 2023. članovi obitelji VN i sin PN došli su u područni ured po poslanom pozivu radi zaduženja predmetnog stana u koji su pušteni privremenim skidanjem pečata da preuzmu dokumentaciju i osobne stvari, dok stan nisu htjeli razdužiti o čemu je sačinjen zapisnik. Iz sastavljene službene zabilješke proizlazi i da je ulaz u stan plombiran dok brava nije mijenjana a ključevi od stana su u posjedu tuženika koji su se oglušili na nekoliko obavijesti i poziva u vezi razduživanja stana nakon raskida najamnog odnosa.

9.1. Prema tome kako proizlazi iz provedenih dokaza da tuženici ne koriste stan duže od šest mjeseci bez opravdanog razloga i kako ŽN više nije zaposlenik Hrvatskog zavoda mirovinskog osiguranja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjeni uvjeti za otkazivanje ugovora o najmu.

10. Neosnovano se tuženici pozivaju na odredbu čl. 19. st. 2. Zakona o najmu stanova u kojem se navodi da je najmodavac dužan najmoprimcu ostaviti rok od 30 dana u kojem bi otklonio razloge za otkaz, jer iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužiteljica opomenama od 14. svibnja 2021., 29. srpnja 2021. i 27. listopada 2022. upozorila tuženike da je terenskom provjerom utvrđeno da u predmetnoj stambenoj jedinici nitko nije zatečen i da tuženici ne žive u istoj, te ih poziva na otklanjanje nepravilnosti, ali tuženici nisu primali poštu ni na adresi u [adresa] ni na adresi supruge VN u [adresa].

10.1. Glede pozivanja tuženika na odredbu čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom je propisano da zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik u tom pravcu trebao postaviti određen konkretan zahtjev o kojem bi prvostupanjski sud mogao odlučivati, što je u konkretnom slučaju izostalo. Bez takvog zahtjeva prvostupanjski sud nije ovlašten raspravljati o ispunjenju uvjeta iz članka 164. i 165. Zakona o vlasništvu.

10.2. Neosnovan je i prigovor da tuženici ne mogu predati u posjed predmetni stan, jer iz dokumentacije proizlazi da oni i dalje imaju ključeve stana, te da nisu sastavili ni zapisnik o primopredaji kojim će se utvrditi stanje stana te eventualna ulaganja u stan.

11. Nije osnovana žalba tuženika glede odluke o troškovima postupka.

11.1.Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tuženika po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23- dalje Tarifa), a presuđeni su temeljem odredbe članka 154. st.1., čl. 163. i čl. 164. ZPP-a.

11.2. Pregledom radnji u postupku drugostupanjski sud smatra da su pravilno određeni troškovi u visini jednokratne nagrade u visini od 500,00 eura.

12. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi, 10. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić