REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-1/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici iz Zagreba, Trnjanska cesta 63, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-13289/2020-34, od 13. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, te se preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-13289/2020- 34, od 13. listopada 2025., i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.667,03 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 45,62 eur od 16. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 258,07 eur od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 49,32 eur od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 120,03 eur od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 412,44 eur od 16. lipnja 2016. do isplate, -

na iznos od 403,85 eur od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 197,28 eur od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 128,27 eur od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 41,00 eur od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 38,83 eur od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 108,42 eur od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 97,13 eur od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 228,55 eur od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 717,13 eur od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 292,87 eur od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 51,95 eur od 16. listopada 2017. do isplate, -

na iznos od 298,45 eur od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 172,04 eur od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 87,96 eur od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 444,36 eur od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 267,03 eur od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 31,10 eur od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 110,51 eur od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 48,60 eur od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 306,18 eur od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 261,67 eur od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 721,58 eur od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 869,12 eur od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 562,56 eur od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 85,24 eur od 16. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 896,82 eur od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 11,16 eur od 16. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 191,79 eur od 16. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 110,10 eur od 16. studenog 2020. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 83,43 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 28,67 eur od 16. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 26,30 eur od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 28,46 eur od 16. rujna 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužitelju SB naknaditi tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, troškove prvostupanjskog parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju SB naknaditi tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, troškove drugostupanjskog parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 13289/2020-34, od 13. listopada 2025, u točki I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.667,03 eur bruto, s pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim na pojedine iznose od dospjelosti do isplate, u roku od 15 dana.

1.1. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 83,43 eur bruto, s pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim na pojedine iznose od dospjelosti do isplate, u roku od 15 dana.

1.2. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.800,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude žalbu je uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se žalba uvaži, a presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, ili podredno da se presuda ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP- a, tuženik nalazi u tome što smatra da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, jer u obrazloženju presude donosi paušalne zaključke ne trudeći se da na bilo koji način pravno obrazloži svoja pravna shvaćanja u odnosu na navode tuženika pozivajući se samo općenito na nalaz i mišljenje vještaka bez navođenja koje se činjenice i zbog kojih razloga smatraju utvrđenim.

2.2. U sadržaju žalbe tuženik prvenstveno ističe da je 26. lipnja 2013. stupio na snagu Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 73/13 i 75/15). kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (članak 136.)., te da je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću. Isto tako temeljem odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske doneseni su podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada, i to: Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj: 66/14, 23/15 i 84/15) i gore navedeni Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba , a koji su stupili na snagu 1. lipnja 2014. (u daljnjem tekstu: Odluka i Pravilnik iz 2014.). Točkom IV. Odluke iz 2014. je također propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. Kako su navedeni Odluka i Pravilnik iz 2014. doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, (koji Zakon je lex specialis za djelatne vojne osobe) to glede pitanja koja ureduju, taj Zakon i propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

2.3. Žalbom se osporava i odluka o troškovima postupka jer prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije naveo koje točno podneske tužitelju priznaje trošak postupka, već samo paušalno navodi da su tužitelji priznati troškovi četiri obrazložena podneska.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi isplate razlike plaće za rad dulji od 40 sati tjedno te naknada za rad subotom i nedjeljom, za utuženo razdoblje od 8. listopada 2015. do 8. listopada 2020., u ukupnom iznosu od 8.750,46 eura.

7. U postupku nije sporno da je tužitelj bio zaposlen u Hrvatskoj vojsci, kao vozač pri Glavnom Stožeru. Sporno je da li ostvaruje pravo na naknadu za rad dulji od 40 sati tjedno kao i naknadu za rad subotom i nedjeljom.

8. Prvostupanjski sud temeljem saslušanja tužitelja utvrdio je da je radno vrijeme bilo organizirano od 8.00 do 16.00 sati od ponedjeljka do petka, no učestalo su zbog potrebe posla radili i prekovremeno, čak i po 12 sati dnevno, Navedeni prekovremeni rad se evidentirao no nije im isplaćivan, već je rečeno je da će se amortizirati kroz slobodne dane, no to nije bilo moguće zbog manjka ljudi. Isto tako utvrđeno je da je tužitelj radio i subotom i nedjeljom.

8.1. Provedenim financijskim vještačenjem obuhvaćeno je utuženo razdoblje, te je vještak naveo na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije, vezano za izračun naknade za više odrađenih sati rada od 40 tjedno po redovnoj cijeni sata, a pod pretpostavkom da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu po redovnoj cijeni sata rada za sate odrađene iznad 40-satnog tjednog, da potraživanje iznosi 8.667,03 eura. Za izračun naknada za subote i nedjelje koji su evidentirani kao slobodni dani, a pod pretpostavkom da tužitelj ostvaruje pravo na naknade za subote i nedjelje koje su evidentirane kao slobodni dani za razdoblje do listopada 2017. godine, visina potraživanja tužitelja iznosi 83,43 eura. U dodatnom očitovanju vještak je objasnio da je izradio izračune iz kojih je vidljivo postojanje i visina potraživanja tužitelja, ne ulazeći pritom, a vezano za primjedbe tuženika iz podneska od 13. prosinca 2024., u pravna pitanja iznesena u istima.

9. Prvostupanjski sud zaključio je temeljem iskaza tužitelja i na temelju nalaza vještaka da je tužbeni zahtjev osnovan jer tuženik nije utvrđeno dugovanje kompenzirao na drugi način (npr. slobodnim danima), a matematički izračuni vještaka nisu sporni.

10. Zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan.

11. Pravni okvir spora odnosi se na primjenu odredbi Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske “Narodne novine” broj 73/13., 75/15. i 50/16. – dalje ZOSOS/13, koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama RH („Narodne novine broj: 30/18), koji je stupio na snagu 7. travnja 2018., koji se odnose na predmetno razdoblje, te podzakonskih akata kojima je uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada, i to: Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj: 66/14, 23/15 i 84/15; dalje Odluka) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, brojevi: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, dalje Pravilnik). koji su stupili na snagu 1. lipnja 2014. (u daljnjem tekstu: Odluka i Pravilnik iz 2014.).

11.1. Odredbom:

- članka 139. stavak 1. ZSOSRH propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

- članka 139. stavak 6. ZSOSRH propisano je da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rađate određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

- članka 153. ZSOSRH propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

- članka 155. ZSOSRH propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, brojevi: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, dalje Pravilnik).

11.2. Podzakonskim aktima i to Odlukom o rasporedu radnog vremena uređena su pitanja radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada, i to:

- točkom IV. Odluke propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014.

- točkom 6. stavak 1. Odluke propisano je da ako potrebe službe to zahtijevaju, zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, može pisanim nalogom odrediti preraspodjelu redovnoga radnog vremena tako da tijekom razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, radno vrijeme u jednom razdoblju traje dulje, ali ne više od 48 sati tjedno, a u drugom razdoblju kraće, s time da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne prelazi 40 sati tjedno.

- točkom VII. stavkom 1. i 2. Odluke propisano je da je djelatna vojna osoba obvezna je po zapovijedi ili nalogu nadređene osobe raditi i dulje od redovnoga radnog vremena zbog iznenadnog povećanja opsega poslova, žurnih izvanrednih zadaća, završetka poslova u određenom roku ili drugih potreba službe, a sati rada duljega od redovnoga radnog vremena preraspodjeljuju se u skladu s točkom VI. ove Odluke (u omjeru jedan prema jedan).

12. Analizom citiranih pravnih propisa koji su bili na snazi tijekom utuženog razdoblja, drugostupanjski sud smatra da su Odluka i Pravilnik iz 2014. doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te kao lex specialis za djelatne vojne osobe imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima. Shodno tome drugostupanjski sud nije kao mjerodavan prihvatio nalaz vještaka na kojem prvostupanjski sud temelji svoju odluku jer je izrađen na temelju propisa koji se u konkretnom predmetu ne mogu primijeniti.

13. Zbog iznesenog, drugostupanjski sud smatra da tužitelju ne pripada u spornom razdoblju pravo na povećanje plaća po osnovi prekovremenog rada i rada subotom i nedjeljom, već dodaci na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, pa je prihvatio žalbu tuženika, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.13.1. Naime, djelatnoj vojnoj osobi dodatak za posebne uvjete vojne službe obračunava se samo za redovno radno vrijeme, te je isključena je mogućnost uvećanja plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, a što je sukladno stavu zauzetom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1231/2024-2 od 28. siječnja 2025.

14. Prihvaćanjem žalbe tuženika glede odluke o glavnoj stvari, prihvaćena je žalba i glede troškova postupka, o kojima je odlučeno sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

14.1. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura, dok za ostale radnje (podnesci) drugostupanjski sud smatra da nisu bili nužni za postupak.

14.2. Tuženiku su priznati i troškovi žalbe u zatraženom iznosu od 250,00 eura.

15. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 10. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić