REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Us I-166/2025-12
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja RZ iz [adresa], Ive Lole Ribara 63, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi poništenja rješenja, 10. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb UP/II 140- 02/24-01/03050553110, URBROJ: 341-99-05/3-24-4150, broj spisa: 99828 od 14. siječnja 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Osijeku, KLASA: UP/I 140-02/24-01/03050553110, URBROJ: 341-12-05/3-24- 25552, broj spisa: 19205 od 25. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/24-01/03050553110, URBROJ: 341-99-05/3-24-4150, broj spisa: 99828 od 14. siječnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), Područnog ureda u Osijeku, KLASA: UP/I 140-02/24-01/03050553110, URBROJ: 341-12-05/3-24-25552, broj spisa: 19205 od 25. svibnja 2024.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je odbijen zahtjev za priznavanjem prava na starosnu mirovinu.
3. Tužitelj u tužbi navodi da je rođen **.**.1959. te da navršenjem 65 godina života i s više od 15 godina mirovinskog staža evidentiranog u radnoj knjižici ispunjava zakonske uvjete za starosnu mirovinu. HZMO je odbio zahtjev uz obrazloženje da mu se određeno razdoblje ne uračunava u staž zbog navodne pripadnosti paravojnim formacijama. Ističe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer nikada nije bio pripadnik paravojnih postrojbi, već je u spornim razdobljima bio zaposlen u grafičkom poduzeću „Slovo“ (odnosno „Slovo d.d. Beli Manastir“), što dokazuje upisima u radnoj knjižici, dok tuženik za svoje tvrdnje nema dokaza. Zaključno predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva, odnosno poništenje oba upravna rješenja HZMO-a te naknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana te da tužitelj u njoj ponavlja navode iz ranije žalbe. Navodi se da je osporavano rješenje doneseno zakonito i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja. Ključna činjenica je postojanje pravomoćnog rješenja Područne službe u Osijeku od 2. veljače 2000., kojim je, sukladno tada važećem Zakonu o konvalidaciji (Narodne novine, broj: 104/1997., dalje: ZOK), pratećoj Uredbi za provođenje Zakona o konvalidaciji za upravno područje rada, zapošljavanja, mirovinskog i invalidskog osiguranja, doplatka za djecu, socijalne skrbi i zaštite vojnih i civilnih invalida rata (Narodne novine, broj: 51/1998.) i Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 102/1998.), odbijen zahtjev tužitelja da mu se razdoblje od 1. rujna 1991. do 31. kolovoza 1997. uračuna u staž osiguranja. Također, tuženik naglašava da osporavano rješenje sadrži sve propisane sastavne dijelove prema Zakonu o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/2009. i 110/2021., dalje: ZUP). Zaključuje da je osporeno upravno rješenje u cijelosti utemeljeno na zakonu te predlaže donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
5. Sud je 6. srpnja 2026. održao javnu raspravu kako bi se u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024. i 39/2026., dalje: ZUS), strankama dala mogućnost izjasniti se o navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika.
6. Ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja Sud je pročitao spis, spis upravnog postupka te isprave priložene istom.
6.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja s obzirom na to da je činjenično stanje u cijelosti utvrđeno, a iz razloga kako slijedi u nastavku ove presude.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 16. svibnja 2024. godine navršio 65 godina života. Postupak za priznanje prava na starosnu mirovinu pokrenuo je podnošenjem zahtjeva 9. svibnja 2024. U postupku pred upravnim tijelima bilo je sporno utvrđivanje mirovinskog staža za razdoblje od 1. rujna 1991. do 31. kolovoza 1997. Prvostupanjsko tijelo je odbilo zahtjev, a tuženik je u drugostupanjskom rješenju to potvrdio, s obrazloženjem da sporno razdoblje nije uračunato u mirovinski staž tužitelja zbog utvrđenja o njegovoj pripadnosti paravojnim postrojbama. Nadalje, utvrđeno je da je o statusu tužitelja za sporno razdoblje od 1. rujna 1991. do 31. kolovoza 1997. već ranije pravomoćno odlučeno rješenjem broj 19205 od 2. veljače 2000., kojim je tužitelju odbijen zahtjev za priznavanje staža prema propisima o konvalidaciji.
9. Središnje pravno pitanje u ovom sporu je može li se tužitelju u staž osiguranja, u svrhu ostvarivanja prava na starosnu mirovinu, uračunati razdoblje od 1. rujna 1991. do 31. kolovoza 1997., za koje tvrdi da je radio u grafičkom poduzeću "Slovo".
10. U članku 117. stavku 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 96/2025., dalje: ZOMO/2025, ranije članak 122. stavak 2. - Narodne novine, broj:
157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016.,18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022.,) propisano je da se mirovinski staž, plaća, osnovice te druge činjenice koje utječu na stjecanje i utvrđivanje prava uzimaju pri ostvarivanju prava na mirovinu na osnovi podataka utvrđenih u matičnoj evidenciji.
11. U konkretnom slučaju, među strankama nije sporno da tužitelj ima upisane određene podatke u radnoj knjižici, no isto tako je utvrđeno da je rješenjem broj 19205 od 2. veljače 2000. godine pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja za konvalidaciju staža za to isto sporno razdoblje. Sud ističe da ne može samostalno priznavati staž osiguranja za razdoblje koje podliježe konvalidaciji ako tužitelj prethodno nije ishodio poništenje upravnog akta kojim je zahtjev za konvalidaciju odbijen. Visoki upravni sud Republike Hrvatske jasno zauzima stajalište da stranka ne može zaobići negativno rješenje o konvalidaciji podnošenjem općeg zahtjeva za starosnu mirovinu, a da pri tom ne zahtijeva i poništenje pojedinačne odluke kojom je negativno odlučeno o samom konvalidiranju tog razdoblja. S obzirom na to da je rješenje od 2. veljače 2000. postalo pravomoćno, tijela tuženika su vezana tom odlukom prilikom rješavanja novog zahtjeva za priznavanje prava na mirovinu, budući da se materijalni preduvjet (postojanje mirovinskog staža u propisanom trajanju) ne može ponovno preispitivati suprotno već donesenom pravomoćnom rješenju koje isti staž odbija. Dok god u pravnom poretku egzistira rješenje kojim se tužitelju uskraćuje priznavanje navedenog razdoblja u mirovinski staž, tvrdnje o radu u grafičkom poduzeću „Slovo d.d. Beli Manastir“ ne mogu se u ovom upravnom sporu naknadno utvrđivati radi zaobilažen ja učinaka pravomoćnosti.
12. Vezano za prigovor tužitelja da rješenju iz 2000. nije iskazana klauzula pravomoćnosti, Sud ističe da navedeno nema nikakav utjecaj na valjanost i formalnu pravomoćnost tog rješenja. Budući da je nesporno da RZ na navedeno rješenje nikada nije izjavio žalbu, to je rješenje protekom roka za žalbu postalo formalno pravomoćno po samom zakonu. Klauzula pravomoćnosti je samo deklaratorni dodatak koji javnopravno tijelo izdaje na zahtjev stranke temeljem stanja u spisu.
13. Slijedom svega iznesenog, Sud ocjenjuje da su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo pravilno utvrdili činjenično stanje te na isto pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužitelju odbili zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu, jer bez spornog razdoblja tužitelj ne ispunjava uvjet minimalnog mirovinskog staža. Iako tužitelj nesporno ispunjava uvjet starosne dobi navršivši 65 godina života, on ne ispunjava kumulativno zahtijevani uvjet od najmanje 15 godina priznatog mirovinskog staža.
14. Stoga je sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim i odlučio kao u izreci presude, u skladu s člankom 116. stavkom 1. ZUS-a.
15. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS- a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
Osijek, 10. kolovoza 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku
