Poslovni broj Gž-1940/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dragutinu Rendeliju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru – Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-149/2022-21 od 27. lipnja 2023., dana 10. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Zlataru – Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-149/2022-21 od 27. lipnja 2023., potvrđuje u dijelu točke II. izreke, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 346,50 eur, sa zateznom kamatom od 28. svibnja 2022. do isplate.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Zlataru – Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-149/2022-21 od 27. lipnja 2023., u pobijanom dijelu točke II. izreke, poviše odbijenog iznosa od 346,50 eur, te se sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete daljnji iznos od 225,00 eur (slovima: dvjesto dvadeset pet eura) sa zateznom kamatom od 28. svibnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja izjavljena protiv točke I. izreke presude Općinskog suda u Zlataru – Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn- 149/2022-21 od 27. lipnja 2023., kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 138,57 eur.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se rješenje o naknadi parničnog troška sadržano u točki III. izreke presude Općinskog suda u Zlataru – Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-149/2022-21 od 27. lipnja 2023., preinačava i sudi:

Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak od 200,00 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza do isplate, a koje se određuju uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 61,23 eur (slovima: šezdeset jedan euro i dvadeset tri centa), u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju 138,57 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 28. svibnja 2022. godine do isplate (točka I. izreke), dok je preostali dio tužbenog zahtjeva od 571,50 eur odbijen kao neosnovan (točka II. izreke). Točkom III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 607,00 eura, sa kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. Pravovremenu žalbu protiv presude izjavio je tužitelj, kako to navodi, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) i prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji cjelokupni tužbeni zahtjev, a tuženik obveže na naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe i predlaže njezino odbijanje, potražujući trošak sastava odgovora na žalbu .

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Prije svega valja naglasiti da se u ovome predmetu, s obzirom na vrijednost predmeta spora, u smislu članka 458. ZPP radi o sporu male vrijednosti. U sporovima male vrijednosti žalba se može izjaviti jedino zbog bitnih povreda odredaba postupka te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava (članak 467. stavak 1. ZPP). Navedeno znači da je ovaj drugostupanjski sud vezan činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda, te da žalbene navode tužitelja činjenične naravi, kao i navode što se odnose na počinjenje relativno bitnih povreda odredaba postupka ovaj drugostupanjski sud nije niti razmatrao.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, kao i imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju nastala kao posljedica prometne nezgode od 27. srpnja 2021. Pred sudom prvog stupnja nije bilo sporno da je za štetni događaj isključivo odgovorna osiguranica tuženika, kao i da je tuženik kao osiguravatelj obvezan naknaditi štetu tužitelju. Ono što je prijeporno jest pitanje je li tuženik isplatom iznosa od 1.406,86 eur što ga je isplatio tužitelju u postupku rješavanja odštetnog zahtjeva, u cijelosti namirio štetu.

7. U fazi žalbenog postupka i dalje je sporan opseg štete, odnosno je li šteta u cijelosti naknađena.

8. Sud prvog stupnja donoseći pobijanu odluku, nakon provedenog dokaza čitanjem isprava (prije svega odštetnog zahtjeva tužitelja s prijedlogom nagodbe, obavijesti tuženika, isprava što se odnose na samu nezgodu i medicinske dokumentacije tužitelja), saslušanja tužitelja i provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. Jošku Filipušiću, utvrđuje da je tužitelj u štetnom događaju od 27. srpnja 2021. zadobio prijelom proksimalnog članka petog prsta lijevog stopala, natuk lijeve potkoljenice i stopala te oguljotine kože lijevog lakta i podlaktice. Nadalje, utvrđuje i da je radi liječenja prijeloma članka prsta stopala lijeve noge, tužitelju postavljena imobilizacija sadrenom udlagom do 18. kolovoza 2021. i do kada se tužitelj kretao uz pomoć štaka, nakon čega je tužitelj provodio fizikalnu terapiju do 20. svibnja 2022. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka u pogledu opsega štete, a kojem niti stranke nisu imale primjedbi, sud prvog stupnja se poziva na članak 1046. i 1100. Zakona o obveznim odnosima, pa određuje da bi tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ime pretrpljenih fizičkih bolova pripadalo 605,14 eur, prema kriteriju pretrpljenog straha 600 eura, uslijed duševnih bolova zbog smanjenja opće životne aktivnosti od 1 % iznos od 149,31 eur, dok je imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege procijenio iznosom od 191,12 eur koji je dostatan za plaćanje 60 sati nestručne pomoći i njege što je tužitelju bila potrebna za vrijeme liječenja. Tako dobiveni iznos nastale štete potom oduzima od 1.406,86 eur što su tužitelju isplaćeni prije podnošenje tužbe, te dosuđuje tužitelju preostali iznos od 138,57 eur sa zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva. Preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu od 571,50 eur odbija kao neosnovan, a odluku o trošku temelji na članku 154. stavku 2. i članku 155. ZPP, vodeći računa o većem omjeru uspjeha tuženika u sporu.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, u smislu članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od tih povreda, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju tužitelj žalbom ukazuje. Naime, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a prvostupanjski sud je iznio jasne, neproturječne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama u postupku, koji ne proturječe sadržaju stanja u spisu pa presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. Međutim, djelomično je osnovana žalba izjavljena iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu što se odnosi na naknadu neimovinske štete, jer je prvostupanjski sud na utvrđene činjenice glede obujma pretrpljene neimovinske štete, koje su utvrđene nalazom i mišljenjem vještaka dr. Joška Filipušića, pogrešno primijenio članak 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, dalje: ZOO) kada je utvrdio primjereni iznos naknade za pretrpljene tjelesne boli od 605,14 eur, a za pretrpljeni strah 600,00 eur. Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenice – da je tužitelj u ozljedi zadobio prijelom proksimalnog članka malog prsta stopala lijeve noge te mu je postavljena imobilizacija gipsom, da se kroz tri tjedna po ozljedi (do 18. kolovoza 2021.) kretao otežano uz pomoć štaka, te je zbog ozljeđivanja trpio bol jakog intenziteta dva dana, srednjeg šest dana i slabijeg intenziteta 14 dana, primarni strah u trenutku ozljeđivanja do smirenja akutnih simptoma traume jakog intenziteta, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od dva dana, srednji u trajanju od tri dana i manji u trajanju od četiri dana, a kasni strah slabijeg intenziteta zbog brige o zdravlju i ishodu liječenja, kao i strah od ponovnog ozljeđivanja u slučaju sudjelovanja u prometu trajao je daljnjih mjesec dana. Međutim, stav je ovog žalbenog suda da opseg ovih povreda prava osobnosti iziskuje određivanje naknade u većem iznosu, kako to pravilno tužitelj navodi u žalbi. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjereni iznos naknada u smis lu članka 1100. ZOO jeste 750,00 eura na ime pretrpljenih tjelesnih bolova i 680,00 eura za pretrpljeni strah. Navedeno je i u skladu s mjerilima uspostavljenim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične naknade neimovinske štete što ih je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske na drugoj sjednici građanskog odjela 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine (broj Su-IV-47/2020-5) i koja se primjenjuju prilikom ocjene visine iznosa pravične novčane naknade, pri čemu se strankama ukazuje da su navedena mjerila samo okvirne, orijentacijske naravi, i ne predstavljaju puku matematičku formulu za računanje iznosa pravične novčane naknade, već je dužnost suda iznos naknade individualizirati i prilagoditi svakom konkretnom oštećeniku i okolnostima slučaja.

11. U tom smislu, sud prvog stupnja pravilno je tužitelju za minimalno umanjenje opće životne aktivnosti od 1 %, no ipak postojeće, dosudio iznos pravične novčane naknade od 149,31 eur, pa su u tom dijelu žalbeni navodi tužitelja promašeni. Tužitelj nije u pravu niti kada osporava dosuđeni iznos imovinske štete na ime naknade za tuđu pomoć i njegu od 191,12 eur, namjesto zatraženih 192,45 eur. U tom dijelu sud prvog stupnja je primjenom članka 223. ZPP, odluku o cijeni sata nestručne pomoći i njege utvrdio po slobodnoj ocjeni, vodeći računa i o važećoj sudskoj praksi, pa kako tužitelj u tijeku postupka nije predlagao dokaze kojima bi dokazivao drugu cijenu sata nestručne pomoći i njege koja je tužitelju nesporno pružana od članova obitelji, to zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj žalbeni sud.

12. Kada se od tako utvrđenog iznosa naknade štete od 1.770,43 eur odbije iznos štete isplaćen tužitelju prije podnošenja tužbe od 1.406,86 eur, kao i iznos od 138,57 eur dosuđen tužitelju točkom I. izreke presude, proizlazi da je tuženik obvezan naknaditi tužitelju daljnji iznos od 225,00 eur, pa je pobijana odluka u tom dijelu preinačena te je primjenom članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP, odlučeno kao u izreci presude.

13. Djelomično prihvaćanje žalbe tužitelja i preinaka odluke o visini naknade štete dovodi do izmjene omjera uspjeha stranaka u sporu, pa je primjenom članka 166. stavka 2. u vezi članka 154. stavka 4. ZPP valjalo djelomično prihvatiti i žalbu tužitelja protiv odluke o parničnom trošku. Naime, stranke su u ovoj parnici uspjele u približno jednakim dijelovima (tužitelju je dosuđeno 51,20 % od potraživanog iznosa), pa je određeno da tužitelj ima pravo jedino na cjelovitu naknadu iznosa od 200,00 eur po osnovi plaćenog predujma za medicinsko vještačenje, koji mu prvostupanjski sud neosnovano nije priznao jer se radi o trošku koji je svakako bio nužno potreban za vođenje parnice.

14. Žalbu tužitelja u dijelu u kojem pobija i dosuđeni iznos naknade štete (točka I. izreke prvostupanjske presude) valjalo je temeljem članka 367. ZPP odbaciti u tom dijelu kao nedopuštenu, jer tužitelj nema pravni interes pobijati onaj dio presude u kojem je uspio sa tužbenim zahtjevom.

15. Tužitelj je djelomično uspio sa žalbom i to u omjeru od 39,37% pa mu primjenom Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) pripada nagrada za sastav žalbe u iznosu od 61,23 eur, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu žalbenog troška odbijen kao neosnovan.

16. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan primjenom članka 166. stavka 1. u vezi članka 155. stavka 1. ZPP jer taj trošak nije bio potreban radi donošenja odluke o podnesenoj žalbi i zbog čega je riješeno kao u točki IV. izreke rješenja.

17. Slijedom izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 10. kolovoza 2026.

Sutkinja :

Martina Maršić Lukić