Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kžzd-22/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca za mladež Ivana Klapšića, predsjednika vijeća, Michala Danečeka i Vesne Britvec, članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika VM, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024., 136/2025 – dalje u tekstu: KZ/11), članka 177. stavka 2. KZ/11, članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, članka 228. stavka 1. KZ/11 i članka 235. stavka 1. KZ/1, sve u vezi članka 51. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, broj Kzd-16/2026-28 od 21. srpnja 2026. o produljenju istražnog zatvora nakon podnesene optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika VM kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem, nakon potvrđene optužnice zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11, članka 177. stavka 2. KZ/11, članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, članka 228. stavka 1. KZ/11 i članka 235. stavka 1. KZ/1, sve u vezi članka 51. KZ/11, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024, 72/2025., 13/2026. – dalje u tekstu ZKP/08) u vezi sa člankom 127. stavkom 4. ZKP/08 i člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08 protiv okrivljenika VM produljen je istražni zatvor koji mu je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-270/2026-3 od 23. travnja 2026., a potvrđen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj KV II-121/2026-2 od 4. svibnja 2026. , produljen rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj Kovm-36/2026-4 od 20. svibnja 2026. i potvrđen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kžzd 16/2026-2 od 28. svibnja 2026. Na temelju članka 131. stavka 3. ZKP/08, sud će svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti pobijanog rješenja ispitivati postojanje zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora. Na temelju članka 124. stavak 2. točke 4. ZKP/08, okrivljenom VM se u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode počevši od trenutka uhićenja 22. travnja 2026. u 8,05 sati, pa nadalje.

2. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio okrivljeni VM putem branitelja Mirka Miličevića, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08) te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08), s prijedlogom da županijski sud uvaži žalbu i ukine istražni zatvor protiv okrivljenika, a podredno da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

3. Žalba okrivljenika VM nije osnovana.

4. U žalbi se upućuje, u bitnom, na pogreške u obrazloženju pobijanog rješenja u odnosu na osobe oštećene kaznenim djelima za čije je počinjenje VM osnovano sumnjiv te manjkavost obrazloženja rješenja u dijelu kojim je utvrđeno postojanje posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora po osnovi opasnosti od ponavljanja djela, odnosno od počinjenja novog, težeg djela, osobito iz razloga što okrivljenik, u dobi od 41 godinu nikada nije osuđen. Dalje, iako se u rješenju sud poziva na izrazito visok rizik kaznenog recidivizma, nema podloge za takvu tvrdnju jer okrivljeni ranije nije osuđivan, protiv njega nisu bile izricane mjere, nije kršio zabrane, a nakon prestanka zajedničkog života s oštećenom – žrtvom EM, odselio je u Zagreb, zbog čega je objektivno smanjena mogućnost spontanih kontakata okrivljenog i žrtve, što je sud prvog stupnja trebao cijeniti. Okrivljenik je u istražnom zatvoru preko tri mjeseca, što se ne može svesti na puko konstatiranje jer svako produljenje istražnog zatvora zahtijeva uvjerljive i aktualne razloge, a pobijano rješenje ne navodi niti jednu okolnost koja bi pokazivala da je opasnost ostala nepromijenjena ili se povećala, već ponavlja ocjenu o brojnosti, upornosti i kriminalnoj volji. Nije pravilan ni zaključak suda prvog stupnja da se svrha radi koje je određen istražni zatvor, ne može ostvariti ni jednom drugom mjerom. Tako sud nije razmotrio zabranu približavanja EM i djeci, zabranu uspostavljanja ili održavanja izravne il i neizravne veze, zabranu posjećivanja određenih mjesta, obvezu redovitog javljanja, niti njihovu kombinaciju. Nije objašnjeno kako bi okrivljenik, koji živi u drugom gradu i više ne dijeli kućanstvo sa suprugom, uz takve zabrane mogao ostvariti kontakt koji se želi spriječiti, niti zašto bi se unaprijed očekivalo da se mjere neće poštovati. Bez razmatranja konkretnih mjera i konkretnih razloga njihove navodne nedostatnosti nije ispunjen zahtjev da se istražni zatvor primjenjuje samo kada se ista svrha ne može postići blažim sredstvom.

5. Suprotno navodima žalbe, manje nedosljednosti u obrazloženju pobijanog rješenja u pogledu sudionika postupka (šogorica okrivljenika nije oštećena u ovom predmetu) i kvalifikaciji kaznenih djela (okrivljeni nije optužen radi počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela), ne utječu na razumijevanje pobijane odluke jer je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice te je za svoja utvrđenja naveo jasne, potpune i neproturječne razloge, tako da je pobijano rješenje jasno i može se ispitati i njime nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08 na koju se okrivljeni u žalbi poziva.

6. Osnovana sumnja da je VM počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, kao opća pretpostavka za određivanje istražnog zatvora propisana odredbom članka 123. stavka 1. ZKP/08, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KOz-DO-20/2026-1 od 15. svibnja 2026.

7. U odnosu na istražnozatvorsku osnovu iz članka 123. stavak 1. točke 3. ZKP/08, odnosno postojanja osobitih okolnosti koje upućuju na to da bi okrivljeni ponovio kazneno djelo ili počinio novo, teže kazneno djelo, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da okrivljeni do sada nije osuđivan, ali da okolnosti počinjenja kaznenih djela za čije je počinjenje okrivljeni osnovano sumnjiv, upornost okrivljenog, osnovana sumnja na počinjenje većeg broja kaznenih djela različite vrste u kratkom periodu te fokusiranost na osobu oštećene - žrtve supruge okrivljenika EM, u konkurenciji s neosuđivanošću okrivljenika, pretežu nad tom činjenicom. Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio da postoji realna opasnost da bi okrivljeni, ako bi bio na slobodi, počinio novo kazneno djelo, osobito na štetu supruge EM.

7.1. Neosnovano se u žalbi tvrdi da sud prvog stupnja paušalno utvrdio da se svrha radi koje je određen istražni zatvor ne može ostvariti blažim mjerama. Naime, sud je cijenio okolnost da okrivljeni do sada nije osuđivan, ali da posebne okolnosti utvrđene na njegovoj strani ukazuju na potrebu daljnjeg produljenja istražnog zatvora. Ovaj sud smatra navedena utvrđenja pravilnima, osobito ako se uzme u obzir činjenica da je okrivljeni napustio zajedničko domaćinstvo, u kojem je živio sa suprugom EM, mjesec dana prije počinjenja djela za koje je osnovano sumnjiv (u travnju 2026.) i da je prijavio boravište u gradu [adresa]. Dakle, fizička razdvojenost okrivljenika i oštećene – žrtve od pedesetak kilometara nije bila zapreka okrivljeniku da prijeti oštećenoj, da otuđi stvari tvrtke oštećene – žrtve, a još manje da bi ga spriječila da dođe u Slunjske Moravce na druženje na kojoj je sudjelovala EM, kojom prilikom je svojim vozilom oštetio automobil EM, pred djecom i drugim sudionicima druženja. To upućuje na nepredvidivost ponašanja okrivljenika, što treba cijeniti i u vezi s iskazima svjedoka KM i SM, gdje KM navodi da je pod zadnje okrivljenik bio rastresen, pričao je nepovezane stvari i lažno ga optuživao za odnos s EM, a dok SM navodi da mu je sam okrivljeni u studenom prošle godine ispričao da su se on i EM autom vraćali iz Senja, da je EM vozila, da su se počeli svađati, i da je okrivljeni uzeo volan i zakrenuo ga, na koji način je izazvao prometnu nesreću s "totalkom", kojom prilikom su oboje mogli poginuti, a da je razlog za okrivljenikovo ponašanje bilo "da mu je došla žuta minuta". Opisane okolnosti upućuju na to, kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio, da niti jedna mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08 ne bi mogla ostvariti svrhu radi koje je određen istražni zatvor , unatoč činjenici što okrivljeni do sada nije osuđivan i što živi u drugom gradu . Valja napomenuti da u konkretnom slučaju nisu ispunjene ni pretpostavke propisane odredbom članka 119. ZKP/08 za određivanje istražnog zatvora u domu. Iz tih je razloga odluka o produljenju istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavak 1. točke 3. ZKP/08, pravilna.

8. Produljenjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08, cijeneći težinu kaznen ih djela za koja je okrivljeni osnovano sumnjiv, kaznu koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku, potrebu produljenja istražnog zatvora i maksimalno trajanje istražnog zatvora propisano odredbom članka 133. ZKP/08, uz činjenicu da se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru od 22. travnja 2026.

9. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje okrivljeni ističe u žalbi, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane člankom 494. stavkom 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službeno j dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.

U Karlovcu 10. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća za mladež

Ivan Klapšić