REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-748/2025-19

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica AEG, službena osoba, radi invalidske mirovine, 10. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141 -02/25- 01/0311748807, URBROJ: 341-99-05/3-25-528 od 11. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/25- 01/0311748807, URBROJ: 341-99-05/3-25-528 od 11. lipnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], KLASA: UP/I 141-02/24-01/03117488007, URBROJ: 341- 17-05/3-24-7025 od 10. siječnja 2025.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica bolesti 20% zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti 80% izvan tih okolnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 6. rujna 2024. u svoti od 446,82 eura mjesečno, a isplata mirovine pripada tužitelju od 6. rujna 2024., mjesečno unatrag.

2. Tužitelj u tužbi prigovara da iz obrazloženja osporavanog rješenja ne proizlazi po kojoj Točki i Listi koja dijagnoza nosi 80%, a koja 20% invaliditeta. Nadalje, smatra da su iz njegove medicinske dokumentacije izvedeni krivi zaključci vezano uz radnu sposobnost. Citira pravne definicije invaliditeta i radne sposobnosti te što podrazumijeva ocjena te sposobnosti. Navodi i da Povjerenstvo za reviziju ocjena radne sposobnosti nije u obvezi pridržavati se ocjene o utvrđenom statusu HRVI, da postotak može biti veći od 20%, te da mora biti obrazloženo po kojem Pravilniku nosi 80% dijagnoza i kako se postotci različitih bolesti zbrajaju. Predlaže Sudu provesti sudsko vještačenje po specijalisti psihijatru te po provedenom postupku poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je na raspravi održanoj 12. siječnja 2026., u prisutnosti opunomoćenice tuženika te u odsutnosti tužitelja koji je svoj nedolazak opravdao podneskom od 2. prosinca 2025. usvojio njegov dokazni prijedlog za provođenjem medicinskog vještačenja po sudskom vještaku, specijalisti psihijatru.

4.1. U skladu s zadatkom određenom rješenjem poslovni broj: Us I- 748/2025-9 od 4. veljače 2026., dana 31. ožujka 2026. Sudu je dostavljen nalaz i mišljenje sudske vještakinje, doc. prim. dr. sc. Anamarije Petek Erić, specijaliste psihijatra.

5. Iz opširnog i detaljnog nalaza i mišljenja sudske vještakinje (str. 26 do 41 spisa), od 29. ožujka 2026., zaključno proizlazi da je tužitelj rođen 1960. i ima ukupno oko 36 godina radnog staža te je prema posljednjem zaposlenju radio na poslovima montaže II u trgovačkom društvu Plamen d.o.o., dok je izvan radnog odnosa od 18. ožujka 2022. Prema dostupnoj dokumentaciji, sudjelovao je u Domovinskom ratu u razdobljima od 02.05.1995. do 31.05.1995. te od 03.08.1995. do 20.10.1995., pri čemu je bio izložen ratnim stresorima i traumatskim iskustvima. Ukupno 109 dana borbenog sektora. Nije bio ranjavan ili zarobljen. Rješenjem nadležnog tijela iz ožujka 2024. tužitelju je priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (HRVI) X. skupine s 20% oštećenja organizma trajno, po osnovi psihičke bolesti – posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), što odgovara srednjem stupnju poremećaja prema važećim kriterijima (Uredba). Iz medicinske dokumentacije proizlazi da se psihijatrijsko liječenje ne započinje neposredno nakon završetka sudjelovanja u Domovinskom ratu, već se prvi evidentirani psihijatrijski pregled bilježi 2009., što upućuje na vremenski odmak od približno 14 godina od izloženosti ratnim aktivnostima do inicijalne psihijatrijske obrade. U razdoblju psihijatrijskog liječenja od 2009. –2012. dolazi do izraženijeg intenziviranja psihičkih smetnji, uz kliničku sliku obilježenu nesanicom, intrapsihičkom napetošću, razdražljivošću, smetnjama koncentracije te učestalim košmarnim snovima ratne tematike. U tom razdoblju tužitelj je više puta bolnički liječen (2009., 2010., 2011. i 2012. godine), uz postavljanju dijagnozu PTSP - a i miješanog anksiozno-depresivnog poremećaja. Važno je istaknuti da se već u najranijim nalazima, uz simptome PTSP-a, kontinuirano opisuje i anksiozno- depresivna simptomatologija uz temeljena neurotska obilježja ličnosti, te istodobnu izraženu opterećenost somatskim bolestima (bolesti lokomotornog sustava (LS kralježnica), gastrointestinalne smetnje, anemija), kao i egzogenim (životnim) stresorima, osobito vezanim uz zdravstveno stanje supruge i obiteljske okolnosti. Nakon navedenog razdoblja slijedi dugotrajan diskontinuitet u psihijatrijskom liječenju, pri čemu se iz dokumentacije jasno razabire da tužitelj u razdoblju od približno 2012. do 2021. nije bio uključen u kontinuirani psihijatrijski tretman. Ovo razdoblje bez liječenja upućuje na relativnu stabilizaciju psihičkog stanja, odnosno na odsutnost takvog intenziteta simptoma koji bi zahtijevali kontinuiranu psihijatrijsku skrb. Ponovno uključivanje u psihijatrijsko liječenje bilježi se u travnju 2021., kada dolazi do reaktivacije simptomatologije u vidu nesanice, anksioznosti, napetosti, sniženog raspoloženja te ponovnog javljanja intruzivnih traumatskih sadržaja. Od tog razdoblja nadalje liječenje se provodi kontinuirano, kroz ambulantne kontrole te višekratna liječenja u dnevnoj bolnici (2021., 2022., 2023. i 2024.). U sklopu dnevno-bolničkih tretmana dosljedno se opisuje klinička slika obilježena: kroničnom nesanicom i košmarnim snovima ratne tematike; intrapsihičkom napetošću i tjeskobom; sniženim raspoloženjem i anhedonijom; smanjenom tolerancijom na frustraciju; izraženom zaokupljenošću somatskim smetnjama i životnim okolnostima. Unatoč navedenim smetnjama, kroz cijelo razdoblje liječenja ne bilježi se psihotična dekompenzacija, teže kognitivne deterioracije ili trajne promjene osobnosti. Psihički status ostaje stabilan u smislu očuvanosti osnovnih psihičkih funkcija, uz djelomičan uvid i suradljivost. Terapijski pristup tijekom cijelog tijeka bolesti ostaje u okvirima standardne psihofarmakoterapije, koja uključuje antidepresive (duloksetin, ranije sertralin i venlafaksin), anksiolitike (diazepam) i hipnotike (zolpidem, zopiklon), bez potrebe za kompleksnijim ili intenzivnijim terapijskim metodama, što dodatno potvrđuje da se radi o poremećaju srednjeg intenziteta. Analizom tijeka psihijatrijskog liječenja jasno se uočava da su pogoršanja psihičkog stanja u pravilu povezana s egzogenim frustrativnim čimbenicima, među kojima dominiraju: kronična bolest supruge i potreba skrbi o istoj; vlastite somatske bolesti i tjelesne tegobe; opterećenost egzistencijalnim i životnim okolnostima. Ova povezanost ukazuje da dinamika psihičkih smetnji nije isključivo posljedica ratne traume, već je u značajnoj mjeri uvjetovana aktualnim životnim stresorima i komorbiditetima. U psihopatološkom smislu, uz posttraumatski stresni poremećaj (F43.1 PTSP, prema MKB-10) prisutna je i izražena anksiozno- depresivna simptomatologija (F41.2 prema MKB-10) u sklopu neurotske strukture ličnosti, koja se očituje kroz povećanu anksioznost, sklonost somatizacijama, sniženi prag tolerancije na frustraciju i emocionalnu reaktivnost. Ove smetnje predstavljaju značajan čimbenik ukupnog funkcionalnog oštećenja. Iako su anksiozno-depresivne smetnje dijelom u kliničkom kontinuitetu s posttraumatskim stresnim poremećajem, iz dostupne dokumentacije proizlazi da iste imaju i obilježja samostalnog komorbidnog poremećaja, čiji tijek i intenzitet nisu u potpunosti determinirani ratnom traumom, već su značajno povezani sa karakterološkim obilježjima i egzogenim životnim stresorima. Uzimajući u obzir cjelokupni tijek bolesti, vremenski odmak od ratnih događaja do početka liječenja, razdoblje bez zabilježenog psihijatrijskog tretmana, simptomatologiju koja odgovara srednjem intenzitetu PTSP-a te značajan utjecaj komorbidnih psihičkih i somatskih bolesti, proizlazi da PTSP ne predstavlja isključivi uzrok gubitka radne sposobnosti, već jedan od čimbenika u ukupnom funkcionalnom oštećenju. Slijedom navedenog, a uvažavajući nalaze i mišljenja vještaka u upravnom postupku s kojima se vještakinja u cijelosti slaže, utvrđuje se da je kod tužitelja uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti: 20% psihička bolest (PTSP) u svezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu; 80% ostale bolesti, uključujući kronične somatske bolesti i komorbidni anksiozno-depresivni poremećaj. Datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti prihvaća se kako je utvrđen u upravnom postupku, odnosno 06. rujna 2024., budući da medicinska dokumentacija ne ukazuje na raniji jasan trenutak trajnog funkcionalnog pogoršanja. Vještakinja je napomenula, u odnosu na navode tužitelja u tužbi da je potrebno procijeniti u kojoj mjeri pojedine dijagnoze utječu na sposobnost obavljanja konkretnih radnih poslova, te kako takva procjena prelazi okvire isključivo psihijatrijskog vještačenja. Obzirom da vještak psihijatar ne može analizirati specifične zahtjeve radnog mjesta i njihove usklađenosti s preostalim radnim kapacitetom, isto se eventualno provodi u okviru interdisciplinarne procjene ili procjene vještaka specijaliste medicine rada. U izradi nalaza i mišljenja je uzeta u obzir medicinska dokumentacija nastala do 14. svibnja 2025., odnosno do trenutka drugostupanjskog vještačenja u upravnom postupku, prema nalogu Suda.

6. Tuženik se 16. travnja 2026. očitovao na nalaz i mišljenje sudske vještakinje navodeći da je mišljenje iste suglasno sa nalazima i mišljenjima vijeća vještaka te je potvrđena pravilnost istih. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

7. Tužitelj se podneskom od 24. travnja 2026. očitovao na nalaz i mišljenje sudske vještakinje navodeći kako isto pobija radi pogrešne primjene dijagnostičkih kriterija MKB-10 i DSM-IV jer da razdvajanje „ratnih“ i „neratnih“ simptoma nema medicinsko uporište. Smatra nepravilnom i procjenu intenziteta bolesti, prigovara zanemarivanju specifičnosti njegovog radnog mjesta montaže koja zahtijeva preciznost i radu kolektivu, a prigovara i prebacivanju odgovornosti na medicinu rada, umanjujući utjecaj ratne traume na njegov život i rad. Nezadovoljan je ocjenom vještakinje koja se suglasila sa 20% nesposobnosti vezane uz rat te predlaže provesti novo vještačenje o liječniku psihijatru dr. Ivanu Požgainu. Smatra da treba ponoviti vještačenje i utvrditi u kojoj mjeri ga je PTSP onesposobio u poslu koji je radio.

8. Radi izvođenja dokaza saslušanjem sudske vještakinje, te utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 20. srpnja 2026. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. i članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), u prisutnosti opunomoćenice tuženika i odsutnosti tužitelja, a u odnosu na sudsku vještakinju, uz njenu suglasnost na daljinu putem platforme Micrsoft Teams.

8.1. Sudska vještakinja je na raspravi ostala kod nalaza i mišljenja te se očitovala na prigovore tužitelja od 24. travnja 2026. U vezi navoda tužitelja kojima osporava razgraničenje PTSP-a i anksiozno depresivne simptomatologije poremećaja je istaknula da nalazom i mišljenjem nije osporeno da opisani simptomi (nesanica, intruzivna sjećanja, pojačana podražljivost) mogu biti dio kliničke slike PTSP -a. Međutim iz cjelokupne medicinske dokumentacije proizlazi dugogodišnje postojanje komorbidne anksiozno depresivne simptomatologije koja je tijekom liječenja zasebno dijagnosticirana i liječena uz istodobno postojanje značajnih tjelesnih bolesti i drugih čimbenika koji su također utjecali na ukupno funkcionalno oštećenje. Dakle, procjena doprinosa PTSP-a u gubitku radne sposobnosti nije donesena na temelju izoliranih simptoma, pojedinog medicinskog nalaza ili vrste primijenjenog liječenja već na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i procjene funkcionalnog utjecaja svih utvrđenih psihičkih i tjelesnih bolesti.

8.2. Opunomoćenica tuženika je ostala pri dotadašnjim navodima iznesenim tijekom spora te se protivila provođenjem novog, „dopunskog“ vještačenja smatrajući isto nepotrebnim budući da je provedenim vještačenjem utvrđeno činjenično stanje u cijelosti. Predložila je odbiti tužbeni zahtjev.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 9. svibnja 2024.

10. Člankom 39. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO), propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaća ju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavak 4. istoga članka propisuje da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, dok stavak 5. istoga članka propisuje da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

11. Nesporno je da je tužitelju u predmetnom upravnom postupku priznato pravo na invalidsku mirovinu radi potpunog gubitka radne sposobnosti, pa težina njegovog zdravstvenog stanja nije upitna, ali je prema prigovorima tužitelja sporan utvrđeni omjer uzroka te nesposobnosti, 20% posljedica bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 80% posljedica bolesti izvan tih okolnosti.

12. Prvostupanjsko rješenje od 10. siječnja 2025. je doneseno na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, broj evidencije: 1162684 od 4. prosinca 2024. kojim je usuglašena ocjena s nalazom i mišljenjem Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: 141-02/24-01/762, URBROJ: 522-4/4-24-2 od 31. listopada 2024. prema kojem kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne nesposobnosti, ali s uzrokom 20% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% bolest izvan tih okolnosti. Povjerenstvo je utvrdilo kako je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti u manjem omjeru psihička bolest (PTSP) koja je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i u većem omjeru psihička bolest (anksiozno-depresivni poremećaj) i tjelesna bolest (oštećenje lokomotornog i gastrointestinalnog sustava) koje nisu posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

12.1. Istome je prethodio nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, broj evidencije: 1109883 od 6. rujna 2024. kojim je dana ocjena kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, ali s uzrokom 30% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 70% bolest izvan tih okolnosti, a koji omjer uzroka prilikom revizije nadležno Povjerenstvo nije prihvatilo.

12.2. U žalbenom postupku je u skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOMO-a Vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1249704 od 14. svibnja 2025. utvrdilo slijedeće: tužitelj je rođen 1960., izvan radnog odnosa od 18. ožujka 2022. Prema zadnjem mjestu rada radio na u Plamenu d.o.o. na poslovima montaže Il, ima završenu srednju stručnu spremu za fotografa, ima oko 36 godina radnog staža. Hrvatski branitelj Ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Ima utvrđen status HRVI 20% po T238 b. Procjena HRVI radi psihičke bolesti je po protokolima nadležnih tijela vještačena u gradaciji od 20% a isto se temelji na protokolima psihijatrijske skrbi, simptomatologiji te kontinuitetu liječenja. Gradacija za A radi PTSP je moguća do T 238 d od 40%. Tužitelj se više godina liječi radi degenerativne bolesti kralježnice te su verificirane učestale ishialgije. U skrbi je neurologa i fizijatra. Liječi ulkusnu bolest. Na antacidima je. Radi egzacebracije anemije po diferentnim pretragama se indicira operacija hemeroida. Vijeće viših vještaka potvrđuje potpuni gubitak radne sposobnosti, uzrok je: 20% bolest (PTSP) u svezi Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., ZOHBDR) i 80% bolest koja nije u svezi ZOHBDR-a (degenerativne promjene kralježnice sa pripadajućim radikulopatijama, oštećenje GI sustava, anksiozno depresivni poremećaj).

13. S obzirom na prethodno opisano činjenično stanje i navedene zakonske odredbe, te ocjenu nadležnih tijela u tri stupnja (dva vijeća vještaka i Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja), a koje ocjene je potvrdila i sudska vještakinja, proizlazi da je suglasno utvrđeno da potpuna radna nesposobnost tužitelja uzrokovana bolešću u svezi sudjelovanja u Domovinskom ratu, s uzrokom 20% bolest (PTSP) i 80% bolešću izvan tih okolnosti i to psihičkom bolešću (anksiozno-depresivni poremećaj) i tjelesnom bolešću (oštećenje lokomotornog i gastrointestinalnog sustava) koje nisu posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

13.1. Pri tome je sudska vještakinja istaknula i obrazložila svoju ocjenu ističući da se već u najranijim nalazima, uz simptome PTSP-a, kontinuirano opisuje i anksiozno-depresivna simptomatologija uz temeljena neurotska obilježja ličnosti, te istodobnu izraženu opterećenost somatskim bolestima (bolesti lokomotornog sustava (LS kralježnica), gastrointestinalne smetnje, anemija), kao i egzogenim (životnim) stresorima, osobito vezanim uz zdravstveno stanje supruge i obiteljske okolnosti. K tome je ukazala i na diskontinuitet psihijatrijskog liječenja od približno 2012. do 2021. koje upućuje na relativnu stabilizaciju psihičkog stanja, odnosno na odsutnost takvog intenziteta simptoma koji bi zahtijevali kontinuiranu psihijatrijsku skrb. Nakon nastavka liječenja, kroz cijelo razdoblje se ne bilježi psihotična dekompenzacija, teže kognitivne deterioracije ili trajne promjene osobnosti. Psihički status ostaje stabilan u smislu očuvanosti osnovnih psihičkih funkcija, uz djelomičan uvid i suradljivost. Pogoršanje psihičkog stanja je u pravilu povezano s egzogenim frustrativnim čimbenicima, među kojima dominiraju: kronična bolest supruge i potreba skrbi o istoj; vlastite somatske bolesti i tjelesne tegobe; opterećenost egzistencijalnim i životnim okolnostima. Ova povezanost ukazuje da dinamika psihičkih smetnji nije isključivo posljedica ratne traume, već je u značajnoj mjeri uvjetovana aktualnim životnim stresorima i komorbiditetima. U psihopatološkom smislu, uz posttraumatski stresni poremećaj (F43.1 PTSP, prema MKB-10) prisutna je i izražena anksiozno-depresivna simptomatologija (F41.2 prema MKB-10) u sklopu neurotske strukture ličnosti, koja se očituje kroz povećanu anksioznost, sklonost somatizacijama, sniženi prag tolerancije na frustraciju i emocionalnu reaktivnost. Ove smetnje predstavljaju značajan čimbenik ukupnog funkcionalnog oštećenja.

13.2. Stoga je suprotno prigovorima tužitelja dano jasno obrazloženje o utjecaju bolesti koje nisu povezane uz rat na potpunu radnu nesposobnost tužitelja, a budući da je nalaz i mišljenje sudske vještakinje cjelovit, jasan i prihvatljiv, Sud nije smatrao potrebnim provoditi novo vještačenje po specijalisti psihijatru kojeg je tužitelj predložio, pa je na ročištu održanom 20. srpnja 2026. odbio taj dokazni prijedlog.

14. Uvidom u podatke spisa te medicinsku dokumentaciju i stručne nalaze i mišljenja, Sud je utvrdio da su ista dana u skladu sa medicinskim nalazima tužitelja, a i sam postupak ocjene radne sposobnosti je proveden prema odredbama Uredbe i ZOMO-a te tužitelj pogrešno navodi da su stručna tijela bila dužna prema Listi oštećenja organizma navesti postotak oštećenja po pojedinačn im dijagnozama budući da se ne radi o postupku procjene oštećenja organizma već ocjeni radne sposobnosti. Pri tome su sve pojedinačne dijagnoze tužitelja od utjecaja na radnu sposobnost navedene u nalazima i mišljenjima.

15. Slijedom iznesenoga, prigovori tužitelja nisu osnovani, a uzimajući u obzir nalaze i mišljenja nadležnih stručnih tijela koje je potvrdila i sudska vještakinja u ovom sporu, Sud nije imao razloga osporavano rješenje ocijeniti nezakonitim te je odbio tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a i odlučio kao u izreci presude.

Osijeku 10. kolovoza 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku