REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

STALNA SLUŽBA U KRKU

PREKRŠAJNI ODJEL

Bodulska 2d, Krk

Poslovni broj: Pp-409/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, Prekršajni odjel, po sucu Branki Kolač, uz sudjelovanje Vedrane Žužić kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika TH, zastupane po odvjetniku Miljenku Mrakovčić iz Rijeke, radi prekršaja iz članka 10. stavak 3. Zakona o zabrani sprečavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Služba nadzora neregistriranog obavljanja ugostiteljske djelatnosti, pružanja ugostiteljskih usluga i usluga u turizmu, Klasa 334-01/23-02/2891 od 25.03.2024., nakon provedenog žurnog postupka izvan glavne rasprave dana 10.08.2026. u odsutnosti okrivljenika i tužitelja

Temeljem članka 183. Prekršajnog zakona

presudio je

Okrivljenica TH, kći T, rođena **.**.1973. u Rijeci, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivana po evidenciji Ministarstva pravosuđa RH

k r i v a  j e

što je

okrivljena u razdoblju od 15 04 2023 do 20 04 2023 omogućila pružanje ugostiteljskih usluga smještaja u domaćinstvu Krku, na adresi [adresa], gdje su bili smješteni gosti (NH i PH, datum prijave 15.04.2023. u eVisitor) u objektu za koji je pokojna majka ĐH umrla **.**.2023. posjedovala rješenje o iznajmljivanju u domaćinstvu, a koje je prestalo važiti po sili zakona kako je propisano u članku 38 stavak 1 podstavak 1 Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti s obzirom da je nastupila smrt iznajmljivačice

te da je time počinila prekršaj iz članka 5 stavak 1 podstavak 3 Zakona o zabrani i sprečavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, a kažnjivo po članku 10 stavak 3 istog Zakona

te joj se temeljem istih propisa uz primjenu članka 37 Pz-a

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 1.000,00 eura (tisuću eura)

Okrivljenica je dužna novčanu kaznu platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom, isto naplatiti prisilno.

Novčana kazna smatrat će se u cijelini plaćnom ako okrivljena plate dvije trećine izrečene novčan kazne, u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena.

Na temelju članka 139. stavak 3. i članka 138. stavak 2. točka 3. PZ-a, okrivljenica je dužna platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (dvadeset eura) u roku od 30 dana od pravomoćnosti, a ako okrivljena ne plati trošak postupka isti će se temeljem članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona naplatiti ovrhom do naplate

Obrazloženje

1.Državni inspektorat, Područni ured Rijeka, Služba nadzora neregistriranog obavljanja ugostiteljske djelatnosti, pružanja ugostiteljskih usluga i usluga u turizmu, dana 25.03.2024. podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenog zbog prekršaja opisanog u izreci ove presude

2.Okrivljena je u obrani koju je dostavila pismeno navela da je u vrijeme kada se okrivljenoj stavlja na teret da je obavljala neregistriranu djelatnost da se nije nalazila u Republici Hrvatskoj, već da je bila u Italiji te da djelatnost ne samo da se nije bavila istom već ju nije niti mogla obavljati. Navela je, da je o izbivanju okrivljene iz Republike Hrvatske izvjestila državno tijelo te da je dostavila dokaz o putovanju. Nadalje je navedeno kako je predmetno razdoblje bilo usko vezano uz smrt njezine majke ĐH koja je preminula svega nekoliko dana prije inkriminiranog razdoblja, a koja je imala registriranu djelatnost i bavila se iznajmljivanjem apartmana te da je njezina pokojna majka uvijek redovno ispunjavala sve obveze prema državi i svim trećim osobama kako glede predmetne djelatnosti ta i bilo čega drugog.

Nadalje je navela, da uopće nije znala da postoje rezervacije za inkriminirano razdoblje i da su gosti došli i uvedeni u navedeni apartmana, već da je to prvi put čula kada ju je inspektor zvao na telefon. Navela je, da je booking i unos u eVisitor vršila agencija, a ne ona te da je i agencija znala da je njezina majka preminula. Navela je, da je po primitku poziva turističkog inspektora kontaktirala turističku agenciju s kojom je surađivala njezina pokojna majka i tražila da se riješe situacije s gostima i inspekcijom jer da ona nije počinila nikakav prekršaj, a niti sudjelovala u istom. Navela je, da ona nikada nije primila novac po navedenom računu te je napomenula i to da je vlasnik predmetne nekretnine u kojoj se obavljala djelatnost bio UH, suprug pokojne ĐH te da joj nije jasno zašto se ona tereti.

3.U dokaznom postupku ispitan je u svojstvu svjedoka ĆH te je izvršen uvid i pročitan je zapisnik i službena bilješka o inspekcijskom nadzoru, dokaze koje je okrivljenica priložila uz obranu, te prekršajnu evidenciju za okrivljenu.

Svjedok ĆH je izjavio da po prijavi slovenske državljanke koja se obratila Državnom inspektoratu da je prevarena, da su oni kao Državni inspektorat otišli na teren i utvrdili činjenično stanje i da se na dan inspekcijskog nadzora gosti nalaze u apartmanu. Naveo je, da su tražili sudski nalog zbog pretrage i kada su došli s nalogom da su isti gosti bili preseljeni u drugi apartman tako da se nalog i nije konzumirao ali da su dobili informaciju da za dotični apartman usluge smještaja je primala turistička agencija Krk Gaber, da su otišli u turističku agenciju i da su i tamo napravili nadzor i utvrdili da je ista agencija pružala smještaj gostiju, uredno ih prijavljivala, izdavala račune na ime pokojnice, a iza toga u dogovoru sa svojim službama, dotična TH s obzriom da se radi o pravnoj struci nije obavjestila turističku angenciju o smrti majke i iz toga razloga je podnesen optužni prijedlog, da je postupila suprotno zakonu o zabrani i sprečavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti.

Nadalje je naveo, da postupak nisu prokrenuli protiv supruga pokojne nositeljice rješanja iz razloga jer su uvidom u eVisitor utvrdili da se nije odradila ostavinska rasprava te da je rješenje o pružanju usluga u domaćinstvu prenijela na svoje vlastito ime i nastavila obavljati djelatnosti.

Nadalje je naveo da misli da je TH bila nositeljica rješanja o pružanju usluga u domaćinstvu od svibnja 2023. Izjavio je da za vrijeme inspekcijskog nadzora okrivljenica nije bila u Republici Hrvatskoj o čemu je dostavila i dokaz.

Na upit suda tko je prevario slovensku gošću zbog koje je zapravo iniciran ovaj postupak svjedok je iskazo da je nju zapravo prijavila NN osoba, lažno oglašavajući apartman pokojnice čime je ista dovedena u zabludu te da s tom prevarnom niti okrivljenica, niti pokojnica nisu imale veze.

Branitelj okrivljene je stavio primjedbu na dio iskaza svjedoka jer da ista nije temeljem rješenja o nasljeđivanju naslijedila, odnosna na sebe stavila rješenje o pružanju usluga u domaćinstvu, te da je to učinila po suglasnosti oca i supruga te da je ista ishodila rješenje o pružanju usluga u domaćinstvu.

4.Na temelju obrane okrivljene, te provedenog dokaznog postupka sud smatra dokazanim djelo okrivljene na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

5.Nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljena počinila djelo prekršaja iz članka 5 stavak 1 podstavak 3 Zakona o zabrani i sprečavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti jer je ista obavljala neregistriranu djelatnost kao fizička osoba, a da nije imala zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti, a što proizlazi iz dokaza koji su provedeni u ovom postupku jer je ista pružala usluge smještaja u domaćistvu u [adresa] što isto nije mogla obavljati jer nije imala važeće rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta koje izdaje nadležno tijelo, te su gosti bili prijavljeni i u eVisiztoru i izdavali su se računi na ime pokojnice, a vidljivo je da je ista ishodila rješenje tek s datumom 11. 05. 2023.

6.Kako su se u djelu okrivljene stekla sva obilježja prekršaja iz citirane odredbe navedenog zakonskog propisa, ista je proglašena krivom i osuđena.

7.Prilikom izbora vrste i mjere kazne sutkinja je uzela u obzir sve okolnosti sukladno odredbi članka 37. Prekršajnog zakona, te je okrivljenoj odmjerila novčanu kaznu ispod propisane najniže donje granice za tu vrstu prekršaja, te smatra da će se i ublaženom kaznom od propisane postići svrha kažnjavanja, te je kao olakotnu okolnost uzela u obzir dosadašnju neosuđivanost.

8. Odluka o obvezi okrivljenice da plati troškove prekršajnog postupka, donesena je sukladno odredbi članka 139. stavak 3. i članka 138. stavak 2. točka 3. PZ-a.

U Krku 10. kolovoza 2026.

ZAPISNIČAR

SUTKINJA

Vedrana Žužić

Branka Kolač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u 2 (dva) istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1) Tužitelju

2) Okrivljenoj

3) Branitelju