Poslovni broj Gž-1927/2024-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ML iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Zlataru – Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-467/2022-55 od 14. studenog 2024., dana 10. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se rješenje o naknadi parničnog troška sadržano u točki I. izreke presude Općinskog suda u Zlataru – Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-467/2022-55 od 14. studenog 2024., poviše iznosa od 1.000,00 eur (nepobijani dio), potvrđuje u pobijanom dijelu od 1.769,73 eur (slovima: tisuću sedamsto šezdeset devet eura i sedamdeset tri centa) s pripadajućom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate (tako da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici ukupni trošak parničnog postupka od 2.769,73 eur, s pripadajućom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate).
II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačava rješenje o naknadi parničnog troška sadržano u točki I. izreke presude Općinskog suda u Zlataru – Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-467/2022-55 od 14. studenog 2024., kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici trošak postupka i od 1.071,72 eur s pripadajućom zateznom kamatom, te se rješava:
Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu troškova postupka od 1.071,72 eur (slovima: tisuću sedamdeset jedan euro i sedamdeset dva centa), s pripadajućom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 121,84 eur (slovima: sto dvadeset jedan euro i osamdeset četiri centa), u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 2.000,00 eur na ime naknade neimovinske i imovinske štete sa zateznom kamatom od 18. svibnja 2022. do isplate, kao i naknaditi joj parnični trošak od 3.841,45 eura sa zakonskom kamatom od 14. studenog 2024. pa do isplate, dok je točkom II. izreke preostali dio zahtjeva tuženika (u naravi tužiteljice) za naknadom troškova odbijen kao neosnovan.
2. Protiv dijela presude kojom je odlučeno o troškovima postupka (točka I. izreke), poviše iznosa od 1.000,00 eur, tuženik je izjavio pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači u odluci o trošku sukladno žalbenim navodima, a podredno djelomično ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.
4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.
5. Obrazlažući odluku o troškovima parničnog postupka, prvostupanjski sud se poziva na članak 154. stavak 2. i članak 155. ZPP, iako u naravi tužiteljici odmjerava naknadu troškova zastupanja smatrajući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, dakle, temeljem članka 154. stavka 1. u vezi članka 155. ZPP. Nabraja sve radnje odvjetničkog zastupanja (podnesaka i zastupanja na pojedinim ročištima) u ukupnom iznosu od 3.250,00 eur s uključenim porezom na dodanu vrijednost, dosuđujući joj povrh toga trošak vještačenja od 250,00 eura, sudske pristojbe na tužbu od 275,00 eura i presudu od 66,45 eura, odnosno sveukupno 3.841,45 eur, smatrajući da je preostali dio zahtjeva tužiteljice neosnovan.
6. U žalbi protiv odluke o troškovima postupka tuženik ne osporava da bi tužiteljici pripadao parnični trošak od 1.000,00 eur, no drži da sud nije vodio računa o činjenici da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, što se reflektira lo i na pogrešnu odluku o trošku. Tuženik naglašava da je tužiteljica početno tražila 2.654,46 eur naknade štete, da bi tijekom trajanja parnice potraživanje smanjila na 2.000,00 eur čemu se tuženik protivio, procjenjujući da je njegov uspjeh u sporu prema tome 24,65 %, a uspjeh tužiteljice 75,35 %, što znači da bi tužiteljici pripadalo jedino 50,70 % cjelokupnih troškova postupka. Protivi se i odmjerenim troškovima vještačenja i sudskih pristojbi držeći da dosuđeni iznosi premašuju iznose utrošene za plaćanje tih troškova. Osporava i dosudu troškova obrazloženih podnesaka i zastupanja tužiteljice na ročištu održanom 7. veljače 2024. za koje drži da je odgođeno krivnjom tužiteljice.
7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbe te ujedno pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, u vezi članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP kao što tuženik tvrdi, jer se pobijano rješenje može ispitati i sadrži jasno iznesene razloge.
8. Tuženik je u pravu kada u žalbi navodi da se protivio djelomičnom povlačenju tužbe do kojeg je došlo u tijeku postupka, kada je tužiteljica podneskom od 30. siječnja 2024. godine zatražila iznos od 2.000,00 eur, namjesto početno utuženih 2.654,46 eur. Međutim, tuženik nije u skladu s člankom 339. stavkom 1. ZPP, u roku od 15 dana od primitka presude prvostupanjskog suda, zatražio da parnični sud presudu dopuni na način da preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odbije kao neosnovan, niti je žalbom pobijao odluku o isplati preostalog iznosa dosuđene naknade štete od 2.000,00 eur, odnosno utvrđenje prvostupanjskog suda da bi se radilo o preciziranju tužbenog zahtjeva, a ne o njegovom povlačenju (odlomak 7. obrazloženja pobijane odluke). Kako se dakle, smislenom primjenom članka 339. stavka 2. ZPP ima smatrati da je tuženik od svog zahtjeva za donošenje odluke o djelomičnom odbijanju tužbenog zahtjeva odustao, to se tuženik sada neosnovano poziva na primjenu članka 154. stavka 2. ZPP i odredaba o naknadi troškova sukladno djelomičnom uspjehu stranaka u sporu.
9. Međutim, tuženik je u pravu kada ukazuje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odmjeravanja iznosa troškova postupka tužiteljici.
10. Naime, tužiteljici na ime plaćene sudske pristojbe za tužbu pripada naknada od 36,50 eur koliko je platila, a ne 275,00 eur kako je dosuđeno u odluci suda nižeg stupnja. Za sudske pristojbe na presudu tužiteljici je kao što navodi žalitelj, trebalo odmjeriti minimalni iznos pristojbe od 33,23 eur, koji je tužiteljica mogla platiti ukoliko je plaćanje izvršila u roku od tri dana. Žalbom tuženik pravilno ukazuje i na previsoko odmjerene troškove vještačenja, jer je za provedeno medicinsko vještačenje utrošeno jedino 200,00 eur koliko je tužiteljica i platila.
11. Neosnovano tuženik žalbom tvrdi da bi do odgode ročišta zakazanog za dan 7. veljače 2024. godine došlo krivnjom tužiteljice jer to ročište nije odgođeno, već je dapače, održano unatoč odsutnosti tuženika i na njemu je sud donosio odluke, među kojima i odluku o pozivanju vještaka na slijedeću raspravu. Podnesak tužiteljice od 30. siječnja 2024. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka i postavlja konačni tužbeni zahtjev je pravovremen i nužan, pa je sud prvog stupnja opravdano dosudio tužiteljici naknadu troškova njegovog sastava primjenom Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, na snazi u vrijeme donošenja odluke, dalje: Tarifa). Osim toga, neosnovano tuženik prigovara i odmjeravanju troškova od po 200,00 eur za sastav obrazloženih podnesaka od 16. prosinca 2022. kojim se tužiteljica očituje na odgovor na tužbu tuženika, kao i podneska od 31. siječnja 2023. godine kojim predlaže daljnje dokaze i obavještava sud o imenu svog liječnika, jer su oba podneska obrazloženi podnesci iz Tbr. 8/1 Tarife za koje tužiteljica ima pravo na nagradu u dosuđenom iznosu. Međutim, tuženik osnovano žalbom prigovara da je obrazloženim podneskom iz Tbr. 8/1 Tarife smatran i podnesak od 8. veljače 2023. kojim tužiteljica predlaže zatražiti obavijest o tome je li osiguranik tuženika platio novčanu kaznu u prekršajnom postupku, što je i po stavu ovoga žalbenog suda bilo irelevantno za postupak s obzirom da tuženik od početka parnice nije osporavao odgovornost osiguranika za štetu. Žalitelj je u pravu kada ovaj prigovor ističe i u odnosu na podnesak od 29. lipnja 2023. jer taj podnesak ne sadrži nikakvo očitovanje tužiteljice na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, no sadrži prijedlog za provođenje prometnog vještačenja, što je i od strane suda prvog stupnja u konačnici cijenjeno nepotrebnim, s obzirom da tuženik nije osporavao nastanak prometne nezgode i svoju odgovornost kao osiguravatelja. Tuženik je u pravu i kada ukazuje da nužni trošak nije trošak sastava podnesaka od 29. srpnja 2022. i 14. travnja 2023. Naime, tim podnescima tužiteljica jedino dostavlja dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbu na tužbu i predujmu za vještačenje, pa trošak njihovog sastava ne može pasti na teret protivne strane, što dakako ne utječe na pravo odvjetnika tužiteljice da i njihov sastav naplati od svoje stranke prema Tbr. 47/1 Tarife.
12. Prema tome, pravilnom primjenom materijalnog prava, pored nepobijanog iznosa od 1.000,00 eur parničnog troška, tuženiku je valjalo naložiti jedino daljnju isplatu 1.769,73 eur troškova parnice, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice trebalo odbiti kao neosnovan, zbog čega je odluka suda prvog stupnja u tom smislu i preinačena pozivom na članak 380. točke 2. i 3. ZPP.
13. Tuženik je djelomično uspio u žalbenom postupku u kojem je osporavao odmjeravanje troškova postupka, a njegov se omjer uspjeha ocjenjuje s 37,72 % pa tuženiku sukladno tom uspjehu pripadaju troškovi žalbenog postupka i to za sastav žalbe u razmjernom iznosu od 94,30 eur (Tbr. 10/1 Tarife) te sudske pristojbe na žalbu od 27,54 eur (37,72 % od 73,00 eur minimalnog iznosa sudske pristojbe na žalbu), što ukupno iznosi 121,84 eur.
14. Iz iznesenih je razloga riješeno kao u izreci.
U Rijeci, 10. kolovoza 2026.
Sutkinja :
Martina Maršić Lukić
