REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-202/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Miličević, odvjetnik u Zagrebu, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica KŠ, radi invalidske mirovine, 10. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/24-03/05182930061, URBROJ: 341-99-06/2- 24-5655 od 20. siječnja 2025.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru KLASA: UP/I 141-02/24-03/05182930061, URBROJ: 341-22-06/2-24-15508 od 21. kolovoza 2024. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojemu je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 4.350,00 eura (slovima: četiri tisuće tristo i pedeset eura) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku uz zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/24- 03/05182930061, URBROJ: 341-99-06/2-24-5655 od 20. siječnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru KLASA: UP/I 141-02/24-03/05182930061, URBROJ: 341-22-06/2-24-15508 od 21. kolovoza 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

2. U tužbi tužitelj osporava činjenično stanje utvrđeno u provedenom postupku navodeći kako iz njegove medicinske dokumentacije proizlazi da su njegove psihičke tegobe započele obiteljskom tragedijom 2018., a što je bilo okidač za razvoj civilnog PTSP-a i psihičkih smetnji povezanih s istim. Navodi da se radi o tegobama kronificiranog karaktera i tijeka koje uveliko narušavaju svakodnevno funkcioniranje tužitelja. Navodi i da medicinska dokumentacija pokazuje kako uz stalno psihoterapijsku potporu i stalno primjeni psihofarmakoterapije kod tužitelja ne dolazi do poboljšanja zdravstvenog stanja. Stoga smatra da se kod njega nesporno radi o potpunom gubitku radne sposobnosti te da tužitelj nije radno sposoban za obavljanje njemu odgovarajućih poslova. Prigovara i što nije pregledan od strane vještaka odgovarajućih specijalnosti te smatra kako rješenje ne sadrži razloge koji su bili odlučujući o ocjeni pojedinih dokaza. Predlaže Sudu saslušati ga te provesti medicinsko vještačenje, a po provedenom postupku usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška spora s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je tužba neosnovana jer je tužiteljev zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu odbijen, s obrazloženjem da ne postoji uvjet invalidnosti za stjecanje prava na invalidsku mirovinu iz članka 39. stavka 3. i 4. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO) tj. da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost prema članku 39. stavku 1. i 2. ZOMO-a. Navedeno je utvrđeno nalazom i mišljenjem Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Osijek, Izdvojenog mjesta rada Vukovar, evidencijski broj vještačenja: 1094215 od 26. srpnja 2024., prema kojem kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. Nadalje, navodi da je u postupku u povodu žalbe, prema članku 133. stavku 3. ZOMO, pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1178441 od 14. siječnja 2025., u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno kako Vijeće viših vještaka smatra da je za sada preuranjeno cijeniti trajno stanje, neki od oblika smanjenja radne sposobnosti jer je liječenje bolesnih stanja i nadalje u tijeku. Tuženik zaključuje kako s obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod žalitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO-a, nije bilo zakonske osnove za priznanje prava na invalidsku mirovinu. U vezi prigovora tužitelja o neprovođenju osobnog pregleda, ističe kako u skladu s člankom 13. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 96/23 ., dalje: Uredba) vijeće vještaka daje nalaz i mišljenje o ocjeni radne sposobnosti na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju osobe koja se vještači bez neposrednog pregleda osobe, a samo iznimno, vijeće vještaka može obaviti neposredni pregled osobe koja se vještači ako se uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju ne može u potpunosti utvrditi činjenično stanje. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Podneskom od 25. ožujka 2026. se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu, u bitnome ponavljajući tužbene prigovore.

5. Raspravnim rješenjem od 8. rujna 2025. Sud je usvojio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja po sudskom vještaku, specijalisti psihijatru, te je u skladu s zadatkom određenom sudskom vještaku rješenjem poslovni broj: Us I-202/2025-12 od 15. siječnja 2026., dana 11. ožujka 2026. Sudu dostavljen nalaz i mišljenje prim.dr.sc. UŠ, dr.med., specijaliste psihijatra.

6. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka (str. 172 do 179 spisa), danog nakon osobnog pregleda tužitelja i uvida u medicinsku dokumen taciju, proizlazi da tužitelj ima urednu premorbidnu anamnezu, nema podataka o eventualnom postojanju psihičkih poteškoća prije štetnog događaja. Tužitelj je započeo sa psihijatrijskim liječenjem nakon ovog događaja 2018. Liječen je ambulantno i višekratno kroz dnevnu bolnicu. U pojedinim razdobljima su se višemjesečni boravci u dnevnoj bolnici nastavljali jedan na drugi tako da je, prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, sveukupno od 2018. do sada boravio u dnevnoj bolnici oko 34 mjeseca, dakle gotovo pune tri godine. Vrlo brzo, već na samom početku liječenja, u ožujku 2019. iznesen je stav psihijatra „da je stanje pacijenta nepromijenjeno i nije za očekivati značajnije promjene u ovim okolnostima”. Osim toga, što je izrazito upadljivo, od početka liječenja 2018. pa do posljednje kontrole 2025. nije praktički uopće mijenjana psihofarmakoterapija iako nije davala nikakve terapijske odgovore što je u krajnjoj suprotnosti s načelima liječenja depresivnih poremećaja te se može zaključiti da tužitelj nije adekvatno psihijatrijski liječen. Tijekom aktualnog psihijatrijskog pregleda u okviru ovog vještačenja u psihičkom statusu kod tužitelja registrirao sam uredno stanje svijesti, kontakt se dobro uspostavljao i održavao, orijentiran je u svim smjerovima (sam je došao automobilom na pregled), dobrog tenaciteta i vigiliteta pažnje, psihomotorno se doimao lakše napeto i tjeskobno, više distimično -disforičnog raspoloženja, hipobuličan, u sadržaju mišljenja opisi simptoma depresije uz okupiranost egzistencijalnim okolnostima vezano za skrb o sinu, kognitivne funkcije su se doimale lakše reduciranima, intelektualno se doima prosječno, sniženih vitalnih dinamizama, s uvidom u realitet.

6.1. Zaključno, vještak navodi da u dijagnostičkom smislu se može prihvatiti da se kod tužitelja radi o kronificiranom PTSP-u nastalom na osnovi psihotraumatskog doživljaja stradanja sina s dominirajućim depresivnim raspoloženjem, više reaktivnog tipa i po tipu depresije iscrpljenja, a nakon višegodišnje izloženosti teškim i frustrirajućim životnim okolnostima. Međutim, vještak smatra, kao i prethodna Povjerenstva da kod tužitelja liječenje nije završeno te da postoji veća mogućnost izbora terapijskih postupaka, posebno u odnosu na psihofarmakoterapiju, ali i neke druge, danas pristupačne metode liječenja ovakvih stanja te pokušaja liječenja u specijaliziranim psihijatrijskim ustanovama za liječenje ovakvih stanja. U odnosu na radnu sposobnost i procjenu duševnog stanja tužitelja, smatra da kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, ali je kod njega došlo do uman jenja radne sposobnosti već samim početkom psihijatrijskog liječenja, a to umanjenje će i dalje biti prisutno i dalje s obzirom na procjenu da će tužitelj doživotno trebati uzimati psihofarmakoterapiju. Ovo se umanjenje odnosi na njegovu sposobnost upravljanja radnim strojevima zbog oštećenja njegovih kognitivnih sposobnosti te utjecaja psihofarmakoterapije na iste. Vještak smatra da kod tužitelja postoji preostala radna sposobnost koju bi se moglo plasirati uz sudjelovanje specijaliste medicine rada.

7. Tužitelj se podneskom od 30. ožujka 2026. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, navodeći da je vještak utvrdio kako kod tužitelja postoji umanjenje radne sposobnosti, uz preostalu radnu sposobnost, pa da je zaključak vještaka u suprotnosti sa utvrđenim u provedenom upravnom postupku. U vezi nedovršenog liječenja, navodi kako nema stručna znanja te je postupao u skladu s uputama liječnika specijalista psihijatra, pa da se očito radi o održavanju postojećeg zdravstvenog stanja tužitelja, a ne o nedovršenom liječenju. Predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

8. Tuženik se 10. srpnja 2026. očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka putem mišljenja vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda u Zagrebu, KLASA: 141-02/24-01/6638, URBROJ: 426-5-1/27-26-10 od 6. srpnja 2026. koje je dostavio u prilogu. Iz istoga proizlazi da je to vijeće razmotrilo svu dostupnu medicinsku dokumentaciju i nalaz i mišljenje sudskog vještaka te je utvrdilo da je vještačenje prihvatljivo.

9. Radi izvođenja dokaza saslušanjem sudskog vještaka, te utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 13. srpnja 2026. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, službene osobe tuženika i sudskog vještaka.

9.1. Sudski vještak je na raspravi ostao kod nalaza i mišljenja, a opunomoćenici stranaka pri dotadašnjim navodima iznesenim tijekom spora, te je zamjenik opunomoćenika ostao i kod prijedloga za saslušanjem tužitelja, kojeg Sud nije smatrao potrebnim izvoditi budući da taj prijedlog nije obrazložen, a medicinske činjenice koje su u konkretnom slučaju sporne se ne utvrđuju iskazom stranke, već medicinskim vještačenjem koje je u ovom predmetu i provedeno. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je predložio Sudu postupiti po uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 27. ožujka 2026. te je zatražio trošak prema troškovniku koji je predao u spis (str. 92 spisa) u ukupnom iznosu od 7.975,00 eura.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom od 4. lipnja 2024. s ciljem utvrđivanja postoji li kod tužitelja u smislu članka 39. ZOMO-a, smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, odnosno djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

11.1 Navedenim člankom 39. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

11.2. Prema stavku 3. tog članka, djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

12. Iz sadržaja tužbe proizlazi spornim utvrđeno činjenično, odnosno zdravstveno stanje tužitelja te je li pravilno ocijenjeno da kod istoga ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični niti potpuni gubitka radne sposobnosti te je li pravilno utvrđeno da je liječenje tužitelja i dalje u tijeku.

13. Osporavano prvostupanjsko rješenje od 21. kolovoza 2024. je doneseno na temelju nalaza i mišljenja o radnoj sposobnosti osiguranika vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Područnog ureda u Osijeku, Izdvojenog mjesta rada Vukovar

KLASA: 141-02/24-01/6638, URBROJ: 426-04-04-04/1-24-2, evidencijski broj vještačenja: 1094215 od 26. srpnja 2024. Istim je utvrđeno kako kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti

14. U žalbenom postupku je u skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOMO-a Vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1178441 od 14. siječnja 2025. Iz istoga proizlazi da je tužitelj rođen 1965., SSS mehaničar poljoprivredne mehanizacije zaposlen kao NKV pomoćni tesar na gradilištu u firmi Bodat d.o.o, ima ostvareno oko 22 godine radnog staža. Na bolovanju je od 04/2023, liječi se po psihijatru zbog psihičkih smetnji iz kruga PTSP-a i poremećaja akomodacije. Psihičke tegobe započele nakon obiteljske tragedije 2018. Liječen višestruko putem Dnevne bolnice, te prevladava slika depresivne obrade realiteta. Uz psihoterapijski suport te psihofaramakoterapiju dolazi do djelomičnog poboljšanja psihičkog stanja, no i nadalje postoje elementi civilnog PTSP-a. Vijeće viših vještaka smatra da je iz protokola psihijatrijskih intervencija razvidno da je liječenje i nadalje u tijeku, u smislu jačanja vrlo fragilnih obrana ega. Navodi da iz žalbe proizlazi da se dostavlja licenca za rad sa motornom pilom, te bi bilo uputno da i nadležni spec.med.rada procjeni licencu. Vijeće viših vještaka smatra da je za sada preuranjeno cijeniti trajno stanje, neki od oblika smanjenja radne sposobnosti jer je liječenje bolesnih stanja i nadalje u tijeku.

14.1. Budući da je vijeće viših vještaka potvrdilo nalaz i ocjenu prvostupanjskog stručnog tijela vještačenja, na temelju istoga je osporavanim rješenjem tuženika od 20. siječnja 2025. odbijena žalba tužitelja.

15. S obzirom na prethodno opisano činjenično stanje i citirane zakonske odredbe članka 39. stavka 3. ZOMO-a, te ocjenu sudskog vještaka, proizlazi kao nesporno da kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, ali da postoji djelomični gubitak iste. To stoga što je vještak utvrdio kako je kod tužitelja došlo do umanjenja radne sposobnosti već samim početkom psihijatrijskog liječenja, a koje umanjenje će i dalje biti prisutno s obzirom na procjenu da će tužitelj doživotno trebati uzimati psihofarmakoterapiju, za koju je vještak utvrdio da nije mijenjanja, što dovodi u sumnju tvrdnju stručnih tijela kako liječenje nije završeno. Vještak je utvrdio da je umanjenje radne sposobnosti vezano uz upravljanje radnim strojevima zbog oštećenja njegovih kognitivnih sposobnosti te utjecaja psihofarmakoterapije na iste. Stoga je zaključak vještaka da kod tužitelja postoji preostala radna sposobnost koju bi se moglo plasirati uz sudjelovanje specijaliste medicine rada.

16. S navedenom ocjenom sudskog vještaka se suglasio i tuženik, budući da je za nalaz i mišljenje naveo da je prihvatljivo.

17. U vezi prigovora tužitelja da nije osobno pregledan, isti je neosnovan budući je člankom 13. Uredbe predviđeno da vijeće vještaka daje nalaz i mišljenje o ocjeni radne sposobnosti na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju osobe koja se vještači bez neposrednog pregleda osobe, a samo iznimno, vijeće vještaka može obaviti neposredni pregled osobe koja se vještači ako se uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju ne može u potpunosti utvrditi činjenično stanje.

18. Slijedom iznesenoga, a budući da je sudski vještak doveo u sumnju stručne ocjene iz upravnog postupka, te da se tuženik suglasio s njegovim nalazom i mišljenjem navodeći da je prihvatljivo, a odlučujući u okviru granica postavljenog tužbenog zahtjeva (članak 47. stavak 1. ZUS-a), Sud je osporavana rješenja ocijenio nezakonitima. Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio pobijane odluke (točke I. i II. izreke) i vratio predmet na ponovni postupak, u kojem će prvostupanjsko tijelo s obzirom na prihvaćanje ocjene sudskog vještaka u vezi postojanja djelomičnog gubitka radne sposobnosti kod tužitelja uz postojanje preostale radne sposobnosti koju bi se moglo plasirati uz sudjelovanje specijaliste medicine rada, odlučiti u skladu s istim.

19. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbama članka 144. i 147. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., dalje: Tarifa), odnosno predviđenim Tbr. 52. stavkom 3., a u skladu sa zatraženim troškom.

19.1. Člankom 144. stavkom 3. ZUS-a je propisano da se vrijednost spora smatra neprocjenjivom te se stoga u upravnom sporu primjenjuje Tbr. 27. točka 1. podstavak 2. prema kojem za sastavljanje tužbe, odgovora na tužbu, prijedloga za donošenje privremene mjere, prijedloga za nagodbu te obrazloženih podnesaka s činjeničnim ili pravnim navodima u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova. Vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife). Zatražena zatezna kamata određena je u skladu s člankom 144. stavkom 4. ZUS-a.

19.2. Tako tužitelju pripada zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/1 Tarife), uz pripadajući iznos PDV-a od po 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife), te trošak pristupa na dva ročišta, 8. rujna 2025. i 13. srpnja 2026. (Tbr. 27/2 Tarife), od po 1.000,00 eura s pripadajućim iznosom PDV-a te trošak uplaćenog predujma za vještačenje od 600,00 eura, odnosno ukupno 4.350,00 eura.

19.3. U vezi naknade troška za sastav podnesaka od 24. ožujka 2025. i 27. ožujka 2026. isti ne sadrže nikakve nove navode činjenične niti pravne prirode, već su ponovljeni navodi tužbe, a činjenični navodi koji se odnose na nalaz i mišljenje sudskog vještaka su mogli biti izneseni na ročištu na kojem je sudski vještak saslušan i za pristup kojem je tužitelju priznat trošak. Stoga se trošak sastava tih podnesaka ne može smatrati opravdanim prema odredbi članka 144. stavka 1. ZUS-a.

19.4. Trošak sudskih pristojbi od 1.000,00 eura, koji je tužitelj zatražio je neosnovan, budući da isti nije niti plaćen, a niti u ovom sporu postoji obveza plaćanja sudskih pristojbi u skladu s propisanim člankom 22. stavkom 1. i člankom 11. stavkom 1. točkom 16. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18. i 51/23.).

19.5. Zatraženi trošak za pristup na objavu presude od 50,00 eura je također neosnovan, budući da isti nije niti predviđen Tarifom.

19.6. Slijedom iznesenoga, a budući da je tužitelj uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu priznatog troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 4.350,00 eura, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, a koji mu je tuženik dužan naknaditi, dok je u odnosu na neosnovano zatraženi trošak isti odbijen.

19.7. Stoga je Sud odlučio kao u točki III. izreke presude.

U Osijeku 10. kolovoza 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točki I. i II. ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS- a). Protiv točke III. je dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku