Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-859/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja Budimira Galića, odvjetnika u Biogradu na Moru i zamjenika punomoćnika tužene VR, odvjetnika u [adresa], te nakon objave presude dana 10. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan osnovni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 9011537553 zaključen između tužitelja i tuženika dana 21.lipnja 2006.godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju iznos od 108.915,93 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

− iznos od 257,91 EUR sa kamatom od 31.07.2006. godine

− iznos od 259,74 EUR sa kamatom od 01.08.2006. godine

− iznos od 86,71 EUR sa kamatom od 31.08.2006. godine

− iznos od 0,69 EUR sa kamatom od 03.09.2006. godine

− iznos od 114,55 EUR sa kamatom od 12.09.2006. godine

− iznos od 4,49 EUR sa kamatom od 30.09.2006. godine

− iznos od 457,42 EUR sa kamatom od 05.10.2006. godine

− iznos od 20,40 EUR sa kamatom od 31.10.2006. godine

− iznos od 439,37 EUR sa kamatom od 04.11.2006. godine

− iznos od 25,19 EUR sa kamatom od 30.11.2006. godine

− iznos od 434,70 EUR sa kamatom od 05.12.2006. godine

− iznos od 451,32 EUR sa kamatom od 05.01.2007. godine

− iznos od 2,93 EUR sa kamatom od 19.01.2007. godine

− iznos od 8,21 EUR sa kamatom od 31.01.2007. godine

− iznos od 185,81 EUR sa kamatom od 17.02.2007. godine

− iznos od 145,82 EUR sa kamatom od 19.02.2007. godine

− iznos od 66,36 EUR sa kamatom od 01.03.2007. godine

− iznos od 22,21 EUR sa kamatom od 02.03.2007. godine

− iznos od 79,63 EUR sa kamatom od 05.03.2007. godine

− iznos od 145,82 EUR sa kamatom od 19.03.2007. godine

− iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 20.03.2007. godine

− iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 05.04.2007. godine

− iznos od 437,99 EUR sa kamatom od 10.04.2007. godine

− iznos od 5,92 EUR sa kamatom od 20.04.2007. godine

− iznos od 7,18 EUR sa kamatom od 30.04.2007. godine

− iznos od 139,85 EUR sa kamatom od 18.05.2007. godine

− iznos od 296,04 EUR sa kamatom od 25.05.2007. godine

− iznos od 21,43 EUR sa kamatom od 31.05.2007. godine

− iznos od 145,79 EUR sa kamatom od 18.06.2007. godine

− iznos od 275,05 EUR sa kamatom od 26.06.2007. godine

− iznos od 43,49 EUR sa kamatom od 30.06.2007. godine

− iznos od 328,76 EUR sa kamatom od 13.07.2007. godine

− iznos od 145,82 EUR sa kamatom od 20.07.2007. godine

− iznos od 463,05 EUR sa kamatom od 06.08.2007. godine

− iznos od 43,47 EUR sa kamatom od 17.08.2007. godine

− iznos od 8,38 EUR sa kamatom od 31.08.2007. godine

− iznos od 397,77 EUR sa kamatom od 07.09.2007. godine

− iznos od 76,25 EUR sa kamatom od 18.09.2007. godine

− iznos od 2,15 EUR sa kamatom od 30.09.2007. godine

− iznos od 464,13 EUR sa kamatom od 05.10.2007. godine

− iznos od 8,29 EUR sa kamatom od 18.10.2007. godine

− iznos od 3,75 EUR sa kamatom od 31.10.2007. godine

− iznos od 450,86 EUR sa kamatom od 06.11.2007. godine

− iznos od 20,39 EUR sa kamatom od 16.11.2007. godine

− iznos od 1,33 EUR sa kamatom od 17.11.2007. godine

− iznos od 3,58 EUR sa kamatom od 30.11.2007. godine

− iznos od 473,05 EUR sa kamatom od 18.12.2007. godine

− iznos od 11,23 EUR sa kamatom od 31.12.2007. godine

− iznos od 477,63 EUR sa kamatom od 18.01.2008. godine

− iznos od 144,80 EUR sa kamatom od 18.02.2008. godine

− iznos od 339,33 EUR sa kamatom od 22.02.2008. godine

− iznos od 5,00 EUR sa kamatom od 29.02.2008. godine

− iznos od 257,08 EUR sa kamatom od 05.03.2008. godine

− iznos od 145,82 EUR sa kamatom od 18.03.2008. godine

− iznos od 92,91 EUR sa kamatom od 29.03.2008. godine

− iznos od 397,64 EUR sa kamatom od 03.04.2008. godine

− iznos od 6,05 EUR sa kamatom od 04.04.2008. godine

− iznos od 335,79 EUR sa kamatom od 05.05.2008. godine

− iznos od 291,64 EUR sa kamatom od 20.05.2008. godine

− iznos od 13,33 EUR sa kamatom od 21.05.2008. godine

− iznos od 39,02 EUR sa kamatom od 31.05.2008. godine

− iznos od 520,54 EUR sa kamatom od 05.06.2008. godine

− iznos od 145,82 EUR sa kamatom od 30.06.2008. godine

− iznos od 619,02 EUR sa kamatom od 04.07.2008. godine

− iznos od 11,02 EUR sa kamatom od 31.07.2008. godine

− iznos od 653,53 EUR sa kamatom od 04.08.2008. godine

− iznos od 4,46 EUR sa kamatom od 31.08.2008. godine

− iznos od 593,27 EUR sa kamatom od 05.09.2008. godine

− iznos od 11,69 EUR sa kamatom od 30.09.2008. godine

− iznos od 593,27 EUR sa kamatom od 03.10.2008. godine

− iznos od 496,38 EUR sa kamatom od 05.11.2008. godine

− iznos od 3,38 EUR sa kamatom od 30.11.2008. godine

− iznos od 512,31 EUR sa kamatom od 05.12.2008. godine

− iznos od 0,76 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine

− iznos od 512,31 EUR sa kamatom od 05.01.2009. godine

− iznos od 1,29 EUR sa kamatom od 31.01.2009. godine

− iznos od 512,31 EUR sa kamatom od 05.02.2009. godine

− iznos od 512,31 EUR sa kamatom od 05.03.2009. godine

− iznos od 5,74 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine

− iznos od 512,31 EUR sa kamatom od 06.04.2009. godine

− iznos od 5,00 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine

− iznos od 512,31 EUR sa kamatom od 05.05.2009. godine

− iznos od 2,60 EUR sa kamatom od 31.05.2009. godine

− iznos od 267,92 EUR sa kamatom od 06.06.2009. godine

− iznos od 10,21 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine

− iznos od 512,31 EUR sa kamatom od 06.07.2009. godine

− iznos od 165,82 EUR sa kamatom od 15.07.2009. godine

− iznos od 1,98 EUR sa kamatom od 16.07.2009. godine

− iznos od 1,91 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine

− iznos od 512,31 EUR sa kamatom od 04.08.2009. godine

− iznos od 36,03 EUR sa kamatom od 06.08.2009. godine

− iznos od 0,92 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine

− iznos od 512,31 EUR sa kamatom od 04.09.2009. godine

− iznos od 42,45 EUR sa kamatom od 18.09.2009. godine

− iznos od 2,11 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine

− iznos od 6,37 EUR sa kamatom od 01.10.2009. godine

− iznos od 512,31 EUR sa kamatom od 05.10.2009. godine

− iznos od 1,19 EUR sa kamatom od 13.10.2009. godine

− iznos od 13,40 EUR sa kamatom od 21.10.2009. godine

− iznos od 512,31 EUR sa kamatom od 05.11.2009. godine

− iznos od 54,30 EUR sa kamatom od 20.11.2009. godine

− iznos od 10,42 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine

− iznos od 512,31 EUR sa kamatom od 04.12.2009. godine

− iznos od 33,11 EUR sa kamatom od 17.12.2009. godine

− iznos od 0,94 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine

− iznos od 512,31 EUR sa kamatom od 05.01.2010. godine

− iznos od 29,95 EUR sa kamatom od 20.01.2010. godine

− iznos od 512,31 EUR sa kamatom od 05.02.2010. godine

− iznos od 77,87 EUR sa kamatom od 19.02.2010. godine

− iznos od 25,07 EUR sa kamatom od 28.02.2010. godine

− iznos od 512,31 EUR sa kamatom od 05.03.2010. godine

− iznos od 32,86 EUR sa kamatom od 19.03.2010. godine

− iznos od 5,59 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine

− iznos od 396,45 EUR sa kamatom od 12.04.2010. godine

− iznos od 26,37 EUR sa kamatom od 22.04.2010. godine

− iznos od 512,31 EUR sa kamatom od 05.05.2010. godine

− iznos od 51,25 EUR sa kamatom od 21.05.2010. godine

− iznos od 512,31 EUR sa kamatom od 04.06.2010. godine

− iznos od 66,82 EUR sa kamatom od 21.06.2010. godine

− iznos od 512,31 EUR sa kamatom od 05.07.2010. godine

− iznos od 64,64 EUR sa kamatom od 07.07.2010. godine

− iznos od 145,82 EUR sa kamatom od 20.07.2010. godine

− iznos od 144,1 EUR sa kamatom od 20.08.2010. godine

− iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 30.08.2010. godine

− iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 01.09.2010. godine

− iznos od 583,98 EUR sa kamatom od 06.09.2010. godine

− iznos od 11,11 EUR sa kamatom od 20.09.2010. godine

− iznos od 101,94 EUR sa kamatom od 05.10.2010. godine

− iznos od 583,98 EUR sa kamatom od 05.10.2010. godine

− iznos od 1,33 EUR sa kamatom od 16.10.2010. godine

− iznos od 13,16 EUR sa kamatom od 20.10.2010. godine

− iznos od 583,98 EUR sa kamatom od 05.11.2010. godine

− iznos od 2,27 EUR sa kamatom od 11.11.2010. godine

− iznos od 66,13 EUR sa kamatom od 22.11.2010. godine

− iznos od 583,98 EUR sa kamatom od 06.12.2010. godine

− iznos od 4,92 EUR sa kamatom od 15.12.2010. godine

− iznos od 145,82 EUR sa kamatom od 20.12.2010. godine

− iznos od 583,98 EUR sa kamatom od 05.01.2011. godine

− iznos od 144,1 EUR sa kamatom od 19.01.2011. godine

− iznos od 615,83 EUR sa kamatom od 04.02.2011. godine

− iznos od 11,37 EUR sa kamatom od 21.02.2011. godine

− iznos od 615,83 EUR sa kamatom od 04.03.2011. godine

− iznos od 11,09 EUR sa kamatom od 21.03.2011. godine

− iznos od 3,72 EUR sa kamatom od 22.03.2011. godine

− iznos od 12,48 EUR sa kamatom od 01.04.2011. godine

− iznos od 615,83 EUR sa kamatom od 05.04.2011. godine

− iznos od 11,13 EUR sa kamatom od 07.04.2011. godine

− iznos od 15,4 EUR sa kamatom od 12.04.2011. godine

− iznos od 13,1 EUR sa kamatom od 21.04.2011. godine

− iznos od 111,38 EUR sa kamatom od 22.04.2011. godine

− iznos od 7,67 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine

− iznos od 7,45 EUR sa kamatom od 03.05.2011. godine

− iznos od 1,06 EUR sa kamatom od 04.05.2011. godine

− iznos od 1,06 EUR sa kamatom od 05.05.2011. godine

− iznos od 615,83 EUR sa kamatom od 05.05.2011. godine

− iznos od 3,84 EUR sa kamatom od 12.05.2011. godine

− iznos od 0,74 EUR sa kamatom od 13.05.2011. godine

− iznos od 4,11 EUR sa kamatom od 18.05.2011. godine

− iznos od 1,95 EUR sa kamatom od 19.05.2011. godine

− iznos od 135,42 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine

− iznos od 1,22 EUR sa kamatom od 02.06.2011. godine

− iznos od 615,83 EUR sa kamatom od 06.06.2011. godine

− iznos od 0,94 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine

− iznos od 1,78 EUR sa kamatom od 02.07.2011. godine

− iznos od 11,02 EUR sa kamatom od 06.07.2011. godine

− iznos od 615,83 EUR sa kamatom od 05.07.2011. godine

− iznos od 9,28 EUR sa kamatom od 08.07.2011. godine

− iznos od 13,01 EUR sa kamatom od 11.07.2011. godine

− iznos od 1,06 EUR sa kamatom od 12.07.2011. godine

− iznos od 2,92 EUR sa kamatom od 14.07.2011. godine

− iznos od 12,83 EUR sa kamatom od 20.07.2011. godine

− iznos od 0,05 EUR sa kamatom od 22.07.2011. godine

− iznos od 12,74 EUR sa kamatom od 27.07.2011. godine

− iznos od 0,5 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine 1

− iznos od 3,01 EUR sa kamatom od 04.08.2011. godine

− iznos od 615,83 EUR sa kamatom od 04.08.2011. godine

− iznos od 1,46 EUR sa kamatom od 09.08.2011. godine

− iznos od 1,86 EUR sa kamatom od 11.08.2011. godine

− iznos od 2,92 EUR sa kamatom od 16.08.2011. godine

− iznos od 0,49 EUR sa kamatom od 19.08.2011. godine

− iznos od 0,27 EUR sa kamatom od 22.08.2011. godine

− iznos od 3,2 EUR sa kamatom od 24.08.2011. godine

− iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 25.08.2011. godine

− iznos od 0,08 EUR sa kamatom od 03.09.2011. godine

− iznos od 0 EUR sa kamatom od 05.09.2011. godine

− iznos od 700,78 EUR sa kamatom od 05.09.2011. godine

− iznos od 7,87 EUR sa kamatom od 13.09.2011. godine

− iznos od 4,6 EUR sa kamatom od 20.09.2011. godine

− iznos od 6,5 EUR sa kamatom od 28.09.2011. godine

− iznos od 12,36 EUR sa kamatom od 05.10.2011. godine

− iznos od 700,78 EUR sa kamatom od 05.10.2011. godine

− iznos od 5,18 EUR sa kamatom od 13.10.2011. godine

− iznos od 1,06 EUR sa kamatom od 14.10.2011. godine

− iznos od 6,46 EUR sa kamatom od 20.10.2011. godine

− iznos od 6,11 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine

− iznos od 0,04 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine

− iznos od 16,64 EUR sa kamatom od 04.11.2011. godine

− iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 04.11.2011. godine

− iznos od 3,95 EUR sa kamatom od 07.11.2011. godine

− iznos od 2,39 EUR sa kamatom od 14.11.2011. godine

− iznos od 3,45 EUR sa kamatom od 18.11.2011. godine

− iznos od 1,17 EUR sa kamatom od 21.11.2011. godine

− iznos od 6,51 EUR sa kamatom od 22.11.2011. godine

− iznos od 1,06 EUR sa kamatom od 24.11.2011. godine

− iznos od 129,94 EUR sa kamatom od 02.12.2011. godine

− iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 05.12.2011. godine

− iznos od 86,2 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine

− iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 05.01.2012. godine

− iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 06.02.2012. godine

− iznos od 15,45 EUR sa kamatom od 17.02.2012. godine

− iznos od 0,25 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine

− iznos od 674,23 EUR sa kamatom od 05.03.2012. godine

− iznos od 3,34 EUR sa kamatom od 05.03.2012. godine

− iznos od 3,02 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine

− iznos od 1,06 EUR sa kamatom od 02.04.2012. godine

− iznos od 674,23 EUR sa kamatom od 05.04.2012. godine

− iznos od 0,22 EUR sa kamatom od 30.04.012. godine

− iznos od 674,23 EUR sa kamatom od 04.05.2012. godine

-iznos od 674,23 EUR sa kamatom od 05.06.2012. godine

− iznos od 1,28 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine

− iznos od 9,39 EUR sa kamatom od 02.07.2012. godine

− iznos od 674,23 EUR sa kamatom od 06.07.2012. godine

− iznos od 1,12 EUR sa kamatom od 06.07.2012. godine

− iznos od 127,56 EUR sa kamatom od 09.07.2012. godine

− iznos od 1,06 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine

− iznos od 166,01 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine

− iznos od 0,66 EUR sa kamatom od 01.08.2012. godine

− iznos od 674,23 EUR sa kamatom od 03.08.2012. godine

− iznos od 0,12 EUR sa kamatom od 04.09.2012. godine

− iznos od 674,23 EUR sa kamatom od 05.09.2012. godine

− iznos od 0,51 EUR sa kamatom od 30.09.2012. godine

− iznos od 1,2 EUR sa kamatom od 03.10.2012. godine

− iznos od 674,23 EUR sa kamatom od 05.10.2012. godine

− iznos od 0,04 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine

− iznos od 1,2 EUR sa kamatom od 03.11.2012. godine

− iznos od 674,23 EUR sa kamatom od 06.11.2012. godine

− iznos od 0,83 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine

− iznos od 10,22 EUR sa kamatom od 03.12.2012. godine

− iznos od 13,01 EUR sa kamatom od 04.12.2012. godine

− iznos od 44,67 EUR sa kamatom od 07.12.2012. godine

− iznos od 674,23 EUR sa kamatom od 07.12.2012. godine

− iznos od 2,74 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine

− iznos od 3,58 EUR sa kamatom od 02.01.2023. godine

− iznos od 1,06 EUR sa kamatom od 05.01.2013. godine

− iznos od 674,23 EUR sa kamatom od 08.01.2013. godine

− iznos od 0,76 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine

− iznos od 0,27 EUR sa kamatom od 01.02.2013. godine

− iznos od 23,42 EUR sa kamatom od 04.02.2013. godine

− iznos od 674,23 EUR sa kamatom od 07.02.2013. godine

− iznos od 0,26 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine

− iznos od 668,92 EUR sa kamatom od 05.03.2013. godine

− iznos od 7,87 EUR sa kamatom od 31.03.2013. godine

− iznos od 0,93 EUR sa kamatom od 02.04.2013. godine

− iznos od 674,23 EUR sa kamatom od 05.04.2013. godine

− iznos od 0,16 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine

− iznos od 674,23 EUR sa kamatom od 06.05.2013. godine

− iznos od 0,61 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine

− iznos od 3,86 EUR sa kamatom od 05.06.2013. godine

− iznos od 517,62 EUR sa kamatom od 05.06.2013. godine

− iznos od 0,72 EUR sa kamatom od 30.06.2013. godine

− iznos od 1,06 EUR sa kamatom od 01.07.2013. godine

− iznos od 4,51 EUR sa kamatom od 02.07.2013. godine

− iznos od 7 EUR sa kamatom od 03.07.2013. godine

− iznos od 2,12 EUR sa kamatom od 04.07.2013. godine

− iznos od 118,55 EUR sa kamatom od 05.07.2013. godine

− iznos od 517,62 EUR sa kamatom od 05.07.2013. godine

− iznos od 1,21 EUR sa kamatom od 11.07.2013. godine

− iznos od 0,57 EUR sa kamatom od 16.07.2013. godine

− iznos od 143,67 EUR sa kamatom od 17.07.2013. godine

− iznos od 0,22 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine

− iznos od 6,21 EUR sa kamatom od 06.08.2013. godine

− iznos od 517,62 EUR sa kamatom od 06.08.2013. godine

− iznos od 132,15 EUR sa kamatom od 19.08.2013. godine

− iznos od 46,46 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine

− iznos od 0,02 EUR sa kamatom od 03.09.2013. godine

− iznos od 3,22 EUR sa kamatom od 05.09.2013. godine

− iznos od 4,69 EUR sa kamatom od 06.09.2013. godine

− iznos od 517,62 EUR sa kamatom od 05.09.2013. godine

− iznos od 14,93 EUR sa kamatom od 10.09.2013. godine

− iznos od 7,03 EUR sa kamatom od 11.09.2013. godine

− iznos od 10,34 EUR sa kamatom od 19.09.2013. godine

− iznos od 5,57 EUR sa kamatom od 23.09.2013. godine

− iznos od 1,84 EUR sa kamatom od 24.09.2013. godine

− iznos od 0,8 EUR sa kamatom od 28.09.2013. godine

− iznos od 0,66 EUR sa kamatom od 01.10.2013. godine

− iznos od 0,4 EUR sa kamatom od 03.10.2013. godine

− iznos od 160,62 EUR sa kamatom od 04.10.2013. godine

− iznos od 517,62 EUR sa kamatom od 04.10.2013. godine

− iznos od 3,72 EUR sa kamatom od 09.10.2013. godine

− iznos od 1,06 EUR sa kamatom od 14.10.2013. godine

− iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 18.10.2013. godine

− iznos od 0,93 EUR sa kamatom od 22.10.2013. godine

− iznos od 4,98 EUR sa kamatom od 23.10.2013. godine

− iznos od 11,8 EUR sa kamatom od 28.10.2013. godine

− iznos od 2,39 EUR sa kamatom od 30.10.2013. godine

− iznos od 3,58 EUR sa kamatom od 06.11.2013. godine

− iznos od 517,62 EUR sa kamatom od 08.11.2013. godine

− iznos od 5,34 EUR sa kamatom od 08.11.2013. godine

− iznos od 0,05 EUR sa kamatom od 19.11.2013. godine

− iznos od 0,42 EUR sa kamatom od 20.11.2013. godine

− iznos od 38,71 EUR sa kamatom od 22.11.2013. godine

− iznos od 1,06 EUR sa kamatom od 25.11.2013. godine

− iznos od 1,19 EUR sa kamatom od 05.12.2013. godine

− iznos od 517,62 EUR sa kamatom od 06.12.2013. godine

− iznos od 68,97 EUR sa kamatom od 06.12.2013. godine

− iznos od 6,67 EUR sa kamatom od 16.12.2013. godine

− iznos od 51,65 EUR sa kamatom od 19.12.2013. godine

− iznos od 0,53 EUR sa kamatom od 23.12.2013. godine

− iznos od 517,62 EUR sa kamatom od 08.01.2014. godine

− iznos od 475,15 EUR sa kamatom od 07.02.2014. godine

− iznos od 469,18 EUR sa kamatom od 07.03.2014. godine

− iznos od 388,88 EUR sa kamatom od 07.04.2014. godine

− iznos od 368,97 EUR sa kamatom od 07.05.2014. godine

− iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 07.05.2014. godine

− iznos od 159,27 EUR sa kamatom od 23.05.2014. godine

− iznos od 197,76 EUR sa kamatom od 06.06.2014. godine

− iznos od 384,23 EUR sa kamatom od 06.06.2014. godine

− iznos od 197,76 EUR sa kamatom od 07.07.2014. godine

− iznos od 505,67 EUR sa kamatom od 07.07.2014. godine

− iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 07.08.2014. godine

− iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 10.09.2014. godine

− iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 07.10.2014. godine

− iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 11.11.2014. godine

− iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 10.12.2014. godine

− iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 09.01.2015. godine

− iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 09.02.2015. godine

− iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 09.03.2015. godine

− iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 09.04.2015. godine

− iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 08.05.2015. godine

− iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 08.06.2015. godine

− iznos od 597,25 EUR sa kamatom od 08.07.2015. godine

− iznos od 597,25 EUR sa kamatom od 07.08.2015. godine

− iznos od 329,28 EUR sa kamatom od 08.08.2015. godine

− iznos od 597,25 EUR sa kamatom od 08.09.2015. godine

− iznos od 597,25 EUR sa kamatom od 07.10.2015. godine

− iznos od 597,25 EUR sa kamatom od 06.11.2015. godine

− iznos od 597,25 EUR sa kamatom od 07.12.2015. godine

− iznos od 331,81 EUR sa kamatom od 08.01.2016. godine

− iznos od 431,88 EUR sa kamatom od 08.02.2016. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.03.2016. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.04.2016. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 09.05.2016. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.06.2016. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.07.2016. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.08.2016. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.09.2016. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.10.2016. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.11.2016. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.12.2016. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 09.01.2017. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.02.2017. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.03.2017. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.04.2017. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.05.2017. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.06.2017. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.07.2017. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.08.2017. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.09.2017. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 09.10.2017. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.11.2017. godine

− iznos od 447,28 EUR sa kamatom od 01.12.2017. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.12.2017. godine

− iznos od 245,79 EUR sa kamatom od 02.01.2018. godine

− iznos od 114,14 EUR sa kamatom od 08.01.2018. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.01.2018. godine

− iznos od 447,62 EUR sa kamatom od 30.01.2018. godine

− iznos od 114,14 EUR sa kamatom od 08.02.2018. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.02.2018. godine

− iznos od 114,14 EUR sa kamatom od 08.03.2018. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.03.2018. godine

− iznos od 114,14 EUR sa kamatom od 09.04.2018. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 09.04.2018. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 18.05.2018. godine

− iznos od 212,36 EUR sa kamatom od 26.05.2018. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.06.2018. godine

− iznos od 172,54 EUR sa kamatom od 14.06.2018. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 09.07.2018. godine

− iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 19.07.2018. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.08.2018. godine

− iznos od 411,44 EUR sa kamatom od 29.08.2018. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.09.2018. godine

− iznos od 106,84 EUR sa kamatom od 07.09.2018. godine

− iznos od 106,84 EUR sa kamatom od 09.10.2018. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 09.10.2018. godine

− iznos od 4,6 EUR sa kamatom od 29.10.2018. godine

− iznos od 23,23 EUR sa kamatom od 29.10.2018. godine

− iznos od 414,5 EUR sa kamatom od 29.10.2018. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.11.2018. godine

− iznos od 106,84 EUR sa kamatom od 08.11.2018. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.12.2018. godine

− iznos od 106,84 EUR sa kamatom od 07.12.2018. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.01.2019. godine

− iznos od 331,81 EUR sa kamatom od 09.01.2019. godine

− iznos od 69,81 EUR sa kamatom od 11.01.2019. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.02.2019. godine

− iznos od 1 32,72 EUR sa kamatom od 13.02.2019. godine

− iznos od 114,14 EUR sa kamatom od 01.03.2019. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.03.2019. godine

− iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 22.03.2019. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.04.2019. godine

− iznos od 246,86 EUR sa kamatom od 11.04.2019. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.05.2019. godine

− iznos od 242,88 EUR sa kamatom od 14.05.2019. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.06.2019. godine

− iznos od 243,55 EUR sa kamatom od 12.06.2019. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.07.2019. godine

− iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 17.07.2019. godine

− iznos od 345,08 EUR sa kamatom od 08.08.2019. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.08.2019. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 09.09.2019. godine

− iznos od 159,27 EUR sa kamatom od 11.09.2019. godine

− iznos od 97,42 EUR sa kamatom od 20.09.2019. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.10.2019. godine

− iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 07.10.2019. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.11.2019. godine

− iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 13.11.2019. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 09.12.2019. godine

− iznos od 469,03 EUR sa kamatom od 10.12.2019. godine

− iznos od 53,09 EUR sa kamatom od 10.12.2019. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.01.2020. godine

− iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 22.01.2020. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.02.2020. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 09.03.2020. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.04.2020. godine

− iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 27.04.2020. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.05.2020. godine

− iznos od 111,16 EUR sa kamatom od 08.06.2020. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.06.2020. godine

− iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 09.06.2020. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.07.2020. godine

− iznos od 121,27 EUR sa kamatom od 07.07.2020. godine

− iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 08.07.2020. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.08.2020. godine

− iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 25.08.2020. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.09.2020. godine

− iznos od 403,64 EUR sa kamatom od 21.09.2020. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.10.2020. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 09.11.2020. godine

− iznos od 451,26 EUR sa kamatom od 19.11.2020. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.12.2020. godine

− iznos od 306,32 EUR sa kamatom od 09.12.2020. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.01.2021. godine

− iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 11.01.2021. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.02.2021. godine

− iznos od 253,5 EUR sa kamatom od 08.02.2021. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.03.2021. godine

− iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 09.03.2021. godine

− iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 08.04.2021. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.04.2021. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.05.2021. godine

− iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 10.05.2021. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.06.2021. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.07.2021. godine

− iznos od 201,94 EUR sa kamatom od 09.07.2021. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 09.08.2021. godine

− iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 19.08.2021. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.09.2021. godine

− iznos od 224,77 EUR sa kamatom od 10.09.2021. godine

− iznos od 371,62 EUR sa kamatom od 05.10.2021. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.10.2021. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.11.2021. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.12.2021. godine

− iznos od 692,38 EUR sa kamatom od 10.12.2021. godine

− iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 29.12.2021. godine

− iznos od 76,98 EUR sa kamatom od 31.12.2021. godine

− iznos od 564,07 EUR sa kamatom od 31.12.2021. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.01.2022. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.02.2022. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.03.2022. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 07.04.2022. godine

− iznos od 371,62 EUR sa kamatom od 29.04.2022. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 09.05.2022. godine

− iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 31.05.2022. godine

− iznos od 278,72 EUR sa kamatom od 08.06.2022. godine

− iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 04.07.2022. godine

− iznos od 371,62 EUR sa kamatom od 29.08.2022. godine

− iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 31.08.2022. godine

− iznos od 890,59 EUR sa kamatom od 21.09.2022. godine

− iznos od 202,5 EUR sa kamatom od 07.11.2022. godine

− iznos od 119,45 EUR sa kamatom od 23.11.2022. godine

− iznos od 557,44 EUR sa kamatom od 25.11.2022. godine

− iznos od 185,81 EUR sa kamatom od 25.11.2022. godine

− iznos od 477,8 EUR sa kamatom od 08.12.2022. godine

− iznos od 151,3 EUR sa kamatom od 16.12.2022. godine

− iznos od 39,82 EUR sa kamatom od 09.01.2023. godine

− iznos od 30,08 EUR sa kamatom od 18.01.2023. godine

− iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.02.2023. godine

− iznos od 25,22 EUR sa kamatom od 24.02.2023. godine

− iznos od 13,27 EUR sa kamatom od 01.03.2023. godine

− iznos od 0,04 EUR sa kamatom od 08.03.2023. godine

− iznos od 22,03 EUR sa kamatom od 08.03.2023. godine

− iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 20.03.2023. godine

− iznos od 18,58 EUR sa kamatom od 29.03.2023. godine

− iznos od 13,27 EUR sa kamatom od 11.04.2023. godine

− iznos od 0,66 EUR sa kamatom od 14.04.2023. godine

− iznos od 19,91 EUR sa kamatom od 17.04.2023. godine

− iznos od 42,67 EUR sa kamatom od 05.05.2023. godine

− iznos od 19,91 EUR sa kamatom od 05.05.2023. godine

− iznos od 0,07 EUR sa kamatom od 08.05.2023. godine

− iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 08.05.2023. godine

− iznos od 39,82 EUR sa kamatom od 12.06.2023. godine

− iznos od 15,93 EUR sa kamatom od 21.06.2023. godine

− iznos od 33,18 EUR sa kamatom od 23.06.2023. godine

− iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 07.07.2023. godine

− iznos od 2,48 EUR sa kamatom od 07.07.2023. godine

− iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 13.07.2023. godine 6

− iznos od 6,36 EUR sa kamatom od 31.07.2023. godine

− iznos od 0,07 EUR sa kamatom od 08.08.2023. godine

− iznos od 33,6 EUR sa kamatom od 25.08.2023. godine

− iznos od 66,36 EUR sa kamatom od 08.09.2023. godine

− iznos od 0,22 EUR sa kamatom od 08.09.2023. godine

− iznos od 1,9 EUR sa kamatom od 25.09.2023. godine

− iznos od 0,67 EUR sa kamatom od 06.10.2023. godine

− iznos od 19,91 EUR sa kamatom od 19.10.2023. godine

− iznos od 38,49 EUR sa kamatom od 23.10.2023. godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 31. srpnja 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Usvajaju se točke I. i II. eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva u sadržaju kako glase:

I.Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj: 9011537553 koji su stranke zaključile dana 21.lipnja 2006.godine slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune a koje promjene su nastupile nakon 21.lipnja 2006.godine pa na dalje.

II.Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 9.386,14 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

− iznos od 22,22 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine

− iznos od 24,09 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine

− iznos od 28,63 EUR sa kamatom od 31.01.2009. godine

− iznos od 30,63 EUR sa kamatom od 28.02.2009. godine

− iznos od 24,36 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine

− iznos od 25,36 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine

− iznos od 17,20 EUR sa kamatom od 31.05.2009. godine

− iznos od 10,24 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine

− iznos od 11,80 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine

− iznos od 15,81 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine

− iznos od 15,36 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine

− iznos od 11,53 EUR sa kamatom od 31.10.2009. godine

− iznos od 18,69 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine

− iznos od 23,92 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine

− iznos od 32,32 EUR sa kamatom od 31.01.2010. godine

− iznos od 30,14 EUR sa kamatom od 28.02.2010. godine

− iznos od 40,99 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine

− iznos od 38,61 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine

− iznos od 43,57 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine

− iznos od 76,42 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine

− iznos od 69,40 EUR sa kamatom od 31.07.2010. godine

− iznos od 88,33 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine

− iznos od 82,24 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine

− iznos od 69,35 EUR sa kamatom od 31.10.2010. godine

− iznos od 94,28 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine

− iznos od 125,33 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine

− iznos od 103,93 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine

− iznos od 111,70 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine

− iznos od 101,26 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine

− iznos od 102,83 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine

− iznos od 144,32 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine

− iznos od 147,11 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine

− iznos od 182,91 EUR sa kamatom od 31.07.2011. godine

− iznos od 165,56 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine

− iznos od 146,42 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine

− iznos od 144,03 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine

− iznos od 142,33 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine

− iznos od 150,74 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine

− iznos od 159,59 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine

− iznos od 160,25 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine

− iznos od 154,32 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine

− iznos od 157,26 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine

− iznos od 160,03 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine

− iznos od 155,63 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine

− iznos od 157,11 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine

− iznos od 154,63 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine

− iznos od 148,33 EUR sa kamatom od 30.09.2012. godine

− iznos od 154,98 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine

− iznos od 158,65 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine

− iznos od 157,37 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine

− iznos od 143,12 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine

− iznos od 155,26 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine

− iznos od 155,85 EUR sa kamatom od 31.03.2013. godine

− iznos od 150,74 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine

− iznos od 137,15 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine

− iznos od 136,79 EUR sa kamatom od 30.06.2013. godine

− iznos od 139,72 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine

− iznos od 145,22 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine

− iznos od 153,62 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine

− iznos od 149,29 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine

− iznos od 151,78 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine

− iznos od 154,62 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine

− iznos od 157,30 EUR sa kamatom od 31.01.2014. godine

− iznos od 161,08 EUR sa kamatom od 28.02.2014. godine

− iznos od 159,93 EUR sa kamatom od 31.03.2014. godine

− iznos od 155,51 EUR sa kamatom od 30.04.2014. godine

− iznos od 153,70 EUR sa kamatom od 31.05.2014. godine

− iznos od 154,18 EUR sa kamatom od 30.06.2014. godine

− iznos od 159,90 EUR sa kamatom od 31.07.2014. godine

− iznos od 164,06 EUR sa kamatom od 31.08.2014. godine

− iznos od 163,12 EUR sa kamatom od 30.09.2014. godine

− iznos od 167,10 EUR sa kamatom od 31.10.2014. godine

− iznos od 169,88 EUR sa kamatom od 30.11.2014. godine

− iznos od 168,40 EUR sa kamatom od 31.12.2014. godine

− iznos od 170,38 EUR sa kamatom od 31.01.2015. godine

− iznos od 170,38 EUR sa kamatom od 28.02.2015. godine

− iznos od 170,38 EUR sa kamatom od 31.03.2015. godine

− iznos od 170,38 EUR sa kamatom od 30.04.2015. godine

− iznos od 170,38 EUR sa kamatom od 31.05.2015. godine

− iznos od 170,38 EUR sa kamatom od 30.06.2015. godine

− iznos od 170,38 EUR sa kamatom od 31.07.2015. godine

− iznos od 170,38 EUR sa kamatom od 31.08.2015. godine

− iznos od 170,38 EUR sa kamatom od 30.09.2015. godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 31. srpnja 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 2162,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi prouzročeni parnični trošak preko iznosa od 2162,09 EUR iz točke III., a do zatraženog iznosa parničnog troška od 15.450,00 EUR, tj. za iznos od 13.287,91 EUR.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj IR u tužbi podnesenoj 17. travnja 2023. navodi da je s tuženikom dana 21. lipnja 2006. zaključio Ugovor o kreditu broj: 9011537553 kojim je tuženik odobrio tužitelju kreditni iznos od 120.000,00 CHF, a u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,35%. Tuženik je, s obzirom na odredbe citiranog Ugovora, jednom obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope na što je tužitelj usmeno prigovorio dok je kasnije promjene tuženik vršio bez da o tomu obavijesti tužitelja kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da tužitelj nije ni imao mogućnosti za prigovor. Tužitelj navodi da je kroz mjesečne rate osjetio da je došlo do promjene tako da mu je od početnih 749,50 CHF rata znala biti 859,97 CHF, međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužitelja ostali su bez ikakvog rezultata. Tužitelj smatra da su promjene tuženika u pogledu kamatne stope nezakonite što je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, naime, iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužitelja, a ni stanje na međunarodnom tržištu ne ide tuženiku u prilog budući su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju. Tužitelj ukazuje da se na međunarodnom tržištu kamata na švicarske franke iste određuju u skladu sa kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja (popularno nazvano Lobora na CHF), s tim da od početka 2009. Libor neprestano pada tako da je tada kamatna stopa na CHF bila 0,53 % pa je, dakle, jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate, odnosno upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu tuženik je tužitelju trebao spustiti kamatu. Svakako, po tužitelju, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga, tj. Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati, a kamatnu stopu je tužitelj, kao slabija ekonomska strana, morao prihvatiti i povinuti se sili jačega, a sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje, sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa, tj. nenavođenjem tih razloga ona stavlja tužitelja u neravnopravan položaj, s tim da njemu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope, a bez tih podataka tužitelj kao potrošač nije mogao provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba, po tužitelju, omogućuje tuženiku kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl. 97. st. 1. alineja 10. i 11. Zakona o zaštiti potrošača, a Ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača su prema čl. 102. toga zakona ništetne. Dakle, tuženik je mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogao činiti i u korist tužitelja, pa kako to tuženik nije činio to je njegovo postupanje suprotno čl. 296. ZOO. Nadalje, po tužitelju, odredba tuženika je pored prednjega, suprotna i čl. 82. st. 1. alineja 11. Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tuženika je protivna čl. 110. st. 1. i 2. alineja 8. te čl. 111. st. 1. i 2. alineja 1. Zakona o zaštiti potrošača. U svakom slučaju, nepoštena praksa je prema čl. 108. Zakona o zaštiti potrošača zabranjena. Osim što je, dakle, nepoštena i samim time ništetna odredba u citiranom ugovoru o promjeni kamatne stope što je, u konačnici, utvrđeno od strane Trgovačkog suda u Zagrebu po kolektivnoj tužbi to je, također, po tužitelju, utvrđeno i da bi odredba o valutnoj klauzuli bila ništetna, s tim da je sve to utvrđeno u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu pod poslovnim brojem P-1401/12. Takvo postupanje tužene strane, dakle ugovaranje ništetnih odredbi, suprotno je odredbama Direktive 93/13/EEZ, naročito odredbi čl. 3. st. 1. i čl. 5. citirane Direktive. Zbog naprijed navedenog, a kako predmetni ugovor, po tužitelju, ne može opstati bez ništetnih odredbi, cijeli je ugovor ništetan što je, uostalom, utvrdio i Europski sud za ljudska prava u odluci donesenoj u predmetu C- 118/17, C-260/18 u identičnoj pravnoj stvari.

1.2. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom u spis 26. svibnja 2023., a osvrčući se na odgovor na tužbu tuženika, između ostalog isticao da on u ovom postupku traži utvrđenje ništetnim osnovnog ugovora ili podredno ništetnim pojedinu odredbu osnovnog ugovora sukladno pravomoćnom presuđenju iz kolektivnog spora, potom tužitelj ukazuje na neke odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. i Rev 2221/2018 od 03. rujna 2019., iz kojih da nesporno slijedi da tužitelj, neovisno o provedenom postupku konverzije, ima pravo potraživati isplatu koju potražuje u ovom postupku, a o kolikom iznosu se radi utvrditi će se po vještaku financijske struke.

1.3. Tužitelj je nakon zaprimanja financijskog vještačenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo, financije i marketing KR u spis dana 04. prosinca 2023. dostavio podnesak u kojem je naveo da nema nikakvih primjedbi na zaprimljeno financijsko vještačenje te da sukladno istome precizira kako glavni tužbeni zahtjev tako i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, i to u sadržaju kako je to navedeno u izreci ove odluke.

2.1. Tuženik Privredna banka Zagreb d.d. se u odgovoru na tužbu zaprimljenom 12. svibnja 2023. očitovao na način kako u cijelosti osporava kako osnov tako i visinu potraživanja. Tuženik ističe da je tužitelj pogrešno koncipirao svoju tužbu na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti prestao postojati obzirom je tužitelj s tuženikom 2015. sklopio Dodatak ugovoru o kreditu sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR, a o čemu da je sudska praksa zauzela stav po kojem prihvaćanjem konverzije prestaje pravo potrošača zahtijevati bilo kakve isplate temeljem osnovnog ugovora. Tuženik nadalje ističe da je nesporno da Zakon o obveznim odnosima u člancima 22. i 26. izričito dopušta valutnu klauzulu kao i promjenjivu kamatnu stopu. Tuženik ukazuje i na to kako je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika te ima snagu javnobilježničkog akta te ukazuje da se tužitelj svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama budući je sam ocijenio kako mu sukladoi njegovim potrebama i mogućnostima upravo najviše odgovara, pa se, po tuženiku, može razumno zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što da u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora. Nadalje tuženik ističe da je zahtjev tužitelje temeljen na pogrešnoj premisi-da je tečaj trebao ostati fiksan kroz cijelo promatrano razdoblje. Tuženik potom ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupni tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 225. ZOO.

2.2. Tuženik je nakon zaprimanja financijskog vještačenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo, financije i marketing KR od dana 20. studenog 2023. dostavio u spis 08. prosinca 2023. podnesak u kojem je najprije isticao kako vještvo osporava u cijelosti kao bespredmetno obzirom na činjenicu da je među strankama sklopljen Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno odredbama ZPK (NN 102/2015), a da povrh toga vještak u svome nalazu nije uzeo u obzir efekte konverzije, kao niti negativne razlike, odnosno razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog. Tuženik se protivi korištenju rezultata provedenog vještačenja, kao što se protivio i samom provođenju istog, jer u kontekstu svega navedenog predstavlja nepotreban dokaz protivan načelu ekonomičnosti.

2.3. Tuženik je u podnesku zaprimljenom 10. ožujka 2026. između ostalog, opreza radi, istaknuo i prigovor radi prijeboja u odnosu na iznose negativnih razlika i preplate utvrđene konverzijom koje će se eventualno iskazati u izračunu vještaka.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao Ugovor o kreditu broj 9011537553 zaključen 14. lipnja 2007. (ls 8-15), izvadak iz zemljišne knjige-etažno vlasništvo za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 23. ožujka 2007. (l.s.23), Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011537553 sklopljen 14. prosinca 2015. (ls 50-58), plan otplate (ls 70-74), knjigovodstvenu karticu (ls 75-145), pregled uplata po kreditu na dan 02. studenog 2023. (ls 146-157), financijsko vještačenje stalne sudske vještakinje za računovodstvo, financije i marketing KR od 20. studenog 2023. (ls 223), saslušan je tužitelj IR (ls 223) te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2335/2023.

4. Predmet spora glavnog tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj: 9011537553 zaključen 21. lipnja 2006., te isplata ukupnog iznosa od 108.915,93 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose, a predmet spora pod točkom I. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli te posljedično tome isplata iznosa od 9.386,14 EUR na ime nepripadnog plaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose, a što predstavlja točku II. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva.

5.1. Ne bi se trebalo ukazivati među strankama ovog postupka sljedeće činjenice:

5.2. Da je između istih, odnosno ovdje tuženika, Podružnica Zadar, kao banke s jedne strane i ovdje tužitelja kao korisnika kredita uz sudjelovanje BR kao solidarnog dužnika te ŠR i AR kao založnih dužnika, s druge strane, dana 14. lipnja 2006. zaključen Ugovor o kreditu broj: 9011537553 (u daljnjem tekstu Ugovor), a iz koje preslike toga Ugovora sa ls 8-15 proizlazi da banka odobrava korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznos od 120.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora) s namjenom otplate kredita i adaptacija objekta, nadalje proizlazi da rok otplate kredita iznosi 240 mjeseci, da se kredit otplaćuje u 240 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora , a da se sukladno čl. 4. Ugovora na iznos kredita obračunava godišnja kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke i to 4,35%. Spomenuti Ugovor. potvrđen je, odnosno solemniziran od javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz [adresa] pod brojem OV-129/2006 21. lipnja 2006.

5.3. Da je između ovdje tuženika kao banke, s jedne strane i ovdje tužitelja kao korisnika kredita i BR kao solidarnog dužnika te ŠR i AR kao založnih dužnika s druge strane, dana 14. prosinca 2015. zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011537553 (dalje Dodatak), a koji u preslici prileži na ls 50-58, iz kojeg u bitnome proizlazi:

- da je korisnik kredita prihvatio Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na 30. rujna 2015. izračunatim sukladno čl. 19. c. Zakona o potrošačkom kreditiranju, a na koji dan da preostala neplaćena (nedospjela) glavnica kredita iznosi 52.415,72 EUR,

-da su ugovorne strane suglasne da ukupni iznos preplate iznosi 40.920,50 kuna, a koji iznos će se koristiti za namirenje 50 % budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR i to sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi, s tim da za to razdoblje preostalih 50 % iznosa dospjelog anuiteta plaća korisnik kredita,

-da na dan sklapanja Dodatka redovna kamatna stopa na kredit iznosi 5,56 % godišnje, promjenjivo, s tim da maksimalna kamatna stopa po tome kreditu ne može biti viša od maksimalno dopuštene kamatne stope propisane zakonskim odredbama,

-da sve ostale odredbe Osnovnog Ugovora koje Dodatkom nisu mijenjane ostaju i dalje na snazi i primjenjuju se s odredbama ovog Dodatka

6. Sporno je među parničnim strankama u ovoj pravnoj stvari da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presuda po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač", da li su odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništetne te da li to dovodi i do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i koji iznos obeštećenja pripada tužitelju, kao i da li je osnovan prigovor zastare.

7.1. Odmah je od strane ovog suda u ovome dijelu za ukazati da je on mišljenja da pogrešno tuženik smatra da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., kao niti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presude Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018., jer je u tom sporu koji se vodio između ostalog i protiv tuženika, predmet kolektivne tužbe u tom postupku bila zaštita kolektivnih interesa potrošača kao korisnika kredita jer su banke sklapale ugovore o kreditima koristeći nedopuštene ili nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak (CHF), te na ugovornu odredbu kojom je banci omogućeno jednostrano mijenjati kamatnu stopu. Sud ukazuje na potonji detalj jer su na taj način proširene subjektivne granice pravomoćnosti jer usvajajuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne pravne zaštite koju pokrene potrošač obvezuje ostale sudove, pa je tako i obvezivala i ovaj sud. (tako i Županijski sud u Slavonskom Brodu u odluci Gž-508/2018-2 od 23. travnja 2019., i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž6053/17-2 od 6. ožujka 2018.), s tim da je i sam zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada izričito navedeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi, dakle, zakonodavac je proširio utjecaj presude iz kolektivnog spora i na parnice zbog isplate, a što je ovdje predmet spora.

7.2. Nadalje je od strane ovog suda za navesti je da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je u točki 1. izreke Visoki trgovački sud Republike Hrvatske preinačio navedenu presudu trgovačkog suda i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i prednik tuženika u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

7.3. Također je za navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt-249/14 od 09. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1-7 među kojima i ovdje tuženika, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013.

7.4. No, odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III- 2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud Republike Hrvatske je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo". Odlučujući u ponovljenom postupku o reviziji Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tužene povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF. Potom je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio novu presudu broj Pž6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, barem je tako mišljenje ovog suda, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih osam banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu. Prije navedeno je značajno zbog toga što sada potrošači u individualnim restitucijskim parnicama, a takva je i ova parnica, imaju mogućnost potraživati preplaćeno s dvije osnove, od kojih se prva svodi na to da je promjenom kamatne stope koja je s vremenom povišena došlo do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu, dok se druga osnova odnosi na valutnu klauzulu kod koje je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to porasta njegove vrijednosti došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF čija je vrijednost u kritičnom razdoblju značajno porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama.

7.5. Zaključno je u ovome dijelu za navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev-2221/2018-11 dana 3. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi. Dakle, nakon donošenja pravomoćnih odluka u postupku pokrenutom tužbom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača od strane tužitelja ''Udruge Potrošač'' protiv osam najvećih hrvatskih banaka, među kojima je i ovdje tuženica, pojedinačni tužitelji (potrošači) raspolažu sudskom odlukom kojom je riješeno prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka, s tim da restituciju preplaćenih iznosa potrošači mogu ostvariti podnošenjem individualnih tužbi u restitucijskim parnicama u kojima će od poslovnih banaka tražili isplatu na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom banaka o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, odnosno tražiti razliku nastalu promjenom tečaja CHF-a za koji je bila vezana glavnica.

8. Nastavno na zaključivanje ovog suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, odnosno polazeći od navedenih utvrđenja, ovaj sud smatra da su odredbe u Ugovoru kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži u dovoljnoj mjeri za prosječnu osobu razumljive kriterije koje će tuženik pri donošenju takve odluke primijeniti je nerazumljiva i nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, dalje ZZP). Napominje se od strane suda da se on u ovome dijelu osvrće na ništetnost ugovorne odredbe koja se tiče promjenjive kamatne stope unatoč tome što pitanje ništetnosti te odredbe nije predmet ovog postupka, a razlog tome je taj jer tužitelj u njegovom glavnom tužbenom zahtjevu tvrdi da ništetnost te odredbe zajedno sa ništetnom odredbom o valutnoj klauzuli dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora.

9. Naime, odredbom čl. 81. st. 1., 2., 3. i 4. ZZP-a bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Nadalje, odredbom čl. 84. ZZP-a bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok je čl. 87. st. 1. ZZP-a bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

10. Analizirajući ovdje predmetni Ugovor ovaj sud zaključuje da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj, s tim da je tuženik više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu temeljem ovlasti iz čl. 4. predmetnog ugovora. Iako tuženik povišenjem kamatne stope nije prekoračio gornju granicu ugovorene kamatne stope od 19% (čl. 2. Uredbe o visini najviših dopuštenih ugovornih kamatnih stopa Narodne novine 153 od 3. studenog. 2004.) ovakva ugovorna odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je sa načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena. Ovaj sud je stoga mišljenja da je takav način utvrđivanja modaliteta promjene kamatne stope prethodno ukazanim presudama viših sudova, a i u ovom postupku, utvrđen je kao nepoštena ugovorna odredba zbog čega sud taj dio ugovora smatra ništetnim pravnim poslom.

11. Nadalje, na temelju Ugovora i druge dokumentacije koje su stranke dostavile u spis sud je utvrdio da je ugovorna odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak (čl. 1. Ugovora) prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama, kao npr. o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom Hrvatske narodne banke) o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Stajalište je ovog suda da je značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao što je sud mišljenja, prije svega proizašlog iz zaključaka i odluka viših sudova na koje je ukazano ranije na obrazloženju ove presude da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a što je u svom iskazu izjavio i sam tužitelja. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je, naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima, a kad se uzme u obzir da su ugovori o stambenim kreditima kao predmetni ugovor u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Sama činjenica da su banke nudile najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarsk i franak dovela je do toga da banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Ocjenjujući ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli (čl. 1.) predmetnog ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno ovaj sud zaključuje da je takva odredba za tužitelja kao prosječnog klijenta banke nerazumljiva jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF, slijedom čega je ovaj sud u skladu s odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i dr., dalje ZOO/05) prihvatio i zahtjev da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos koji je primio uslijed promjene tečaja švicarskog franka u odnosu na kunu.

12. Tuženik je tijekom postupka upirao na činjenicu da su provedenom tzv. konverzijom, odnosno sklapanjem Dodatka riješena uzajamna prava i obveze između ovdje stranaka uključujući i pravo tužitelja na povrat nastale pretplate po osnovi odredaba osnovnog Ugovora o kreditu. Međutim, stajalište je ovog suda da takvo shvaćanje tuženika nije pravilno te da je suprotno standardima zaštite potrošača ustanovljenim u okviru odluka donesenih od Suda Europske unije, a koji je u predmetu C-118/17, I, od 14. ožujka 2019., raspravljao ne doduše u cijelosti istovjetnu, ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te je jasno i nedvosm isleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe proglašene nepoštenim i ništetnim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke). Drugim riječima, činjenica provođenja tzv. konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi kako je elaborirano u prethodnim odlomcima obrazloženja, već ista zahtjeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, jer ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te tzv. konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada. U konkretnom je slučaju temeljem provedenog financijskog vještačenja, a o čemu će nešto kasnije biti riječi, jasno utvrđeno da tzv. konverzijom utvrđeni iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužitelja niti po jednoj utuženoj osnovi, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz valute CHF u valutu EUR.

13. Za ukazati je potom u ovom dijelu na neka shvaćanja viših sudova, kao npr. u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj 13 Gž-1297/2020 od 28. rujna 2021., a koje shvaćanje u cijelosti prihvaća i ovaj prvostupanjski sud, a isto se svodi na to da sama tzv. konverzija nije od značaja za tužbeni zahtjev kojim se traže iznosi za pretplaćenu kamatu i preplaćeni tečaj zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope, jer da tzv. konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Ističe se da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužitelj prihvatio tzv. konverziju kojom je ovdje izvršeno samo ekonomsko izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom CHF i simuliranog kredita s valutnom klauzulom EUR. Stoga, unatoč tome što tuženik tijekom postupka u biti tvrdi da je sklapanjem Dodatka tužitelj izmijenio odredbe Ugovora o valuti obveze i kamatne stope te da se Dodatak primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno, odnosno da svi učinci kod konverzije djeluju od trenutka sklapanja Ugovora, ovaj sud smatra da tuženik gubi iz vida da je kod tužitelja ipak utvrđena preplata koja se u skladu s odredbom čl. 19. c st. 1. t. 5. alineja 1 ZID ZPK mogla koristiti za namirenje budućih obroka kredita sve dok se ta preplata u cijelosti ne iskoristi, slijedom čega ovaj sud smatra da ne bi bila osnovana teza tuženika da su sklapanjem Dodatka suglasnom voljom stranaka stavljene izvan snage ovdje sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli osnovnog Ugovora o kreditu i da iste ne bi proizvodile nikakve obveze, bilo ugovorne ili izvanugovorne, a obzirom da je predmet ovdje konkretne parnice (misli se na uređeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) pravo tužitelja na restituciju sukladno pravilima o posljedicama djelomične ništetnosti iz čl. 323. st. 1. ZOO/05.

14. U odnosu na prigovor zastare istaknute od strane tuženika, za ukazati je od strane ovog prvostupanjskog suda na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., a koje prihvaća i ovaj prvostupanjski sud, da u smislu odredbe čl. 241 ZOO/05 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Nadalje, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015. pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, tj. o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Također se ponavlja u ovome dijelu ono što je sud već naveo pod točkom 7.4., odnosno da je u predmetu povodom kolektivne tužbe koji se ticao zahtjeva za utvrđenje da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica u valuti CHF, da je Visoki trgovački sud donio presudu poslovni broj Pž-6632/2017-10 dana 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Kako je tužba u ovdje predmetnom postupku podnesena 17. travnja 2023., dakle, prije isteka petogodišnjeg roka iz čl. 225. ZOO/05 u kojem nastupa zastara u konkretnom slučaju (ovdje se misli u odnosu na datum 14. lipnja 2018. kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu broj Pž-6632/2017-10 koja se tiče valutne klauzule), slijedom čega ovaj sud smatra neosnovanim prigovor zastare istaknut od tuženika.

15.1. Dakle, imajući u vidu nekoliko prije navedenih odlomaka obrazloženja ove presude razvidno je da je sud nedvojbeno utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora, slijedom čega je prihvatio osnovanim eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pod točkom I., dok je nasuprot tome ocijenjen neosnovanim glavni tužbeni zahtjev. Naime, iako su presudom u kolektivnom sporu utvrđene ništetnima odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, a tako smatra i ovaj sud temeljem razloga navedenih ranije u obrazloženju ove presude, to, barem po mišljenju ovog suda, ugovor o kreditu ne čini ništetnim u cijelosti obzirom i bez tih odredbi ugovor može opstati. Naime, budući su prema odredbi članka 1021. ZOO/05 bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, a kakvo stajalište je izraženo i u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10, radi čega je odbijen kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja te je u tome dijelu odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

15.2. Nadalje, a obzirom je u cijelosti odbijen kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja ovaj sud smatra da nema potrebe donositi bilo kakvu odluku u odnosu na prigovor radi prebijanja kojeg je tuženik istaknuo u njegovom podnesku zaprimljenom u spis 10. ožujka 2026. Međutim, a nevezano za prije navedeno, ističe se da iz odredbe čl. 288.a st. 6. ZPP ionako proizlazi da se prigovor radi prebijanja može istaknuti najkasnije do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka, s tim da sud ukazuje na potonji detalj iz razloga jer je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen na ročištu održanom 05. listopada 2023., dok je tuženik prigovor radi prebijanja prvi put istaknuo tek u podnesku kojeg je predao u spis 10. ožujka 2026.

16. Što se tiče konkretnih iznosa glede točke II. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva kojeg je tužitelj u tome iznosu postavio nakon provedenog financijskog vještačenja i to u podnesku zaprimljenom u spis 04. prosinca 2023., ovaj sud je prihvatio da bi iznos glavnice iznosio upravo utuženih 9.386,14 EUR, a do kojeg iznosa je sud došao imajući u vidu nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i marketing KR od 20. studenog 2023. (ls 161- 180). Naime, ovaj sud je obzirom na sadržaj točke II. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva koja je usmjerena na isplatu nepripadno plaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, smatrao da se na utvrđenje visine toga iznosa trebaju primijeniti izračuni vještaka iz Tablice br. 2, odnosno tekstualnog dijela vezano za tu tablicu u kojem vještakinja navodi da je uslijed promjene tečaja za valutu CHF u odnosu na početni tečaj na dan sklapanja Ugovora, tuženica tužitelju više obračunala razliku anuiteta u ukupnom iznosu od 70.719,87 kuna, odnosno 9.386,14 EUR od početka otplate kredita do konverzije kredita. Vještakinja nadalje u tekstualnom dijelu ispod Tablice br. 2 navodi da je uslijed povećanja tečaja za valutu CHF u odnosu na početni tečaj na dan sklapanja Ugovora, tuženica tužitelju više obračunala razliku anuiteta u ukupnom iznosu od 74.085,61 kuna, odnosno 9.832,85 EUR od početka otplate kredita do konverzije kredita (samo pozitivne razlike). Kao što je prethodno ukazano u obrazloženju ove presude tužitelj nije imao nikakvih primjedbi na predmetno financijsko vještačenje, a što se tiče tuženika, isti nije prigovarao na konkretni matematički izračun vještakinje, već je načelno prigovarao njenom vještvu kao u cijelosti bespredmetnom jer da se ovdje radi o pravnom pitanju. Doduše, tuženik je imao primjedbi na nalaz i mišljenje u smislu da vještakinja nije uzela u obzir efekte konverzije kao niti tzv. negativne razlike, međutim, za ukazati je da niti jedna od stranaka, dakle, ni tuženik, nije konkretno predlagala da se vještakinja u svome vještvu odredi i glede činjenica na koje ovdje upire tuženik, slijedom čega od strane suda nije vještakinji niti dan nalog u tome pravcu u rješenju od 09. studenog 2023. kojim je određeno provođenje financijskog vještačenja u ovoj pravnoj stvari. Razvidno je temeljem navedenog da je sud prethodno spomenuti nalaz i mišljenje financijskog vještaka u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, posljedično čemu je obzirom na takvo utvrđenje suda, a primjenom odredbe čl. 1111 . ZOO/05 (koja predstavlja opće pravilo o stjecanju bez osnove), naloženo tuženiku povrat preplaćenih iznosa postavljenog u njegovom uređenom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu pod točkom II. te je u ovome dijelu odlučeno kao u točki II. izreke ove presude. Nadalje, na prije navedeni iznos glavnice od 9.386,14 EUR dosuđena je i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. ZOO/05 i to s tijekom od svakog pojedinog plaćanja mjesečnog anuiteta izvršenog od strane tužitelja, a to iz razloga jer ovaj sud smatra da se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa, radi čega je dužan tužitelju sukladno odredbi čl. 1115. ZOO/05 platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog pretplaćenog iznosa pa do isplate.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a sve to u svezi s pravnim shvaćanjima viših sudova u situacijama kada sudovi odbiju kao neosnovan glavni ili osnovni tužbeni zahtjev, ali u istoj toj pravnoj stvari sudovi usvoje eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, kao npr. u presudi i rješenju Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1085/09-2 od 18. studenog 2009. i odluci Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž -817/2018-4 od 10. listopada 2019. Prije navedeno shvaćanje svodi se na to da ukoliko je tužitelj u cijelosti uspio sa eventualno kumuliranim tužbenih zahtjevom, a u konkretnom slučaju je tužitelj uspio sa oba svoja eventualno tužbena zahtjeva, da se ima smatrati da je isti u cijelosti uspio u parnici i to prema vrijednosti toga eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva. Stoga je sud tužitelju, a po njegovom popisu troškova sa ls 220, pritom imajući u vidu da je u točki II. uređenog eventualno kumuliranog zahtjeva tužitelj utužio ukupan iznos od 9.386,14 EUR, što bi značilo da sukladno takvoj vrijednosti predmeta spora ekvivalent iznosi 100 bodova sukladno odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa), najprije priznao 100 bodova za sastav tužbe, ovo sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife te daljnjih 100 bodova za sastav svakog od dva obrazložena podneska zaprimljena u spis 26. svibnja 2023. i 04. prosinca 2023., ovo sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife. U odnosu na popisanu nagradu za sastav podnesaka od 29. svibnja 2023. (ls 63) ovaj sud je smatrao da se tu ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ove parnice, jer sve ono što je tužitelj istaknuo u tome podnesku mogao je navesti i podnesku kojeg je dostavio sudu samo tri dana ranije tj. 26. svibnja 2023. Sud je nadalje tužitelju sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife priznao nagradu od 100 bodova za svako od dva ročišta na kojima je isti bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, a radi se o ročištima održanim 05. listopada 2023. i 20. travnja 2026. Zbrajajući sve stavke koje su priznate tužitelju dođe se do ukupno 500 bodova, pa se uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) dođe do iznosa od 1.000,00 EUR na koji potom valja nadodati odgovarajući porez na dodanu vrijednost od 25% nakon čega se dođe do iznosa od 1.250,00 EUR. Na potonji iznos od 1.250,00 EUR sud je tužitelju kao trošak priznao iznos od 148,23 EUR na ime plaćene sudske pristojbe za tužbu o čemu dokaz o uplati prileži u spisu na ls 6 te mu je priznat daljnji iznos od 213,86 EUR na ime sudske pristojbe na ovu presudu (ovo obzirom na vrijednost predmeta spora u točki II. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva od 9.386,14 EUR) obzirom je pristojbeni obveznik u odnosu na istu upravo tužitelj, nakon čega se dođe do daljnjeg iznosa od 1612,09 EUR. Nadalje, a kao što je prethodno ukazano, tuženik je osporavao i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, pa je u ovoj pravnoj stvari proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i marketing KR, a čije je troškove u iznosu od 550,00 EUR predujmio upravo tužitelj, pa obzirom se po stavu ovog suda radi o trošku koji je bio potreban radi vođenja ove parn ice, to ga je sud u cijelosti priznao tužitelju kao parnični trošak, pa kada se taj iznos pridoda onom ranije spomenutom iznosu od 1.612,09 EUR, na koncu se dođe do iznosa od 2.162,09 EUR kojeg sud priznaje kao parnični trošak ovdje tužitelju, a koji će mu morati podmiriti tuženik u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude. Slijedom svega prije iznijetog, a u odnosu na parnični trošak popisan od strane tužitelja, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 10. kolovoza 2026.

S U D A C

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika, pisano u tri primjerka za sud i protivnu stranku. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru,

2. Tuženoj po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, odvjetnicima u Zagrebu.