REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-780/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika, PORSCHE MOBILITI d.o.o. iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz STEFANOVIĆ, KRVAVICA, BULIĆ I PLETIKOSA ODVJETNIČKO DRUŠTVO d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 25. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja i zamjenice njegovog punomoćnika odvjetnice Marinele Marić, te zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice HF, dana 10. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe t. II. i III. Ugovora o kreditu broj 02764, sklopljenog 25. srpnja 2008., povezano s t. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu inačica: CHF-2008-1-02 koji su sastavni dio Ugovora, u dijelu u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i otplata kredita švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku PORSCHE MIBILITI d.o.o. isplatiti tužitelju NF iznos od 5.924,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 0,25 EUR od 8. kolovoza 2008. do isplate,

- 1,00 EUR od 14. listopada 2008. do isplate,

- 6,76 EUR od 14. listopada 2008. do isplate,

- 18,00 EUR od 14. studenoga 2008. do isplate,

- 14,72 EUR od 14. siječnja 2009. do isplate,

- 27,27 EUR od 16. veljače 2009. do isplate,

- 30,52 EUR od 16. ožujka 2009. do isplate,

- 32,00 EUR od 14. travnja 2009. do isplate,

- 28,29 EUR od 14. svibnja 2009. do isplate,

- 26,39 EUR od 15. lipnja 2009. do isplate,

- 23,07 EUR od 14. srpnja 2009. do isplate,

- 20,46 EUR od 14. kolovoza 2009. do isplate,

- 20,47 EUR od 14. rujna 2009. do isplate,

- 23,27 EUR od 14. listopada 2009. do isplate,

- 21,61 EUR od 16. studenoga 2009. do isplate,

- 21,52 EUR od 30. studenoga 2009. do isplate,

- 23,01 EUR od 14. prosinca 2009. do isplate,

- 26,07 EUR od 14. siječnja 2010. do isplate,

- 28,59 EUR od 15. veljače 2010. do isplate,

- 28,81 EUR od 15. ožujka 2010. do isplate,

- 36,74 EUR od 14. svibnja 2010. do isplate,

- 33,26 EUR od 14. lipnja 2010. do isplate,

- 36,62 EUR od 14. srpnja 2010. do isplate,

- 49,38 EUR od 16. kolovoza 2010. do isplate,

- 44,93 EUR od 14. rujna 2010. do isplate,

- 59,33 EUR od 14. listopada 2010. do isplate,

- 52,98 EUR od 15. studenoga 2010. do isplate,

- 47,82 EUR od 14. prosinca 2010. do isplate,

- 63,05 EUR od 14. siječnja 2011. do isplate,

- 77,43 EUR od 14. veljače 2011. do isplate,

- 67,37 EUR od 14. ožujka 2011. do isplate,

- 71,23 EUR od 14. travnja 2011. do isplate,

- 61,73 EUR od 14. travnja 2011. do isplate,

- 67,26 EUR od 12. svibnja 2011. do isplate,

- 87,64 EUR od 15. lipnja 2011. do isplate,

- 81,15 EUR od 14. srpnja 2011. do isplate,

- 118,92 EUR od 17. kolovoza 2011. do isplate,

- 126,11 EUR od 14. rujna 2011. do isplate,

- 87,24 EUR od 17. listopada 2011. do isplate,

- 90,46 EUR od 14. studenoga 2011. do isplate,

- 88,90 EUR od 15. prosinca 2011. do isplate,

- 92,86 EUR od 13. siječnja 2012. do isplate,

- 97,40 EUR od 13. veljače 2012. do isplate,

- 96,18 EUR od 14. ožujka 2012. do isplate,

- 94,06 EUR od 10. travnja 2012. do isplate,

- 94,90 EUR od 14. svibnja 2012. do isplate,

- 97,12 EUR od 15. lipnja 2012. do isplate,

- 95,42 EUR od 16. srpnja 2012. do isplate,

- 95,84 EUR od 20. kolovoza 2012. do isplate,

- 93,19 EUR od 17. rujna 2012. do isplate,

- 91,33 EUR od 22. listopada 2012. do isplate,

- 94,61 EUR od 15. studenoga 2012. do isplate,

- 92,79 EUR od 17. prosinca 2012. do isplate,

- 95,20 EUR od 21. siječnja 2013. do isplate,

- 89,70 EUR od 15. veljače 2013. do isplate,

- 92,08 EUR od 12. ožujka 2013. do isplate,

- 93,73 EUR od 12. travnja 2013. do isplate,

- 92,13 EUR od 16. svibnja 2013. do isplate,

- 86,95 EUR od 14. lipnja 2013. do isplate,

- 84,30 EUR od 12. srpnja 2013. do isplate,

- 87,88 EUR od 16. kolovoza 2013. do isplate,

- 89,94 EUR od 16. rujna 2013. do isplate,

- 93,20 EUR od 21. listopada 2013. do isplate,

- 91,27 EUR od 26. studenoga 2013. do isplate,

- 92,98 EUR od 30. prosinca 2013. do isplate,

- 93,90 EUR od 22. siječnja 2014. do isplate,

- 96,40 EUR od 21. veljače 2014. do isplate,

- 97,16 EUR od 31. ožujka 2014. do isplate,

- 96,84 EUR od 22. travnja 2014. do isplate,

- 94,48 EUR od 14. svibnja 2014. do isplate,

- 92,92 EUR od 20. lipnja 2014. do isplate,

- 94,78 EUR od 24. srpnja 2014. do isplate,

- 96,45 EUR od 27. kolovoza 2014. do isplate,

- 97,99 EUR od 30. rujna 2014. do isplate,

- 967,20 EUR od 2. listopada 2014. do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od ‭1.784,25 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭

Obrazloženje

1. Tužitelj je 30. siječnja 2024. protiv tuženika podnio tužbu ovom sudu u kojoj je naveo da je s tuženikom 25. srpnja 2008. sklopio Ugovor o kreditu broj 02764, na temelju kojeg je mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 25.871,74 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja. Nadalje je naveo da se sukladno odredbama čl. 5. i 6. predmetnog Ugovora obvezao tuženiku iznos kredita platiti u mjesečnim obrocima plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja uz redovnu kamatnu stopa koja je u odredbi čl. 6.2. Ugovora određena kao promjenjiva, te koja je u trenutku ugovaranja iznosila 6,94%, a koja se utvrđivala sukladno odredbi čl. 9.1. Ugovora. Tužitelj je isto tako naveo da se iznos kredita obvezao vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom, te da je tu obvezu prema tuženiku u cijelosti ispunio. Još je naveo da mu prilikom sklapanja Ugovora nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja, već mu je ponuđen kredit vezan uz valutu CHF kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom. Tužitelj je nastavno istaknuo da je značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva jednostranom odlukom tuženika. Istaknuo je i da su u Ugovoru postojala dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana uz švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa) što ukazuje na to da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, na temelju kojih tužitelj u trenutku sklapanja, niti tijekom otplate nije mogao znati koliko će iznositi njegova kreditna obveza. Tužitelj je dodao i da je imao saznanja da će mjesečni anuitet toliko porasti, do mjere da ugrožava njegovu egzistenciju, da nikada ne bi preuzeo takvu obavezu.

2. Tužitelj je još naveo i da se u konkretnom slučaju radilo upravo o unaprijed formuliranom standardnom Ugovoru tuženika kao trgovca, te da se o pojedinim ugovornim odredbama uopće nije niti moglo pojedinačno pregovarati jer su odredbe Ugovora bile već unaprijed formulirane od strane tuženika kao trgovca, dok tužitelj kao potrošač nije imao nikakav utjecaj na njihov sadržaj. Također je naveo da je tuženik Ugovorom o kreditu ugovorio nepoštenu odredbu na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu tužitelja kao potrošača. Uslijed svega navedenog tužitelj smatra da ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

3. Stoga je tužitelj, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tražio da se utvrde ništetnima odredbe t. II. i III. Ugovora o kreditu broj 02764, sklopljenog 25. srpnja 2008., povezano s t. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu inačica: CHF-2008-1-02 koji su sastavni dio Ugovora, u dijelu u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i otplata kredita švicarski franak. Tužitelj je, nadalje, navedenim tužbenim zahtjevom od tuženika potraživao isplatu iznosa od 5.852,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja od isplate.

4. Tužitelj je, nakon provedenog financijskog vještačenja, u podnesku od 26. rujna 2025., konačno postavio tužbeni zahtjev, te istim traži da se utvrde ništetnima odredbe t. II. i III. Ugovora o kreditu broj 02764, sklopljenog 25. srpnja 2008., povezano s t. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu inačica: CHF-2008-1-02 koji su sastavni dio Ugovora, u dijelu u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i otplata kredita švicarski franak. Tužitelj, nadalje, navedenim tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje isplatu iznosa od 5.924,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja od isplate.

5. Ovdje valja reći da je u podnesku od 26. rujna 2025. tužitelj povećao tužbeni zahtjev, te je na taj način preinačio tužbu. Tuženik se takvoj preinaci protivio, međutim, sud je navedenu preinaku dopustio na ročištu održanom 25. lipnja 2026. sukladno odredbi čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP). Ovo stoga što je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu da je tužba preinačena nakon provedenog financijskog vještačenja zbog čega tužitelj nije mogao bez svoje krivnje tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (2. travnja 2025.).

6. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor zastare navodeći da se za potraživanje tužitelja primjenjuje petogodišnji zastarni rok prema pravilima za povrat plaćenog (stečenog) bez osnove, što znači da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga. Kako je posljednji obrok temeljem Ugovora isplaćen još 2014., a tužba je podnesena 2024., tuženik smatra da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari, imajući u vidu i da unutar petogodišnjeg zastarnog roka protiv tuženika nije pokrenut nikakav postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom koji bi doveo do učinka prekida zastare. Tuženik je, nadalje, istaknuo da sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri i da u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Stoga smatra da nema ništetnih odredaba Ugovora, te da nema ni osnove za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže nešto isplatiti. Tuženik isto tako smatra da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredbe Zakona o zaštiti potrošača, te je istaknuo i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naveo je da su sve odredbe predmetnog Ugovora o kreditu jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Opreza radi tuženik je naveo da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama i da ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Isto tako tuženik je naveo da je održavao učestale edukacije svojih prodavača i prodajnih predstavnika, te da je uvijek isticao kako prilikom sklapanja ugovora s valutnim klauzulama postoji rizik radi promjene tečaja, a na koji tuženik ne utječe, ali da korisnici financijskog leasinga tog rizika moraju biti svjesni. Nastavno je naveo da je tužitelj imao mogućnost sklopiti ugovor s valutnom klauzulom u eurima, a što nije učinio. Tuženik je, također, naveo da je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba, te da nakon što je valjano ugovorena, ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Istaknuo je i da se kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Tuženik je još istaknuo da nema vlastiti kapital te da se za svaki pojedini ugovor s valutnom klauzulom u CHF zaduživao od banke sa sjedištem u [adresa] koja mu je navedeni iznos isplaćivala upravo u valuti CHF, a navedeni iznos je potom isplaćen tužitelju te je istaknuo da je i tuženik navedene iznose vraćao prema važećoj valuti CHF. Tuženik je, također, naveo predmetni Ugovor sadrži sve bitne zakonom propisane elemente, da su odredbe istog jasne, razumljive, odredive, da su u cijelosti u skladu sa zakonskim odredbama i da stoga nije došlo do neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka. Osim toga tuženik je naveo da nije jasno zašto tužitelj nije iskoristio pravo koje mu pripada i zahtijevao raskid Ugovora o kreditu zbog promijenjenih uvjeta. Tuženik je, konačno, osporio i visinu tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu tuženiku troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u izračun tečajne razlike za kredit (str. 8-11 spisa), presliku promjena kamatne stope (str. 12 spisa), presliku prometa po kreditu (str. 14-21 spisa), presliku plana otplate (str. 22-24 spisa), presliku Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 25. srpnja 2008. (str. 26-28 spisa), presliku Ugovora o kreditu broj 02764 od 25. srpnja 2008. (str. 30-34 spisa), presliku izjave VF od 28. rujna 2023. (str. 47-49 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (str. 70-76 spisa), saslušan je tužitelj (str. 92-93 spisa), te je izvršen uvid i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

8. Ovdje valja reći da je sud proveo sve dokaze predložene od parničnih stranaka jer su iste na ročištu održanom 25. lipnja 2026. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih predloženih a neprovedenih dokaza i predložile su zaključenje glavne rasprave na temelju stanja spisa.

9. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud nalazi da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan, kako je to navedeno u izreci ove presude.

10. Dakle, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnima odredbe t. II. i III. Ugovora o kreditu broj 02764, sklopljenog 25. srpnja 2008., povezano s t. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu inačica: CHF-2008-1-02 koji su sastavni dio Ugovora, u dijelu u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i otplata kredita švicarski franak, kao i zahtjev za isplatom iznosa od 5.924,81 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, preplaćenog po osnovi navedenih odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF.

11. Prije svega valja reći da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti pravna utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojima je pravomoćno utvrđeno da tuženici u tom predmetu (banke) od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključivanja i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključivanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time postupali suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003.), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007. i 125/2007., dalje: ZZP) i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Ovo iz razloga što tuženik u tom postupku nije bio stranka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Revd-2379/2021 od 1. lipnja 2021.). Stoga je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu i Uvjeta Ugovora o kreditu koja je sastavni dio Ugovora o kreditu, a kojima je glavnica i otplata kredita vezana uz valutu CHF.

12. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz Ugovora o kreditu broj 02764 od 25. srpnja 2008. (str. 30-34 spisa, dalje: Ugovor o kreditu) da je tužitelj kao korisnik kredita isti sklopio s tuženikom kao kreditorom radi financiranja troškova kupnje vozila Škoda Octavia, Tour 1.6. (t. I. Ugovora o kreditu). Nadalje je utvrđeno da je tuženik tim Ugovorom o kreditu odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 25.871,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja (t. II. Ugovora o kreditu i t. 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu) uz kamatu po kamatnoj stopi koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 6,94% godišnje, te s rokom otplate kredita od 84 mjeseca i uz mjesečnu obrok od 389,72 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja (t. III. Ugovora o kreditu i t. 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu). Uvidom u Ugovor o kreditu još je utvrđeno da je u odredbi čl. 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu propisano da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak. U istoj odredbi je navedeno i da pod tim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit. Još je navedeno da je visina obroka kredita promjenjiva i ako se cijena vozila promijeni prije isplate kredita trgovcu, te da je korisnik kredita, koji je potrošač, ovlašten zahtijevati raskid Ugovora zbog promijenjenih uvjeta, ako se zbog gore navedenih razloga ukupni troškovi Ugovora povise za 20%. Ovdje valja reći da tuženik ne osporava, da je tijekom otplate kredita došlo do znatnog rasta tečaja valute CHF, a isto je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem, kako će to niže biti navedeno.

13. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je iskazao da je s tuženikom 2008. zaključio predmetni Ugovor o kreditu u svrhu kupnje automobila. Sredstvima predmetnog kredita je kupio novi automobil Škoda Octavia koji je koristio samo u privatne svrhe te se njim nije obavljao nikakvu poslovnu djelatnost. Predmetni Ugovor o kreditu je zaključio uz valutnu klauzulu u CHF jer mu je jedino takav kredit bio ponuđen, te nije bilo moguće podizanje kredita s valutnom klauzulom u drugoj valuti, niti u kunama. Ugovor je zaključio u poslovnici tuženika, te ga zaposlenik tuženika prilikom zaključenja istog nije upozorio na rizike podizanja kredit uz valutnu klauzulu u CHF, odnosno nije mu rekao da može doći do naglog povećanja tečaja valute CHF, već mu je rekao da je takav kredit stabilan. U tom trenutku mu je bilo važno samo da je rata kredita tolika da je može podmirivati. Nije mogao utjecati na pojedine odredbe Ugovora o kreditu jer je Ugovor već bio sastavljen od strane tuženika te ga je on samo dobio na potpis. Ugovor je pročitao, te je većinu Ugovora i razumio, ali u tom trenutku nije našao da bi nešto bilo sporno. Već nakon 2-3 mjeseca je zaključio da rate rastu, te mu je rata kredita porasla s početnih od oko 1.600,00 na 2.600,00 kn. Kada su počele rasti rate kredita pokušao je vratiti tuženiku automobil, ali su mu rekli da to ne može učiniti jer je potpisao Ugovor o kreditu. Ugovor o kreditu je ovjerio kod javnog bilježnika no niti javni bilježnik mu nije ništa govorio o odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF. Osobno je otplaćivao kredit te ga je on osobno i otplatio s time da ga je u zadnjoj godini otplatio prijevremeno. Konačno je naveo da mu je bilo poznato da se tečajevi valuta mijenjaju, ali nije očekivao da će biti takav porast rata, niti ga je itko na to upozorio.

14. Sud je u bitnim dijelovima prihvatio iskaz tužitelja jer je isti životan, logičan i uvjerljiv, te je sukladan s drugim provedenim dokazima i to prije svega s Ugovorom o kreditu. Ovdje u odnosu na izjavu VF od 28. rujna 2023. valja reći da iz iste ne proizlazi da je navedeni sudjelovao u sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu pa njegova izjava u kojoj općenito opisuje situaciju s kreditima zaključenim uz valutnu klauzulu u CHF, nije odlučna u ovom postupku, pogotovo stoga što tuženik, iako se tužitelj protivio istoj izjavi, nije preložio saslušanje VF, kao svjedoka.

15. Dakle, tužitelj je prilikom zaključivanja predmetnog Ugovora o kreditu i otplate kredita imao svojstvo potrošača. Naime, u odredbi čl. 3. st. 1. ZZP-a određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. U konkretnom slučaju je uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno da je tužitelj isti zaključio kao fizička osoba, te da nigdje u Ugovoru nije navedeno da bi isti bio zaključen u svrhu tužiteljeve poslovne djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, dok je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je automobil kupljen sredstvima predmetnog kredita koristio samo u privatne svrhe, te da s njim nije obavljao nikakvu poslovnu djelatnost.

16. Sukladno odredbi čl. 96. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 96. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

17. U odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005. i 41/2008.: dalje: ZOO) propisano je kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Isto tako u odredbi čl. 6. ZOO-a propisana je zabrana ostvarivanja prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Nastavno, u odredbi čl. 7. st. 1. ZOO-a propisano je da sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba, dok je odredbom čl. 10. st. 2. ZOO-a propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Konačno, u odredbi čl. 322. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Dakle, iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZZP-a kao potrošač u konkretnom slučaju s tuženikom, kao trgovcem, zaključio predmetni Ugovor o kreditu radi financiranja troškova kupnje vozila, a kojim je ugovoren kredit u iznosu 25.871,74 CHF u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja. Stoga je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelju. Nadalje, iz izvedenih dokaza je utvrđeno i da je tečaj CHF u otplatnom razdoblju znatno rastao, a kako to proizlazi i iz niže navedenog financijskog vještačenja. Isto tako je utvrđeno da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio bez prethodnog pregovaranja s tuženikom o pojedinačnim odredbama i bez prethodnog objašnjenja, informiranja i upozorenja na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan. Još je utvrđeno da je Ugovor o kreditu unaprijed sastavljen prema obrascu tuženika, te da predmetne odredbe Ugovora o kreditu i Uvjeta ugovora o kreditu, koji su sastavni dio Ugovora, nisu bile dovoljno jasne i transparentne. S tim u vezi valja reći da je tuženik bio dužan, nudeći svoj proizvod tužitelju, istog informirati o smislu i sadržaju odredaba Ugovora o kreditu, između ostalog i valutnoj klauzuli i skrenuti mu pažnju na mogućnost kretanja tečaja švicarskog franka u budućem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da pristane na takve odredbe, odnosno omogućiti mu da takvim odredbama prigovori, a što tuženik nije učinio. Stoga je ugovaranje takvih odredaba imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

19. Slijedom svega navedenoga, sud nalazi da su u smislu gore navedenih odredaba ništetne odredbe t. II. i III. Ugovora o kreditu, povezano s odredbom t. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu koji su sastavni dio predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i otplata kredita, švicarski franak, te iste u navedenom dijelu predstavljaju nepoštene odredbe u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP-a. Stoga je odlučeno kao u t. I. izreke ove presude. Pri tome valja dodati da na ovakvo utvrđenje nije od utjecaja činjenica da je kredit otplaćen.

20. Nadalje, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

21. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju navedenih ništetnih odredaba ostvario korist u vidu razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa uslijed primjene navedenih ništetnih odredaba u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

22. Radi utvrđivanja visine preplaćenog iznosa proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da su tuženik, kao davatelj kredita i tužitelj, kao korisnik kredita, 25. srpnja 2008. zaključili Ugovor o kreditu broj 02764 u iznosu od 25.871,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. vrijedećem na dan plaćanja. Svrha kredita je financiranje troškova kupnje osobnog automobila Škoda Octavia Tour, te je ugovoren rok otplate od 84 mjeseca (otplata u jednakim mjesečnim anuitetima), kao i promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 6,94% godišnje na dan sklapanja Ugovora. Prema planu otplate dospijeće prve obveze bilo 16. kolovoza 2008., a sljedećih svakog 16. dana u mjesecu. Ugovoreno je i da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanim u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. vrijedećem na dan plaćanja. Kredit je isplaćen 31. srpnja 2008., s kojim danom je prodajni tečaj Raiffeisenbank d.d. za valutu CHF iznosio 4,467817 kn za 1 CHF, pa je ugovorni iznos od 25.871,74 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 115.590,20 kn, odnosno 15.341,46 EUR. Neovisno o tome može li se otplatni plan uz predmetni Ugovor o kreditu analizirati prema obrascu otplatnih planova uz ugovore o financijskom leasingu, jer je davatelj kredita leasing kuća, sukladno Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost koji je prethodio Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. i kojim davatelj leasinga više ne obračunava PDV na kamatu u mjesečnoj rati za financijski leasing, do tog dana je davatelj leasinga obračunavao PDV na kamatu, na isti način kako su to bili obvezni svi davatelji zajma iz ugovora o zajmu (samo banke, odnosno kreditne institucije nisu bile obvezne obračunavati porez na kamatu). Do 12. anuiteta, na neto kamatu obračunava se PDV od 22%, a od 13. do 17. anuiteta PDV od 23%. Bruto anuitet kojeg podmiruje korisnik kredita u sebi sadržava neto anuitet uvećan za PDV, odnosno zbroj bruto kamate i glavnice. Počevši od 18. anuiteta s datumom dospijeća 16. siječnja 2010., kada se ukida porez na kamatu, izjednačava se iznos bruto i neto kamate i izračunavaju se uz primjenu jedinstvene kamatne stope. Promjena bruto kamatnih stopa u razdoblju otplate kredita, a polazeći od početne bruto kamatne stope iskazane u Ugovoru o kreditu u visini od 5,80% godišnje, iskazane su kako slijedi: 6,94% godišnje od dospijeća 1. anuiteta, do zaključno anuiteta s dospijećem 16. srpnja 2009., 7,00% godišnje od anuiteta s dospijećem 16. kolovoza 2009., do zaključno anuiteta s dospijećem 16. prosinca 2009. (uvećanje je prouzročeno porastom stope PDV-a na kamatu s 22% na 23%), te 5,76% godišnje od anuiteta s dospijećem 16. siječnja 2010., do konca izračuna. U konačnici, promjene neto kamatne stope (bez efekta PDV-a na kamatu), iznose: 5,69% godišnje od dospijeća 1. anuiteta, do zaključno anuiteta s dospijećem 16. prosinca 2009., te 5,76% godišnje od anuiteta s dospijećem 16. siječnja 2010., do konca izračuna. Budući da je tuženik u stvarnosti zaračunavao anuitete prema tečaju na dan izdavanja računa (razvidno iz konto kartice po kreditu), te da je tužitelj kunske iznose anuiteta plaćao prema izdanim računima, tečajna razlika je izračunata na osnovu onog tečaja po kojem je tužitelj stvarno podmirivao kunske iznose anuiteta (tečaj na dan izdavanja računa). Stoga je vještak mišljenja kako razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (16. kolovoza 2008.) do konca izračuna, koja razlika proizlazi iz povećanja tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan izdavanja računa) u odnosu na tečaj za valutu CHF važeći u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 5.924,81 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) pozitivnih tečajnih razlika, s time da su pojedinačni mjesečni iznosi razlike dani u Tabeli 1 nalaza i mišljenja.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića, jer je isti stručan, jasan i argumentiran, tim više što nijedna stranka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje. Pored toga stranke su na ročištu održanom 25. lipnja 2026. navele i da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih predloženih, a neprovedenih dokaza i predložile su zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa.

24. Slijedom tako izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj na temelju ništetnih odredaba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i otplata kredita švicarski franak u utuženom razdoblju preplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 5.924,81 EUR, te je stoga tuženiku naloženo isplatiti tužitelju navedeni iznos. Tužitelju su, nadalje, na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a, a imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan jer je predmetni Ugovor o kreditu tužitelju predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, na dosuđeni iznos dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od dana plaćanja svakog pojedinačnog iznosa navedenog u t. II. izreke ove presude do isplate, a sukladno Tabeli 1, koja je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.

‭‭‭‭‭‭‭‭

25. Ovdje valja reći da iz provedenih dokaza ne proizlazi, a tuženik nije dokazivao drugačije, da bi tužitelj pojedine anuitete, uslijed primjene spornih odredaba o valutnoj klauzuli u valuti CHF, platio manje (negativna razlika), te tuženik tijekom postupka nije podnio protutužbu, niti je istaknuo prigovor radi prebijanja.

26. Nadalje, valja reći da tuženik neosnovano ističe prigovor zastare za potraživanje tužitelja. Ovo stoga što je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da se zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga je evidentno da predmetno potraživanje tužitelja, nije zastarjelo, a s obzirom na to da je ovom presudom utvrđena ništetnost odredaba t. II. i III. Ugovora o kreditu, povezano s t. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i otplata kredita, švicarski franak.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena na temelju odredaba čl. 154. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (5.924,81 EUR), a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR i sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.), a imajući u vidu troškovnik stranaka.

28. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od ‭1.250,00 EUR, a isti se odnosi na sastavljanje tužbe od 30. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), zastupanje na ročištima 2. travnja 2025. i 25. lipnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako (100 bodova-Tbr. 9/1 Tarife), sastavljanje podnesaka od 29. travnja 2024. i 26. rujna 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svaki (100 bodova-Tbr. 8/1 Tarife), te PDV (25%) na navedene radnje u ukupnom iznosu od 250,00 EUR. Isto tako je tužitelju priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, te plaćeni trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 55,00 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 179,25 EUR. Stoga su tužitelju ukupno priznati troškovi parničnog postupka u iznosu od ‭‭1.784,25 ‭

EUR sa

zakonskim zateznim kamatama koje, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 10. kolovoza 2026. do isplate, po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭

29. Međutim, tužitelju nije priznat trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu i uručenje presude s obzirom na to da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka jer tužitelj presudu može preuzeti neposredno u sudu sukladno odredbi čl. 335. st. 9. ZPP-a. Osim toga činjenica da je nagrada za pristup na ročište na kojem se objavljuje presuda propisana u Tbr. 9/3 Tarife ne isključuje primjenu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP- a.

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke.

Zagreb, 10. kolovoza 2026.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjeraka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 179,25 EUR

2. Tuženiku po pun.