REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-748/2026-6
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužiteljice HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Hrvoje Škalić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica kneza Višeslava 2, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 53969486500, radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, 10. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom Sudu 7. svibnja 2026., protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom 3. i člankom 38. stavkom 2. točkom 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), u predmetu priznavanja prava na inkluzivni dodatak.
1.1. Iz tužbe proizlazi da je tužiteljica u lipnju 2025. podnijela žalbu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Valpovo KLASA: UP/I- 551-06/24-10/385, URBROJ: 139-085-08-02-03-25-6 od 20. svibnja 2025. o kojoj tuženik nije odlučio u roku od 60 dana u skladu s odredbom članka 121. Zakona o općem upravnom postupku (Narode novine, broj 47/09. i 110/21.). Stoga je predloži la Sudu naložiti tuženiku donošenje rješenja o njenoj žalbi, uz naknadu troška upravnog spora.
2. Tuženik je odgovorom na tužbu od 3. lipnja 2026. obavijestio Sud da je 1. lipnja 2026. donio odluku o žalbi tužiteljice, rješenje KLASA: UP/II-551-09/25- 01/5831, URBROJ: 524-11/2-26-5 kojim je odbijena njena žalba.
3. Odgovor na tužbu i rješenje od 1. lipnja 2026. su dostavljeni tužiteljici na očitovanje u skladu s propisanim člankom 6. stavkom 1., a u vezi s člankom 100. stavkom 1. ZUS-a, ali se tužiteljica već podneskom od 23. lipnja 2026. očitovala navodeći kako je tuženik odlučio o žalbi tužiteljice, te se poziva na propisano člankom 103. ZUS-a i predlaže obustavu spora uz naknadu troška za sastav tužbe i tog podneska od po 500 bodova i pripadajući iznos PDV-a.
4. Dakle, iako je pozvana rješenjem ovog Suda od 23. lipnja 2026. na proširenje tužbenog zahtjeva, tužiteljica isti nije proširila, a provjerom u podacima eSpis-a utvrđeno je kako nije podnijela niti zasebnu tužbu radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-09/25-01/5831, URBROJ: 524-11/2-26-5 od 1. lipnja 2006.
5. Budući da je u cijelosti postupljeno po tužbenom zahtjevu, ispunjene su pretpostavke za primjenu odredbe članka 106. stavka 1. točke 2. ZUS-a, jer su nastupili razlozi propisani člankom 103. stavkom 1. ZUS-a, te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.
6. Ali, u vezi zatraženog troška spora, prema članku 8. stavku 1. ZUS-a, predviđeno je da će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku.
6.1. Člankom 147. stavkom 8. ZUS-a stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova.
6.2. Iz svega prethodno navedenog proizlazi da tužiteljica nije imala niti sada ima stvarni interes za osporavanje merituma upravne stvari, već joj je cilj bio isključivo podnošenje tužbe zbog šutnje uprave radi stvaranja procesne situacije u kojoj bi mog la ostvariti naknadu troškova upravnog spora, jer je odmah prihvatila negativno rješenje tuženika kao zadovoljavajuće. Na taj način je pokazala da joj cilj nije bio ispraviti eventualnu nezakonitost u odlučivanju tuženika već isključivo steći troškove zastupanja. Navedeno postupanje ukazuje na zlouporabu prava jer tužiteljica nije tužbu podnijela radi zaštite svojih prava, nego radi pokušaja ostvarivanja financijske koristi.
6.3. Slijedom iznesenoga, Sud je takvo procesno ponašanje tužiteljice ocijenio protivno svrsi instituta tužbe zbog šutnje uprave kojim se osigurava učinkovita sudska zaštita u slučaju nepravodobnog postupanja javnopravnog tijela, a ne kako bi se stvorile okolnosti u kojima bi se moglo ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja bez postojanja stvarnog interesa za rješavanje upravne stvari.
6.4. Stoga su u konkretnom predmetu ostvareni elementi zlouporabe prava u objektivnom smislu jer način na koji je tužiteljica koristila pravo na tužbu odstupa od legitimne svrhe tog procesnog instituta i usmjeren je prema stjecanju financijske koristi, a ne prema zaštiti subjektivnih prava. Prihvaćanje takvog postupanja dovelo bi do poticanja prakse podnošenja tužbi isključivo radi naknade troškova, što je protivno temeljnim načelima upravnog spora (navedeno pravno stajalište je izraženo u relevantnoj sudskoj praksi, u rješenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4481/2025-2 od 5. ožujka 2026., Usž-2274/2026-2 od 23. srpnja 2026. i dr.).
6.5. Imajući u vidu propisano člankom 8. stavkom 1. ZUS-a i dužnost Suda da onemogući zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika te posljedično i predviđeno člankom 147. stavkom 8. ZUS-a da stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova, Sud je odbio priznati tužitelj ici zatraženi trošak jer je isti ocijenio zlouporabom prava i neopravdanim u ovom sporu. Zloupotreba prava postoji kada se pravno ovlaštenje koristi protivno svrsi zbog koje je dano, a prethodno izneseno postupanje tužiteljice je korištenje ovlaštenja koje joj je dopustila pravna norma, ali je protivno njenom cilju, iz čega proizlazi da se ovdje radi o zloupotrebi prava.
6.6. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 147. stavka 8. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao izreci rješenja pod točkom II.
U Osijeku 10. kolovoza 2026.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. stavak 3. ZUS-a).
DNA:
1. Tužiteljici, po opunomoćeniku
2. Tuženiku, uz podnesak tužiteljice od 24. lipnja 2026.
